{"id":43540,"date":"2020-12-28T11:31:20","date_gmt":"2020-12-28T10:31:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=43540"},"modified":"2020-12-28T11:32:29","modified_gmt":"2020-12-28T10:32:29","slug":"goran-matovic-zivot-izmedu-krleze-i-ujevica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2020\/12\/goran-matovic-zivot-izmedu-krleze-i-ujevica\/","title":{"rendered":"Goran Matovi\u0107: \u017divot izme\u0111u Krle\u017ee i Ujevi\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

U utorak, 29. prosinca navr\u0161it \u0107e se 39 godina od smrti Miroslava Krle\u017ee. Tim povodom umjetni\u010dka organizacija Teatar poezije, pod vodstvom glumca, scenarista i redatelja Gorana Matovi\u0107a<\/strong>, okupila je u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu u Zagrebu neke od istaknutih zagovornika Krle\u017einog teatra. <\/p>\n\n\n\n

Glumica Branka Cvitkovi\u0107, redatelji Ivica Buljan, Mario Kova\u010d, Branko Brezovec, Zlatko Sviben i Ivan Planini\u0107 svjedo\u010dili su o svom \u017eivotnom putovanju s Krle\u017eom. Svatko od njih je rekapitulirao Krle\u017einu prisutnost u svom umjetni\u010dkom opusu. Emisija “putovanje s Krle\u017eom” bit \u0107e dostupna na YouTube kanalu Teatra poezije, od sutra, 29.12.2020.<\/p>\n\n\n\n

A mi nismo mogli zamisliti bolji povod za razgovor s Goranom Matovi\u0107em \u2013 \u010dovjekom koji je dobar dio svoga \u017eivota posvetio knji\u017eevnosti i kazali\u0161noj umjetnosti, a koji je u javnosti  poznat kao veliki zaljubljenik i vrsni poznavatelj opusa dvojice velikana \u2013 Miroslava Krle\u017ee i Tina Ujevi\u0107a. <\/p>\n\n\n\n

Hrvatski arhiv kao muzej sje\u0107anja<\/h3>\n\n\n\n

“Hrvatski arhiv je jedinstven prostor”, odmah nas uvodi u pri\u010du Goran Matovi\u0107. “Tu je nekada bila Nacionalna i sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica i to je definitivno jedna od najljep\u0161ih zagreba\u010dkih zgrada. Projektirao ju je Rudolf Lubynski i otvorena je 1913. Zanimljiv je i podatak da je Krle\u017ea svojih posljednjih 30 godina \u017eivota proveo u Vili Rein koju je projektirao isti arhitekt. Taj je prostor \u017eivopisan, prostor koji pamti, bila je tu koncentrirana memorija i istovremeno koncentrirana ti\u0161ina. Taj prostor kao da inspirira svakoga da radi, da misli, da izu\u010dava, da tra\u017ei. Odlu\u010dili smo taj prostor odabrati kao mjesto u kojemu \u0107emo realizirati ovogodi\u0161nji dio na\u0161eg programa ‘Putovanje s Krle\u017eom’.” <\/p>\n\n\n\n

“Pro\u0161lih smo ga godina radili tako \u0161to smo spajali Krle\u017eina mjesta, prostore i punktove \u2013 od Gvozda do Esplanade, preko Palacea i Kazali\u0161ne kavane.  Kretali smo tragom njegovih realnih i imaginarnih adresa koje se javljaju u njegovim snovima te izmi\u0161ljenih adresa iz njegova opusa. Ispunjavali bismo ih programima visokog intenziteta koji su ra\u0111eni prema temama i motivima iz Krle\u017einog opusa. Ove godine smo, zbog pandemije i brojnih ograni\u010denja, u prostoru Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva odlu\u010dili napraviti neku vrstu muzeja sje\u0107anja, okupiti ljude koji su zaslu\u017eni za Krle\u017einu prisutnost u hrvatskoj kulturi”, navodi Matovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u0161ta nas ne smije iznenaditi<\/h3>\n\n\n\n

Zbog pandemije, ali i zbog potresa koji je u o\u017eujku zadesio Zagreb morali su se prilagoditi i kada je rije\u010d o Festivalu Miroslav Krle\u017ea koji je ove godine odr\u017ean po 9. put: <\/p>\n\n\n\n

