{"id":48932,"date":"2021-07-05T09:44:38","date_gmt":"2021-07-05T07:44:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=48932"},"modified":"2021-07-05T09:57:15","modified_gmt":"2021-07-05T07:57:15","slug":"sanja-pilic-za-dostojanstveno-starenje-se-treba-pripremiti-dok-ste-jos-u-snazi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/07\/sanja-pilic-za-dostojanstveno-starenje-se-treba-pripremiti-dok-ste-jos-u-snazi\/","title":{"rendered":"Sanja Pili\u0107: ‘Za dostojanstveno starenje treba se pripremiti dok ste jo\u0161 u snazi’"},"content":{"rendered":"\n

Ako po\u017eelite sresti poznatu hrvatsku spisateljicu Sanju Pili\u0107<\/strong>, najbolje je rano ujutro sjesti na kavu u kultni zagreba\u010dki kafi\u0107 Pif. \u0160anse da je proma\u0161ite gotovo su nikakve. Jer, kako i sama ka\u017ee, jutarnja kava u Pifu, njezina je \u010dvrsta to\u010dka i najdra\u017ei po\u010detak dana. <\/p>\n\n\n\n

“Ujutro sam obi\u010dno prili\u010dno lo\u0161e volje, ali \u010dim iza\u0111em iz ku\u0107e i sretnem ljude, oni me razvesele i poprave mi raspolo\u017eenje”, otkriva mi Sanja uz grleni smijeh. Ja je pak do\u017eivljavam kao uvijek nasmijanu, veselu, razgovorljivu. “Da, to je zato jer me uvijek vidi\u0161 vani, u dru\u0161tvu, me\u0111u ljudima. I istina, uglavnom jesam nasmijana, ali tome prethode moja jutarnja razmi\u0161ljanja o tome \u0161to nam nosi budu\u0107nost, kakav \u0107e \u017eivot dalje biti. Brine me neizvjesnost, razvoj situacije s koronom, sve!”<\/p>\n\n\n\n

Sanja ne skriva da joj je proteklo pandemijsko razdoblje prili\u010dno poremetilo \u017eivot i strukturu koju je imala. “Prije sam puno putovala, i po Hrvatskoj i vani. Gostovala sam u \u0161kolama, razgovarala s djecom. Bilo je dosta raznih doga\u0111anja, taman onoliko koliko mi je trebalo. Danas mi nedostaje ta vrsta komunikacije. Kada ima\u0161 slobodnu profesiju, kao ja, dobar dio vremena provodi\u0161 i sama sa sobom, u samo\u0107i. A onda to samovanje treba nadoknaditi i obogatiti ne\u010dim drugim. Meni su to bila putovanja.”<\/p>\n\n\n\n

Nova struktura u nastajanju<\/h3>\n\n\n\n

S druge strane, priznaje, u samo\u0107i u\u017eiva i naprosto ima potrebu nekoliko sati dnevno provesti u svom svijetu, bez prisutnosti drugih ljudi.<\/p>\n\n\n\n

“Sada je sve druga\u010dije. Strukturu mi daje odre\u0111eni plan koji imam za taj dan. Budu\u0107i da sam sada u mirovini, imam i vi\u0161ka vremena. Moram re\u0107i da ovaj period ne do\u017eivljavam nimalo poticajnim za pisanje pa zbog toga osje\u0107am i gri\u017enju savjesti.”<\/p>\n\n\n\n

Iako je u mirovini, Sanja Pili\u0107 nikako ne miruje. I dalje aktivno pi\u0161e i stvara, najvi\u0161e i prvenstveno za djecu. No, otkriva mi, nije uvijek tako bilo. Nakon \u0161to je zavr\u0161ila \u0160kolu primijenjene umjetnosti, honorarno je radila u Filmoteci 16, gdje je prikupila \u010dak 10 godina sta\u017ea. Tamo je nau\u010dila kako se rade crtani filmovi. Tamo je upoznala i svog budu\u0107eg supruga. Bavila se i fotografijom.<\/p>\n\n\n\n

“Ali, tada je fotografija izgledala potpuno druga\u010dije nego danas. Morao si imati puno opreme, vlastiti laboratorij, a mi smo bili podstanari pa to jednostavno nije bilo odr\u017eivo”, prisje\u0107a se.<\/p>\n\n\n\n

