{"id":47732,"date":"2021-05-24T10:53:17","date_gmt":"2021-05-24T08:53:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=47732"},"modified":"2021-05-24T10:58:22","modified_gmt":"2021-05-24T08:58:22","slug":"bracni-par-balasko-ljubav-iz-skolskih-klupa-cvjeta-i-u-domu-umirovljenika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/05\/bracni-par-balasko-ljubav-iz-skolskih-klupa-cvjeta-i-u-domu-umirovljenika\/","title":{"rendered":"Bra\u010dni par Bala\u0161ko: Ljubav iz \u0161kolskih klupa cvjeta i u domu umirovljenika"},"content":{"rendered":"\n

Vjerujete li u ljubav za cijeli \u017eivot? Ili mislite da su srednjo\u0161kolske simpatije kratkog vijeka i zavr\u0161avaju s maturom? Katarina i Ivan Bala\u0161ko<\/strong> iz Zagreba \u017eivi su dokaz da ljubav koja je zaiskrila u \u0161kolskim klupama, mo\u017ee istim \u017earom plamtjeti \u010ditav \u017eivot. Istina, zaplet njihove pri\u010de bio je prili\u010dno filmski, ali Amor se na koncu ipak pobrinuo za happy end<\/em>.   <\/p>\n\n\n\n

Katarina i Ivica danas su stanovnici zagreba\u010dkog Doma umirovljenika Medve\u0161\u010dak, gdje su stigli zajedno, 2019. godine, nakon \u0161to su \u010dak 14 godina \u010dekali svoja mjesta.  <\/p>\n\n\n\n

Mladoliki i u devetom desetlje\u0107u<\/h3>\n\n\n\n

“Suprug nije ba\u0161 bio za to, ali ja sam nas ipak prijavila jo\u0161 2005. godine. Dugo smo \u010dekali, iako su nam rekli da bra\u010dni parovi br\u017ee dobivaju mjesto. Bilo mi je jako va\u017eno da odemo u dom jer sam primijetila da suprugovo zdravlje slabi. \u010cesto sam no\u0107u zvala Hitnu pomo\u0107, a onda su mu dijagnosticirali 90-postotno za\u010depljenje trbu\u0161ne arterije i tu vi\u0161e nije bilo dvojbe. Zaklju\u010dila sam da \u0107e nam tu biti bolje jer postoji i lije\u010dni\u010dka skrb i odlu\u010dila sam za oboje”, pri\u010da nam Katarina Bala\u0161ko. <\/p>\n\n\n\n

Iako su oboje ve\u0107 duboko u devetom desetlje\u0107u \u017eivota, njihov mladolik i vitalan izgled te \u017eivotni optimizam doista plijene. “Nema neke posebne tajne”, ka\u017eu mi. “Mogu\u0107e da je na\u0161oj vitalnosti pridonijela koli\u010dina aktivnosti kojima se \u010ditavog \u017eivota bavimo. Oboje jako volimo kretanje, naro\u010dito ples. Ple\u0161emo cijeloga \u017eivota, a s tim smo hobijem nastavili i u domu, sve dok nije do\u0161la korona. Supruga je vi\u0161e za \u0161etnju nego ja \u2013 ako se uop\u0107e odlu\u010dim, hodam sporije od nje, nastojim prona\u0107i svoj ritam. Prije nego \u0161to mi je ugra\u0111en stent, hodao sam puno vi\u0161e i br\u017ee. A onda sam iskusio takozvanu ‘bolest izloga’. To Vam je ono kada se zateknete u gradu, postane vam naporno hodati i onda se zaustavite pred nekim izlogom i pravite se da gledate \u0161to se nudi, a zapravo se odmarate”, smije se Ivica Bala\u0161ko.<\/p>\n\n\n\n

U ritmu muzike za ples<\/h3>\n\n\n\n

I doista, ve\u0107 su prve godine po dolasku u Dom osvojili \u010detiri nagrade, od kojih su \u010dak tri dobili za svoje plesne nastupe. S veseljem se prisje\u0107aju 12. Svjetskog dana plesa, odr\u017eanog krajem travnja 2019., kada su nastupili s engleskim valcerom i osvojili prvo mjesto. <\/p>\n\n\n\n

