![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/balote-740x444.jpg\")
“Zna\u010di, boduje se \u010dija bli\u017ee do\u0111e onome tamo malome bulinu, onda se broji bod. Ako su recimo sve tamo na\u0161e… Igra je tri-tri, po dvoje bu\u0107e. Dakle, \u0161est bodova se more najvi\u0161e dobit u jednome bacanju. Ona plava je najja\u010da”, pokazuje gospodin \u017deljko prema rekvizitima na terenu, u brzinskom te\u010daju sistema natjecanja.<\/p>\n\n\n\n
Livno i okolica<\/h3>\n\n\n\n
Povjesni\u010dari su podijeljeni oko geografskog porijekla igre. Je li bo\u0107anje krenulo iz Baskije ili ipak iz Italije, na\u0161im doma\u0107inima je manja briga od one ho\u0107e li do\u0107i obje trojke za ve\u0107 uigrano nadmetanje. I prigodno potkusurivanje uz \u0161ale i po\u0161alice. Jezi\u010dari ve\u0107 po nazivu igre spajaju natjecatelje s odre\u0111enim podnebljem. “Na bu\u0107e” je ra\u0161iren izraz uglavnom u dijelovima Dalmatinske Zagore i zapadne Hercegovine. Na otocima i u priobalju, od Istre sve do Prevlake i ju\u017enije oko Boke Kotorske, igra se “na balote”. <\/p>\n\n\n\n
Gospodin \u017deljko otkriva da smo ispravno slutili. “Tu smo vam mi svi iz Livna. I okolice”, ozareno nastavlja. Iznenada cikne jer je bu\u0107a stala dalje od bulina nego je planirao. U\u017eivjeli smo se i mi, dok napetost raste u obje ekipe. “More nas i falit, ali obi\u010dno do\u0111e pet, \u0161est i mo\u017eemo po\u010det.”<\/p>\n\n\n\n Ka\u017ee \u017deljko da je do mirovine 42 godine bio gra\u0111evinski radnik u Njema\u010dkoj. Pro\u0161ao ju je uzdu\u017e i poprijeko. Bau\u0161telac, ba\u0161 kao i tisu\u0107e drugih s prostora nekada\u0161nje dr\u017eave. Penziju je u tu\u0111ini zaradio, a u domovini mu sad dobro do\u0111e. “Ka\u017eu kad do\u0111e\u0161 u penziju – u\u017eiva\u0161. Sad nemam volje ni \u017eivit\u2019, ni u\u017eivat\u2019. Godine nose svoje. Ne bi mi to \u2018tili, ali to je tako. \u0160ta \u0107u. Evo, ovim se zabavljam i ni\u0161ta drugo. Ili tu ili sidi doma na kau\u010du uz televizor. Tari kau\u010d kad ne more\u0161 vi\u0161e \u017eenu”, slikovito priznaje 72-godi\u0161nji \u017deljko, prasnuv\u0161i u smijeh zbog sebe i dru\u0161tva koje uveseljava. <\/p>\n\n\n\n Na potpitanje spremno potvr\u0111uje da je istog raspolo\u017eenja i kad supruzi treba neka pomo\u0107 oko ku\u0107anskih poslova. “Sve \u0161to treba, tu nema uop\u0107e problema. Kad treba. Ali ve\u0107inom to ona sve radi”, lakonski uzvra\u0107a na\u0161 “glasnogovornik” od bu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n \u010cas na jednoj, \u010das uz drugu “banku” ure\u0111enog igrali\u0161ta poku\u0161avamo istovremeno pratiti i bodove i ekipu. Zbog \u010dinjenice da bo\u0107anje ne iziskuje snagu i brzinu, zahvalan je sport za staro i mlado, svejedno bilo u malomi\u0161\u0107anskoj kao nekad, ili danas naj\u010de\u0161\u0107e urbanim sredinama. Po ocjeni na\u0161e nasmijane dru\u017eine, idealna je rekreacija u kojoj vrijeme br\u017ee prolazi. Obi\u010dno zaigraju na dvije dobivene partije. U adrenalinu zbog natjecanja na svje\u017eem zraku dnevno provedu dva, tri sata. Uz njihov zog<\/em>, \u0161to je naziv za ogra\u0111eno bo\u0107ali\u0161te, smje\u0161ten je i malonogometni teren. Kad je vrijeme povoljno, ondje tako\u0111er bude \u017eivo pa nije rijetkost da pored bu\u0107a na\u0161i seniori vra\u0107aju napucane lopte futsal mladosti.