{"id":45151,"date":"2021-02-26T15:40:45","date_gmt":"2021-02-26T14:40:45","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=45151"},"modified":"2021-02-26T15:40:48","modified_gmt":"2021-02-26T14:40:48","slug":"legendarni-franjo-majetic-od-skojevca-do-glumca-zivot-mi-je-bio-bogat-i-sadrzajan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/02\/legendarni-franjo-majetic-od-skojevca-do-glumca-zivot-mi-je-bio-bogat-i-sadrzajan\/","title":{"rendered":"Legendarni Franjo Majeti\u0107, od skojevca do glumca: &#8216;\u017divot mi je bio bogat i sadr\u017eajan&#8217;"},"content":{"rendered":"\n<p><em>Da je \u017eiv, omiljeni hrvatski glumac Franjo Majeti\u0107, slavio bi danas 98. ro\u0111endan. Ovaj ro\u0111eni Zagrep\u010danin kojem se nije ostvario san stalnog anga\u017emana u zagreba\u010dkom teatru, ro\u0111en je 26. velja\u010de 1923. godine. Preminuo je u Vara\u017edinu 29. studenog 1991. godine.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Najve\u0107e uspjehe je postigao ulogama Ardonjaka u \u010carugi i Franje \u0160afraneka u komediji Kre\u0161e Golika Tko pjeva zlo ne misli. Nekada\u0161nja djeca, danas ljudi u srednjim godinama, pamte ga po serijalu ne daj se Floki. O svom iznimno zanimljivom \u017eivotu Majeti\u0107 je detaljno govorio za zagreba\u010dki Studio 1985. godine. Tekst prenosimo u cijelosti.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Franjo Majeti\u0107, glumac kojega smo u posljednje vrijeme gledali na televiziji u seriji za djecu Ne daj se, Floki, zadr\u017eao je nevjerojatnu vedrinu unato\u010d svim neda\u0107ama koje su ga \u0161ibale. Za\u0161to se to ne vidi na njegovu licu, saznat \u0107ete u razgovoru \u0161to slijedi.<\/p><div id=\"mojev-4040473680\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Majeti\u0107 je ro\u0111eni Zagrep\u010danin. Tu \u010dinjenicu ne bi trebalo posebno isticati da ga sudbina nije odvukla daleko od Zagreba za kojim jo\u0161 i danas \u017eali. U Zagrebu je proveo prvih dvadeset godina svoga \u017eivota (1923 &#8211; 1943). Nakon povratka iz partizana odlazi u provinciju, luta od kazali\u0161ta do kazali\u0161ta, da bi se na kraju skrasio u Osijeku gdje je 1974. i umirovljen.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010citav niz njegovih kazali\u0161nih uloga imala je sre\u0107u vidjeti samo publika pokojeg manjeg kazali\u0161ta. Me\u0111u tim ulogama izdvajaju se (podatke navodim prema knjizi Igora Mrdulja\u0161a: Deset godina dru\u017eenja \u2014 Teatar u gostima 1974-1984): Paron Furte (Ribarske sva\u0111e, C. Goldoni), Aurel (Leda, M. Krle\u017ea), Valpone (Valpone, B. Jonson) u Zadru; Ignac (Gospoda Glembajevi, M. Krle\u017ea), Orgon (Umi\u0161ljeni bolesnik, Moliere), Othello (Othello, W. Shakespeare) u Banjaluci; Miller (Spletka i ljubav, F. Schiller) u Bjelovaru; Agaton (O\u017ealo\u0161\u0107ena porodica, B. Nu\u0161i\u0107), Pasquale (Ah, te prikaze, E de Filippo), Vuksan (Matija\u0161 Grabancija\u0161 dijak, T. Brezova\u010dki), u Vara\u017edinu.<\/p>\n\n\n\n<p>Va\u017enije nagrade koje je Majeti\u0107 dobio za svoj rad jesu nekoliko nagrada Udru\u017eenja dramskih umjetnika SRH i BiH, Nagrada Banje Luke za uloge u ciklusu Glembajevih te Godi\u0161nja nagrada grada Osijeka.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-45161\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-1000x600.jpg 1000w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva-820x492.jpg 820w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Franjo Majeti\u0107 (Tko pjeva zlo ne misli, 1970.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Majeti\u0107u je bilo \u010detrdeset i sedam godina kada je &#8220;preko no\u0107i&#8221; postao slavan zahvaljuju\u0107i tragikomi\u010dnoj ulozi \u0160afraneka u Golikovoj glazbenoj komediji <strong>Tko pjeva zlo ne misli<\/strong>. Za tu je nezaboravnu ulogu dobio nagradu na Filmskom festivalu u Ni\u0161u.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon \u0161to ga je Golik &#8220;otkrio&#8221;, Majeti\u0107 \u0107e zaigrati i na televiziji i na filmu.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad ve\u0107 spominjem nagrade, onda moram spomenuti njegovu ulogu u TV-drami Kipi\u0107, za koju je nagra\u0111en na televizijskom festivalu u Bledu. No, dosta o nagradama! Ovo se nabrajanje skromnom Majeti\u0107u ne\u0107e svidjeti.<\/p>\n\n\n\n<p>Dodu\u0161e, one mu jesu stanovita satisfakcija za ignorantski odnos &#8220;velikog kulturnog centra&#8221; prema glumcima iz &#8220;provincijskih kazali\u0161ta&#8221;, iako bi se dalo raspravljati o tome gdje je provincija katkad uistinu locirana. Ali, o tom potom.<\/p>\n\n\n\n<p>Majeti\u0107 je i danas vrlo zaposlen. U osje\u010dkom teatru ovih je dana pripremao ulogu u Had\u017ei\u0107evoj Gospodi i drugovima, a za jesen tamo priprema nastup u Krle\u017einom Putu u raj, te Camusovom Kaliguli. Nedavno je zavr\u0161io i snimanje manje epizode u Berkovi\u0107evu filmu Pisma s predumi\u0161ljajem. Donedavno je, kao vje\u010diti putuju\u0107i glumac, putovao uzdu\u017e i poprijeko Jugoslavijom u zagreba\u010dkoj dru\u017eini Teatar u gostima.<\/p>\n\n\n\n<p>Na televiziji smo ga prije nekoliko tjedana gledali u Kleri\u0107-Tadi\u0107evoj seriji za djecu Ne daj se, Floki. Ukratko Majeti\u0107 je i u svojoj \u0161ezdeset i drugoj godini nezaustavljiv.<\/p>\n\n\n\n<p>U razgovoru je nevjerojatno srda\u010dan, otvoren i iskren. No, ispod one &#8220;\u0161afranekovske&#8221;, gotovo eufori\u010dne veselosti, na trenutke ipak probija melankolija. Za \u010dime? Zbog \u010dega? Pone\u0161to od toga poku\u0161ao sam saznati u ovom intervjuu.