\u017divot u ritmu slobodne profesije<\/h3>\n\n\n\n

Sanja nikada nije bila slu\u017ebeno zaposlena i \u010ditav je \u017eivot freelancer<\/em> ili slobodnjak. Danas je jedna od najplodnijih \u017eivu\u0107ih autorica dje\u010dje knji\u017eevnosti koju djeca doista rado \u010ditaju i jedva \u010dekaju svaki njezin novi naslov. No, ka\u017ee, uop\u0107e se ne sje\u0107a kako je po\u010dela pisati. <\/p>\n\n\n\n

“Prvi roman \u2013 ‘O mamama sve najbolje’ napisala sam sama sebi. Natipkala sam ga na pisa\u0107oj ma\u0161ini i odnijela sam ga gospo\u0111i Veri Bari\u0107 u izdava\u010dku ku\u0107u Mladost. Odabrala sam dan kada sam se dobro osje\u0107ala, a i horoskop mi je bio dobar. Bila sam tada nevjerojatno srame\u017eljiva. Nakon mjesec dana \u2013 to\u010dno na moj ro\u0111endan, javili su mi da \u0107e moj roman biti objavljen. Knjiga je sjajno pro\u0161la, a organizirana je i velika fe\u0161ta jer je to bio 300. naslov u silno popularnoj biblioteci Vjeverica. Bilo je to 1990. Idu\u0107e godine sam se rastala i po\u010deo je rat. To je bila godina u kojoj se moj \u017eivot posve preokrenuo.” <\/p>\n\n\n\n

Sanja se nakon objavljenog prvog romana nije smatrala spisateljicom. To je zvanje prigrlila tek kasnije, nakon \u010detvrte ili pete knjige. Paralelno je radila i za televiziju. Na preporuku knji\u017eevnice Dubravke Ugre\u0161i\u0107 po\u010dela je pisati ‘Pri\u010de za laku no\u0107’ koje su se potom ekranizirale i prikazivale na televiziji. Ubrzo je zapo\u010dela i suradnju s dje\u010djim \u010dasopisom Radost.<\/p>\n\n\n\n

“Zapravo nikad nisam planirala biti knji\u017eevnica, ali sada vidim da je do toga moralo do\u0107i jer sam bila izuzetno introvertirana. Danas se to malo promijenilo, u isto vrijeme sam i jako introvertirana, ali i jako ekstrovertirana – mogu dugo \u0161utjeti a mogu i odjednom eksplodirati!”<\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ke ratne godine<\/h3>\n\n\n\n

Devedesete su za Sanju bile jako te\u0161ke. “Bila sam nevjerojatno siroma\u0161na. Sama s dvoje djece, bez posla \u2013 kao da rat nije bio dovoljna kriza. Spasio me uskoro poziv iz Autonomne \u017eenske ku\u0107e. Naime, cure su u centru grada imale stan u kojemu su sigurnost pronalazile \u017eene – \u017ertve obiteljskog nasilja sa svojom djecom. Bio je to stan od oko 150 kvadrata u kojemu je znalo biti i po deset \u017eena, svaka sa svojim problemima i pri\u010dama. Moja je uloga bila da zabavljam djecu, da im pru\u017eim neku radost i veselje u toj te\u0161koj situaciji. Djeca su bila razli\u010dite dobi \u2013 od 2, 3 godine pa do tinejd\u017eera. \u010citala sam im, zajedno smo crtali, igrali se, odlazili smo u kino i u kazali\u0161te.”<\/p>\n\n\n\n

“Djeca su bila iz razli\u010ditih okru\u017eenja, s vrlo razli\u010ditim odgojem i navikama. Jako su me voljela. Ali nakon nekoliko godina, osjetila sam da me sve to jako iscrpljuje, da sam u nekom filmu koji ne prestaje, a depresivan je i naj\u010de\u0161\u0107e nema happy end<\/em>. Osje\u0107ala sam stra\u0161an pritisak te odgovornosti i silne ljubavi te djece i morala sam oti\u0107i\u201c, pri\u010da mi Sanja. <\/p>\n\n\n\n

Tada se posve okrenula pisanju. Uslijedile su ‘Mrvice iz dnevnog boravka’, a po\u010dela je raditi i za legendarni dje\u010dji \u010dasopis Modra lasta. <\/p>\n\n\n\n

