{"id":41774,"date":"2020-11-05T09:12:36","date_gmt":"2020-11-05T08:12:36","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=41774"},"modified":"2023-05-14T13:06:55","modified_gmt":"2023-05-14T11:06:55","slug":"ivan-kulis-volim-zivot-i-kad-me-ne-mazi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2020\/11\/ivan-kulis-volim-zivot-i-kad-me-ne-mazi\/","title":{"rendered":"Ivan Kuli\u0161: Volim \u017eivot i kad me ne mazi!"},"content":{"rendered":"\n

“Moramo popiti ve\u0107 jednom taj bruder\u0161aft <\/em>da mi prestane\u0161 govoriti ‘Vi’! Prijatelji si ne persiraju” \u2013 kroz vragolasti smijeh vi\u010de mi u slu\u0161alicu Ivan Kuli\u0161<\/strong>. Nazvala sam ga da \u010dujem kako mu je u novom stanu, u novom kvartu, ma zapravo – kako mu je u novom \u017eivotu. Jer upravo je to ono \u0161to se dogodilo ovom 68-godi\u0161njem Zagrep\u010daninu i njegovoj supruzi Lengi<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Novi \u017eivot. Jesu li ga \u017eeljeli? Nisu! Bili su sasvim zadovoljni svojim mirnim, ugodnim umirovljeni\u010dkim \u017eivotom koji se posljednjih godina odvijao uglavnom na relaciji Mihanovi\u0107eva – Sva\u010di\u0107ev trg – Preradovi\u0107eva – Cvjetni trg. Jesu li ga prihvatili? Jesu! I uz puno optimizma i pozitivnih \u017eivotnih stavova u njemu pronalaze ljepotu. Dan po dan. <\/p>\n\n\n\n

“Kako mi je? Do\u0111i na kavu pa \u0107e\u0161 sve \u010duti”, ka\u017ee mi gospon Kuli\u0161 pomalo zagonetno. Prihva\u0107am poziv, sjedam u auto i vozim prema Jelkovcu. Tamo je, naime, nakon brojnih peripetija, ova obitelj prona\u0161la novi dom. Velika je to promjena \u2013 selidba je, ka\u017eu, jedna od pet najstresnijih \u017eivotnih situacija, a jo\u0161 kada ti se dogodi na pragu sedamdesetih\u2026<\/p>\n\n\n\n

Potres je promijenio sve<\/h3>\n\n\n\n

Stan je smje\u0161ten u takozvanoj Papagajki<\/em>, ogromnoj zgradi koja svoj nadimak duguje \u0161arenim \u017ealuzinama. Na vratima me veselo do\u010dekuje Velvet \u2013 kujica francuskog buldoga. Iako proces useljavanja jo\u0161 uvijek traje i sve njihove stvari jo\u0161 nisu na\u0161le svoje mjesto, atmosfera je doma\u0107a, ugodna, miri\u0161i kavica, a tu je i doma\u0107i kesten-pire gospo\u0111e Lenge. <\/p>\n\n\n\n

“Nikad ne\u0107u zaboraviti\u2026 Bio je taj zlosretni 22. o\u017eujka, nedjelja, \u010ditav grad je spavao. Kad je u \u0161est sati i 24 minute zatreslo, pesek je sko\u010dil’ pol metra u zrak od straha i udara! Nakon prvotnog \u0161oka, osjetio sam ogromnu ljutnju, bijes\u2026 Nikad ne psujem, ali tada sam psovao kao ko\u010dija\u0161. Rekao sam supruzi \u2013 brzo, pakiraj najnu\u017enije, ovdje ne mo\u017eemo ostati! I ve\u0107 smo oko 11 sati, s ne\u0161to osnovnih stvari bili kod prijatelja u Samoboru. Iako smo stan napustili u brzini i uz prili\u010dnu koli\u010dinu straha, pa ako ho\u0107e\u0161 i panike \u2013 odmah nam je bilo jasno da se u njega ne\u0107emo mo\u0107i vratiti. Bio je devastiran! Padalo je sa stropa, svi spojevi stropa i zidova su popucali, na dosta mjesta su se zidovi otvorili, a u kuhinji je zid tako puknuo da se vidjelo skroz u \u0161pajzu”, prisje\u0107a se Ivan Kuli\u0161.<\/p>\n\n\n\n

