{"id":46983,"date":"2021-04-28T19:41:00","date_gmt":"2021-04-28T17:41:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=46983"},"modified":"2021-04-30T16:25:05","modified_gmt":"2021-04-30T14:25:05","slug":"u-hrvatskoj-se-odrzavaju-kafici-smrti-dodite-to-je-sjajna-i-korisna-stvar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/04\/u-hrvatskoj-se-odrzavaju-kafici-smrti-dodite-to-je-sjajna-i-korisna-stvar\/","title":{"rendered":"U Hrvatskoj se odr\u017eavaju Kafi\u0107i smrti. Do\u0111ite kako biste bolje iskoristili \u017eivot!"},"content":{"rendered":"\n

Kada smo prije \u010detiri godine na ovom istom mjestu objavili da je Rijeka dobila svoj prvi Kafi\u0107 smrti, reakcija \u010ditatelja bila je minimalna. I danas na na\u0161oj Facebook stranici o tome svjedo\u010de lajkovi<\/em>, njih osam i tek pet komentara. Situacija se od tada nije previ\u0161e promijenila, barem \u0161to se reakcija ti\u010de. Teme o vlastitoj smrtnosti i umiranju ni danas nisu popularne i predstavljaju svojevrstan tabu. Ili, kako je to ovih dana jedna redakcijska kolegica rekla: “Mo\u017eda, jednom, kada za to do\u0111e vrijeme.”<\/p>\n\n\n\n

“Dok smo djeca, najve\u0107i strah nam je smrt roditelja. Kada odrastemo i dobijemo svoju djecu, strahujemo da \u0107emo umrijeti prije nego ih postavimo na vlastite noge. Kada ostarimo, pravimo se da smrt ne postoji. Ignoriramo ju.” Za ove navode ne jam\u010di nikakvo konkretno istra\u017eivanje, ve\u0107 je rije\u010d o sa\u017eetku nekoliko razgovora koje smo vodili pripremaju\u0107i se za ovu temu.<\/p>\n\n\n\n

Kafi\u0107 smrti, u me\u0111uvremenu postao je ne\u0161to prisutniji u Hrvatskoj, no jo\u0161 uvijek kod ve\u0107ine malobrojnih koji su za njega \u010duli pobu\u0111uje o\u010dekivanje morbidnosti ili \u010dak perverznog slavljenja smrti u opskurnoj atmosferi. No istina je posve druga\u010dija. Rije\u010d je o neprofitnim okupljanjima pod strogo propisanim pravilima u kafi\u0107ima ili privatnim prostorima, a kako bi se suo\u010dilo sa strahom od vlastite smrtnosti, kako bi se bistrila osobna kona\u010dnost i kako bi se na\u0161em preostalom \u017eivljenju dodao \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

“Kafi\u0107 smrti nije okru\u017eenje za podr\u0161ku u \u017ealovanju niti savjetovali\u0161te za tuguju\u0107e. Kafi\u0107i smrti nisu prilika za informiranje o smrti i umiranju – bez obzira koliko je takvo informiranje dobro ili va\u017eno. Kafi\u0107 smrti ne funkcionira kao metoda anga\u017eiranja zajednice, istra\u017eivanje ili savjetovanje, a cilj mu je pove\u0107ati svijest o smrti pri tome poma\u017eu\u0107i ljudima da \u0161to bolje iskoriste svoje (kona\u010dne) \u017eivote”, stoji u uputama za organiziranje Kafi\u0107a smrti. Prevela ih je i hrvatskoj javnosti predstavila profesorica Karmen Lon\u010darek<\/strong>, pro\u010delnica Zavoda za palijativnu medicinu KBC-a Rijeka.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to je onda Kafi\u0107 smrti?<\/h3>\n\n\n\n

Ovu neprofitnu i nematerijalnu fran\u0161izu pokrenuo je \u0161vicarski sociolog i antropolog Bernard Crettaz<\/strong> 2004. godine u Neuchatelu, a kako bi detabuizirao smrt. Od tada se ra\u0161irila po cijelom svijetu i dobila je niz pravila, sve kako bi se sa\u010duvala od utjecaja interesnih skupina i odr\u017eao duh osnovne namjere. Jer sve \u0161to je potrebno za odr\u017eavanje Kafi\u0107a smrti jest netko tko \u0107e voditi susret, mjesto na kojem \u0107e se odr\u017eati, okrjepa te ljudi koji su voljni do\u0107i i razgovarati.<\/p>\n\n\n\n

