“Oduvijek sam bila jako aktivna i bila \u010dlanica raznih udruga, no kad sam do\u0161la u mirovinu, iznenada sam po\u010dela primje\u0107ivati da mi se nitko vi\u0161e ne javlja, kao da me nitko od tih ljudi ne prepoznaje. Nekako mi se \u010dini da kad ljudi do\u0111u u mirovinu, vi\u0161e ih nitko ni\u0161ta ne pita. Ako se tada sam ne pokrene\u0161, ni\u0161ta od toga. \u010cini mi se da se kod nas ne poti\u010de dovoljno starije da se dru\u017ee i da izlaze”, ka\u017ee Mladenka.<\/p>\n\n\n\n
Iskustvo gospo\u0111e Gojmire Peji\u0107<\/strong> i iste udruge bilo je jo\u0161 bolnije jer se njezin odlazak u mirovinu poklopio sa smrti supruga.<\/p>\n\n\n\n “Meni se dogodilo da mi je mu\u017e oti\u0161ao u mirovinu i ba\u0161 u to vrijeme zove me \u0161ef s posla i pita ho\u0107u li i\u0107i u prijevremenu mirovinu jer imam uvjete za to. Odmah sam pristala jer smo se mu\u017e i ja dogovorili da \u0107emo i\u0107i na Hvar. I ja u drugom mjesecu odem u mirovinu, a mu\u017e mi umre u 12. mjesecu”, ka\u017ee gospo\u0111a Gojmira.<\/p>\n\n\n\n “Ostala sam sama i totalno izvan sebe. Da sam ja znala \u0161to je njemu, da je i\u0161ao na vrijeme doktoru i da smo znali od \u010dega boluje, ja bih ostala raditi jo\u0161 barem dvije godine dok se malo ne sna\u0111em. No odjednom ostane\u0161 sam. Od nas petoro, ja ostala sama u ku\u0107i. I onda sam razmi\u0161ljala skoro godinu dana \u0161to i kako i upisala se na rekreaciju, pa u ovu udrugu i pomalo je krenulo. No kad se dogodilo, to je meni bio \u0161ok. Taman smo na otoku sve sredili i spremili se da preselimo dolje, i onda odjednom kraj. Totalni \u0161ok.”<\/p>\n\n\n\n Da je odlazak u mirovinu istovremeno i sre\u0107a i nesre\u0107a, potvr\u0111uje nam i doktor Hrvoje Handl<\/strong>, psihijatar iz bolnice Sveti Ivan iz Zagreba.<\/p>\n\n\n\n “Prvo, tu je problem separacije. Bilo kakva klju\u010dna promjena u \u017eivotu – promjena mjesta stanovanja, ne\u010dija smrt, promjena posla, bolest – to su sve separacije. Tako je i odlazak s posla u mirovinu separacija. No ljudi nisu svjesni koliko na njih utje\u010de promjena te vrste i vide samo jedan aspekt, a to je: ‘Hvala Bogu, sad se vi\u0161e ne\u0107u morati dizati ujutro i bit \u0107e mi super’. Ne razumiju ovaj drugi aspekt promjene, jer svaka promjena donosi jedan dio gorkoga. A onda do izra\u017eaja dolazi na\u0161a sposobnost prilagodbe koja se manifestira jo\u0161 od doba kad smo bili djeca. Jar ako smo od djetinjstva osjetljivi na promjenu i na odvajanje, onda \u0107emo to nositi dobar dio \u017eivota ako se psihoterapijski ne pozabavimo samima sobom”, ka\u017ee doktor Handl.<\/p>\n\n\n\n “Kad zamislite da netko radi 30 ili 40 godina na jednom mjestu, i ima jedan te isti ritam, bez obzira na to \u0161to se veseli mirovini, njegovo tijelo shvati da vi\u0161e nije tako uposleno i po\u010dne buniti. Tijelu isto treba prilagodba. Mislim da mi to duboko u sebi ne razumijemo i ne po\u0161tujemo te podsvjesne dijelove sebe.” Druga stvar koju navodi doktor Handl je pojava tuge i osje\u0107aja beskorisnosti te nedostatak strukture.<\/p>\n\n\n\n “Posao nam uvijek donosi neku strukturu, a mi smo bi\u0107a od strukture i jako je volimo. I kad smo bili male bebe, voljeli smo imati neki raspored – hranjenje ili spavanje u odre\u0111eno vrijeme. A posao nam je uvijek donosio strukturu i te neke rituale – pozdravljanje s kolegama, kava, raspored posla, pauze. Kad \u010dovjek do\u0111e u mirovinu, gubi tu strukturu. Umirovljenici bi si trebali postaviti neku strukturu bez obzira na to \u0161to sada vi\u0161e ne rade pa da se u odre\u0111eno vrijeme di\u017eu, rade ne\u0161to, vje\u017ebaju, obavljaju higijenu, \u010ditaju novine i piju kavu sat vremena kao \u0161to su oduvijek \u017eeljeli. Dakle, da si nekako strukturiraju dan i strukturu s posla presele nekako na strukturu u mirovini”, ka\u017ee doktor Handl.