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>\u0160iroka publika najbolje vas pamti po ulozi \u0160afraneka. Kako je do\u0161lo do toga da zaigrate kod Golika?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>U to sam vrijeme bio anga\u017eiran u Vara\u017edinu i igrao sam stari kajkavski repertoar, Titu\u0161a Brezova\u010dkog: Hipohondrijaku\u0161a, Diogene\u0161a. Jednoga smo dana gostovali u Krapini, i gledao me Drago Bahun, Golikov asistent. Kre\u0161o mu je rekao da bi trebao glumca koji je kajkavac, vedar i furt u nekakvom \u0161vungu.<\/p>\n\n\n\n<p>Jednoga dana, Kre\u0161o me pozvao na razgovor u kavanu u Meduli\u0107evoj. Upozorio me da je film novi medij u kojem nemam iskustva i rekao da se u njemu druk\u010dije radi.<\/p>\n\n\n\n<p>Imali su jo\u0161 jednog konkurenta za tu ulogu, iz zagreba\u010dke Komedije. &#8220;Mi \u0107emo probati&#8221;, rekao mi je Kre\u0161o. &#8220;Ako uspije &#8211; uspije, ako ne uspije nikome ni\u0161ta!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Probali smo, \u010dini mi se, negdje u Jadran-filmu. Sjeli smo za stol: Mirjana Bohanec, Relja Ba\u0161i\u0107 i ja. Bila je to jedna odre\u0111ena situacija iz filma, ali Kre\u0161o nam je rekao: &#8220;Dajte samo razgovarajte me\u0111u sobom, bez obzira na rolu!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-45162\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-1000x600.jpg 1000w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2-820x492.jpg 820w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_tko-pjeva2.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Franjo Majeti\u0107 (Tko pjeva zlo ne misli, 1970.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p><strong>Bila je to \u010dista improvizacija!?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>\u010cista improvizacija! I Kre\u0161o mi je, kao \u0160afraneku, rekao: &#8220;Vi volite popiti?&#8221; <\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Volim popiti, kak ne!&#8221; <\/p>\n\n\n\n<p>Veli: &#8220;A vi ste i hrabri?&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Kako nisam hrabar, ti boga! Ja bi mogel tigrove loviti. Ak sad treba, i\u0161el bi u lov za njima!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>I tako smo se razigrali. Budu\u0107i da je Kre\u0161o maher, a i ja sam sto puta nastupal u svakakvim ske\u010devima, mi smo po\u010deli tak igrati da su se svi oko nas kesili ko lu\u0111aci. Kre\u0161o mi je rekel: &#8220;To je dobro! To je to! Ali, pitanje je kako bu to zgledalo na ekranu. Ima velikih teatarskih glumaca, ali za ekran nisu. A ima\u0161 slabih glumaca koji ipak idu prek ekrana. Tek kad snimimo, bumo videli kak bu to sve ispalo.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Snimili smo onu scenu u kojoj ja malog \u0161aljem po vino k \u017dnidar\u0161i\u0107u i pri\u010dam s Mirjanom Bohanec i Reljom kak sam zapostavljen kao \u010dinovni\u010di\u0107 i kako bi i\u0161el i u Abesiniju da imam priliku. Relja i Mirjana su bili na\u010distu da buju igrali. Ja sam bil jedini upitnik da li budem odgovaral za rolu ili ne?<\/p>\n\n\n\n<p>Odmah nakon \u0161to smo snimili scenu, pital sam Kre\u0161u je&#8217;l to u redu. &#8220;Je&#8221;, veli, &#8220;to moramo vidjeti na projekciji. Sve to kaj smo do sada delali i razgovarali, hiti pro\u010d, i tek nakon projekcije bumo znali kaj je!&#8221; Dobro. S teatrom sam oti\u0161ao na gostovanje u Srbiju. I tamo mi je predsjednik op\u0107ine nekakvog malog mjesta u kojem smo gostovali, ne sje\u0107am se vi\u0161e kojeg, donio telegram da sam prihva\u0107en za ulogu \u0160afraneka.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Moj tata &#8211; \u010disti Venecijanac!<\/h3>\n\n\n\n<p><strong>Je li to uistinu bila va\u0161a prva filmska uloga?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Prva gluma i velika filmska rola &#8211; da! Ali, ja sam na filmu prvi put igrao mnogo prije. Bilo je to negdje \u010detrdeset devete na pedesetu u filmu Nikole Popovi\u0107a Majka Katina. Ne\u0161to u vezi s borcima generala Markosa iz Gr\u010dke.<\/p>\n\n\n\n<p>Bio je to veliki film. Snimalo se u Mlinima i Kuparima. Nakon tri mjeseca, snimanje je bilo gotovo, ali iz nekih politi\u010dkih razloga nije bilo vi\u0161e zgodno da se film prika\u017ee.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kakva je bila va\u0161a uloga?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>U jednoj sceni novinari u Ujedinjenim narodima raspravljaju o problemu Gr\u010dke. Ja sam igrao engleskog novinara, ali sam pitanja postavljao na hrvatskom.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako ste se osje\u0107ali pred kamerom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Bio sam u stra\u0161noj tremi. Bio sam mlad glumac, a oko mene sve su bili gluma\u010dki macani. Imao sam velike monologe, a to mi je u cugu bilo vrlo te\u0161ko izgovoriti. I na tom sam snimanju, mogu vam re\u0107i (smijeh), skuhao dio bezobrazluka za kasnije! U to je vrijeme honorar bio dobar. Radilo se komotno. Po tri dana bi se snimalo, pa onda tri dana ni\u0161! (smijeh)<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Stil glume sigurno je bio druk\u010diji nego danas?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Stil glume stalno se mijenja. \u010covjek stalno \u017eivi s time, pa nema pravi uvid u te promjene. Ja sam to pratio u teatru od svoje tre\u0107e godine.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Od tre\u0107e godine!?