Stara ljubav zaborava nema<\/h3>\n\n\n\n

“Imala sam veliku sre\u0107u \u0161to mi se u \u017eivotu ponovno pojavio Rene – biv\u0161i de\u010dko iz mladosti. Hodali smo srednjoj \u0161koli pa su nam se putevi razi\u0161li. On je odselio u Nizozemsku gdje je zavr\u0161io likovnu akademiju i o\u017eenio se. Ja sam pak ostala u kontaktu s njegovom tetom koja je \u017eivjela u Zagrebu pa je on bio dobro informiran o mom \u017eivotu. I tako mi je jednoga dana samo pokucao na vrata. Mogu re\u0107i da smo nastavili tamo gdje smo davno stali”, nostalgi\u010dno se prisje\u0107a Sanja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Sanja Pili\u0107 (foto: Petra \u0160varc)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Dodaje kako joj je taj odnos jako puno pomogao \u2013 pru\u017eio joj je, ka\u017ee, i psiholo\u0161ku i svaku drugu pomo\u0107. Uz njega se stabilizirala, ali ta je sre\u0107a bila kratkog vijeka. Naime, nakon nekoliko godina, Rene je preminuo, a Sanja je opet ostala sama s djecom. <\/p>\n\n\n\n

“I dalje sam pisala, sura\u0111ivala s izdava\u010dima, gostovala u \u0161kolama. Knjige su mi se dobro prodavale i financijska situacija se malo popravila. Moja su djeca rano po\u010dela raditi jer nisam mogla financirati njihov studij i brzo su se osamostalili.”<\/p>\n\n\n\n

Sanja \u0107e i danas re\u0107i kako misli da je za djecu jako va\u017eno da \u0161to prije po\u010dnu raditi i zara\u0111ivati pa makar to bio neki sezonski, ljetni posao. Tako \u0107e, ka\u017ee, nau\u010diti cijeniti i rad i njegove rezultate i sigurno ne\u0107e postati rastro\u0161ni. Oboje djece nastavilo je Sanjinim stopama: Vid je otkrio da ga zanima film, a Vladimira je uspje\u0161na fotografkinja.<\/p>\n\n\n\n

“Ima vjerojatno ne\u0161to i u genima, ali ja nisam pobornik te teorije. Vi\u0161e vjerujem u utjecajima kojima je \u010dovjek izlo\u017een tijekom odrastanja. Da je mene mama ostavila ispred crkve i da me usvojio neki Amerikanac koji se bavi, primjerice, skejtanjem, mislim da bih bila neka posve druga osoba”, ka\u017ee Sanja. <\/p>\n\n\n\n

Mlada baka<\/h3>\n\n\n\n

Sanja Pili\u0107 danas je baka \u010detvoro unu\u010dadi. Prisje\u0107a se da kada se rodio njezin prvi unuk koji danas ima 21 godinu, uop\u0107e nije bila spremna za tu ulogu. <\/p>\n\n\n\n

“Bila sam potpuno zbunjena i zate\u010dena. Moja k\u0107i je vrlo rano postala mama, s 24 godine, pa sam si mislila \u2013 tek sam svoju djecu podigla na noge, ne \u017eelim ponovo kroz sve to prolaziti. Tako da se svojim unucima nisam previ\u0161e bavila. S vremenom sam postajala sve manje romanti\u010dna i sve vi\u0161e prakti\u010dna”, iskrena je moja sugovornica.<\/p>\n\n\n\n

Kao knji\u017eevnica koja pi\u0161e za djecu te s djecom puno kontaktira, Sanja Pili\u0107 smatra kako je suvremeni odgoj suvi\u0161e le\u017eeran i permisivan, a kao rezultat imamo djecu koja su drska, \u010desto neprilago\u0111enog pona\u0161anja i posve nesamostalna. <\/p>\n\n\n\n

Sre\u0107a je stvar izbora<\/h3>\n\n\n\n

Sanja priznaje kako joj je pisanje na samim po\u010decima bilo i jedna vrsta terapije. “Prvih nekoliko knjiga imalo je jak terapeutski u\u010dinak. No, kasnije sam se odmakla od tog ogoljivanja vlastite du\u0161e. Nisam htjela da to postane moj smjer. Ja sam htjela biti sretna. Odabrala sam sre\u0107u. Mislim da je sre\u0107a uvelike stvar izbora. Zato i kada pi\u0161em za djecu, uvijek pi\u0161em iz tog optimisti\u010dnog, veselog rakursa.”<\/p>\n\n\n\n