“Prije korone, sve je bilo puno bolje. Domovi su imali jako dobro organizirane aktivnosti \u2013 svaki mjesec imali smo neki doga\u0111aj i mi smo sve to \u017eeljno i\u0161\u010dekivali i radovali se. Svaki put, doma\u0107instvo odre\u0111ene aktivnosti preuzimao bi drugi dom. Kod nas su se odr\u017eavali razni scenski nastupi, pri\u010danja pri\u010da, recitiranja. U \u017eiriju bi uvijek bio neki glumac ili glumica i obavezno jedan pisac. Korisnici drugih domova dolazili su k nama, a sve se doga\u0111alo u na\u0161oj velikoj dvorani. Interes je bio velik, bilo je to pravo natjecanje”, pomalo nostalgi\u010dno pri\u010da Katarina.<\/p>\n\n\n\n

No, onda je uslijedila duga pauza. Nedavno su, nakon godinu i pol, po prvi put imali natjecanje u recitiranju, ali naravno, online. <\/em>Zahvaljuju\u0107i Katarininom umije\u0107u govorenja poezije \u2013 a za tu je priliku odabrala Domjani\u0107evu pjesmu na kajkav\u0161tini – Dom Medve\u0161\u010dak osvojio je drugo mjesto.<\/p>\n\n\n\n

\u017delimo ponovno aktivan \u017eivot<\/h3>\n\n\n\n

“Dom ima 350 korisnika, raspore\u0111enih u tri zgrade i za taj broj ljudi, imamo premalo osoblja. Ja sam se cijeli \u017eivot bavila sportom \u2013 skijanjem, plivanjem, planinarenjem. Nastojala sam i ovdje gimnasticirati, baviti se svime \u0161to se nudi. Uvje\u017ebavali smo i scenske nastupe, imali smo razne manifestacije – Adventsku ve\u010der pa Adventski bal, Supertalente, i to nas je, pogotovo mene, jako motiviralo i privla\u010dilo. Sada nema ni\u010dega i nadamo se da \u0107e se stvari uskoro vratiti na razinu koju smo zatekli kada smo do\u0161li”, optimisti\u010dna je Katarina. <\/p>\n\n\n\n

Oboje isti\u010du kako im dolazak u dom nije puno promijenio dotada\u0161nji \u017eivot, upravo zato jer su stigli u vrlo dinami\u010dnom i aktivnom periodu. Soba u kojoj su smje\u0161teni, pripada kapacitetima izgra\u0111enim za potrebe Univerzijade koja se u Zagrebu odr\u017eala 1987. godine. Zgrada je nakon toga prenamijenjena u dom umirovljenika. Soba je, kada su stigli, bila prili\u010dno spartanski ure\u0111ena pa su je sami dekorirali i namjestili po svom ukusu, Donijeli su nove, udobne madrace, ukrasili je, kupili ne\u0161to namje\u0161taja. “Minimalno, jer soba je, da budemo iskreni, mrvicu premala za bra\u010dni par. Nedostaje nam prostora za garderobu, ali smo prilagodljivi pa se ne \u017ealimo. Sve je ovdje dobro \u2013 zadovoljni smo i s hranom. Ako nam ne\u0161to ne odgovara, ostavimo, nikad ne prigovaramo. Skromni smo bili i ostali. Jedino \u0161to uvijek ponavljamo je da bi broj osoblja trebao biti ve\u0107i \u2013 tada bi se bolje i aktivnije radilo i dru\u017eilo”, ka\u017eu nam supru\u017enici Bala\u0161ko.<\/p>\n\n\n\n