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Da! Ja sam, prakti\u010dno, prohodal u teatru. Moja je mama bila garderobijerka u zagreba\u010dkom Malom kazali\u0161tu. A stanovali smo u &#8220;istarskim barakama&#8221;, tu na Tre\u0161njevki. U po\u010detku je teatar bio u Tu\u0161kancu, tamo gdje je danas kino Sloboda.<\/p>\n\n\n\n<p>Mislim da se negdje dvadeset i sedme preselio u zgradu dana\u0161njeg teatra Gavella. Mama me uvijek vodila sa sobom. Ja sam znao svaku rupicu u teatru. Ja sam, zapravo, odgojen u teatru!<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-45158\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-1000x600.jpg 1000w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna-820x492.jpg 820w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_seljacka-buna.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Franjo Majeti\u0107 (Anno Domini 1573 \/ Selja\u010dka buna, 1975.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p><strong>\u0160to je radio va\u0161 otac?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>On je bio slikar. Talijan! A mama mi je Li\u010danka iz Vrhovina. To su kombinacije! (smijeh). Tata je \u010disti Venecijanac.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Pa za\u0161to je onda va\u0161e prezime Majeti\u0107?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>On je tada, kad je do\u0161ao u Zagreb, poslije prvog svjetskog rata, morao produ\u017eivati paso\u0161 svaka tri mjeseca. Moj djed imao je brodogradili\u0161te u Veneciji. Tata je umro kada mi je bilo dvanaest-trinaest godina, i bio sam premalen da ga ispitam kak je on do\u0161ao u Zagreb.<\/p>\n\n\n\n<p>Moja se majka, pak, po svojoj majci zove Bianchini, i njezina je majka iz Sinja. Moj otac nije htio da ja i sestra imamo probleme kao i on, zato sam ja dobio djevoja\u010dko ime svoje mame.<\/p>\n\n\n\n<p>On se, ina\u010de, zvao Francesco Foscia. Bio je polusamouk. Njegov je fah bilo slikanje \u0161uma, mlinova\u2026 Ali, slabe je novce dobival za te slike! Bio je vrlo svestran: i svirao je, i zabavljao dru\u0161tvo, i pravio nekakve vaze. Bio je umjetni\u010dki &#8220;navudren&#8221;.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">U euforiji od osje\u0107aja pravednosti<\/h3>\n\n\n\n<p><strong>Kada se prvi put o\u010ditovao va\u0161 gluma\u010dki dar?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>U Klai\u0107evoj ulici bila je mala mljekara. U toj trgovini, u izlogu je stajala velika crvena \u010dizma od \u010dokolade. Joj, ja sam poludil za tom \u010dizmom! Do\u0161el sam doma i rekel:<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Tata, nek mi sveti Nikola donese onu \u010dizmu!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Dobro&#8221;, veli, &#8220;bu ti donesel, ali ako nau\u010di\u0161 jednu pjesmicu!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Daj, kaj god ho\u0107e\u0161, samo da dobijem \u010dizmu!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Ni dan-danas ne znam \u010dija je ta pjesmica, ali jo\u0161 je znam. Ide ovako:<\/p>\n\n\n\n<p><em>&#8220;Ima jedna krasna zemlja iza silnog oceana, <br>ali ju je voda opkolila i planine sa svih strana. <br>Do nje nije lako do\u0107i ni po suhu ni po vodi, <br>ve\u0107 tko umije poput ptice letit duhom u slobodi.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Tra\u017eili su krasnu zemlju i rudari i mornari, <br>tra\u017eili su krasnu zemlju i bogati i siromasi; <br>nitko do nje nije do\u0161ao &#8211; samo genij duhom svojim prebrodio sinje more, <br>samo genij duhom svojim pregazio silne gore, <br>i ljudima je na dar dao u osvitku novog dana.&#8221;<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Krasna pjesmica!<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Da! I bogami, ode tata po \u010dizmu! Bila je zamotana kao dar, a ja to stisnem i zdrobim je! Bila je tanka \u010dokolada od koje su napravili \u010dizmu. I tako sam onda plakao. Jo\u0161 se danas sje\u0107am tog pla\u010da. Tak je moj prvi honorar propal. (smijeh) I nikom ni\u0161!<\/p>\n\n\n\n<p>To je bil po\u010detak. Ve\u0107 s pet-\u0161est godina po\u010deo sam nastupati u velikom teatru u dje\u010djim predstavama. Kad sam malo ponarasel, do\u0161lo je doba da se po\u010dnem ozbiljnije baviti glumom. U jednoj obrtni\u010dkoj zadruzi, na Malom placu, prvi sam put igrao i malo ozbiljniji repertoar.<\/p>\n\n\n\n<p>Bile su to amaterske predstavice. Tada sam imao ve\u0107 petnaest-\u0161esnaest godina, vrijeme pred rat. Tada sam postao i \u010dlan URS-ovih sindikata, pa \u010dlan Akademije esperantista.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-45164\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-1000x600.jpg 1000w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi-820x492.jpg 820w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_zivjeti-od-ljubavi.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Franjo Majeti\u0107 (\u017divjeti od ljubavi, 1973.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p><strong>Kako je do\u0161lo do va\u0161eg u\u010dlanjenja u te organizacije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>To je bilo doba koje se mo\u017eda ne\u0107e vi\u0161e nikada ni vratiti. Pred nama je bila dilema, u to vrijeme prije rata \u2014 ili \u017eivjet ili umrijet? Mi smo bili ve\u0107 zreli ljudi. Ja sam u \u0161koli s petnaest-\u0161esnaest godina \u010ditao Filipa Latinowicza, Emila, Zolu, Gorkoga, Londona.<\/p>\n\n\n\n<p>Mi smo o toj socijalnoj literaturi stra\u0161no puno raspravljali. A budu\u0107i da sam se vrtio i po teatru, tu sam uvijek sretao nekakve ljude koji su bili na prili\u010dnom intelektualnom nivou. Poznavao sam dobro i teatar. Gledao sam sve Krle\u017eine predstave, na koje je i on \u010desto dolazio, gledao san sve Hamlete \u0161to ih je odigrao Vjeko Afri\u0107. Sve sam gledao po sto puta! Dvaput na dan znao sam i\u0107i u kino, ali nave\u010der bih ipak zavr\u0161io u teatru.