{"id":42570,"date":"2020-12-01T11:27:22","date_gmt":"2020-12-01T10:27:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=42570"},"modified":"2020-12-01T12:15:50","modified_gmt":"2020-12-01T11:15:50","slug":"kumice-s-placa-ma-kakva-korona-domaca-hrana-je-cisto-zdravlje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2020\/12\/kumice-s-placa-ma-kakva-korona-domaca-hrana-je-cisto-zdravlje\/","title":{"rendered":"Kumice s placa: ‘Ma kakva korona! Doma\u0107a hrana je \u010disto zdravlje!’"},"content":{"rendered":"\n

Jutro je naizgled bilo sasvim uobi\u010dajeno i \u010dinilo se da ni po \u010demu ne odudara od svih dosada\u0161njih: trgovci su na kolicima dovozili robu, vo\u0107e, povr\u0107e, sireve i jaja i uredno ih slagali po drvenim tezgama na Tre\u0161njeva\u010dkom placu. No ipak, ovo je nedjeljno jutro bilo malo druga\u010dije. To je bila prva nedjelja otkako su zbog upornog i dosadnog virusa SARS-CoV-2 ponovno uvedene stroge epidemiolo\u0161ke mjere za koje smo se svi nadali da vi\u0161e ne\u0107e biti potrebne.<\/p>\n\n\n\n

Tr\u017enica se budila, ali za razliku od ina\u010de, bez \u0161alice kave iz obli\u017enjeg kafi\u0107a. Naime, ugostiteljski objekti zatvoreni su na tri tjedna. “A ne ide bez kave! Prije smo tu uzimali kod mog kolege u kafi\u0107u, ali sad moramo ovako\u2026 Ovu s kioska u papirnatoj \u0161alici”, ka\u017eu nam dobro raspolo\u017eeni prodava\u010di povr\u0107a na veliko dok uz svoj kamion parkiran uz rub tr\u017enice o\u010dekuju prve kupce.<\/p>\n\n\n\n

Pitamo ih je li se \u0161to promijenilo sad kad su na snazi opet stro\u017ee mjere. “Ma nije, ne damo se mi koroni!”, odgovara nam jedan prodava\u010d kao da je uspje\u0161no odolijevanje virusu stvar juna\u0161tva, a ne po\u0161tovanja epidemiolo\u0161kih mjera. “Prirodna, zdrava hrana tjera sve viruse! Evo pogledajte kako to lijepo izgleda”, ka\u017ee nam drugi pokazuju\u0107i svoju robu: krumpir, kupus i luk spakiran u velikim vre\u0107ama. <\/p>\n\n\n\n

“A maske?”, pitamo. “Tu su maske, tu su”, odgovaraju prodava\u010di i pokazuju maske: jednome maska visi na bradi, a drugi ju je upravo izvadio iz d\u017eepa. “Sve mjere se po\u0161tuju, ne mo\u017ee nitko ni\u0161ta re\u0107i. I distanca i sve”, odgovaraju nam prodava\u010di iako, o\u010dito, potrebne distance nema, a ni maske nisu na svome mjestu. Ali dobro, barem su na otvorenom. \u010cini se kako su neki shvatili da je dovoljno obznaniti da se epidemiolo\u0161ke mjere po\u0161tuju pa da onda ispadne da to doista i jest tako.<\/p>\n\n\n\n

Turska je turska<\/h3>\n\n\n\n

Trgovkinje koje prodaju robu, popularne “kumice”, mahom su starije ili \u017eene srednje dobi koje su ve\u0107inu \u017eivota provele izme\u0111u poljoprivrednog gospodarstva i tr\u017enice. Zanimalo nas je kako su se sada sna\u0161le u tom tzv. “novom normalnom”.<\/p>\n\n\n\n

Ulazimo dublje u prostor tr\u017enice. Kupaca je sve vi\u0161e i atmosfera je posve uobi\u010dajena. Trgovci hvale svoju robu, mame kupce hvalospjevima o svojim proizvodima ili obe\u0107anjem dodatnog popusta. Maske imaju, uglavnom, svi – i trgovci i kupci. No one \u010desto vise s uha ili “griju bradu”.<\/p>\n\n\n\n