“Imali smo ove godine izuzetno dramati\u010dnu situaciju. Na\u0161 je festivalski program dobio zeleno svjetlo i u Ministarstvu kulture i u Gradu Zagrebu i u Turisti\u010dkoj zajednici Grada Zagreba. Onda je krajem velja\u010de krenula korona, a 22.3. dogodio se i potres. A s potresom, potresla se i situacija oko financiranja festivala. Potres je o\u0161tetio i vilu Rein gdje se nalaze pozornice na\u0161eg ambijentalnog festivala. Iz sigurnosnih razloga, morali smo prona\u0107i novu adresu. Spasonosno rje\u0161enje bilo je preseliti festival u atrij Leksikografskog zavoda. To je prekrasan prostor, imali smo sjajne i operativne suradnike koji su nas prihvatili kao goste s velikim simpatijama i tako postali na\u0161i partneri”, prisje\u0107a se Matovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Goran Matovi\u0107 (foto: Teatar Poezije)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

I tako je, za razliku od mnogih drugih otkazanih kulturnih manifestacija, ovaj festival ipak odr\u017ean, a program u potpunosti realiziran. Naravno, uz sve propisane epidemiolo\u0161ke mjere te uz nekoliko inozemnih gostiju. <\/p>\n\n\n\n

Krle\u017ea kao mladena\u010dka, ali i cjelo\u017eivotna ljubav<\/h3>\n\n\n\n

Goran Matovi\u0107 Krle\u017eom se aktivno bavi od najranije mladosti, jo\u0161 od prije punoljetnosti. Pitam ga \u0161to ga je, kao tako mladog \u010dovjeka privuklo upravo tom autoru te kako se “inficirao” Krle\u017eom? <\/p>\n\n\n\n

“Ono \u0161to je Krle\u017ein osnovni znak je pobuna”, tuma\u010di mi pa nastavlja: “A pobuna je znak mladala\u010dke energije. Ta pobuna bila je vezana i za moje odrastanje u rodnom Mostaru. Tu je krenula moja pobuna protiv uske varo\u0161i i uskih ljudi. Bio sam mladi\u0107 i bio sam gotovo bez sugovornika, imao sam par prijatelja s kojima sam se dru\u017eio i s kojima sam bio u dijalogu. To je bilo vrijeme europske pobune, vrijeme ’68., kada je cijeli svijet do\u017eivio lijepu preobrazbu i \u010dini mi se da se po prvi put osjetila ta mladala\u010dka energija na pravi na\u010din. Danas je nema. To je bila artikulirana pobuna. A Krle\u017ea je artikulirao moju mladala\u010dku pobunu i on mi je bio idealan virtualni sugovornik.”<\/p>\n\n\n\n

“Krenuo sam iz Mostara i intuitivno sam osjetio Zagreb kao svoju idealnu artisti\u010dku i \u017eivotnu domovinu. Krenuo sam vlakom, bez karte, imao sam ne\u0161to malo novaca kao rezervu za prve dane. Na \u017eeljezni\u010dkom kolodvoru vidio sam jednog akvizitera koji je prodavao sabrana djela Tina Ujevi\u0107a. Ja sam ga tada \u010ditao i on je bio moja pjesni\u010dka mjera. Imao sam 17 godina. Pitao sam koliko ko\u0161taju te knjige i on je izgovorio to\u010dno onaj iznos kojega sam imao. Kupio sam impulzivno svih tih 17 knjiga i to je bila moja jedina prtljaga. \u0160etao sa s tim knjigama ponosno po Zagrebu. Nisam znao gdje \u0107u spavati, novaca nisam imao i onda sam u\u0161ao u tramvaj i tamo spavao. Onda sam jedne ve\u010deri na nekom tulumu upoznao \u010dovjeka koji mi je ponudio svoj stan na neko vrijeme. Poslije sam dobio sobu u studentskom domu na Savi, bio sam ilegalac.”<\/p>\n\n\n\n

“Zavr\u0161io sam \u0161kolu i po\u010deo studirati. Studirao sam prvo Promet, a onda me je na 3. godini silno po\u010dela zanimati kibernetika pa sam oti\u0161ao u Beograd. I taj sam studij zavr\u0161io, ali moj je interes neprekidno bila umjetnost \u2013 povijest umjetnosti, gluma, knji\u017eevnost, arhitektura. Iako, to \u0161to sam najvi\u0161e volio, volio sam dr\u017eati gotovo sa strane. To sam osjetio kao neku vrstu poziva koji me izazivao i nisam ga odmah htio iskoristiti. Kao da sam se udvarao i kru\u017eio oko toga. Kao da sam filtrirao i osloba\u0111ao se onoga \u0161to me nije zanimalo”, ka\u017ee Matovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