<\/p>\n\n\n\n<p>I sada, ho\u0107ete-ne\u0107ete, dolazite u kontakt s raznim ljudima. Ja sam se dru\u017eio s onima koji su meni odgovarali. Bio je to velik krug i mladih intelektualaca, me\u0111u njima i mnogo mladih naprednih glumaca.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Je li bilo mnogo takvih intelektualaca tada u Zagrebu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>O, da! Ti ljudi, pa i URS-ovi sindikati, nudili su vrlo ineresantan sadr\u017eaj \u017eivota. Jasno da je tada propagiranje Sovjetskog Saveza bilo veliko. To \u0161to se govorilo i nudilo &#8211; to su bile stra\u0161ne stvari! Govorilo se, recimo, ne\u0107e biti radnika da ne\u0107e imati dvosobni stan i kupaonicu, ne\u0107e biti radnika koji ne\u0107e raditi, i tako dalje.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>A kako ste vi tada \u017eivjeli?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Mi smo tu \u017eivjeli u baraci, u jednoj sobici. Poslije smo svi stanovali u jednoj sobici na Pantov\u010daku. To je bilo bijedno i jadno! To \u0161to su govorili ti intelektualci i to \u0161to su nudili sindikati bila je velika nada. Te su organizacije povezivale ljude svih profila.<\/p>\n\n\n\n<p>U tada\u0161njem, vrlo klasnom dru\u0161tvu nisu se doktori petljali s radnicima, recimo, nego se svatko dru\u017eio samo sa svojima. \u010cak su i strukovni savezi bili odvojeni. Recimo, metalci se nisu petljali s tekstilcima, tekstilci se nisu petljali s ko\u017earima. Dru\u0161tvo je bilo strahovito raslojeno.<\/p>\n\n\n\n<p>A ljudi s kojima sam se dru\u017eio u sindikatima imali su potrebu da izi\u0111u iz svoga kruga. Bili smo u jednoj euforiji od osje\u0107aja pravednosti, od potrebe za svime \u0161to je iskreno, po\u0161teno, ljudsko. \u010cak se i u esperantisti\u010dkom klubu o svemu tome razgovaralo.<\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111u nama vladalo je veliko zajedni\u0161tvo &#8211; osje\u0107ali smo se kao bra\u0107a. U Zagrebu je svijest radnika tada bila vrlo visoka. Znali smo da stvari vi\u0161e ne mogu i\u0107i kako su i\u0161le do tada: male pla\u0107e, bijeda koja je stalno trajala, od kraja prvog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n<p>Propadale su banke, ljudi su se ubijali. Slu\u0161kinjice su, recimo, \u0161tedjele godine i godine, i onda bi \u0161tedionica u koju su dale tih nekoliko dinara najedanput propala. Kaj sad? Ni\u0161, nego kroz prozor i ubiti se!<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Skojevska omladina na \u010crnomercu<\/h3>\n\n\n\n<p><strong>Kada je po\u010deo rat, vi sa \u0161esnaest godina napu\u0161tate \u0161kolu. Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Nije bilo vi\u0161e novaca za \u0161kolovanje. Tada sam se jedno vrijeme i zaposlio u maloj tvornici pozamanterije. To je trajalo kratko. \u017divot mi je od \u0161esnaeste godine stra\u0161no brzo krenuo. \u010cetrdeset i prve imao sam osamnaest godina. Odmah sam se uklju\u010dio i u ilegalni rad.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako je do toga do\u0161lo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Po\u010deo je rat. Ja sam jednoga dana pitao jednog od svojih drugova, koje sam upoznao preko sindikata &#8211; \u0161to \u0107emo sada raditi? Rekao mi je: &#8220;\u010cekaj! Ja sam sada povezan i re\u0107i \u0107u ti ubrzo \u0161to i kako treba raditi.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Povezao sam se sa skojevskom omladinom na \u010crnomercu. Skupljali smo dobrovoljne nov\u010dane priloge. Pronalazili smo ljude koji su bili za nas &#8211; a bila ih je masa &#8211; odlazili u tvornice. Nabavio sam tada i pi\u0161tolj.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Nije li za takav ilegalni rad \u010dovjek morao biti nevjerojatno hrabar?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Bilo je stra\u0161no opasno. Ako sam izlazio iz ku\u0107e, uvijek sam bio s pi\u0161toljem. To je psihi\u010dki i fizi\u010dki bilo neizdr\u017eivo. Recimo, idem po ulici i sretnem kolegu s kojim sam se sva\u0111ao prije rata. A on je u usta\u0161koj uniformi.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-45160\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-1000x600.jpg 1000w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani-820x492.jpg 820w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_gruntovcani.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Franjo Majeti\u0107 (Gruntov\u010dani, 1975.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Tada je do\u0161lo i vrijeme za regrutaciju. Za stolom s jedne strane stoji usta\u0161a, a s druge domobran. Mi se svle\u010demo, kaj ne, doktori nas pregledaju i vele da smo sposobni. E, sad dolazi usta\u0161ki oficir i veli: &#8220;\u010cuj, mali, da li bi ti htel do\u0107i k nama? Imat \u0107e\u0161 lijepo odijelo, svakakve privilegije. To ti je posebna vojska\u2026&#8221; <\/p>\n\n\n\n<p>A ja, ilegalac, mislim si: &#8220;Kaj je ovome\u2026&#8221; I velim mu: &#8220;\u010cujte, ja moram prvo s mamom razgovarati.&#8221; (smijeh)<\/p>\n\n\n\n<p>E, sada dolazi domobranski oficir i veli isto: &#8220;Je l&#8217; bi ti mali htel u domobrane?&#8221; A ja mu odgovaram: &#8220;Moram razgovarati prvo s mamom. Ja sam jo\u0161 mlad de\u010dko, znate. Bum se jo\u0161 odlu\u010dil\u2026&#8221; (smijeh) &#8220;Dobro&#8221;, vele, &#8220;pa kad se ti odlu\u010di\u0161, onda do\u0111i\u2026&#8221; Ja sam, jasno, odmah oti\u0161ao u potpuno ilegalstvo.