“Nakon prvog \u0161oka i ljutnje, kad malo do\u0111e\u0161 k sebi, po\u010dne\u0161 razmi\u0161ljati pozitivnije”, dodaje. “Pomislio sam odmah \u2013 fala bogu, nisu djeca bila tu.” Naime, Ivanovi i Lengini unuci, blizanci Ivan i Daniel, s roditeljima \u017eive u Komi\u017ei na otoku Visu, ali rado posje\u0107uju djeda i baku u Zagrebu. “Njihov krevet se u trenu napunio \u0161utom i velikim kamenjem, a oni, onako mali \u2013 tek su ljetos napunili pet godina \u2013 sigurno bi bili nastradali. Onda sam si rekao \u2013 dobro je sve i pro\u0161lo! Jer zna\u0161, cijeli \u017eivot radimo, borimo se da ne\u0161to steknemo, ali rekao sam si tada \u2013 mani materijalne stvari, \u017eivi smo i to je najva\u017enije! Ja nisam, kako bi rekao predsjednik Milanovi\u0107, narika\u010da po prirodi. Nema toga kod mene, jednostavno mora\u0161 i\u0107i dalje, mora\u0161 \u017eivjeti.” <\/p>\n\n\n\n

\"\"
foto: Branimir Balogovi\u0107\/Unsplash<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

U Samoboru se nisu planirali dugo zadr\u017eavati, a odlazak je dodatno ubrzala informacija da je Grad Zagreb osigurao smje\u0161taj za ljude poput njih u studentskom domu Cvjetno naselje. <\/p>\n\n\n\n

\u017divot u studentskom domu<\/h3>\n\n\n\n

“I tako smo, nakon dva dana, 24. o\u017eujka ve\u0107 bili u Cvjetnom naselju. Soba na \u010detvrtom katu, bez lifta, naravno \u2026 Prvi dojam i osje\u0107aj \u2013 stra\u0161no! Moram ovdje re\u0107i da ni Lenga ni ja nismo ni bahati ni razma\u017eeni. Sve je bilo \u010disto \u2013 dobili smo studentsku sobu s WC-om i tu\u0161em, sve skupa nekih 18 kvadrata. Krevet, stolice i stol. Sre\u0107om, bio je tu i mali fri\u017eider koji nam je, \u010dim je zatoplilo, postao jako va\u017ean. Od ku\u0107e smo donijeli posteljinu, ne\u0161to posu\u0111a. Bio je tamo i priklju\u010dak za TV, ali nije radio pa smo televiziju gledali preko laptopa”, navodi.<\/p>\n\n\n\n

“Imali smo na raspolaganju i zajedni\u010dku \u010dajnu kuhinju pa mi je Lenga i kuhala, iako smo tamo imali osiguranu hranu. Naime, ja sam dugogodi\u0161nji dijabeti\u010dar pa moram jako paziti da jedem dovoljno povr\u0107a, ne smijem masno i tako. Uglavnom, organizirali smo se i sve je bilo u redu. Tamo smo proveli pet i pol mjeseci i zahvalan sam \u0161to smo dobili tu mogu\u0107nost. Kad sam rekao da mi je prvi dojam bio stra\u0161an – jednostavno nisi pripremljen ni fizi\u010dki ni psihi\u010dki na to. Iz stana od 167 kvadrata u centru Zagreba do\u0161li smo u 18 kvadrata. Preko no\u0107i. Jednostavno smo bili istrgnuti iz na\u0161e svakodnevice i na\u0161li smo se u posve novim okolnostima i relacijama. Ima\u0161 stare, dobro poznate, utabane staze i \u0161tacije<\/em> \u2013 od svoje ljekarne gdje te svi znaju pa do kumica na placu kod kojih kupuje\u0161 zelje, sir i vrhnje i grincajg<\/em>. No, da ne duljim, sve je bilo pod kontrolom i sve je bilo ok, pogotovo kad smo osvijestili da nam se moglo dogoditi i da spavamo na ulici”, nastavlja. <\/p>\n\n\n\n