Otkriva i kako su je na pisanje uvijek poticali njezini urednici: “Najprije Vera Bari\u0107, a onda i Zoran Maljkovi\u0107. Oni su mi davali ritam i tempo. Bili su, uz jo\u0161 poneke doga\u0111aje i okvire, moje motivacijske to\u010dke.”<\/p>\n\n\n\n

“Volim pisati, pi\u0161em relativno lako i brzo, ali moram priznati \u2013 kada bih dobila glavni zgoditak na lotu, sutradan bih prestala pisati”, bez ustezanja otvoreno ka\u017ee Sanja te svima savjetuje: “Zaradite novce dok ste mladi jer \u0107e vam u starosti itekako trebati \u2013 da putujete, da se zabavljate, da se njegujete, da popravite zube ili naprosto \u2013 da odete lije\u010dniku bez vi\u0161emjese\u010dnog \u010dekanja na termin.”<\/p>\n\n\n\n

Jako je vesele povratne informacije koje dobiva od djece, ali i od roditelja i u\u010ditelja. Pi\u0161u joj pisma, javljaju joj se putem dru\u0161tvenih mre\u017ea. <\/p>\n\n\n\n

“To su moje male-velike radosti. Djeca me osje\u0107aju bliskom jer pi\u0161em jezikom koji oni razumiju. Dodu\u0161e, malo im suptilno i pedagogiziram \u2013 provu\u010dem kroz tekst tu i tamo malo glazbe ili knji\u017eevnosti koju ne poznaju, a trebali bi. Ne biram te\u0161ke, dramati\u010dne teme. Pi\u0161em pri\u010de u kojima je najve\u0107a tragedija da su se mama i tata rastali, ali i to napi\u0161em tako da su ostali prijatelji. Smatram da je stvarni \u017eivot dovoljno dramati\u010dan pa ga ne \u017eelim jo\u0161 vi\u0161e dramatizirati.”<\/p>\n\n\n\n

Patnja ili sre\u0107a?<\/h3>\n\n\n\n

Iako joj \u017eivot nije bio uvijek naklonjen, voli ga i \u017eivi punim plu\u0107ima. “\u010cesto razmi\u0161ljam jesam li vi\u0161e nau\u010dila iz patnje ili iz sre\u0107e. Koliko god je patnja bila va\u017ena u smislu \u017eivotnih lekcija, moram re\u0107i da me i sre\u0107a jako formirala. Danas puno razmi\u0161ljam i o siroma\u0161tvu koje je realan problem brojnih umirovljenika, samo se o tome nerado govori u javnosti. Siroma\u0161tvo generira ozbiljne du\u0161evne boli, frustracije, stres. Puno je lak\u0161e stariti kada \u017eivi\u0161 u smirenom, poslo\u017eenom svijetu i kada ne mora\u0161 brinuti o pukoj egzistenciji.”<\/p>\n\n\n\n

Na pitanje \u0161to je \u010dini sretnom, spremno kao iz topa odgovara: “Stabilnost!”<\/p>\n\n\n\n

“Jako volim i djecu, sretna sam kada smo svi zdravi. Zdravlje je sve! Te\u0161ko se mirim sa starenjem jer ono sa sobom neminovno nosi i bolesti. A ja nikad nisam bila bolesna, nikada nisam bila ni u bolnici. Voljela bih da tako i ostane. Jako me veseli i normalnost \u2013 normalan, skladan i miran \u017eivot. Tu su jo\u0161 sunce, more i lijepo vrijeme. Kada malo dalje razmislim, veseli me i \u010dinjenica da \u017eivim u najboljem od svih svjetova. Mislim da je ljep\u0161e \u017eivjeti sada nego pred 100 godina \u2013 puno vi\u0161e toga nam je dostupno, tehnologija nam olak\u0161ava \u017eivot, mo\u017eemo razmjenjivati znanja i iskustva. Sretna sam \u0161to \u017eivim u Europi, volim europski duh, mentalitet, kulturu i na\u010din \u017eivota. Volim slobodu!”<\/p>\n\n\n\n

