Spektakularno sve\u010dano otvaranje \u010detrnaestih svjetskih studentskih igara okupilo je na stadionu Dinama tisu\u0107e posjetilaca, sporta\u0161a i sudionika priredbe na kojoj su demonstrirane snaga, mladost i ljepota, izra\u017eavaju\u0107i moto Univerzijade “Mladi svijeta za svijet mira”, pisao je 1987. godine zagreba\u010dki Studio.<\/p>\n\n\n\n
Jedinstven, neponovljiv splet boja i pokreta, koji \u0107emo dugo pamtiti, nazna\u010dila je Akro grupa DNA \u0161araju\u0107i nebo onim dijelom spektra koji je simbol FISU-a, pod \u010dijom je zastavom na\u0161a atleti\u010darka Slobodanka \u010colovi\u0107<\/strong> polo\u017eila sve\u010danu zakletvu u ime svih natjecatelja. Spontano odu\u0161evljenje u ekipi koja je pripremala sve\u010dano otvaranje Univerzijade ’87 izbilo je tek kad je utrnula i posljednja raketa veli\u010danstvenog vatrometa koji je Zagrep\u010danima i njihovim gostima darovao grad pobratim Mainz.<\/p>\n\n\n\n I, dok je publika pod dojmom dotad nevi\u0111enog spektakla gotovo nerado napu\u0161tala Dinamov stadion, dotle su se u klupskim prostorijama okupljali \u010dlanovi operativne ekipe Univerzijade, na \u010delu s predsjednikom Organizacionog komiteta Univerzijade, Josipom Vrhovcem<\/strong>. Me\u0111usobne \u010destitke i kratka sje\u0107anja za proteklo razdoblje priprema te veli\u010danstvene priredbe najbolje je izrazio potpredsjednik Izvr\u0161nog komiteta Univerzijade, Antun \u010capeta<\/strong>, rekav\u0161i “da igre vrijede onoliko koliko vrijedi samo otvaranje”.<\/p>\n\n\n\n A da je otvaranje vrijedilo potvrdilo je pedeset tisu\u0107a gledalaca kojima su jo\u0161 dugo nakon zavr\u0161enog spektakla bridjeli dlanovi od dugosatnog pljeskanja. Taj spektakl koji ve\u0107 ulazi u povijest, kako su ve\u0107 sutradan javljale novine, zadivio je i same sudionike priredbe, a osobito strane sporta\u0161e i delegacije. Mnogi su foto aparatima i kamerama izlijetali iz svojih redova snimaju\u0107i kadrove – kako re\u010de jedan Japanac – za svoje potomstvo.<\/p>\n\n\n\n Iako je bilo nekih strahovanja da publika ne\u0107e izdr\u017eati cijelo vrijeme vi\u0161esatne priredbe bodre\u0107i i plje\u0161\u0107u\u0107i izvo\u0111a\u010dima, to je, kako se spektakl primicao kraju – demantirano. Pljeskalo se neprekidno, a to nije bilo lako. Trebalo je imati snage i pljeskati gotovo cijeli sat, koliko je trajao mimohod sporta\u0161a iz 127 zemalja. Gledaju\u0107i kurtoazno, valjalo je zapljeskati najmanje 127 puta, ne ra\u010dunaju\u0107i dodatne aplauze koje su izmamile neke ekipe zahvaljuju\u0107i svojoj brojnosti i originalnom pona\u0161anju za mimohoda.<\/p>\n\n\n\n