“I oni, kao i svako ljudsko bi\u0107e, imaju pravo na dostojanstven \u017eivot. U posebno te\u0161kom su polo\u017eaju odrasle osobe s autizmom jer za njih zapravo sistemski ni\u0161ta nije rije\u0161eno”, ka\u017ee Dujmovi\u0107 koja je bila u grupi roditelja koja je preuzela stvar u svoje ruke – nakon 30 godina \u010dekanja da dr\u017eava ne\u0161to u\u010dini.<\/p>\n\n\n\n
“Rekli smo da vrijeme ne radi za nas. Ostarjeli smo, tu si i bolesti, svi se pitamo \u0161to \u0107e biti s na\u0161om djecom nakon nas. Nas \u0161estero roditelja smo zahvaljuju\u0107i iznimnom trudu sami i bez kune dr\u017eavnog i gradskog novca izvan grada uspjeli osnovati prvu \u017eivotnu zajednicu za \u0161est osoba”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Zajednica u kojoj se \u017eivi kao u obitelji<\/h3>\n\n\n\n
U toj zajednici, u Mostarima kod Ivani\u0107 Grada, \u017eivi i sin gospo\u0111e Dujmovi\u0107, Mario<\/strong>, kojemu je sada 50 godina. “Imali smo sre\u0107u da je \u017eupanija reagirala i dala nam jednu manju, napu\u0161tenu podru\u010dnu \u0161kolu koju smo mi donacijama uredili. Ulo\u017eeno je tu vi\u0161e od 10.000 volonterskog rada roditelja, prijatelja, studenata\u2026 Prije deset, sad ve\u0107 i 11 godina koliko na\u0161a djeca tamo \u017eive, nitko nije vjerovao da \u0107emo mi to uspjeti”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Radi se o vaninstitucionalnom modelu stanovanja predlo\u017eenom i u Konvenciji UN-a koja se zala\u017ee upravo za oblike skrbi i socijalne usluge u zajednici. No kad su ovi roditelji krenuli, to je bila novina. “\u017deljeli smo da oni i dalje ostanu \u017eivjeti u zajednici i stvoriti im uvjete \u017eivota kao u obitelji. Osnovno je pravilo ne raditi za njih, nego raditi s njima. Podu\u010davati ih kroz svakodnevne \u017eivotne situacije. Mi uvijek govorimo o djeci, ali oni su zapravo odrasle osobe koje se od djece razlikuju po tome \u0161to imaju jedno \u017eivotno iskustvo”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Stanari \u017eive uz podr\u0161ku i pomo\u0107 asistenata 24 sata dnevno i imaju kontakt s okolinom \u0161to je u sredi\u0161tu takvog jednog inkluzivnog pristupa. Svaki dan idu u trgovinu, obavljaju \u0161etnju, poma\u017eu u obra\u0111ivanju zemlje, sadnji biljaka i sli\u010dno. Uklju\u010duju se u sve aktivnosti, sami brinu o prostoru u kojem \u017eive ba\u0161 kao u bilo kojoj obitelji. Vode brigu o sebi, o svojim stvarima, poma\u017eu susjedima i susjedi njima. \u017dive jednim normalnim \u017eivotom i dokazuju da mogu mnogo vi\u0161e nego ljudi misle.<\/p>\n\n\n\n “Svatko od njih ima svoju sobu. Oni imaju potrenu za prostorom, vole se osamiri i za\u0161to im to ne dozvoliti. Sobe su opremili sami roditeji jer mi vi\u0161e nismo imali sredstava”, ka\u017ee gospo\u0111a Dujmovi\u0107 i opisuje svakodnevnu rutinu u Mostarima.<\/p>\n\n\n\n “Bu\u0111enje je izme\u0111u 6 i 8 sati, kako tko \u017eeli. Mo\u017ee odmah doru\u010dkovati, a mo\u017ee i \u010dekati pa da svi zajedno jedu. No ako netko ima potrebu ili mora ranije jesti da popije lijek, mo\u017ee ranije doru\u010dkovati. I po tome se ve\u0107 razlikujemo od institucije. Isto je i s ve\u010dernjim odlaskom u krevet. Netko mo\u017ee ranije le\u0107i ako je umoran ili se ostati dru\u017eiti i gledati televiziju. Ru\u010dak je ne\u0161to \u0161to je zajedni\u010dko i tu se razvija jedan osje\u0107aj pripadnosti. Nakon bu\u0111enja, na redu je osobna higijena, pa gimnastika i priprema za doru\u010dak. Korisnici sami serviraju i raspremaju stolove i peru su\u0111e – kao i u obitelji”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n “Prijepodne jedni sudjeluju u pripremi obroka, dok su drugi anga\u017eirani u pospremanju prostora ili u ure\u0111enju okoli\u0161a i vrta. Imamo jedan senzori\u010dki park i uvijek ima jako puno posla. Uklju\u010deni su u sve one aktivnosti koje mogu raditi: zalijevanje cvije\u0107a, sakupljanje li\u0161\u0107a, branje plodova\u2026 Uvijek imamo akciju pripreme zimnice pa poma\u017eemo, mi, roditelji i prijatelji”, opisuje Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n “Ru\u010dak je obi\u010dno izme\u0111u 12 i 1 i nakon toga mogu birati ho\u0107e li se odmoriti ili ostati budni, gledaju TV ili \u010ditaju. Ako je ru\u017eno vrijeme, onda imaju niz aktivnosti unutra, glazbene i kreativne radionice. Imamo vanjske