“Po\u0161to vam je grincajg?”, pita jedna gospo\u0111a trgovkinju koja je upravo izlo\u017eila svje\u017ee povr\u0107e za juhu. “Po osam kuna su vam”, odgovara prodava\u010dica pritom se malo naginju\u0107i naprijed i spu\u0161taju\u0107i masku da je mu\u0161terija bolje \u010duje. Epidemiolo\u0161ke mjere ovdje gube bitku pred pristojno\u0161\u0107u i \u017eeljom za \u0161to uspje\u0161nijom prodajom.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Prodava\u010dica sira (foto: Silvija Novak)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Na \u0161tandovima koji prodaju sir i ostale mlije\u010dne proizvode trgovkinje u o\u010dekivanju prvih kupaca krate vrijeme kavom i pri\u010dom. Pitamo ih odakle im omiljeni napitak za bu\u0111enje sad kad kafi\u0107i ne rade, a one nam odgovaraju da su se sna\u0161le s kavama za van iz obli\u017enjeg kioska. “Ja uvijek svoju nosim od ku\u0107e, bez obzira na koronu”, ka\u017ee jedna pokazuju\u0107i termosicu. “Turska je turska!”<\/p>\n\n\n\n

Jednu od “kumica” pitamo dolazi li i sada jednako \u010desto kao i prije ili je ipak zbog epidemije svoje dolaske prorijedila, a ona odgovara da je sve isto kao i prije. “Dolazim isto kao i prije, 2-3 puta tjedno, ovisno kako imam robe. Sir, vrhnje, jaja\u2026 sve je doma\u0107e. Sir imam ovaj ve\u0107i i manji kravlji, a kozji su samo ovi ovdje manji. Evo, probajte\u2026”, ka\u017ee nam gospo\u0111a spremna odrezati jedan komad. Na pitanje kako dolazi do tr\u017enice, otkriva nam da se sama doveze u svojem autu. To je, ka\u017ee, najzgodnije, najsigurnije s obzirom na koronavirus, a kako ne ide svaki dan, isplati joj se.<\/p>\n\n\n\n

Koke ne znaju da je koronavirus<\/h3>\n\n\n\n

Odlazimo dalje do \u0161tandova s povr\u0107em. Primje\u0107ujemo da po klupama nema nikakvih plasti\u010dnih folija za odvajanje trgovaca i kupaca koje su tijekom prolje\u0107a bile obavezne. Neko vrijeme su te improvizirane pregrade, kazuju nam prodava\u010di, bile obavezne i \u010deste, no tijekom ljeta se na to prestalo paziti, a sada ih nitko nije ponovno stavio. Op\u0107enito je mi\u0161ljenje da to i nije bilo previ\u0161e korisno, a samo je smetalo. \u0160to se dezinfekcijskih sredstava ti\u010de, stoji po jedna boca nekog dezinficijensa na svakom kraju tr\u017enice, ali ne \u010dini nam se da su ba\u0161 popularni. Uglavnom ih nitko ne koristi.<\/p>\n\n\n\n

Gospo\u0111a Ivka<\/strong> ve\u0107 dugo prodaje na tr\u017enici Tre\u0161njevka. Upravo je na klupu slo\u017eila svje\u017ei kupus, salatu i jaja. Sve je iz njezinog vrta. Pitamo je kakvo je stanje sad kad su mjere ponovno postro\u017eene i dolazi li mo\u017eda zato na tr\u017enicu rje\u0111e, na \u0161to ona odgovara da se malo \u0161to promijenilo u odnosu na ljeto.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Gospo\u0111a Ivka iz \u010ceha (foto: Silvija Novak)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Imam 20 kokica, pa moram donijeti sva ta jaja. Ne znaju koke da je koronavirus. Pa \u0161to da ja radim s tim? Moram do\u0107i”, ka\u017ee nam Ivka. “Imala sam prije i krave i konje. A sada imam samo koko\u0161i. A ovo sve je iz mog vrta.” <\/p>\n\n\n\n

