{"id":47554,"date":"2021-05-17T10:52:23","date_gmt":"2021-05-17T08:52:23","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=47554"},"modified":"2021-05-17T12:10:09","modified_gmt":"2021-05-17T10:10:09","slug":"slavka-pavic-i-u-94-godini-hodam-i-fotografiram","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/05\/slavka-pavic-i-u-94-godini-hodam-i-fotografiram\/","title":{"rendered":"Slavka Pavi\u0107: ‘I u 94. godini hodam i fotografiram. Zaigrana sam!’"},"content":{"rendered":"\n

Prekrasan je i sun\u010dan svibanjski dan. Upravo onakav kakav \u010dovjeku padne na pamet kada pomisli na prolje\u0107e. Ulice su pune ljudi, ptice pjevaju, bo\u017euri i \u0161eboji u punom su cvatu. Na \u010das zaboravljam i koronu i potrese i politiku i hitam prema Maruli\u0107evom trgu, gdje se sastajem sa Slavkom Pavi\u0107<\/strong>. I ve\u0107 sam sasvim blizu dogovorenog mjesta susreta kada je ugledam, onako sitnu, ali vrlo odlu\u010dnu, kako \u2013 fotografira. <\/p>\n\n\n\n

“Bilo je divno svjetlo, morala sam to zabilje\u017eiti”, govori mi skromno, nasmijana i radosna poput djevoj\u010dice. <\/p>\n\n\n\n

Po\u010dasna gra\u0111anka Daruvara<\/h3>\n\n\n\n

Slavka Pavi\u0107 umjetnica je fotografije. Ro\u0111ena je, sada ve\u0107 davne 1927. godine u Jajcu, a djetinjstvo i mladost provela je u Daruvaru. I upravo je vijest da ju je taj grad po\u010detkom svibnja proglasio svojom po\u010dasnom gra\u0111ankom, bio izravan povod za ovaj susret i razgovor. Nakon kra\u0107e \u0161etnje oko Hrvatskog Dr\u017eavnog arhiva, sjedamo na terasu u hladu, u kojoj je gospo\u0111a Slavka, kao doma. “Tu u blizini \u017eivim, a ova terasa, kao da je moja”, ka\u017ee mi.<\/p>\n\n\n\n

Gledam je, sada posve izbliza, i na njezinu licu ne pronalazim trag godina. Vidim samo iskren, topao i zarazan osmijeh kroz kojega govori. “Dobro sam, hvala”, odgovara mi i nastavlja: “Uvijek si mislim \u2013 za\u0161to da ja budem pla\u010dko i drugim ljudima kvarim osje\u0107aj i priliku? Treba ljudima uvijek dati mogu\u0107nost da se osvijeste, da shvate da su tu i da ih netko voli!”<\/p>\n\n\n\n

Ljubav prema ljudima<\/h3>\n\n\n\n

A ljubav prema ljudima definitivno je va\u017ean dio \u017eivotne filozofije Slavke Pavi\u0107. Na moju opasku da je sve manje pravih ljudi i da je danas te\u0161ko voljeti svijet i njegove stanovnike, mudro me upozorava i ka\u017ee kako svijet naprosto ne bi opstao bez dobrih ljudi. “Oni postoje, svuda su oko nas, samo nemamo uvijek sre\u0107u susresti ih.”<\/p>\n\n\n\n

Slavka Pavi\u0107 sudjelovala je u vi\u0161e od 300 grupnih izlo\u017ebi u zemlji i inozemstvu, a tijekom svog bogatog umjetni\u010dkog radnog vijeka osvojila je vi\u0161e od 90 razli\u010ditih nagrada i priznanja. Posebno se isti\u010du njezine crno-bijele fotografije, zahvaljuju\u0107i kojima se upisala me\u0111u klasike hrvatske fotografije. <\/p>\n\n\n\n

I danas, u 94. godini \u017eivota, jo\u0161 uvijek aktivno fotografira. “Fotografija me odr\u017eava, daje mi smisao. A tu je i hodanje \u2013 ono mi omogu\u0107uje korak da napravim, da se mi\u010dem i da istra\u017eujem u isti mah. Tako svaki dan otkrijem neku novu ljepotu, a ovaj na\u0161 svijet ih je prepun.” Ka\u017ee kako fotografije vi\u0161e ne razvija, digitalno je zamijenilo analogno. <\/p>\n\n\n\n