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Dobro, ali policija je znala gdje stanujete?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Je, ali moja je mama rekla da sam otputoval u Njema\u010dku. Onda se moglo prijaviti za odlazak u Njema\u010dku.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Niste se bojali da \u0107e vas susjedi odati?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>\u010cujte &#8211; ne! To je sve bila radni\u010dka klasa. Ljudi nisu tada bili takvi kao danas. Kraj nas je stanovala nekakva \u0161najderica, pa neki siroma\u0161ni krznar kaj je celi dan smrdel s nekakvim kiselinama, pa neka jadna starica. Mama im je rekla: &#8220;Kad se god nekaj dogodi, i ak pitaju za mojeg Franceka, samo recite da je u Njema\u010dkoj&#8221;. Gazdarica, koja nam je iznajmila sobu u ku\u0107i, bila je jako zlatna. I ona je tvrdila da sam ja vani. Usta\u0161e vi\u0161e onda nisu po tome pimplali.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali, meni je negdje \u010detrdeset i tre\u0107e ipak jako zagustilo. Naime, bio sam s jednim kolegom u akciji. Htjeli smo uzeti neko oru\u017euje iz ku\u0107e nekog usta\u0161e. Upali smo kod njih, predstavili se kao policija, no nismo ni\u0161 obavili. Doma je bila samo sestra i mama toga \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Ima neki vrag sudbinski u \u017eivotu!<\/h3>\n\n\n\n<p><strong>A \u0161to biste u\u010dinili da je taj \u010dovjek bio kod ku\u0107e?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ma, \u010dujte\u2026 Kaj bi? \u010covjek ne misli kad je mlad! Bila bi pucnjava. Nema druge! Pa kaj, ak nemre\u0161 njega ubiti, mora\u0161 sebe. To je tak bilo. Oti\u0161li smo, no njihovi uku\u0107ani ipak su ne\u0161to posumnjali. Znali smo da imaju na\u0161 opis.<\/p>\n\n\n\n<p>Ja sam iste ve\u010deri oti\u0161el na Kusto\u0161iju kod jedne frizerke, i ona mi je oksidirala kosu u \u017euto. Bil sam sav \u017eut! (smijeh) I do\u0161el sam doma, gore na Pantov\u010dak, a susedi gledaju (smijeh) i vele: &#8220;Pa kaj je Franji? Jutros je jo\u0161 bil crn!&#8221; (smijeh)<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Vama je to bilo komi\u010dno, a ne opasno?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ma kakav strah! Zagreb je posebno u tom pogledu bio interesantan. Tu je bilo svega. Doga\u0111ale su se nevjerojatne stvari. Susjedima sam rekel: &#8220;\u010cujte, imal sam jednu akciju i moral sam se prefarbati.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi je dan radio objavio na\u0161 opis. Vi\u0161e nisam izlazio iz stana. Ne bi po\u017eivil dva dana da su me uhvatili. Ali, vidite, ima neki vrag sudbinski u \u017eivotu!<\/p>\n\n\n\n<p><strong>I onda se \u010detrdeset i tre\u0107e prebacujete u partizane.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Budu\u0107i da sam bil Zagrep\u010dan, oti\u0161el sam u Zagreba\u010dki odred. Do\u0161el sam s jo\u0161 jednim prijateljom. Odmah drugi dan upali smo u neku veliku borbu. Pro\u0161li smo Prigorje, dio Zagorja i Posavinu.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>To ste sve pro\u0161li do kraja rata?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ne, ne! To je bilo u po\u010detku. Puno sam ja toga pro\u0161el! (smijeh) Ja sam kao Hemingway! (smijeh) Puno mi je lak\u0161e bilo u partizanima nakon ilegale. Teret mi je ogromni pao. Rekoh sebi: &#8220;K vragu smrt, nek me ubiju iz pu\u0161ke ili pi\u0161tolja, ali nisam u onoj stra\u0161noj neizvjesnosti u kojoj sam bio u Zagrebu!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>U odredu dijelite sudbinu s mnogo drugih ljudi. U gradu vas \u010dekaju svugdje na ulici, u tramvaju, u kavani. Imate stalno osje\u0107aj da vas netko prati. Nikada ne znate tko \u0107e razbiti \u0107eliju!<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako ste postali glumac u partizanima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Sreo sam druga <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2016\/04\/presvetli-serment-za-krlezu-su-moje-balade-bile-preseljacke\/\" data-type=\"post\" data-id=\"7134\" target=\"_blank\">\u0160ermenta<\/a>. On je trebao oti\u0107i u Zagreb po neke glumce koji su bili organizirani i koji su bili spremni do\u0107i u partizane. Sjedili smo nave\u010der za logorskom vatrom. \u0160erment je bio stariji od mene, a poznavali smo se jo\u0161 iz Malog kazali\u0161ta. Pitao me je tada: &#8220;Pa, otkud ti ovdje? Ja sad idem po glumce u Zagreb.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Ja ti mogu biti od pomo\u0107i&#8221;, rekao sam mu, &#8220;jer dobro poznam i na\u0161e veze u Zagrebu i ljude iz teatra.&#8221; <\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;To bi bilo sjajno&#8221;, veli on.<\/p>\n\n\n\n<p>Oti\u0161li smo komesaru, i ja sam se ponudio da budem neka vrst \u010duvara \u0160ermentu. Dobili smo propusnice i okolo &#8211; naokolo stigli do Zagreba. Spustili smo se na Maksimir. Bili smo u selja\u010dkim odijelima. Ispod kaputa imao sam nekoliko bombi i pi\u0161tolj\u2026<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Pa to je suludo hrabro!<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ludo! (smijeh). Ali, svatko bi u toj situaciji tako postupio. I &#8211; \u010dekamo tramvaj. Do\u0111e jedan tramvaj, ali dupkom pun usta\u0161a. Rekoh: &#8220;Zna\u0161 \u0161ta, sad je najbolje u\u0107i unutra, jer ako mi jedini ne u\u0111emo, bit \u0107e sumnjivo.