Pitamo je kako dolazi na tr\u017enicu, a ona odgovara da ide, kao i ina\u010de, javnim gradskim prijevozom. “Ja sam vam iz \u010ceha. Znate za \u010cehe?”, pita, na \u0161to mi potvrdno kimamo glavom – \u010cehi su mjesto u Turopolju, desetak kilometara udaljeno od grada. “Na autobus, pa na tramvaj. I tako svaki dan”, ka\u017ee nam Ivka.<\/p>\n\n\n\n

Korone se, ka\u017ee, ne boji. “A imam masku, pa koliko ide – ide”, ka\u017ee Ivka i pokazuje nam svijetlo zelenu kirur\u0161ku masku koja joj prekriva samo usta. U to do nje dolazi kolegica s obli\u017enjeg \u0161tanda i pru\u017ea joj nov\u010danicu od pedeset kuna te je moli da joj usitni, na \u0161to gospo\u0111a Ivka po\u010dinje pretra\u017eivati d\u017eep na svojoj prega\u010di. Dok komuniciraju, \u017eene spu\u0161taju maske da se bolje \u010duju i razumiju. Dakako, maske time u potpunosti gube svoj smisao, ali ovdje je svima va\u017enije biti pristojan, nego za\u0161ti\u0107en od virusa.<\/p>\n\n\n\n

Zelje se mora prodati<\/h3>\n\n\n\n

Na susjednom \u0161tandu gospo\u0111a Nada prodaje kiselo zelje. Sezona je sarmi, pa se kod njezine klupe zaustavljaju brojni kupci u potrazi za idealnom glavicom. Postavljamo joj isto pitanje kao i ostalima: dolazi li sada rje\u0111e i kakva je situacija s obzirom na postro\u017eene mjere. “Sada dolazim svaki dan. Pa sezona je kiselog zelja i to se mora prodati”, ka\u017ee nam Nada i otkriva da je iz okolice Vara\u017edina odakle dolazi kombijem.<\/p>\n\n\n\n

“I ina\u010de sam ovdje svaki dan. Sada zbog zelja, a ina\u010de zbog drugih stvari, ovisno \u0161to je u sezoni. \u0160titim se maskom, perem ruke, sve \u0161to nam ka\u017eu”, govori Nada i posve\u0107uje se gospo\u0111i koja razgledava vakumirane glavice kiselog kupusa. “Imam tu u kaci jo\u0161. Evo pogledajte, ova vam nije prevelika.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Gospo\u0111a Nada prodaje kiseli kupus (foto: Silvija Novak)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kako vrijeme proti\u010de, na tr\u017enici je sve vi\u0161e kupaca, iako ih nema onoliko koliko ih nedjeljom zna biti. Uostalom, ni trgovaca nema kao prije pa sve klupe nisu zauzete. No atmosfera je gotovo redovna. Trgovci mame kupce i hvale svoju robu, kupci pipkaju vo\u0107e i povr\u0107e i raspituju se o cijeni. Maske su, uglavnom, tu, ali razmaka ba\u0161 i nema. No kao da postoji nekakav zajedni\u010dki konsenzus da strogo po\u0161tovanje epidemiolo\u0161kih mjera i nije toliko va\u017eno jer su svi na otvorenom i, eto, kupuju zdravo doma\u0107e vo\u0107e i povr\u0107e \u0161to, valjda, automatski tjera sve viruse.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, kontrolira li itko situaciju na tr\u017enicama? “Dolaze inspektori. Provjeravaju nose li se maske, ima li sradstava za dezinfekciju i tako”, ka\u017ee nam jedan prodava\u010d vo\u0107a. “Kad se oni pojave, odmah proradi ‘radio Mileva’ – \u010dim u\u0111u na tr\u017enicu na jednom kraju, oni na drugom kraju ve\u0107 znaju da su stigli, pa se me\u0111usobno malo udalje”, ka\u017ee nam otkrivaju\u0107i strategiju \u0161irenja informacija me\u0111u prodava\u010dima.<\/p>\n\n\n\n

