Jedna od najpoznatijih pandemijskih bolesti, kolera, poga\u0111ala je svijet sedam puta u posljednjih 200. godina. Prvi je put otkrivena u Indiji 1817. godine, a zadnji je put epidemija izbila u Jemenu 2016. godine.<\/p>\n\n\n\n
Pojava kolere u Europi izazvala je bujanje teorija urote koje su navlas iste onima koje danas \u010ditamo na dru\u0161tvenim mre\u017eama o koronavirusu. Naime, u svojem drugom pandemijskom valu, kolera je 1831. u\u0161la na podru\u010dje Ujedinjenog Kraljevstva gdje je ubila vi\u0161e od 55.000 gra\u0111ana. 1832. godine do\u0161la je do Londona, a iste je godine poharala Pariz i Washington.<\/p>\n\n\n\n
Kao i danas, i tada se prosvjedovalo protiv protuepidemijskih mjera. Povjesni\u010darka Ruth Richardson<\/strong> je tako u svojoj knjizi Death, Dissection and the Destitute<\/a><\/em>, objavljenoj 2001. godine, napisala: “Zbog kolere su tijekom prolje\u0107a i ljeta 1832. godine izbile brojne pobune i nemiri u mnogim ve\u0107im gradovima. U ranim pobunama, ljudi su sumnjali u stvarno postojanje bolesti, vjerovali su da je rije\u010d o izmi\u0161ljotini vladaju\u0107ih osmi\u0161ljenoj kako bi se siroma\u0161ne natjeralo u bolnice da bi ih se \u017eive iskori\u0161tavalo za eksperimente, mrtve za obdukcije ili kako bi se smanjila populacija ljudi.”<\/p>