Iako se \u010dinilo da je profesorica Lon\u010darek logi\u010dan izbor sugovornika na ovu temu, preusmjerila nas je na Mudro drvo i psihoterapeutkinju Dijanu Mate\u0161u<\/strong> koja je vodila nekoliko Kafi\u0107a smrti u Koprivnici. Lon\u010darek ka\u017ee da sama nije ni vodila Kafi\u0107e smrti, jer se to profesionalcima njenog tipa ni ne preporu\u010duje. “Ja sam samo pripremila upute i pustila ih u javnost\u201c, dodaje.<\/p>\n\n\n\n

Uz to, u \u010ditkom manualu jasno pi\u0161e da se u doga\u0111anja ne uklju\u010duju posebni gostuju\u0107i govornici i unaprijed pripremljeni materijali, jer i bez njih ljudi imaju dovoljno tema za razgovor o smrti. “Zadavanje tema ili posebnih pitanja nosi sa sobom rizik da djeluje arogantno, sputavaju\u0107e i obeshrabruju\u0107e. Najbolje je kad sama grupa usmjerava tok diskusije te kad se tako sudionicima omogu\u0107ava vi\u0161e vremena za promi\u0161ljanje.”<\/p>\n\n\n\n

Susreti u Koprivnici<\/h3>\n\n\n\n

“Odr\u017eali smo \u010detiri susreta. Za dva smo se na\u0161li u\u017eivo, dok je jo\u0161 to bilo mogu\u0107e. Ostala dva smo odradili online<\/em>. Idu\u0107i susret \u0107emo tako\u0111er imati online<\/em>. Ne radim to sama, ve\u0107 sa Sanjom Suton<\/strong>, profesoricom filozofije, va\u017eno mi je da to spomenete”, kazala nam je Dijana Mate\u0161a s kojom smo razgovarali uz pomo\u0107 Skypea, ba\u0161 kako se prili\u010di pandemijskim vremenima.  <\/p>\n\n\n\n

“Sanja jako zanima ta tema smrti, jako puno \u010dita o tomu i ta ju je tema zaokupljala neko vrijeme. Sasvim slu\u010dajno smo na nekom ru\u010dku upoznali profesoricu Lon\u010darek i tada smo od nje \u010duli za Kafi\u0107 smrti. Predlo\u017eila nam je da to organiziramo”, prisje\u0107a se na\u0161a sugovornica uz opasku da se ona osobno jako boji smrti. Tema joj je sama po sebi stresna pa je sve, dodaje, shvatila kao avanturu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Dijana Mate\u0161a: Voljela bih da nam se pridru\u017ee i stariji (foto: privatni album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Bacile smo se u to naglava\u010dke, ba\u0161 onako zaigrano i sa \u017eeljom da to istra\u017eujemo kao neke istra\u017eiva\u010dice”, dodaje. Reakcije okoline, potvr\u0111uje nam, bile su dvojake. Ba\u0161 kao \u0161to su bile i reakcije kolega novinara kada smo raspravljali o potrebi obra\u0111ivanja ove teme. “Ljudi su bili podijeljeni crno-bijelo. Osje\u0107ao se jako veliki otpor kod nekih. Govorili su nam da je to morbidno, bio im je i sam naziv Kafi\u0107a smrti neprihvatljiv. No bilo je i onih koji su bili ba\u0161 zaintrigirani. Zasjale su im o\u010di, kao da im se neka lampica upalila. Neki od njih su do\u0161li na dru\u017eenje, a neki nisu.”<\/p>\n\n\n\n

Malo je sudionika tre\u0107e \u017eivotne dobi<\/h3>\n\n\n\n

Na prvi kafi\u0107 se odazvalo pet ljudi, na drugom je bilo ve\u0107 dvanaest. “Za jedan mali grad poput Koprivnice to je vrlo dobar odaziv, pogotovo na tu temu”, ka\u017ee Mate\u0161a i dodaje da su na tre\u0107i i \u010detvrti susret do\u0161li i ljudi iz drugih gradova, \u0161to je bilo za o\u010dekivati budu\u0107i da su odr\u017eani virtualno. “Sve \u0161to je vi\u0161e od 12 ljudi je previ\u0161e. Da nam se javi vi\u0161e ljudi, podijelile bi se u dva kafi\u0107a. Bili su to ljudi srednjih godina, ne\u0161to studenata. Najvi\u0161e ih je bilo izme\u0111u 30 i 60 godina. O\u010dekivala sam ljudi starije dobi, mo\u017eda nije informacija do\u0161la do njih. Jako bih voljela da se pridru\u017ee.”<\/p>\n\n\n\n