<\/p>\n\n\n\n Sti\u017ee jo\u0161 jedan ho-ruk za gospodina Kre\u0161u<\/strong>, prije nego \u0107e na improviziranom semaforu s njihove strane ograde namjestiti kazaljke za novi rezultat s bo\u0107ali\u0161ta. Ina\u010de ro\u0111eni Metkovac, pri\u010da nam da je u mirovini posljednjih osam godina. Za razliku od ostalih suigra\u010da, sa svojih 60 godina on je u statusu umirovljenika kao ratni vojni invalid. Na bu\u0107e dolazi iz susjednog Studentskog grada gdje \u017eivi sa suprugom i djecom. Najvi\u0161e zbog zabave u dobrom dru\u0161tvu. “Vrijeme mi prolazi pravo penzionerski. Tko ima malu mirovinu, zna kako je. Nemaju ratni puno bolju”, odgovara na opasku da se nekima u spomenutoj kategoriji mjese\u010dni iznosi kre\u0107u oko \u0161est, sedam tisu\u0107a kuna. Njegova mirovina je tri tisu\u0107e, ka\u017ee. Dok je bio zaposlen radio je nema \u0161to nije. “Od mehani\u010dara, tokara pa do poljoprivrede. Sve \u017eivo. A ovo sad je dobrodo\u0161la zabava, ubija dosadu”, pri\u010da na\u0161 najmla\u0111i sugovornik. <\/p>\n\n\n\n Dru\u017eenje na terenu je neizostavni dio Kre\u0161ine svakodnevice. Nije se upustio u obra\u0111ivanje zemlje na nekoj od zelenih parcela u okolici. Ima ve\u0107 vrt, ali u Metkovi\u0107u. “Doli idemo ljeti, budemo po tri mjeseca. Zimi smo tu u Zagrebu i dobro je. Dolina Neretve je predivna. Ako niste bili, vrijedi do\u0107i. Ba\u0161 carstvo mandarina kako se ka\u017ee”, hvali se svojim rodnim krajem 60-godi\u0161nji Kre\u0161o.<\/p>\n\n\n\n Vra\u0107amo se ponovo situaciji na terenu. \u010cini se da je \u017deljkova ekipa u blagoj prednosti. Na obli\u017enjem stablu pored klupe obavijest. Ona najtu\u017enija. Zeleno uokvirena osmrtnica jednog od vjernih pratitelja ovda\u0161njih nadigravanja.<\/p>\n\n\n\n “To nam je kolega. Na\u017ealost, nema ga vi\u0161e”, govori Slavko \u0160i\u0161ko<\/strong> koji \u0107e uskoro slaviti 75. ro\u0111endan. Zadovoljan je kako ga zdravlje slu\u017ei, op\u0107enito ka\u017ee, nema prigovor na umirovljeni\u010dki \u017eivot. U Zagreb je svojedobno stigao iz malog hercegova\u010dkog mjesta, kilometar od granice s Dalmacijom, obja\u0161njava precizno. “Obnovio sam ondje roditeljsku ku\u0107u. Jo\u0161 malo pa ja i supruga idemo dole, na jedno pet mjeseci. Zna\u010di sli\u010dno kao i kolega. Zimi Zagreb, a prolje\u0107e i ljeto ju\u017enije. Znamo do\u0107i do desetog mjeseca jo\u0161 dva, tri puta, s unucima. Lijepo je, priroda pogotovo. Cijeli put ja vozim, bez problema. Zadovoljan sam, \u0161to da vam ka\u017eem”. “Ajde \u0160i\u0161ko”, po\u017euruju kolege Slavka na idu\u0107e bacanje. <\/p>\n\n\n\n U nastavku tako\u0111er saznajemo da je ponuda i cijena bu\u0107a ili balota doslovno \u0161arolika. Sve ovisi o veli\u010dini, te\u017eini, \u0161arama i materijalu. Za sportsko bo\u0107anje u pravilu se koriste one metalne. Nekad se igralo s drvenima, danas su standardne bakelitne balote. “Znali smo ih nekad nabavljati na sajmu u Benkovcu, ali s vremenom \u010dovjeku se to izgleda vi\u0161e nije isplatilo pa je odustao s prodajom. Ove svoje sam nabavio vani, mislim da je ve\u0107ina kolega tako”, govori ponovo \u017deljko pokazuju\u0107i svoje pro\u0161arane “Talijanke”, krem nijanse od posebne smjese, izgledom naoko jednakog kamenu. No razlika je golema, u te\u017eini prvenstveno pa \u0107emo sve detalje radije ostaviti znalcima. Recimo tek da se cijene za one natjecateljske, metalne kre\u0107u do gotovo dvije tisu\u0107e kuna. No po oglasima se komplet opreme za rekreativce i amatere mo\u017ee na\u0107i i ve\u0107 od petstotinjak kuna. <\/p>\n\n\n\n Presko\u010dili smo spomenuti to na\u0161im doma\u0107inima u Trnov\u010dici, zaklju\u010div\u0161i da i bo\u0107anje, pa bilo samo u rekreativne svrhe, ima svoje simbole, presti\u017ee i \u2018marke\u2019. <\/p>\n\n\n\n Ma nije to igra samo za nas mu\u0161ke, dodaje napola ozbiljno napola u \u0161ali rodno osvje\u0161ten \u017deljko. Supruge su sretne da im se malo maknu iz ku\u0107e. Dok privode kraju jednu rundu, tuma\u010di obi\u010daj je da ekipa nakon dvije dobivene pla\u0107a pi\u0107e. “Pa i u Dalmaciji je ritko vidit \u017eenske na terenu. Nije to pravilo, ali igraju obi\u010dno samo ako su u nekom klubu. Kao u Ra\u017eancu kod Zadra, gdje ljeti igram. Ovdje ina\u010de igramo