“Pir iluzija” i prvi susret s Krle\u017eom<\/h3>\n\n\n\n

U Mostaru je u dobi od 22 godine napravio kola\u017e poezije i proze Miroslava Krle\u017ee “Pir iluzija”, \u010dija je premijera postigla fantasti\u010dan odjek. “U Mostaru s kojim sam se obra\u010dunao kao klinac, htio sam se obra\u010dunati i kao malo zrelija osoba i to preko Krle\u017ee”, pri\u010da Goran Matovi\u0107. Zatim se vratio u Zagreb i tu predstavu igrao u Teatru ITD, gdje je ravnatelj bio Vjeran Zuppa. Dao mu je da igra i prepustio mu kompletnu zaradu od prodanih ulaznica.<\/p>\n\n\n\n

“Nakon prvih izvedbi, jednoga jutra zazvonio je telefon u mom podstanarskom stanu – s druge strane bila je gospo\u0111a Lidija Juzba\u0161i\u0107, Krle\u017eina tajnica. Rekla mi je: ‘Krle\u017ea Vas poziva da do\u0111ete sutra u Leksikografski zavod’. Bio sam \u0161okiran jer se o Krle\u017ei govorilo da nikoga ne prima, da negira sve i da je velik uspjeh ako nekoga ne napadne. Sutra sam do\u0161ao, u velikom uzbu\u0111enju. Popeo sam se na 1. kat, gdje me do\u010dekala tajnica. Nazvala je Krle\u017eu preko crnog starinskog kobaltnog telefona i najavila me. Ina\u010de, u njezinom su uredu tada sjedila tri akademika u crnim odijelim a i s crnim kravatama i u fantasti\u010dnom strahu od Krle\u017ee. On je iza\u0161ao i rekao: ‘Gorane, u\u0111ite, a Vi pri\u010dekajte’.”<\/p>\n\n\n\n

“To je bio na\u0161 prvi susret”, opisuje Matovi\u0107. “Pri\u010dali smo o svemu i sva\u010demu \u2013  odnosno, da se ispravim \u2013 nismo pri\u010dali \u2013 on je govorio. Pri\u010dao je kao \u0161to je i pisao, \u010dudesno. Taj govor imao je neku energiju pobune i to mi je silno imponiralo. To je bila 1973. Ja sam mu tada govorio fragmente iz moje predstave. Bio je jako zadovoljan. Imali smo jo\u0161 dvadesetak susreta u \u017eivotu.”<\/p>\n\n\n\n

“Dva genija te\u0161ko podnose blizinu”<\/h3>\n\n\n\n

Jednom su tako, pri\u010da Matovi\u0107, na Gvozdu pili rakiju od naran\u010de i razgovarali. Krle\u017ea ga je pitao \u0161to namjerava idu\u0107e raditi u \u017eivotu. “Odgovorio sam \u2013 Ujevi\u0107a. A on je ustao u svojoj pobuni i rekao \u2013 ‘Kaj \u0107e Vam taj bezveznjak?’  Ja sam rekao: ‘Dragi Krle\u017ea, Ujevi\u0107 je kolosalan pjesnik. Ja \u0107u montirati fragmente iz njegovog opusa i napraviti njegovu imaginarnu ispovijed. On je rekao da je to vrlo lukavo, jer \u0107u, montiraju\u0107i Ujevi\u0107a, prikriti lo\u0161eg pjesnika. Zavr\u0161ili smo s Ujevi\u0107em, ali onda je on u jednom trenutku izgovorio cijelu Svakida\u0161nju jadikovku napamet. Rekao sam mu: ‘Da to nije kolosalna pjesma, ne biste je znali napamet.’ Na pitanje odakle toliki animozitet prema Ujevi\u0107u, nasmijao se i rekao: ‘Dva genija te\u0161ko podnose blizinu’.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Goran Matovi\u0107 (foto: Teatar Poezije)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Hrvatska kultura je, smatra Matovi\u0107, kultura negacije onoga drugoga. “Nema dijaloga, nema susreta, nema povezivanja, nema ulan\u010davanja. Samo negiranje i poni\u0161tavanje onoga drugoga. To nije kultura kontinuiteta i podr\u017eavanja. Na tim se temeljima gradi cijela jedna nova kultura koja nastavlja tu tradiciju i raste na liniji imitacije. Samo ono \u0161to je kopirano, \u0161to je uvezeno, ima prolaz i prepoznavanje. Tako se ta na\u0161a kultura svela na No\u0107 muzeja, No\u0107 kazali\u0161ta i No\u0107 knjige.”<\/p>\n\n\n\n