suradnike koji provode glazbene i likovne radionice, a dva puta tjedno odlaze u gimnasti\u010dku dvoranu. Gimnastiku vodi jedan kineziterapeut i to su sve uglavnom ljudi iz struke. S njima su asistenti, jedan prijepodne i jedan poslijepodne, sa zavr\u0161enom srednjom \u0161kolom, sa zavr\u0161enom edukacijom u centru Validus”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Mostari su prva takva zajednica, a kasnije je otvorena i ona u Sopnici-Jelkovcu nakon \u0161to je Grad Zagreb Udruzi dao na kori\u0161tenje jedan stan po povoljnijoj najamnini. Tre\u0107a zajednica bit \u0107e otvorena u zgradi stare \u0161kole u Gornjem Vuk\u0161incu gdje se ure\u0111uje \u017eivotna zajednica za osam odraslih osoba. No to i dalje ne zadovoljava sve potrebe jer osoba koje trebaju takav smje\u0161taj, ima mnogo.<\/p>\n\n\n\n Od korisnika nitko nije potpuno samostalan u obavljanju nekih zadataka tako da im uvijek treba podr\u0161ka i nadzor. S njima je ujutro jedan asistent i poslijepodne jedan, no roditeji bi \u017eeljeli da ih ima vi\u0161e jer ne bi bilo dobro da se sve to svede na \u010duvanje.<\/p>\n\n\n\n “Ako se osje\u0107aju izolirani ili zanemareni, mo\u017ee biti promjena u pona\u0161anju i jo\u0161 ve\u0107eg zatvaranja u autizam. Njima treba dobro strukturirati dan tako da oni osje\u0107aju da su podr\u017eani i uklju\u010deni, u protivnom se mo\u017ee pojaviti regresija. Oni trebaju puno pa\u017enje. Ja sam kao defektologinja, osim sa svojim djetetom, puno radila s osobama iz spektra autizma. Fascinirana sam na neki na\u010din otkrivanjem na\u010dina kako doprijeti do nekoga. To je vrlo komplicirano, ali i vrlo interesantno. Te osobe i djeca mogu puno vi\u0161e nego mi mislimo. No u tom uspostavljanju kontakta i otkrivanju njihovih mogu\u0107nosti bude i puno neuspjeha, nije to lako. Onda se pravdamo njihovom nesposobno\u0161\u0107u, a zapravo je problem u nama jer nismo otkrili na koji na\u010din doprijeti do tog djeteta ili osobe”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Osobe s autizmom jako su osjetljive, no imaju jedan senzor pa jako dobro znaju tko ih prihva\u0107a, a tko ne, nastavlja Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n “\u010cesto \u010dujemo da se ka\u017ee da oni ne pokazuju osje\u0107aje. No pokazuju – samo na jedan drugi na\u010din. Treba znati to prepoznati. Mi roditelji koji smo najmanje 40 godina sa svojom djecom, htjeli smo to premijeti ljudima koji se bave autizmom da im olak\u0161amo. I meni je ponekad te\u0161ko ustanoviti \u0161to moj sin voli, a \u0161to ne voli. To zahtijeva jedan poseban trud da u\u0111ete u jedan odnos i komunikaciju i da dobijete povratnu informaciju od osobe – pa \u010dak i ako ona ne govori, to se mo\u017ee kroz geste i slikovnim putem. Vrlo je va\u017eno prepoznati \u0161to osoba \u017eeli i da ona prepozna \u0161to mi tra\u017eimo od nje. Naime, to nerazumijevanje mo\u017ee biti izvor konflikta, a oni su vrlo osjetljivi na to”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Kod velikog broja osoba s autizmom je problem onaj period kada u\u0111u u pubertet. Tu se ni rodotelj ne snalazi, a ni sama osoba. Taj period mo\u017ee biti jako rizi\u010dan i osoba ponekad bude hospitalizirana ili smje\u0161tena u neku ustanovu, pa i podvrgnuta medikamentoznoj terapiji. No ako taj period pro\u0111e dobro i do\u0111e do stabilizacije, osoba mo\u017ee nastaviti napredovati.<\/p>\n\n\n\n “Mi roditelji se zala\u017eemo da se ono \u0161to su nau\u010dili i dalje podr\u017eava, da razvijaju svoje vje\u0161tine i da se jo\u0161 ide dalje k razvoju ve\u0107eg stupnja samostalnosti. Ako netko znade pisati, to \u0107emo iskoristiti u konkretnim situacijama pa \u0107e taj napisati popis namirnica koje \u0107e se kupiti u trgovini. Drugi mo\u017ee imenovati \u0161to je kupljeno i tako kroz te dnevne situacije im omogu\u0107avamo da i dalje rastu”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Autisti kao da nisu za ovaj svijet, pa se i sama gospo\u0111a Dujmovi\u0107 \u010desto pitala\u00a0 koliko je uop\u0107e humano da izvla\u010diti ih iz njihovog svijeta.