valjaju\u0107e, tamo izbijaju bu\u0107e direktno. Ali ne brani se \u017eenskama, bo\u017ee sa\u010duvaj. I da ho\u0107emo, tko bi im mogao zabranit”, smije se gospodin \u017deljko na pitanje do\u0111u li ponekad supruge me\u0111u navija\u010de. <\/p>\n\n\n\n “Nije mi zabranjivala ni kad sam imao 25, a kamoli sada. Nije ni mogla, ni htjela. I badava bi joj bilo”, nastavlja kroz smijeh i gospodin Slavko<\/strong>. Otkako je i supruga profesorica s ra\u010dunovodstva u privatnoj firmi oti\u0161la u mirovinu svuda idu zajedno. No balotanje je, veli, samo njegovo. Uostalom, bilo bi joj dosadno, \u0161to bi radila dok oni igraju. <\/p>\n\n\n\n S pozicije kraj terena u ulozi pukog promatra\u010da, lako smo se slo\u017eili sa seniorima. “Svi smo ina\u010de iz velikih familija, u djetinjstvu smo nau\u010dili sve radit\u2019 pa danas uop\u0107e ni\u0161ta nije problem, ni pitanje dal recimo sve dati na \u017eenu. Pomognemo u ku\u0107i, nego kako”, poru\u010duje u ime cijelog dru\u0161tva gospodin \u017deljko. “\u010cuvamo unuke, sve \u0161to zatreba”, dodaje gospodin Slavko. Smijulje li se na mno\u0161tvo ispri\u010danog i spomenute gospo\u0111e, ostavljamo na \u010dast i du\u0161u njihovim \u017eivotnim suigra\u010dima. <\/p>\n\n\n\n Najstarijeg u svojim redovima 81-godi\u0161njeg Cvitana Tomi\u0107a<\/strong> zadirkuju da je u vrijeme mimo bo\u0107anja u potrazi za dru\u017eicom. Pomisle li mo\u017eda kako je u mirovini njihovim kolegama s nekada\u0161njih poslova u Njema\u010dkoj, pitamo no odmahuju rukom. Gospodin Slavko koji je svoje zaradio u Zagrebu poentira osobnom filozofijom.<\/p>\n\n\n\n “Je li vani bolje? Ako mi je dosta za \u017eivot, ja sam zadovoljan. Novac mi ne predstavlja ni\u0161ta. Naravno, dobro je imati za godinu, dvije, u ovoj koroni, djeci ne\u0161to pomo\u0107i. Ali nitko nije sretniji jer ima puno novaca. Ja budem sretan za ovu sitnicu. 14 kuna platim pivu kad izgubim, kad dobijem igru ne platim ni\u0161ta i eto. I to je meni sre\u0107a, mjese\u010dno je to 150 kuna i dobro”, poru\u010duje na kraju jedan od umirovljeni\u010dkim danima zadovoljnih rekreativaca.<\/p>\n\n\n\n ‘Zabavno je, nego \u0161to. Evo, dok do\u0111emo s jedne na drugu stranu, zaboravimo koji je rezultat\u2019.’ U \u0161ali nas do\u010dekuje umirovljeni\u010dka dru\u017eina sa zagreba\u010dkog istoka koju ni blagdani, niti niske temperature ne mogu sprije\u010diti u njima najdra\u017eoj razonodi – bo\u0107anju.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":46402,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[2666,2472,2339,383,283,2667,77,39],"class_list":["post-46348","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-bocanje","tag-dubrava","tag-novo-vrijeme","tag-rekreacija","tag-sport","tag-trnovcica","tag-umirovljenici","tag-zagreb"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46348","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46348"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46348\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/46402"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46348"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46348"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46348"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/zeljko-kulis-740x444.jpg\")
Nemaju svi branitelji velike mirovine<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/kreso-740x444.jpg\")
Malo Zagreb, malo Hercegovina<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/slavko-sisko-740x444.jpg\")
“\u017denskama nije zabranjeno”<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/bocaliste-740x444.jpg\")
Novac ne donosi sre\u0107u<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/cvitan-tomic-740x444.jpg\")
![](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\")
\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"