Digitalno je zamijenilo analogno<\/h3>\n\n\n\n

“Da nema digitalne fotografije, ne znam bih li se vi\u0161e uop\u0107e bavila fotografiranjem. Pa zamislite sad analognu fotografiju \u2013 najprije treba odabrati film pa ga oti\u0107i kupiti, zatim snimanje, onda opet nabavka razvija\u010da. Pa fiksir, pa prava temperatura. To jest prava \u010darolija, ali treba puno vremena izdvojiti. Na koncu, tu je i odabir papira”, prisje\u0107a se.<\/p>\n\n\n\n

Jako \u017eali za Fotokemikom \u2013 sada ve\u0107 pokojnom hrvatskom tvornicom foto papira za koju ka\u017ee da je bila uz bok svjetskima. “Njihov papir znali smo nalaziti svuda po svijetu, a tvornicu su stvorili na\u0161i in\u017eenjeri. Jako mi je \u017eao da sve dobro \u0161to imamo, kad-tad ili prodamo ili uni\u0161timo.”<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010da mi kako je nekad sve sama radila, \u010dak je u kuhinji sama kuhala razvija\u010de. “Bilo je to jako lijepo vrijeme”, ka\u017ee i dodaje kako je jo\u0161 devedesetih imala papira i razvija\u010da. Tada je nekoliko dana razvijala fotografije pokojnog supruga Milana, s po\u010detka njegove karijere, za Muzej suvremene umjetnosti. “To sam im donirala. Uvijek gledam kako mogu nekome pomo\u0107i, nekako doprinijeti.”<\/p>\n\n\n\n

Sudbinski susret na kolodvoru<\/h3>\n\n\n\n

Slavka i Milan Pavi\u0107 bili su najja\u010di fotografski par u povijesti hrvatske fotografije. Njihov je susret bio sudbinski, a dogodio se u poslijeratnom Zagrebu, na glavnom kolodvoru. <\/p>\n\n\n\n

“Nakon zavr\u0161ene gimnazije, oti\u0161la sam u Zagreb, upisati fakultet. I nakon \u0161to sam sve obavila, vra\u0107am se, vu\u010dem taj svoj pinklec, a na kolodvoru \u2013 ogromna gu\u017eva! Znate kako se nekada putovalo – trebalo je na\u0107i mjesto, bila je velika trka, tko \u0107e prije u vlak! I tako, ja \u010dekam i prilazi mi jedan \u010dovjek \u2013 nosi veliki ruksak i ka\u017ee mi: ‘Dobar dan, idete li Vi mo\u017eda za Daruvar?’ Ja ka\u017eem: ‘Da, da, ba\u0161 \u010dekam da postave vagon’. Zamolio me da mu pri\u010duvam stvari, dok on u\u0111e u vlak i zauzme mjesta. ‘Vidjet \u0107ete me na prozoru, dodat \u0107ete mi stvari, pa onda do\u0111ite gore, \u010dekat \u0107e Vas mjesto.’ I tako je i bilo. U\u0161la sam i sjela. A taj \u010dovjek je bio Milan Pavi\u0107, moj budu\u0107i suprug. Spojio nas je zagreba\u010dki kolodvor!\u201c (smijeh) <\/p>\n\n\n\n

Iako je prvi interes za fotografijom razvila jo\u0161 u gimnaziji, ka\u017ee kako ju je zapravo suprug uveo u taj magi\u010dni svijet: “Fotografiju sam otkrila negdje sa 17, 18 godina. U Daruvaru je bio jedan moj \u0161ulkolega. Bio je iz dobrostoje\u0107e obitelji pa je imao vlastiti fotoaparat i sam je razvijao fotografije. Meni je to bila prava ‘udica’. Odmah sam se zainteresirala i po\u017eeljela se time baviti. U gradu je tada postojao fotoklub i ja sam se u\u010dlanila. Tako je sve krenulo. Poslije sam se, na Milanovu inicijativu, u\u010dlanila i u Fotoklub Zagreb, u Ilici.”<\/p>\n\n\n\n

Selfie<\/em> kao simbol samoljublja<\/h3>\n\n\n\n

Pitam je \u0161to misli o dana\u0161njem kultu selfieja, o fotografiranju mobitelom? <\/p>\n\n\n\n