Zadnja odluka Nacionalnog sto\u017eera civilne za\u0161tite o radu tr\u017enica je ona iz mjeseca svibnja i jo\u0161 uvijek je na snazi. Prema toj odluci, dopu\u0161ta se rad prodajnih mjesta (klupa) koje su zatvoreni objekti ili ogra\u0111eni prostori na kojima je mogu\u0107e kontrolirati ulaz na tr\u017enice, uz pridr\u017eavanje stroge mjere fizi\u010dkog distanciranja. Tako\u0111er, dopu\u0161ta se rad zatvorenih objekata u sastavu tr\u017enice (prodavaonice i kiosci) na kojima se, isto tako, mo\u017ee kontrolirati ulaz na tr\u017enicu i uz fizi\u010dko distanciranje.<\/p>\n\n\n\n

Iako su epidemiolo\u0161ke mjere za tr\u017enicama na snazi, daleko je to od situacije koju smo imali pred Uskrs kad otvorenih \u0161tandova nije bilo, a kupci su u dugim redovima \u010dekali da do\u0111u do rijetkih malobrojnih ku\u0107ica postavljenih na prostoru placa.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Tre\u0161njeva\u010dki plac (foto: Silvija Novak)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Treba se \u010duvati, ali ljudi moraju ne\u0161to i jesti. A \u0161to \u0107e\u0161 bolje nego svje\u017ee vo\u0107e i povr\u0107e! Pa to je \u010disto zdravlje”, ka\u017ee nam prodava\u010d dok polako napu\u0161tamo Tre\u0161njeva\u010dki plac.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0161njeva\u010dki plac <\/h3>\n\n\n\n

Jedna je od 24 zagreba\u010dke tr\u017enice na otvorenom i jedna od najstarijih. Temelji dana\u0161nje zagreba\u010dke \u010detvrti Tre\u0161njevka postavljeni su 1889. godine kad je donesena uredba o ure\u0111ivanju tog dijela grada koji je dotad bio ispunjen neplanski gra\u0111enim siroma\u0161nim ku\u0107icama prete\u017eno radni\u010dkog sloja gradskog stanovni\u0161tva. Nedugo nakon toga, otvara se i prva tr\u017enica na prostoru Ozaljske ulice, danas poznata kao Tre\u0161njeva\u010dki trg, odnosno Tre\u0161njeva\u010dki plac. No u tridesetim godinama 20. stolje\u0107a sve su \u010de\u0161\u0107i zahtjevi za pro\u0161irenjem tr\u017enice u Ozaljskoj jer se njome slu\u017eilo gotovo kompletno stanovni\u0161tvo tada\u0161nje Tre\u0161njevke koja broji preko 40.000 ljudi. <\/p>\n\n\n\n

Prvi spomen ure\u0111enog tr\u017ei\u0161nog prostora na toj lokaciji je uredba iz 1935. godine, kojom se, izme\u0111u ostalog, propisivalo na koji na\u010din trgovci moraju prinuti o \u010disto\u0107i i higijeni, zabranjivalo se pljuvanje ili dovo\u0111enje pasa na prostor tr\u017enice. Prodava\u010di su tako\u0111er bili du\u017eni pobrinuti se da se otpatci i pokvarena roba ne bacaju po tr\u017enici, ve\u0107 da se svo sme\u0107e ponese sa sobom ili odlo\u017ei u za to primijenjen prostor.<\/p>\n\n\n\n

O tome po\u0161tuju li se propisi i dogovoren red na tr\u017enici, ra\u010duna su vodili tr\u017eni nadzornici. Oni su kontrolirali poslovanje svih zagreba\u010dkih tr\u017enica, pa tako i one u Ozaljskoj ulici, odnosno dana\u0161njem Tre\u017enjevca\u010dkom placu, i o tome su izvje\u0161tavali gradsku vlast.<\/p>\n\n\n\n

<\/div><\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na snazi su nove, stro\u017ee epidemiolo\u0161ke mjere koje su, ovaj put, ipak zaobi\u0161le zagreba\u010dke tr\u017enice na otvorenom. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":42586,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2046,2339,1861],"class_list":["post-42570","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-korona-virus","tag-novo-vrijeme","tag-trznice"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/42570","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=42570"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/42570\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/42586"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=42570"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=42570"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=42570"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}