Nevolja nikad ne dolazi sama<\/h3>\n\n\n\n

Sve da su i htjeli, Kuli\u0161evi nisu imali previ\u0161e vremena za zdvajanje nad sudbinom koja ih je sna\u0161la. Naime, Ivan je kroni\u010dni bolesnik, a u srpnju se njegova zdravstvena situacija dodatno zakomplicirala pa je, ba\u0161 na svoj ro\u0111endan, neplanirano zavr\u0161io u bolnici, na hitnoj operaciji.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Lenga je pak za to vrijeme vrijedno prikupljala dokumentaciju potrebnu za dobivanje u najam gradskoga stana \u2013 jo\u0161 jedne mjere Grada Zagreba za gra\u0111ane \u010diji su stanovi nakon potresa postali neupotrebljivi.<\/p>\n\n\n\n

“Trebalo je prikupiti gomilu dokumenata. Ja sam sudski tuma\u010d i navikla sam i na administraciju i na sudove i na papire i na birokraciju, ali ovako ne\u0161to jo\u0161 nisam do\u017eivjela. Dokumenti nisu smjeli biti stariji od tri mjeseca pa ti hodaj po gradu \u2013 korona, potres, ni\u0161ta ne vozi. I uvijek mi je nedostajala jo\u0161 ta jedna potvrda”, prisje\u0107a se Lenga Kuli\u0161. “Totalno sam se ispraznila. Nakon tih svih pute\u0161estvija, svaki sam se dan osje\u0107ala kao iscije\u0111eni limun.”<\/p>\n\n\n\n

Naselje na kraju grada<\/h3>\n\n\n\n

No, njezina upornost, strpljivost i sistemati\u010dnost ipak su se isplatile. Dok je Ivan bio u bolnici, ona i k\u0107i Bojana same su odradile selidbu i oprostile se od stana u Preradovi\u0107evoj. Mnoge su uspomene, sitnice i detalje ipak ponijele sa sobom u Jelkovec. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Ivan Kuli\u0161 (foto: Petra \u0160varc)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Imam jako finog \u010daja, od bobica raznih\u2026, samo ne znam gdje su mi \u017eli\u010dice\u2026 jo\u0161 se useljavamo\u2026” obja\u0161njava mi Lenga.<\/p>\n\n\n\n

“Zadovoljni smo i sretni \u0161to smo se ponovo sku\u0107ili, ali te\u0161ko se priviknuti. Na jednom uglu bila mi je jedna ljekarna, na drugom uglu druga ljekarna, Dolac na pet minuta, banke svugdje okolo, knji\u017eare, moja omiljena striparnica. Cijeli \u017eivot \u017eivim tamo, doslovno od ro\u0111enja, cijeli \u017eivot istim stazama idem. Kako da ti ka\u017eem, to je kao da te netko istrgne iz konteksta tvog \u017eivota.”<\/p>\n\n\n\n

Ivanovu i Lenginu iskrenost ne treba zamijeniti za negodovanje ili kukanje. Hrabro kora\u010daju kroz novu stvarnost koja im je dana. Oboje su, usprkos svemu, jo\u0161 uvijek vrlo aktivni. Lenga jo\u0161 uvijek radi kao sudski tuma\u010d za slovenski jezik, a Ivan je \u010ditavog \u017eivota njegovao dvije paralelne karijere, od koje jednu \u017eivi i danas. Naime, nakon studija sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, cijeli je “ozbiljni” radni vijek proveo u Zavodu za mirovinsko osiguranje (nekada\u0161nji SIZ). Druga karijera vezana je uz glazbu i kako ka\u017ee, “oplemenjivala mu je \u017eivot da ne postane duhovni \u0107ato”. <\/p>\n\n\n\n