Na kraju, ali nikako ne i manje bitno, re\u0107i \u0107e kako je jako vesele i prijatelji. Pred njima, ka\u017ee, mo\u017ee biti svoja pa \u010dak i mrzovoljna. “Ima u toj mrzovoljnosti ne\u0161to zdravo jer ovaj svijet \u017eivi u ritmu nametnute euforije. Mislim da trebamo njegovati i manifestirati prave osje\u0107aje, biti ono \u0161to jesmo. Ina\u010de gubimo svaku autenti\u010dnost i postajemo plasti\u010dni”, ka\u017ee Sanja. <\/p>\n\n\n\n

Dostojanstveno starenje kao sveti gral<\/h3>\n\n\n\n

Pitam je za tajnu njezinog sjajnog izgleda. Naime, s punih 67 godina izgleda bitno mla\u0111e, kao da je tek pre\u0161la pedesetu.<\/p>\n\n\n\n

“Nemam nikakve tajne. Ba\u0161 sam jutros razmi\u0161ljala kako te\u0161ko ustajem iz kreveta, kako mi treba pola sata da se obu\u010dem. Ne provodim nikakav poseban re\u017eim, nemam nikakvu posebnu rutinu, \u010dak se ne ma\u017eem ni onim famoznim anti-age<\/em> kremama. Koristim ono \u0161to dobijem na dar ili nasumi\u010dno ne\u0161to odaberem u drogerijama. Prelijena sam za sve te stvari. Moja velika sre\u0107a je da ne volim slatko. Ne jedem kola\u010de pa se ne debljam. Nisam nimalo fanati\u010dna oko zdrave hrane, rijetko kupujem u specijaliziranim du\u0107anima. Smatram da mi je Dolac dovoljan izvor zdrave hrane. Volim jesti na \u017elicu pa si kuham variva. Prije sam vje\u017ebala, ali sam zbog korone prestala.”<\/p>\n\n\n\n

Sanja Pili\u0107 \u017eivi u centru Zagreba, a njezin je tavanski stan ozbiljno nastradao u seriji potresa koji su pro\u0161le godine pogodili Zagreb i Baniju. Nakon prvotnog \u0161oka, u njega se vratila. “Ne daj bo\u017ee novog potresa”, ka\u017ee i dodaje kako bi u tom slu\u010daju morala potra\u017eiti novi dom. <\/p>\n\n\n\n

Sa svojom malom mirovinom, ka\u017ee, nekako izlazi na kraj jer je prili\u010dno \u0161tedljiva, a i dalje aktivno pi\u0161e. “Zna\u0161, ja nisam rastro\u0161na. Nisam nikada kupila auto, imam prastari fri\u017eider kojega ba\u0161 volim i ne \u017eelim ga mijenjati. Imam i stari TV koji jo\u0161 radi i imam osje\u0107aj da me voli jer nikak’ da krepa. Osim toga, ne tro\u0161im prakti\u010dki ni na \u0161to, osim na putovanja koja bih uvijek pla\u0107ala na karticu, na rate. Ne debljam se pa nemam potrebe za novom garderobom. Jedino \u0161to si priu\u0161tim je odlazak frizeru.”<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107ina umirovljenika, ka\u017ee, danas jako te\u0161ko \u017eivi, ali to nije tema o kojoj se u na\u0161em dru\u0161tvu rado govori. Upravo kao i o starosti. “A to nas sve \u010deka. Danas je u Hrvatskoj jako te\u0161ko dostojanstveno ostarjeti i za to se treba pripremati dok su ljudi jo\u0161 u snazi”, savjetuje Sanja Pili\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

K\u0107i poznate knji\u017eevnice Sun\u010dane \u0160krinjari\u0107, ne\u0107akinja koreografkinje Tihane \u0160krinjari\u0107, majka fotografkinje Vladimire Spindler. Sve je to i jo\u0161 mnogo vi\u0161e Sanja Pili\u0107. Omiljena knji\u017eevnica koja najvi\u0161e voli pisati za djecu, a ona joj uzvra\u0107aju privr\u017eenosti i \u010ditanjem. <\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":48940,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2339,2768,80],"class_list":["post-48932","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-novo-vrijeme","tag-sanja-pilic","tag-starenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48932","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48932"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48932\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/48940"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48932"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48932"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48932"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}