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>I u\u0111emo mi unutra. Ja sa svim tim bombama pod kaputom sjednem na prvo mjesto, a on iza mene. I odvezemo se tako sve do Frankopanske ulice. \u0160ermentu sam rekao jo\u0161 dok smo ulazili: &#8220;\u010cuj, ak se nekaj dogodi, sve leti v zrak. Pun sam bombi!&#8221; Ali, ni\u0161 se nije dogodilo.<\/p>\n\n\n\n<p>Mama se iznenadila kad sam do\u0161el. Sakrila me u Gluma\u010dku \u0161kolu kod Drage Ivani\u0161evi\u0107a, u Frankopanskoj ulici. Tu sam proveo \u010detiri-pet dana dok \u0160erment nije organizirao odlazak glumaca u partizane. Spavao sam ispod katedre u gluma\u010dkoj \u0161koli. Ivani\u0161evi\u0107 dr\u017ei predavanje, a ja dolje spavam. &#8220;Ak kihnem&#8221;, rekoh, &#8220;to bu veselo!&#8221; Jednu bombu i pi\u0161tolj sam zadr\u017eao, a druge sam bombe sakrio u zahodu \u0161kole. <\/p>\n\n\n\n<p><strong>Zvu\u010di napetije nego u krimi\u0107ima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ma, to je bilo napeto! Kad danas gledam gangsterske filmove, velim: &#8220;Ma kaj, pa to nije ni\u0161 prema onome kaj sam ja do\u017eivljaval!&#8221; (smijeh)<\/p>\n\n\n\n<p>Ali, ljudi su nam pomagali! Bila je velika harmonija me\u0111u ljudima. Organizirali smo prebacivanje glumaca, prebacili ih negdje do prve &#8220;relejne stanice&#8221;, a otuda su oti\u0161li dalje, do jednog popa. Od njega dalje, u partizane. <\/p>\n\n\n\n<p>Ja sam se vratio u Zagreb. Imao sam sastanak s nekim drugom u Glazbenom zavodu dok je bio ples. Najedanput &#8211; racija! Stvori se deset detektiva i vele: &#8220;Svi uza zid!&#8221; Ja sam bio s pi\u0161toljem, ali sam ga ostavio u kaputu u garderobi. Kak je \u010dovek bedast! Ne znam zakaj sam napravil tu glupost, ali pokazalo se da je to zapravo bilo vrlo pametno.<\/p>\n\n\n\n<p>Sve nas slo\u017ee uza zid. Na\u0107i se kao partizan u takvoj situaciji &#8211; to je u\u017eas jedan! Oni po\u010dnu pretra\u017eivati ljude. Ja se nekak napravim kak da sam pregledan i do\u0111em dolje do garderobe koja je bila kod izlaza.<\/p>\n\n\n\n<p>Garderobijeru je moj kaput, od te\u017eine pi\u0161tolja, malo kliznuo dok mi ga je davao, ali nije pao na pod. On je shvatio \u0161to je u kaputu i samo me pogledao. Oble\u010dem se, a na izlazu stoje dva dekstera. &#8220;Mali, kam ti ide\u0161?&#8221; veli jedan. &#8220;Pa&#8221;, rekoh, &#8220;evo, ve\u0107 je osam sati, moram i\u0107i jer me mama \u010deka. Rekla mi je da mogu biti do osam na \u010dagi, a ve\u0107 su me pregledali.&#8221; &#8220;Dobro&#8221;, vele, &#8220;hajde, u redu!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Mirno sam oti\u0161ao do ugla Gunduli\u0107eve, a onda sam tak po\u010del be\u017eati kak valjda nikada do tada nisam. Mislim da sam u sekundi stigao do Malog teatra.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako ste se vi u partizanima uklju\u010dili u rad kazali\u0161nih trupa?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Kada sam se poslije u Kalni\u010dkom odredu na\u0161ao s onim glumcima iz Zagreba, rekli su mi: &#8220;Pa \u010duj, Franjo, ostani s nama! Ti si teatarski \u010dovjek.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Znam&#8221;, velim, &#8220;pa ne mogu ja sada ostaviti svoje de\u010dke s kojima sam ve\u0107 sva\u0161ta pro\u0161el!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Ja sam se tada bio prijavio da idem u Trinaestu proletersku, ali me moj komandant nije pustil. A sada su mi rekli: &#8220;Odi, Franjo, radije s ovim de\u010dkima! Ti si sve to organizirao i uredio, pa hodi s njima!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>I tak sam ja ostal s njima. Jedno sam vrijeme bio \u0161ef Banijske kazali\u0161ne dru\u017eine. Drugi su oti\u0161li u dru\u017einu August Cesarec, a tre\u0107i su ostali u Centralnoj kazali\u0161noj dru\u017eini pri ZAVNOHU. Tu smo se razdvojili. Na kraju sam i ja zavr\u0161io u dru\u017eini August Cesarec.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-45159\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-1000x600.jpg 1000w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko-820x492.jpg 820w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/franjo-majetic_inspektor-vinko.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Franjo Majeti\u0107 (Inspektor Vinko, 1984.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p><strong>Kakva je bila tipi\u010dna kazali\u0161na ve\u010der u partizanima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Recimo, evo kako je to bilo u Cesarcu, jednom od najva\u017enijih i najmobilnijih partizanskih teatara. U dru\u017eini nas je bilo dvadesetak. Vo\u0111a grupe bio je komesar Du\u0161ko Vojvodi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Na po\u010detku ve\u010deri, komesar bi odr\u017eao publici informativno-politi\u010dko predavanje o situaciji kod nas i u svijetu. Poslije toga, zbor bi otpjevao jednu ili dvije pjesme. Onda bi do\u0161ao kakav ske\u010d, pa zborska recitacija o, recimo, dolasku Crvene armije u Njema\u010dku.<\/p>\n\n\n\n<p>To se recitiralo borbeno, sna\u017eno. Recitiralo se (opona\u0161a): &#8220;Crvena je armija ve\u0107 na granicama Njema\u010dke.&#8221; Onda bi uslijedila glazbena to\u010dka: jedan ili dvoje glumaca ne\u0161to bi otpjevalo uz harmoniku. Onda bi se jo\u0161 izveo i kakav prigodni kratki komad. Sve je skupa trajalo oko sat i petnaest minuta.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali, moram vam re\u0107i da vi\u0161e ne\u0107e nikada biti takve publike kakvu smo mi tada imali.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Idem ja prvo negdje skuhati zanat<\/h3>\n\n\n\n<p><strong>Va\u0161em je temperamentu takva reakcija publike morala uistinu odgovarati.