“Kad moj sin naraste, htjela bih da bude HGSS-ovac”, rekla mi je prije nekog vremena jedna prijateljica i u toj \u017eelji sa\u017eela sve ono \u0161to bi \u017eeljela da njezin podmladak postane: spretan, stru\u010dan i nesebi\u010dan u pomaganju drugima. Jer gorski spa\u0161avatelji i spa\u0161avateljice sve to doista jesu: prekaljeni planinari, alpinisti, speleolozi, zaljubljenici u prirodu, no ujedno i plemeniti ljudi koji svoje znanje i slobodno vrijeme poklanjaju zajednici, spa\u0161avaju\u0107i one u nevolji. I to, da naglasimo, posve besplatno jer HGSS-ovci su volonteri i za svoj rad ne primaju pla\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Doktor Borislav Aleraj jedan je od njih i prava je legenda Hrvatske gorske slu\u017ebe spa\u0161avanja, ali i planinarstva i alpinizma op\u0107enito. HGSS ove godine slavi 70 godina postojanja, a Aleraj – ili Akac kako ga zovu kolege planinari – mu se priklju\u010dio 1966. No prije svega bila je tu ljubav prema planinama.<\/p>\n\n\n\n
“Na moju ljubav prema planinama utjecali su i roditelji, to\u010dnije tata koji me vodio i na moje prve izlete. Osim toga, imali smo i neke susjede planinare koji su me poveli ba\u0161 na prvi izlet na Sljeme. Poveli su nas nekoliko klinaca skroz gore, iznad Lagvi\u0107a, muvali smo se po \u0161umi, kupili \u0161iblje, pekli \u0161pek. To mi je prvi mali izleti\u0107 kojeg pamtim”, pri\u010da nam Aleraj i otkriva kako je imao sre\u0107u da su kasnije zajedno s njim planine i penjanje zavoljeli i jo\u0161 neki njegovi kolege iz Pete gimnazije s kojima je upisao alpinisti\u010dku \u0161kolu. Jer, kako ka\u017ee, u svemu tome jako je va\u017eno dobro dru\u0161tvo. Taj dru\u0161tveni i prijateljski dio jednako je va\u017ean kao i sama brda.<\/p>\n\n\n\n
Iako je pro\u0161ao mnoge svjetske planine, od Anda do Himalaja, najdra\u017ei mu je – Klek. “Tamo sam se po\u010deo penjati i u njegovim stijenama puno puta bio. No nije samo meni Klek po\u010detak svega – on se i naziva kolijevkom hrvatskog alpinizma. Osim toga, u Paklenici volim stijenu Ani\u0107a kuk koja je te\u0161ka, ali i jako lijepa stijena”, ka\u017ee Aleraj o mjestu gdje je s dugogodi\u0161njim prijateljem i penja\u010dkim partnerom Marijanom \u010cepelakom<\/strong> po prvi puta ispenjao Nakon penja\u010dkih uspjeha i sazrijevanja, HGSS je bio logi\u010dan nastavak jer u tu su slu\u017ebu pozvani samo oni koji se u brdima i stijenama osje\u0107aju kao doma.<\/p>\n\n\n\n “Na\u0161i u\u010ditelji koji su nas pou\u010davali alpinizmu i bili na\u0161i veliki uzori u \u017eivotu, ujedno su bili i \u010dlanovi HGSS-a, i u jednom su \u010dasu zaklju\u010dili da sam postao toliko sposoban da bih se mogao pridru\u017eiti HGSS-u. I danas novi ljudi ulaze u redove spa\u0161avatelja tako da ih pozove netko tko ve\u0107 je u tome i tko zna kakvi ljudi trebaju biti s obzirom na neke planinarske vrijednosti: alpinizam, skijanje, odlazak u \u0161pilje i razne druge vje\u0161tine koje mogu biti korisne u spa\u0161avanju. Osim toga, procijenjuje se i kakva je netko osoba, tj. ima li za to smisla i potrebne ljudske osobine. Kad su me pozvali da se priklju\u010dim HGSS-u, bio sam jako ponosan jer to mi je to bila velika \u017eelja.”<\/p>\n\n\n\n Uskladiti HGSS, posao i obitelj mo\u017ee biti izazovno i Aleraj ka\u017ee kako sve to skupa ne bi bilo mogu\u0107e da nije imao pomo\u0107 i na poslu u HZJZ-u i podr\u0161ku obitelji i supruge koja je isto alpinistica.<\/p>\n\n\n\n “To je vrlo ozbiljna stvar koja zahtijeva veliku odgovornost pa i odricanje, a sadr\u017eava i odre\u0111ene rizike pa svaki novi \u010dlan mora o tome dobro promisliti ho\u0107e li na taj na\u010din \u017eivjeti i to sve skupa prihvatiti dobrovoljno i znati da \u0107e sve to raditi bez pla\u0107e. Ja sam razmislio i priklju\u010dio se i, eto, ostao do dan danas.”<\/p>\n\n\n\ni<\/s> smjer Brid klina. Za taj im je podvig trebalo punih osam dana.<\/p>\n\n\n\nPoziv u HGSS je velika \u010dast<\/h3>\n\n\n\n