Suradnja s Arsenom Dedi\u0107em<\/h3>\n\n\n\n

Matovi\u0107evu karijeru, ali i \u010ditav \u017eivot sna\u017eno je obilje\u017eila i suradnja s Arsenom Dedi\u0107em. Zajedno su nastupali i odigrali vi\u0161e od 1.500 izvedbi Matovi\u0107eve predstave posve\u0107enu Tinu Ujevi\u0107u pod nazivom “San i ludilo”. <\/p>\n\n\n\n

“Arsen i ja upoznali smo se 12. studenog 1975. u Blatu, toj kultnoj gostionici u koju je zalazio Tin Ujevi\u0107. Kada bi tamo boravio Tin, to je bio prostor njegovog veli\u010danstvenog teatra. Oko njega su se okupljali ljudi i on bi dr\u017eao svoje legendarne monologe. Arsen je tamo pjevao Ujevi\u0107ev Odlazak, tu su bili Zlatko Crnkovi\u0107, \u0160piro Guberina, Ivica Vidovi\u0107, Semka Sokolovi\u0107, Marijan Makar. I ja sam prvi put, na poziv Marina Curla do\u0161ao u tu gostionicu i kao klinac sam govorio Ujevi\u0107a. Arsenu se svidio moj na\u010din govora i pozvao me da s njim i Gabi idem na turneju. Ja sam s njima hodo\u010dastio i to mi je bila posebna \u010dast. Ina\u010de, suradnja s Arsenom bila mi je na nivou suradnje s Ujevi\u0107em. Arsen je pjevao Tina, ja sam ga govorio. Napravio sam predstavu San i ludilo, Arsen ju je vidio i po\u017eelio biti dio nje. Ostalo je povijest”, pri\u010da Matovi\u0107.  <\/p>\n\n\n\n

“Puno smo sura\u0111ivali – on mi je napravio glazbu za predstavu ‘Dali i Gala’ pa za predstavu ‘Majakovski – \u0161amar dru\u0161tvenom ukusu’ na kojoj su sura\u0111ivali i Tonko Lonza i Zlatko Bourek, a plakat je napravio Mirko Ili\u0107. Ina\u010de, taj je plakat u\u0161ao u stalni postav MoMe. Bilo je to veliko, fantasti\u010dno vrijeme. Kada \u010dovjek pogleda samo SC, Teatar ITD, Francuski paviljon\u2026Kada biste taj ITD preselili u New York, Pariz ili Rim, to bi i dalje bio veli\u010danstven teatar.”<\/p>\n\n\n\n

Hrvatska kultura danas je u fazi tra\u017eenja<\/h3>\n\n\n\n

Kada tada\u0161nju kulturnu scenu usporedimo s dana\u0161njom, mo\u017ee se zaklju\u010diti da smo u nekoj vrsti tra\u017eenja, smatra Matovi\u0107. “Te\u017eak je okvir u kojemu se nalazi kultura. Ipak, i danas ima autenti\u010dnih, sjajnih glasova. Odlu\u010dio sam pokrenuti projekt Gradovi Tina Ujevi\u0107a i obnoviti predstavu ‘San i ludilo’ i odabrao sam mladu i talentiranu Saru Renar kao suradnicu. Ona \u0107e nastaviti tamo gdje je Arsen stao i dat \u0107e neku novu dimenziju Ujevi\u0107u danas. Odabrat \u0107u neke nove tekstove koji su uronjeni u dana\u0161nje vrijeme, koji ga definiraju. Danas je trenutak tra\u017eenja i svatko se poku\u0161ava spasiti kako god mo\u017ee, svatko poku\u0161ava na\u0107i mogu\u0107nost da se \u010duje njegov glas, da pre\u017eivi. Mislim da je pre\u017eivljavanje lak\u0161e, ako se pove\u017eemo, ako si poma\u017eemo. Sad smo sirotinja, a kad se pove\u017eemo bit \u0107emo dobra sirotinja koja ima nade da se spasi.”<\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uo\u010di 39. obljetnice smrti Miroslava Krle\u017ee razgovaramo s Goranom Matovi\u0107em – glumcem, scenaristom i redateljem koji je velik dio \u017eivota posvetio upravo tom velikanu hrvatske knji\u017eevnosti.<\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":43548,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2549,125,2254,2339,2547],"class_list":["post-43540","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-goran-matovic","tag-kultura","tag-miroslav-krleza","tag-novo-vrijeme","tag-tin-ujevic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/43540","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=43540"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/43540\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/43548"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=43540"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=43540"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=43540"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}