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>To je bila \u017eiva reakcija publike, a ne salonska! Bilo je to vrijeme stra\u0161nog entuzijazma. Mi smo po tri-\u010detiri dana znali biti gladni. Jednom smo do\u0161li u neko selo, jo\u0161 dok sam bio \u0161ef Banijske dru\u017eine, a dugo nismo ni\u0161ta jeli.<\/p>\n\n\n\n<p>Primijetio sam jednu veliku jabuku. Ja sam se u nekakvim kratkim hla\u010dicama, koje su ve\u0107 izgledale kao \u0161os, bos &#8211; cijeli sam rat gotovo i\u0161ao bos &#8211; ja sam se takav popeo na tu jabuku.<\/p>\n\n\n\n<p>Smatrao sam da je moja du\u017enost, kao \u0161efa trupe, da naberem jabuke za svoje kolege. A predsjednik Narodnooslobodila\u010dkog odbora me gleda i veli: &#8220;Pa, \u0161to ti radi\u0161?&#8221; Pozvao nas je unutra u ku\u0107u da te jabuke na pe\u0107i ispe\u010demo. Meni je bilo normalno da budem i ekonom svoje dru\u017eine.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kad je rat zavr\u0161io, vi ste definitivno odlu\u010dili postati, zapravo ostati glumac?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Kad je do\u0161ao kraj rata, pitali su kamo tko ho\u0107e. &#8220;Mo\u017ee\u0161 biti oficir, ako \u017eeli\u0161&#8221;, rekli su mi. No, mene to vi\u0161e nije zanimalo. Ja sam bio vojnik kad je to trebalo biti. Sada sam htio biti kazali\u0161ni \u010dovjek. Nisam mogao delati nekaj kaj ne znam.<\/p>\n\n\n\n<p>Oti\u0161ao sam u Zagreb, u Ministarstvo za kulturu, i rekao ministru, koji je do tada bio sa mnom u trupi, da ne bih htio ostati vojnik. I tada su me s nekoliko kolega prebacili u teatar u Vara\u017edin.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Za\u0161to niste ostali u Zagrebu kao ro\u0111eni Zagrep\u010danin?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ja sam bio mlad \u010dovjek i smatrao sam da je jedno bilo biti glumac poluamater u partizanima, a drugo glumac u zagreba\u010dkom teatru. Ve\u0107ina mojih kolega, koji nisu bili iz Zagreba, odmah su tada u\u0161li u veliki zagreba\u010dki teatar.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali, ja sam znao \u0161to je pravi teatar! Ja sam kao dijete ve\u0107 gledao Duj\u0161ina, Strozzija, Bo\u017eenu Kraljevu, Viku Podgorsku. Mislio sam si: &#8220;Pa ne mogu se ja petljati u teatar bez prave gluma\u010dke \u0161kole!&#8221; I velim ja sebi: &#8220;Idem ja prvo negdje skuhati zanat.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Vi ste, zapravo, sami izabrali kazali\u0161te &#8220;u provinciji&#8221;.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Da! I u Vara\u017edinu, gdje je bilo i drugih kolega iz partizana, napravili smo sjajan teatar. U ono je vrijeme zagreba\u010dki teatar bio slabiji, a mali provincijski teatri bili su bolji.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Onda su neke ljude i po kazni slali u provincijske teatre, pa su se znali u njima okupiti sjajni glumci. (smijeh) Ja sam u te prve dvije godine u Vara\u017edinu zaigrao takvih rola kakve nisam nikada poslije dobio. U opereti Mam&#8217;zelle Nitouche imao sam glavnu ulogu, komi\u010dnu, i za nju dobio ovacije.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Jeste li te uloge ve\u0107 tada glumili jednakom prirodno\u0161\u0107u kao i danas?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Bilo je druk\u010dije! Igralo se pateti\u010dnije u dramama, ali u komedijama moralo se igrati realisti\u010dki. Naime, dok sam igrao &#8220;ozbiljne&#8221; uloge, imao sam uvijek pred o\u010dima velikane poput Duj\u0161ina, Dubaji\u0107a, Bini\u010dkog, iako ih nisam opona\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n<p>Ja nisam tip koji bi mogao imitirati takve glumce. Komi\u010dne uloge i uloge na materinjem, kajkavskom jeziku bile su mi bli\u017ee. Ja sam bil Zagrep\u010dan, kaj ne?<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Ljudi su rado i\u0161li u kazali\u0161te?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>To je sve bilo dupkom puno! Osobito na operetama, kao \u0161to su Mala Floramye ili Zemlja smije\u0161ka. Ali, nikada nije bilo dovoljno novaca. U Zadru je tako\u0111er bio otvoren teatar, a ja sam uvijek bio zaljubljenik u more, i oti\u0161ao sam u Zadar!<\/p>\n\n\n\n<p>A tamo su bili sve stari gluma\u010dki maheri. Tamo provodim tri i pol sezone, do prve polovice pedeset i prve. Onda sam opet godinu dana u Bjelovaru, pa opet \u010detiri godine u Zadru, pa odlazak u Pulu, onda u Banju Luku, pa opet u Vara\u017edin i, napokon, Osijek.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Koje su vam kazali\u0161ne uloge donijele najvi\u0161e uspjeha?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Komi\u010dne!<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Jesu li one i vama najdra\u017ee?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Jesu! Ja sam kao dijete volio takve glumce &#8211; Dubaji\u0107a, Bini\u010dkog, Majheni\u0107a. Upamtio sam sve njihove \u0161tosove ve\u0107 tada.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Da se ponovno rodim &#8211; ne bih bio glumac!<\/h3>\n\n\n\n<p><strong>No, vi ste u teatru odigrali i mnogo karakternih uloga.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ja sam sve prihva\u0107ao, jer u provincijskim teatrima ne mo\u017eete imati nikakve \u017eelje. Imate dvanaest-petnaest glumaca, i onda morate igrati sve! Iako sam bio Zagrep\u010dan, u Zadru sam, recimo, igrao dalmatinski repertoar, a u Banjoj Luci bosanski.