Majstor za evente<\/h3>\n\n\n\n

S ponosom \u0107e re\u0107i kako je upravo on s jo\u0161 dvojicom kolega davne 1980. pokrenuo javna doga\u0111anja na trgovima u Zagrebu \u2013 evente, rekli bismo danas. “Bili smo trio fantastikus i organizirali doga\u0111anja na nivou mjesne zajednice. Jednoga smo dana dali prijedlog da na Cvjetnom trgu organiziramo glazbeno – umjetni\u010dki hepening i dobili smo pomo\u0107 u naturi i u lovi. Ispred spomenika Petru Preradovi\u0107u postavili smo pozornicu. Bio je to dvodnevni event u kojem se na\u0161lo svega \u2013 od harfe do folklora. Sje\u0107am se, u to su vrijeme jo\u0161 cvje\u0107ari imali svoje stolove pa smo ih morali razmaknuti. Bio je to pravi hit! Ljudima se jako svidjelo. Svirali su Haustor, Arsen i Gabi s Hegedu\u0161i\u0107em, nismo napla\u0107ivali ulaz. Idu\u0107e godine, to je ve\u0107 bila manifestacija od tjedan dana. Tako smo inaugurirali \u010ditav trend. Uskoro je i Jela\u010di\u0107 plac postao omiljena lokacija za takve pri\u010de”, s nostalgijom se prisje\u0107a Ivan Kuli\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Rijetki znaju da je Ivan Kuli\u0161 autor vi\u0161e od 200 skladbi za djecu, a pokrenuo je i Hrvatski dje\u010dji festival. “Izravni krivac za to je moja k\u0107i. Kada je po\u010dela pjevati u Tre\u0161njeva\u010dkim mali\u0161anima, zainteresirala se za glazbu pa je po\u017eeljela da i ja napi\u0161em ne\u0161to. Tada je s Mali\u0161anima sura\u0111ivao \u0110elo Jusi\u0107 pa sam mu dofurao neke tekstove. Tako su nastale pjesmice ‘Moj dragi tata’ ili ‘Moj mezimac’. Radio sam i songove za reklame \u2013 za Ledo sladolede, Ketchup i majonezu za Zvijezdu i mnoge druge. 1992. godine, u sklopu Zagrebfesta pokrenuo sam Hrvatski dje\u010dji festival. Drago Dikli\u0107 mi je ustupio Lisinski za nedjeljnu matineju, a ostalo je, kak’ bi se reklo \u2013 povijest. “<\/p>\n\n\n\n

Glazba je i danas Ivanova velika ljubav i radost, a ljepotu pronalazi u malim stvarima. Razgovorima s prijateljima, dru\u017eenju s unucima, a i veliki je ljubitelj sedme umjetnosti. “Preko stripa sam upoznao mnoge drage de\u010dke koji su mi danas frendovi. Jako mi nedostaju na\u0161i svakodnevni kru\u017eoci u omiljenom kafi\u0107u, ali stalno smo u kontaktu i novi mi naslovi redovito sti\u017eu u Jelkovec”, pri\u010da Ivan i kroz smijeh govori : “Kaj \u0107u, volim \u017eivot i kad me ne mazi!”<\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pri\u010da o Ivanu Kuli\u0161u zapravo je pri\u010da o borbi za \u017eivot, na vi\u0161e razina. I sa sretnim zavr\u0161etkom.<\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":41787,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[43,2339,2156,35,39],"class_list":["post-41774","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-karcinom","tag-novo-vrijeme","tag-potres","tag-sreca","tag-zagreb"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/41774","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=41774"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/41774\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/41787"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=41774"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=41774"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=41774"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}