U suvremenom dru\u0161tvu jedna od unosnijih ideja je ona o “vje\u010dnoj mladosti”. Kako \u0161to dulje ostati zdrav i fit, spreman za aktivan \u017eivot, ostati pozitivan, radostan i otvoren trenutku, \u0161to dalje od realnosti da svemu i svima jednom do\u0111e kraj. Misli su to i 21. stolje\u0107a u kojemu je korona zaustavila svijet i podsjetila nas na to koliko je \u017eivot dragocjen, a smrt njegov neminovan sastavni dio. Koliko god mo\u017eda radije \u0161utjeli o tome.<\/p>\n\n\n\n
Na potrebu osvje\u0161tavanja slobodnog razgovora o umiranju i smrti 2017. jo\u0161 govorilo se u Rijeci na nizu tribina prigodnog naziva “Ona rije\u010d na s\u2026” Inicijativa sveobuhvatnog pristupa palijativi krenula je iz tamo\u0161njeg KBC-a i pro\u010delnice Zavoda za palijativnu medicinu dr. Karmen Lon\u010darek.<\/strong> Senzibiliziranje javnosti o toj temi nastavljaju i u Slu\u017ebi za javnozdravstvenu gerontologiju Nastavnog zavoda dr. Andrija \u0160tampar. Sociologinja Maja Milo\u0161<\/strong>, koja je bila dio rije\u010dkog tima, isti\u010de to kao doprinos razvoju palijativne skrbi. <\/p>\n\n\n\n Kad je rije\u010d o smrti i umiranju, situacija je u Hrvatskoj vrlo sli\u010dna kao i u svijetu. Ta je tema veliki tabu u dru\u0161tvu, ne prihva\u0107amo razgovore o tome kao dijelu \u017eivota koji nas prije ili kasnije sve \u010deka. Op\u0107enito u dru\u0161tvu o tome nismo navikli razgovarati, napominje Milo\u0161. Za primjer navodi bestseller<\/em> “Danski odgoj djece” Jessice Joelle Alexander i Iben Dissing Sandahlu u kojem autorice navode kako Danci, koji se smatraju najsretnijim narodom na svijetu, isti\u010du da se s djecom treba razgovarati i o smrti kao dijelu \u017eivota. Naravno, kako ih na prilago\u0111en na\u010din suo\u010diti s \u010dinjenicom da je ona tako\u0111er dio \u017eivota, a ne je skrivati od najmla\u0111ih. <\/p>