Bogate karijere i prijevremena mirovina<\/h3>\n\n\n\n

Gospodin Ivan, profesor pedagogije, cijeli je svoj radni vijek proveo u prosvjeti. Radio je kao nastavnik i profesor, a potom i kao ravnatelj velikih \u0161kolskih centara. Gospo\u0111a Katarina ponosno \u0107e re\u0107i kako ima dva zvanja i \u010dak \u010detiri zanimanja. Nakon zavr\u0161ene u\u010diteljske \u0161kole i pedago\u0161ke akademije, zavr\u0161ila je ekonomiju te je radila u odjelu vanjske trgovine jedne velike kompanije, potom u Deviznom inspektoratu i na koncu u banci.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

“1990. do\u0161lo je do velikog razila\u017eenja i ukidale su se mnoge direkcije, spajale su se i pripajale. Moja direkcija je ukinuta, a nisam htjela biti inspektorica pa sam postala savjetnica za ulaganja. To je trajalo godinu dana i onda se i ta direkcija rasformirala pa mi je prekipjelo. Nisam vi\u0161e \u017eeljela takve turbulentne promjene i prilagodbe”, prisje\u0107a se Katarina. Tada su se, ka\u017ee, dogovorili da \u0107e zajedno oti\u0107i u prijevremenu mirovinu. No, nisu znali da \u0107e im mirovina zbog toga biti znatno smanjena. Ipak, sa svoje dvije mirovine, danas uspijevaju podmiriti sve svoje tro\u0161kove. <\/p>\n\n\n\n

“Uvijek smo bili skromni pa se snalazimo. Ne \u017eelimo optere\u0107ivati djecu i ne tra\u017eimo da nam poma\u017eu. Svakog mjeseca vodimo svoju blagajnu i podmirujemo sve tro\u0161kove.”<\/p>\n\n\n\n

Ja\u010di i od korone<\/h3>\n\n\n\n

Osim \u0161to ih je onemogu\u0107ila u aktivnom \u017eivotu na kakav su navikli, korona ih je i zdravstveno pogodila. Preboljeli su je oboje, u sije\u010dnju ove godine. <\/p>\n\n\n\n

“Bilo je jako, jako te\u0161ko. Suprug je bio mjesec dana u Dubravi, u COVID bolnici. Bio je cijelo vrijeme na kisiku jer nije mogao disati. Za to vrijeme, ja sam bila 40 dana u svojoj sobi, u potpunoj izolaciji i nisam ni sa kim mogla progovoriti ni rije\u010d. Bila sam u stra\u0161noj brizi i stresu jer sam stalno o\u010dekivala poziv iz Dubrave, s najgorim vijestima. Sre\u0107om, sve je dobro pro\u0161lo, pre\u017eivjeli smo. No, posljedice osje\u0107amo i danas. Vi\u0161e ne podnosimo napore, a kad du\u017ee govorimo, po\u010dnemo hvatati zrak. Na\u0161a soba nalazi se na 5. katu i dok sam prije mogla bez problema do nje pje\u0161ice stepenicama, danas to vi\u0161e ne mogu, uspu\u0161em se”, pri\u010da nam Katarina.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Katarina i Ivan Bala\u0161ko (foto: Petra \u0160varc)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Tijekom bolesti, imali su, ka\u017eu, online<\/em> brak \u2013 komunicirali su samo porukama, nisu mogli govoriti jer suprug nije mogao disati. Danas su zahvalni na ozdravljenju i redovito odlaze na kontrole. Unato\u010d svemu, veseli su, vole se \u0161aliti, smijati i plesati. A za radost u njihovim \u017eivotima svakako je zaslu\u017ean i 17-godi\u0161nji unuk kojega jo\u0161 uvijek vi\u0111aju samo vani, na otvorenom. <\/p>\n\n\n\n

Nova poznanstva i dru\u017eenje<\/h3>\n\n\n\n

Njihovi dani nalikuju jedan drugome. “Ujutro se budimo u 7.30, spremimo se pa se spustimo na doru\u010dak. Nakon toga imamo obi\u010dno neke vje\u017ebe, gimnasticiramo. Poslije supruga \u010dita, ja rje\u0161avam kri\u017ealjke. Nakon ru\u010dka volimo malo prile\u0107i. Onda \u010dekamo ve\u010deru ili pro\u0161e\u0107emo. Nave\u010der je vrijeme za televiziju. Pogledamo dnevnik da budemo informirani”, otkriva Ivica.<\/p>\n\n\n\n

