Malo je \u0161to u \u017eivotu konstantno kao \u0161to je konstantan strah od smrti. \u00a0Po\u010dinje s mi\u0161lju\u00a0da\u00a0\u0107emo izgubiti roditelje, preko\u00a0toga da se bojimo za vlastiti \u017eivot kako nam djeca ne bi ostala siro\u010dad, pa sve do zadnjeg trenutka u kojem mislimo kako je nepravedno da se \u017eivot nastavlja bez nas.\u00a0Ovo je jedna stvarna i velikim dijelom osobna pri\u010da.<\/p>\n
Ra\u0111amo se da bismo umrli, re\u0107i \u0107e mnogi potpuno hine\u0107i ravnodu\u0161nost oko te jednostavne \u017eivotne \u010dinjenice. No \u0161to se doga\u0111a nakon \u0161to izdahnemo posljednji dah, nakon \u0161to oka\u010dimo opanke o klin ili jednostavno prdnemo u fenjer?\u00a0Ako je vjerovati kr\u0161\u0107anskoj kulturi u kojoj \u017eivimo, a koja je sazdana na potpunom negiranju smrti kroz uskrsnu\u0107e, \u010deka nas i bogat, i zanimljiv program uz dru\u017eenje s dragim ljudima na vje\u010dnom pikniku rajskih poljana. No, ipak, nitko koga znamo nije svjedo\u010dio o njemu pa je sasvim razumljivo da ve\u0107ina, pa \u010dak i vjernika, ove najave onostranog \u017eivota prihva\u0107a s figom u d\u017eepu.<\/p>\n
Pa tako i na\u0161i\u00a0susjedi Stani\u0107i, Ana i Joso. Nikada nisu bili \u00a0omiljeni u ulici i nikada se nije \u010dula lijepa rije\u010d o njima. On je bio podrugljiv, \u017eene su govorile da je neugodan i napasan. Ona je bila \u0161krta i \u010desto je zakidala najamne radnike koji su radili kod njih. Govorila im je da ih je ona spasila od gladi u te\u0161kim poslijeratnim godina kada su i njihovi roditelji nadni\u010dili kod nje za \u0161aku bra\u0161na, dokazuju\u0107i tako svoju nadmo\u0107. Pamtim ih kao stare, nju\u00a0uvijek u crnini. Ana\u00a0je dane provodila na prozoru i sve je znala, tko s kim, kada i gdje. S druge strane, ku\u0107u su ogradili dvometarskom ogradom i rijetko je tko znao kako izgleda njihovo dvori\u0161te. \u201ePusti, ni njima \u017eivot nije lak\u201c, govorili su stari ljudi potiho pri\u010daju\u0107i kako su Stani\u0107i imali sina koji je kao pu\u010dko\u0161kolac aktivirao bombu zaostalu iz Drugog svjetskog rata. Drugu djecu Ana nije uspijevala roditi \u017eivu. I\u0161li su redovito u crkvu, \u010dak i za vrijeme Jugoslavije, na prozor su za\u00a0Bo\u017ei\u0107 stavljali ki\u010daste plasti\u010dne jaslice s treperavim svjetlima. Razumljivo, oboje su vjerovali da ih \u010deka zagrobni \u017eivot u kojem \u0107e se ponovno na\u0107i sa svojim djetetom.<\/p>\n
Pa ipak, iako su cijeli \u017eivot proveli mole\u0107i i rade\u0107i, njihova je vjera bila napuknuta poput starog porculanskog servisa. Naizgled savr\u0161ena, ali izbliza puna sitnog krakelira, naborana. Nagrizao ih je strah od smrti koja jednostavno gasi sve \u2013 poput nestanka televizijskog signala. \u201eAko ima ne\u010dega, vratit \u0107u se da ti ka\u017eem. Dat \u0107u ti znak\u201c, rekao je Joso Ani par mjeseci prije no \u0161to je stvarno oti\u0161ao. A ona je \u010dekala iz godine u godinu. I tako puno desetlje\u0107e, sve dok se i njen signal nije ugasio. \u201eRekao je da \u0107e se javiti, ako ima \u017eivota nakon smrti\u201c, \u010desto je ponavljala u zadnjim godinama svoga \u017eivota. Bio bi joj dovoljan i samo san u kojem bi se Joso pojavio, ali ni to nije dobila, jer snove\u00a0ne mo\u017eemo naru\u010diti. I ne mogu se oteti dojmu da ju je tih nekoliko zadnjih godina na \u017eivotu dr\u017eao upravo strah od smrti i \u010dekanje \u201eznaka\u201c koji \u0107e joj re\u0107i da je sve u redu, da \u017eivot ne prestaje kada se tijelo pretvori u truplo.<\/p>\n
Mogli bismo sad zaklju\u010diti da je smrt lo\u0161a, jer bojimo se samo lo\u0161ih stvari. No strah od nje ne mora biti lo\u0161, jer sve \u0161to \u010dinimo u \u017eivotu, \u010dinimo iz ljubavi ili straha. Stru\u010dnjaci stoga ovaj strah dijele na racionalan (motiviraju\u0107i) i iracionalan (paraliziraju\u0107i, onaj koji nas \u010dini mrtvima jo\u0161 za \u017eivota), \u0161to je vrlo lako objasniti.<\/p>\n
Zbog straha od smrti mo\u017eemo \u010diniti dobra dijela po kojima \u0107e nas ljudi pamtiti nakon smrti. Mo\u017eemo ostvarivati svoje ciljeve, svjesni da vrijeme nije neiscrpno. Mo\u017eemo prestati \u010dekati da se dogodi \u201eono ne\u0161to\u201c i iz stagnacije prije\u0107i u akciju. Strah od smrti nas mo\u017ee usmjeriti na smislenije odnose, iskreniju komunikaciju, lak\u0161e podno\u0161enje odbijanja, mo\u017ee nas fokusirati na lijepe stvari u \u017eivotu. \u00a0Mo\u017eemo i prihvatiti zdravije \u017eivotne navike koje \u0107e dovesti do toga da do\u017eivimo duboku starost. Ali i duboka starost nema smisla, ako u njoj ne u\u017eivamo, ako ne \u017eivimo u sada\u0161njosti.<\/p>\n
Stani\u0107i iz ove pri\u010de, rekli bi psiholozi, nisu racionalno koristili svoj strah i \u017eivjeli su u budu\u0107nosti. Mislite li da su je do\u010dekali? Na koji na\u010din\u00a0vi upravljate s ovim strahom? Ili on upravlja s vama?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ako ima ne\u010dega, vratit \u0107u se da ti ka\u017eem. Dat \u0107u ti znak, rekao je Joso Ani par mjeseci prije no \u0161to je stvarno oti\u0161ao. A ona je \u010dekala puno desetlje\u0107e, sve dok se i njen signal nije ugasio.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":4762,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[345,66,603],"class_list":["post-4757","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-psihologija","tag-smrt","tag-strah"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4757","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4757"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4757\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4762"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4757"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4757"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4757"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}