“Nekada je to zgodno i spretno. Putuje\u0161 pa vidi\u0161 neku lijepu vizuru ili se na\u0111e\u0161 u nekom zgodnom ambijentu i \u017eeli\u0161 si to snimiti kao uspomenu. Dana\u0161nje su generacije toliko privilegirane \u2013 mi nismo imali takvih mogu\u0107nosti. Od snimanja do gotove fotografije znali su pro\u0107i tjedni. Danas se sve jako ubrzalo. No, ponekad, kad promatram mlade kako se fotografiraju mobitelima i onim \u0161tapovima, pomislim kako u tome ima jako puno samoljublja. Pitam se \u2013 kud je sve to oti\u0161lo? Vidim po gradu neke lijepe, mlade djevojke koje se znaju fotografirati po pola sata \u2013 bezbroj fotografija naprave kako bi dobile onu na kojoj su najljep\u0161e. Ve\u0107 znam razlikovati njih i turiste. Turisti ‘okinu’ jednu fotku i idu dalje. Oni dokumentiraju. Meni je posve jasno da ne mo\u017ee\u0161 uvijek napraviti izlo\u017ebenu fotku, ali zato treba puno hodati i gledati. Na koncu, mo\u017ee\u0161 barem dokumentirati”.<\/p>\n\n\n\n

A Slavka Pavi\u0107 i dalje hoda. I gleda. I trenutno priprema novi fotografski projekt.<\/p>\n\n\n\n

Wagon art<\/em><\/h3>\n\n\n\n

“Znate, postoji jedna krasna \u0161etnica izme\u0111u Botani\u010dkog vrta i pruge. Gotovo svaki dan tamo \u0161etam i gledam. Prije svega, vlakove. Zaintrigiralo me \u0161to sve ljudi pi\u0161u i crtaju po vagonima. Taj art, koji nije street art<\/em>, ve\u0107 wagon art<\/em>. Fotografiram sada to \u0161arenilo, tu rasko\u0161, tu kreativnost. Kada bude gotovo, namjeravam to prikazati u Kulturnom centru Dubrava.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Slavka Pavi\u0107 (foto: Sandro Bura)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u0160e\u0107u\u0107i gradom, otkrila je da su u blizini postavljene i sprave za fitness<\/em> pa onda i ona vje\u017eba, na otvorenom, naravno. “Ja vam gimnasticiram kod ku\u0107e svaki dan. Spu\u0161tam se do vrhova no\u017enih prstiju pa se malo razma\u0161em. To je tzv. \u0160vedska gimnastika i svima bih je preporu\u010dila. A ove sprave su sjajne! Koristim one za vje\u017ebanje nogu. Malo se izravnam, napravim neki novi pokret, istegnem se.”<\/p>\n\n\n\n

Ka\u017ee mi da nema nekog posebnog tajnog recepta kojim odr\u017eava svoju vitalnost.<\/p>\n\n\n\n

Pa-pa, gospo\u0111a Sebi\u010dnost!<\/h3>\n\n\n\n

“Nema tajni. Re\u0107i \u0107u samo \u2013 voli ljude! Pomozi ljudima i oni \u0107e pomo\u0107i tebi! Ne budi sebi\u010dan, nikada! Reci pa-pa, gospo\u0111a Sebi\u010dnost! Uvijek se obogati lijepim susretima, dragim ljudima \u2013 to je sva mudrost! Ja sam jo\u0161 uvijek zaigrana. A ima ljudi koji su ve\u0107 u djetinjstvu namrgo\u0111eni, sve im smeta. Zavr\u0161e maturu i jo\u0161 uvijek ne znaju gdje su, nisu jo\u0161 napravili izbor. Mladi, \u010dangrizavi ljudi. Onda ostanem zate\u010dena \u2013 pa je li mogu\u0107e? Svaki svibanj donosi promjenu, u obliku listanja stabala. Pa onda ka\u017eem –  daj listaj, obnovi se s veseljem!”<\/p>\n\n\n\n

Titula po\u010dasne gra\u0111anke Daruvara srcu joj je draga, iako ju je jako iznenadila: “Ja Vam ni u primisli nisam imala takvo \u0161to. Kako je Milan bio osniva\u010d Fotokluba Daruvar, ja sam uvijek gledala da im na neki na\u010din pomognem. \u0160to god mogu, gdje god mogu, kad god mogu – poma\u017eem. Darovat \u0107u Gradu Daruvaru svu Milanovu ostav\u0161tinu, to sam ve\u0107 rekla. Na toj sve\u010danosti, tra\u017eili su me da ne\u0161to ka\u017eem. Rekla sam kratko i jasno \u2013 da sam jako ponosna i radosna! Krasno su to sve izveli i drago mi je da nikoga nisu zaboravili. Me\u0111u dobitnicima su i vatrogasci i volonteri. Mislim da ima jo\u0161 ljudi koji su zaslu\u017eili biti po\u010dasni gra\u0111ani, a meni je drago da sam me\u0111u njima!”<\/p>\n\n\n\n