Na opasku da je starije ljude mo\u017eda i najvi\u0161e strah teme umiranja i smrti, Mate\u0161a odgovora da je i to mogu\u0107e: “Ali voljela bih da nam se pridru\u017ee. \u010cini mi se imamo puno za nau\u010diti od njih. Kao da starost stavljamo postrani, kao smo zaboravili na mudrost koju ljudi stje\u010du godinama. Vidim da i kako ja starim imam \u0161togod za pou\u010diti mla\u0111e generacije. Voljela bih u\u010diti od starijih.”<\/p>\n\n\n\n

Susreti, doznajemo, nisu strukturirani i nemaju unaprijed pripremljene teme. “Otvorimo im prostor, ka\u017eemo neki citat, pozdravimo ih, ka\u017eemo im \u0161to je Kafi\u0107 smrti, a onda povedemo na na\u010din da ih jednostavno pitamo za\u0161to su tu. To je dovoljno, a teme se otvaraju”, navodi na\u0161a sugovornica.<\/p>\n\n\n\n

Razgovori<\/h3>\n\n\n\n

Tako se, izme\u0111u ostalog, puno razgovaralo o susretu sa smrti. “Na primjer, bili su to ljudi koji su ispratili nekog svog pa su govorili kako su se osje\u0107ali, \u0161to im je bilo te\u0161ko, kako je to izgledalo. Postavljalo se pitanje postoji li ne\u0161to \u0161to se ponavlja u procesu umiranja. Jako je bio zanimljiv razgovor o govoru umiru\u0107ih, kako se govor mijenja i kako postaje sve vi\u0161e nalik poeziji. Tako\u0111er, razgovarali smo i o susretu s boli i umiranju o bolovima. Ljudi koji rade u palijativnoj skrbi u bolnicama govorili su nam kako se oni nose s time, pogotovo ako imaju studente i u\u010denike koje moraju pripremiti za to.”<\/p>\n\n\n\n

Osim spomenutih tema, puno se razgovaralo o duhovnosti, navodi Dijana Mate\u0161a: “Dogodio se i sraz izme\u0111u onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju. Neki su iznijeli i iskustva klini\u010dke smrti. To je kao tema koja se ne smiju ispri\u010dati, ta misti\u010dna iskustva. Na jednom Kafi\u0107u smrti razmi\u0161ljali smo o tome kako bismo \u017eeljeli da izgled na\u0161 ispra\u0107aj. To smo se usudili zami\u0161ljati. Kad smo postavili to pitanje, osjetio se otpor. Trenirana sam da vodim grupu i mogu vratiti nje\u017eno sudionike tako da smo dobili odgovore. Bilo je sjajno, kao da su ljudi ne\u0161to proradili. Prakti\u010dne stvari poput oporuka nisu se pojavljivale.”<\/p>\n\n\n\n

\"Koliko
foto: Pixabay<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Zavr\u0161ni krug razgovora koprivni\u010dkih kafi\u0107a smrti bio je svojevrsna evaluacija iskustva, utvr\u0111ivanje onoga s \u010dim sudionici odlaze. “Tu budu jako lijepi komentari. Ka\u017eu da su ne\u0161to do\u017eivjeli. \u010culi ne\u0161to o \u010demu nisu razmi\u0161ljali, da osje\u0107aju da nisu sami i \u010dudni zato \u0161to \u017eele razgovarati o smrti. Dogodi se neka toplina i susret. Neki ljudi se vra\u0107aju i \u017eele razgovarati.”<\/p>\n\n\n\n