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali, provincijska su kazali\u0161ta najbolja \u0161kola za glumca! Danas igrate Volponea, sutra Glembaja. Tu se ne mo\u017eete za\u010dahuriti, kao u velikom teatru u Zagrebu. Ovdje ste se stalno borili za egzistenciju.<\/p>\n\n\n\n<p>Banja Luka imala je trideset i pet glumaca, izvrsnih glumaca! A ta je borba s drugim glumcima meni uvijek bila interesantna. Izdr\u017eao bih nekoliko godina, a onda vi\u0161e ta borba ne bi bila interesantna. Tada bih bje\u017eao u drugi teatar.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>I sve vas je to veselilo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Da, uvijek! Ja sam u tome u\u017eivao. Nisam nikada mistificirao taj posao, niti sanjao o vlastitoj veli\u010dini. Bio sam realan.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad sam po\u010deo u Vara\u017edinu, ja nisam znao \u0161to sam &#8211; karakteran glumac, ili komi\u010dar, ili ljubavnik? To tra\u017eenje traje godinama. I onda, najedanput otkrijete \u0161to vam najbolje le\u017ei. Najedanput to ne\u0161to izleti kao \u010dep iz boce. Polako ide, ide i bum!<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Nije li vas srce, unato\u010d svim uspjesima, ipak vuklo u Zagreb?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Srce mi je pucalo! Svi su do\u0161li u Zagreb, koji nikada nisu bili u Zagrebu. A ja se, ro\u0111eni Zagrep\u010danin, nisam mogao vratiti u Zagreb.<\/p>\n\n\n\n<p>Ja sam u po\u010detku zbilja htio pet-\u0161est godina pe\u0107i zanat. Mislio sam da oni koji su odmah do\u0161li u Zagreb ne\u0107e tako ispe\u0107i zanat i da ne\u0107e dugo egzistirati u Zagrebu. Bil sam \u010disti naivac! (smijeh)<\/p>\n\n\n\n<p>Ma kakvi! Oni su se tu za\u0161arafili! I onda nikome vi\u0161e nisu dali blizu! Petnaest godina poku\u0161avao sam dobiti mjesto u Zagrebu, ali nije i\u0161lo. Lako je biti glumac u Zagrebu! Ali, mali su se teatri po provinciji stalno zatvarali.<\/p>\n\n\n\n<p>Obitelj mi je bila u stalnoj egzistencijalnoj opasnosti. Godinama sam bio gladan. U Zadru sam se upoznao sa svojom \u017eenom, koja je tako\u0111er bila glumica, rodom iz Osijeka. I pala je velika ljubav odmah! Otprve. (smijeh)<\/p>\n\n\n\n<p>I onda smo nastavili na\u0161e pute\u0161estvije. Ona je isti karakter kao i ja. Sve smo i lijepo i ru\u017eno do\u017eivljavali zajedno. Do dana dana\u0161njeg ni\u0161ta se me\u0111u nama nije promijenilo.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Va\u0161 je obiteljski \u017eivot neodvojiv od teatra &#8211; profesionalno i privatno kod vas je potpuno pomije\u0161ano.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Sve je isto. Sve! \u017dena i ja nikada se nismo odvajali, i danas \u017eivimo onako kako smo \u017eivjeli prvoga dana kad smo se o\u017eenili.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>\u0160to zna\u010di &#8211; &#8220;da je isto&#8221;?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Da mi je lepo! Shvatio sam da mi je \u017eivot ba\u0161 zbog tog skitanja bio bogat i sadr\u017eajan.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Da se ponovno rodite, postali biste opet glumac, ali u Zagrebu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ne! Da mogu ponovo birati, da se ponovno rodim &#8211; ne bih bio glumac! Moj je \u017eivot bio u\u017easan. Bio sam dijete kad je otac umro. Ostali smo gladni. Uvjeti su bili grozni &#8211; mala sobica oblijepljena novinskim papirom, petrolejka, \u017eohari\u2026 Grozno!<\/p>\n\n\n\n<p>Bez obzira na sve lepe momente, ne bih volio ponovno pro\u017eivjeti takav \u017eivot. Ako bih birao, onda bih izabrao, \u010dudit \u0107ete se, ne\u0161to u vezi s arheologijom &#8211; nekakvu egiptologiju ili ne\u0161to sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Ipak, sude\u0107i po va\u0161oj vedrini i optimizmu, va\u0161 je \u017eivot sretan. Ne ostavljate dojam \u010dovjeka koji je proma\u0161io poziv.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Toliko sam raznoraznih predstava odigrao od Grka, Shakespearea i Molierea do Krle\u017ee, i kad vidim koje su \u017eivote ti likovi prolazili, onda velim \u017eeni: &#8220;Pa nama je jako lijepo!&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Pa to su sve stra\u0161ne sudbine! Uzmite jednog Macbetha, jednog Hamleta, Antigonu\u2026 Pa nama je prema njima &#8211; prekrasno! Ili Glembajevi &#8211; pa to je stravi\u010dna obitelj. A koliko su para imali! (smijeh) <em>(Darko Zub\u010devi\u0107, Studio, lipanj 1985.)<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-2454435411\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Majeti\u0107u je bilo \u010detrdeset i sedam godina kada je &#8216;preko no\u0107i&#8217; postao slavan zahvaljuju\u0107i tragikomi\u010dnoj ulozi \u0160afraneka u Golikovoj glazbenoj komediji Tko pjeva zlo ne misli. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":45163,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84,9],"tags":[2612,201,724,784],"class_list":["post-45151","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","category-vijesti","tag-franjo-majetic","tag-glumci","tag-in-memoriam","tag-tko-pjeva-zlo-ne-misli"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45151","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45151"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45151\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/45163"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45151"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45151"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45151"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}