Fotoklub Zagreb<\/h3>\n\n\n\n

Slavka Pavi\u0107 i danas je aktivna \u010dlanica Fotokluba Zagreb. Prisje\u0107a se prvih susreta u Ilici 29. “Imali smo sastanke utorkom i petkom. Bilo je raznih predavanja, radionica. U\u010dili smo fotografske tehnike, osnove kemije. Uvijek je tamo bila ba\u0161 dobra ekipa! I danas je tako. Ja sam bila i u Nadzornom odboru i u dva saziva u Sudu \u010dasti. Tako \u010dovjek ipak ne\u0161to doprinosi, a i sama radim, \u017eelim ne\u0161to svoje dati op\u0107em uspjehu. Volim da se doga\u0111a kreacija, ali i i prijateljstvo i zajedni\u0161tvo. Neka nam klub napreduje, neka nam dolaze novi \u010dlanovi koji donose nova znanja!”<\/p>\n\n\n\n

Iako je doista u poznim godinama, Slavka Pavi\u0107 aktivna je i u drugim segmentima \u017eivota. Posje\u0107uje izlo\u017ebe, podr\u017eava kolege. <\/p>\n\n\n\n

Dodir – nit koja nas ve\u017ee<\/h3>\n\n\n\n

“I kod ku\u0107e sam aktivna. Radim sve \u0161to se u ku\u0107i mo\u017ee raditi. Ja to ne moram, nego \u017eelim. Osim toga, rekla sam ve\u0107, \u0161etam, hodam i doista puno pje\u0161a\u010dim u danu. Mislim da je to jako dobro za mentalno i fizi\u010dko zdravlje. Osim toga, tu je i fotografija. Volim i pretra\u017eivati moje arhive. Jedno sam vrijeme bila aktivna i na Facebooku, ali sam odustala. Mislim da je to veliki gubitak vremena. Rekla sam – baj, baj prijatelji dragi. Vidjet \u0107emo se radije u\u017eivo. Jako volim ljude! U koroni sam se jako \u010duvala, ali nekim dobrim prijateljima sam rekla \u2013 samo da vas prstom dotaknem, da vam ka\u017eem da vas volim, da smo tu. Dodir je ta nit koja nas ve\u017ee!”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Slavka Pavi\u0107 i na\u0161a novinarka Petra \u0160varc (foto: Sandro Bura)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Klasa Optimist<\/h3>\n\n\n\n

Slavka Pavi\u0107 dobrog je zdravlja. Osim malo muke s i\u0161ijasom, drugih boljki nema. Cijepila se Astrazenecom, i nikakvih nuspojava nije imala. Cijepila se, ka\u017ee, i protiv gripe! “Godine, naravno, nose svoje. Ali dobro se nosim sa svim tim. Klasa Optimist!”<\/p>\n\n\n\n

Mladim nara\u0161tajima koje zanima fotografija, poru\u010duje: “Prvo treba svladati tehnologiju, a onda na red dolazi ono \u0161to nosi\u0161 u sebi. Smisao. Zatim gledanje \u2013 gledaj, hodaj i na\u0107i \u0107e\u0161 ono \u0161to tra\u017ei\u0161. Danas ljudi svuda idu automobilom i ne gledaju oko sebe. Milan i ja smo bili veliki pje\u0161aci, svuda smo i\u0161li pje\u0161ice. Gledajte, idite za motivom i taj \u0107e vas motiv obdariti – on jedva \u010deka da ga ovjekovje\u010dite!”<\/p>\n\n\n\n

A mi dragoj Slavki Pavi\u0107 \u017eelimo jo\u0161 puno vedrih godina i puno dobrih fotografija! <\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slavka Pavi\u0107, umjetnica fotografije i supruga jednako poznatog fotografa, pokojnog Milana Pavi\u0107a, nedavno je progla\u0161ena po\u010dasnom gra\u0111ankom Grada Daruvara. Bio je to povod da s njom porazgovaramo o njezinom \u017eivotu, karijeri i ljubavima. <\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":47557,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[581,2339,2717,126,92],"class_list":["post-47554","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-fotografija","tag-novo-vrijeme","tag-slavka-pavic","tag-tehnologija","tag-umjetnost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47554","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47554"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47554\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/47557"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47554"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47554"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47554"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}