Ne gubite vrijeme, do\u0111ite na Kafi\u0107 smrti<\/h3>\n\n\n\n

Psihoterapeutkinja Mate\u0161a Kafi\u0107e smrti opisuje kao vrlo tople susrete pa ka\u017ee da se za nju iz svega izrodilo jako puno radosti; i u organizaciji i u vo\u0111enju i u susretu. Moto je, dodaje, da kad razgovaramo o smrti, zapravo poti\u010demo \u017eivljenje. “Prisje\u0107amo se toga da je na\u0161 \u017eivot kona\u010dan. Ako ne\u0161to postoji ne\u0161to za \u010dime \u017eudimo, ne\u0161to \u017eelimo napraviti, vrijeme je uvijek SAD. Ne postoji drugo vrijeme. To je smisao”, zaklju\u010duje. <\/p>\n\n\n\n

Idu\u0107i Kafi\u0107 smrti na\u0161a sugovornica Dijana Mate\u0161a voditi \u0107e online<\/em> 30. travnja. Po\u017eelite li sudjelovati, prijavite se na web stranici Mudrog drveta<\/a>. <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Koliko traje Kafi\u0107 smrti?<\/h3>\n\n\n\n

Ne postoji zadano trajanje, no prosjek je dva sata. Tako\u0111er ne postoji zadana u\u010destalost odr\u017eavanja kao ni doba dana.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to kafi\u0107? \u010cemu hrana?<\/h3>\n\n\n\n

Povezivanje smrti, hrane i pi\u0107a potje\u010de iz koncepta Caf\u00e9 Mortels Bernarda Crettaza koji je rekao da “ni\u0161ta ne ozna\u010dava zajednicu \u017eivih tako kao zajedni\u010dko blagovanje hrane i pi\u0107a”. Na Kafi\u0107ima smrti rado se govori o kola\u010dima, i kola\u010di su svakako popularni. No, dobra je svaka vrsta hrane i pi\u0107a, tako da se mo\u017ee prilagoditi zajednici. Vodi se ra\u010duna o vegetarijancima, a ponekad se i popije malo alkohola. Sudionici mogu sami donijeti hranu i pi\u0107e, no doma\u0107ini se mogu odlu\u010diti i sami osigurati isto.<\/p>\n\n\n\n

Je li Kafi\u0107 smrti religijska stvar?<\/h3>\n\n\n\n

Kafi\u0107i smrti su otvoreni i po\u0161tuju ljude iz svih zajednica i sustava vjerovanja. Me\u0111utim, u redu je te mo\u017ee imati veoma dobre rezultate kada se Kafi\u0107i smrti organiziraju za odre\u0111ene zajednice i sustave vjerovanja. Primjerice, organizirani su brojni Kafi\u0107i smrti posebno za LGBT zajednice. Tako\u0111er je mogu\u0107e organizirati Kafi\u0107e smrti za druge zajednice i skupine, kao \u0161to su muslimani, mladi ljudi, stariji ljudi, besku\u0107nici itd. Kad god je to mogu\u0107e, voditelji bi trebali biti iz tih specifi\u010dnih zajednica, stoji u uputama.<\/p>\n\n\n\n

Tko to pla\u0107a?<\/h3>\n\n\n\n

Osnovna ideja jest da je rije\u010d o niskobud\u017eetnom doga\u0111aju, kako bi isti bio odr\u017eiv bez glomazne financijske konstrukcije. Iako su sponzorstva u robama, uslugama i novcu prihvatljivi, jasno je propisano tko ne mo\u017ee biti sponzor. Velike privatne organizacije iz sektora u vezi smrti i umiranja, politi\u010dke organizacije, organizacije koje se klasificiraju kao “novi religijski pokreti” i agitacijske skupine \u010dije djelovanje obuhva\u0107a sporna pitanja kao \u0161to su pravo na smrt, poba\u010daj i vivisekcija, nisu prihvatljivi sponzori i organizatori Kafi\u0107a smrti.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Razgovor o smrti mo\u017ee nam pomo\u0107i da kvalitetnije \u017eivimo. Organizirani razgovori na ovu temu odr\u017eavaju se u gotovo 80 zemalja svijeta me\u0111u kojima je i Hrvatska. <\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":46978,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2690,2689,2339,345,66,1195],"class_list":["post-46983","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-dijana-matesa","tag-kafic-smrti","tag-novo-vrijeme","tag-psihologija","tag-smrt","tag-umiranje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46983","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46983"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46983\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/46978"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46983"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46983"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46983"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}