\u00a0 “Jedan otac je jednom rekao za svojeg sina: ‘Meni je najva\u017enije da on bude sretan. Uop\u0107e mi nije va\u017eno ho\u0107e li on nau\u010diti \u010ditati i pisati i zavr\u0161iti neke \u0161kole. Poslije sam spoznala da ima pravo. Najva\u017enije je sa\u010duvati njihov psihofizi\u010dki integritet. \u010cesto postavljamo nerealne zahtjeve pred te osobe i guramo dijete u jednu nesigurnost. Va\u017eno je da roditelj vjeruje u mogu\u0107nosti svoga djeteta i da razvija kod njega vje\u0161tine i znanja koja on mo\u017ee usvojiti, ali ne pod svaku cijenu. Svaki odgoj je te\u017eak, a pogotovo odgoj djeteta s autizmom kad se stalno preispitujete: jesam li dobro postupila, jesam li dobro reagirala, jesam li mogla druga\u010dije”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n “S jedne strane po\u0161tujete njegovu osobnost, a s druge strane imate jedan roditeljski instinkt koji vam govori da i ta osoba mora znati \u0161to se smije, a \u0161to ne smije. Mora po\u0161tovati odre\u0111ena ograni\u010denja. Za to posti\u0107i, a da ne bude frustriraju\u0107e za dijete, treba nekad stisnuti zube. Oni su toliko mudri da znaju ponekad iskoristiti na\u0161u slabost i to\u010dno znaju na koji \u0107e na\u010din dobiti ono \u0161to \u017eele. Ako jednom popustite – to \u0107e se ponavljati. Bila sam u tri mandata predsjednica Udruge za autizam, radila s roditeljima i vidjela koliko oni nesvjesno i iz ljubavi prema djetetu popu\u0161taju i dijete vodi – a voditi treba roditelj. Ne ka\u017eem da treba nare\u0111ivati, ali treba voditi dijete prema jednom pona\u0161anju i odnosu prema okolini na na\u010din koji je prihvatljiv jer poslije \u0107e mu biti puno te\u017ee ako se to ne dobije u ranijoj dobi. Kasnije osoba postane i fizi\u010dki ja\u010da od svojih roditelja i te\u0161ko je dobiti ono \u0161to je u po\u010detku zanemareno. Najte\u017ee je mijenjati navike. No treba nagra\u0111ivati i poticati dobro pona\u0161anje, a lo\u0161e ne podr\u017eavati. O na\u0161em odnosu prema tom djetetu ovisi i kakva \u0107e biti njegova budu\u0107nost”, ka\u017ee Dujmovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Za roditelje je to veliki teret, a na\u017ealost malo pomo\u0107i dobiju u dru\u0161tvu. Nedostaje stru\u010dnih slu\u017ebi koje bi im pomagale i vodile ih. U nekim drugim zemljama postoji vodstvo od prvog trenutka kad se utvrdi poreme\u0107aj i posebna podr\u0161ka za roditelje. No kod nas roditelj jo\u0161 uvijek nosi najte\u017ei teret.<\/p>\n\n\n\n “Roditelj je sa svojim problemima \u010desto usamljen i ponekad ne mo\u017ee ra\u010dunati niti na najbli\u017eu okolinu da mu usko\u010de u pomo\u0107 – ne zato \u0161to ne bi htjeli, nego se i oni boje da ne\u0107e znati odreagirati kako treba. I onda roditelj te\u0161ko tra\u017ei pomo\u0107 i to je jesdan za\u010darani krug u kojem misli da nitko neke stvari ne mo\u017ee umjesto njega. No to nije dobro. Tra\u017eenjem pomo\u0107i \u0161irimo krug podr\u0161ke djetetu i u\u010dimo druge ljude kako da reagiraju i snalaze se u konatktu s na\u0161om djecom. To treba puno savjeta i pomo\u0107i roditelju, a to sve skupa nedostaje. Pomo\u0107i u dijagnostici mo\u017ee se dobiti na Edukacijsko-rehabilitacijkom fakultetu, a to dijelom, rade i udruge, ali one te\u0161ko mogu odgovoriti ba\u0161 na sve potrebe”, ka\u017ee Slavica Dujmovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n Autisti\u010dne osobe \u010desto ovise o pomo\u0107i drugi i ne mogu samostalno \u017eivjeti. Nakon smrti roditelja mnogi zavr\u0161e u instituciji, no tako ne mora biti. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":46695,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[269,2339],"class_list":["post-46632","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-autizam","tag-novo-vrijeme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46632","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46632"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46632\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/46695"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46632"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46632"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46632"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/dujmovic-740x444.jpg\")
Tri zajednice nisu dovoljne<\/h3>\n\n\n\n
Znaju tko ih prihva\u0107a, a tko ne<\/h3>\n\n\n\n
Najva\u017enije je da su sretni<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/rad-u-zajednici-740x444.jpg\")
![](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\")
\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"