U domu su uspjeli sklopiti i neka nova prijateljstva. Dru\u017ee se, a naro\u010dito ih veseli zajedni\u010dka kava subotom na kojoj se okupe svi korisnici s njihovog kata. Tada se razgovara, pri\u010daju se vicevi, \u0161ale se i zmiju. “Kao na \u0161pici”, ka\u017eu. <\/p>\n\n\n\n

“Korona je jako lo\u0161e utjecala na nas starije. Ljudi su se pogubili, postali su depresivni. Sre\u0107ete ih po hodnicima i vidite da vas ne registriraju. Svi se ne\u010dega boje. I ja se bojim, promijenila sam se. Sada biram ljude s kojima \u0107u se dru\u017eiti. Prije sam sve pozdravljala, zaustavila bih se, porazgovarala. Sad vi\u0161e ne”, ka\u017ee Katarina.<\/p>\n\n\n\n

Nagla\u0161avaju kako im jako odgovara lokacija doma \u2013 sve im je blizu –  nam odgovara lokacija \u2013ljekarna, du\u0107ani, tr\u017enica. “Unuk \u017eivi u blizini Kvatri\u0107a i \u010desto nam do\u0111e, bar jednom tjedno.”<\/p>\n\n\n\n

Danas je srijeda i Katarina ima termin kod frizera. Naime, u prizemlju Doma nalazi se frizerski salon koji jednom tjedno ima termine rezervirane isklju\u010divo za korisnike. Katarini je va\u017eno da se uredi, a svoju plavu, bujnu kosu redovno njeguje. Op\u0107enito, dr\u017ei do vanjskog izgleda, vitka je i pristala.<\/p>\n\n\n\n

Ljubav iz \u0161kolskih klupa<\/h3>\n\n\n\n

“Uvijek je bila jako zgodna i fe\u0161”, prisje\u0107a se Ivica. “Mi smo bili \u0161kolske simpatije, upoznali smo se u gimnaziji. Onda su nam se putevi razdvojili, ali su se i spojili 25 godina kasnije, na proslavi godi\u0161njice mature.” Katarina je tada ve\u0107 neko vrijeme bila udovica \u2013 prvi suprug stradao je u prometnoj nesre\u0107i. “\u017divot je tako htio. To je bila sudbina. Znate, kad smo se ponovno na\u0161li, nisam mu dala ni adresu, ni broj telefona. Htjela sam da se malo potrudi oko mene. I zamislite, nakon dva dana pojavio se na mojim vratima”, pri\u010da nam Katarina. <\/p>\n\n\n\n

Od tada su nerazdvojni, a 19. o\u017eujka proslavili su 40 zajedni\u010dkih godina. U slozi i harmoniji zajedno \u017eive svoje domske dane, koji ih, ka\u017eu, jako podsje\u0107aju na studentsko vrijeme. Pozitivan stav, optimizam, prilagodljivost i \u017eivotna radost svakako su im u svemu od velike pomo\u0107i. <\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Katarina i Ivan Bala\u0161ko nedavno su, u zagreba\u010dkom Domu za starije Medve\u0161\u010dak proslavili 40. godi\u0161njicu braka. Aktivni su, optimisti\u010dni i pozitivni te se tako lak\u0161e nose sa \u017eivotnim izazovima. Otkrili su nam kako je njihova povezanost sudbinska, budu\u0107i da su se prvi put sreli jo\u0161 u \u0161kolskim klupama. A onda im je \u017eivot pru\u017eio jo\u0161 jednu \u0161ansu.<\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":47748,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[304,259,2339,97],"class_list":["post-47732","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-brak","tag-ljubav","tag-novo-vrijeme","tag-umirovljenicki-dom"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47732","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47732"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47732\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/47748"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47732"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47732"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47732"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}