<\/p>\n\n\n\n “I tre\u0107e, \u010desto vidim kod ljudi koji su duboko uronjeni u svoj posao, vole ga i posve\u0107eni su mu, \u010desto se s tim poslom identificiraju, misle da je njihov unutarnji uspjeh uspjeh, zapravo uspjeh na poslu i nikako da to dvoje odvoje. Takvi ljudi misle da je ve\u0107ina njihove li\u010dnosti i onoga \u0161to oni jesu – njihov posao i koliko su na tom poslu uspje\u0161ni. Ljudi misle da je to \u0161to su uspje\u0161ni na poslu znak da su sretni ljudi. A to je preslikavanje one pri\u010de koju imamo u dru\u0161tvu i jo\u0161 od ranije. Na primjer: Ako imam sve petice, onda sam sretan u\u010denik ili ako sam dobro dijete, onda sam omiljen u dru\u0161tvu. Kao da ne mo\u017eemo biti sretni sami sa sobom, kao da ne mo\u017eemo voljeti sami sebe samo zato \u0161to smo se to jutro probudili, dan je i sunce sija”, ka\u017ee doktor Handl.<\/p>\n\n\n\n Va\u017eno je, ka\u017ee doktor Handl, na\u0107i na\u010din da budemo sretni sami od sebe, jer ljudima koji su \u010ditav \u017eivot brinuli za ne\u0161to ili nekog drugog, kad to izgube njihov ego vi\u0161e ne\u0107e biti realiziran i biti \u0107e nesretni. Takvi ljudi \u010desto smisao na\u0111u u ne\u010demu drugome i tome se posvete kao \u0161to su se posvetili poslu pa krenu volontirati, brinuti se o unucima, susjedima, vrtu. Naravno, uvijek je pitanje koliko to posve\u0107enje ‘na van’ donosi sre\u0107e i oduzima nas nama samima. Mi bismo zapravo trebali biti bi\u0107a koja su u stanju sami sebe voljeti bez da u\u010dinimo i\u0161ta. Trebali smo biti sretni jer smo takvi kakvi jesmo, \u0161to mo\u017eemo sjediti na terasi i gledati prirodu. Dakako da to ne isklju\u010duje odnose. U odnosima i u poslu pronalazimo realizaciju vlastitog sebstva, odnosno tog selfa<\/em> ili ega. I onda imamo problem da kad toga nestane, postajemo nesretni”, ka\u017ee doktor Handl.<\/p>\n\n\n\n Doga\u0111a se da umirovljenjem ljudi izgube one ljude s kojima su radili. Izgube i dru\u017eenja koja sada izgledaju puno druga\u010dije, dodaje.<\/p>\n\n\n\n “Doga\u0111a se i da te ljudi zanemare, nisu vi\u0161e uz tebe. Ostaju ta neka prijateljstva koja su zauvijek, no postoje ti ljudi s kojima si mislio da si dobar, a oni vi\u0161e nemaju isti ritam kao ti. Postoje i ljudi koji si me\u0111usobno zavide pa \u0107e ti netko zavidjeti jer si u mirovini, a on nije. I zato se mo\u017eda netko ne\u0107e dru\u017eiti s tobom, a to ne\u0107e priznati”, ka\u017ee doktor Handl.<\/p>\n\n\n\n Gospo\u0111a Mladenka s po\u010detka na\u0161e pri\u010de ka\u017ee kako \u010dovjek mora aktivno raditi na sebi da bi mu bilo bolje: “Dok radi\u0161, ima\u0161 neke obaveze. A kad do\u0111e\u0161 u mirovinu, vi\u0161e nema\u0161 obaveza prema drugome, ali ima\u0161 prema sebi. Ja se rekreiram svako jutro u osam sati. Ujutro se dignem iz kreveta i ravno u more. Ja to sebi zadam. Ali tako djelujem i na svoje prijateljice. U dru\u0161tvu je sve lak\u0161e. Kod nas se malo izgubila i ta komunikacija i dru\u017eenje, \u0161to je \u0161teta.”<\/p>\n\n\n\n “Mora\u0161 siliti sebe, a da bi ti mogao, mora\u0161 malo siliti i ove sa strane. Pa kako su ljudi do\u0161li u udrugu? Netko ih je pozvao! Rekao im da do\u0111u na ples i na dru\u017eenje. Ja nedjeljom ne gledam televiziju, ali sam redovito dolazila na ples. To traje od osam do pono\u0107i, pa i dulje. Mi ple\u0161emo – dobro, nema ba\u0161 dovoljno mu\u0161kih, ali ple\u0161emo same, ska\u010demo, zabavljamo se. Treba ljude poticati da se pokrenu, da izlaze i da se dru\u017ee. Jednom kad do\u0111e\u0161 i vidi\u0161, onda je ve\u0107 lak\u0161e”, ka\u017ee Mladenka.<\/p>\n\n\n\n Doista, dok radimo, dru\u017eenja dolaze sama od sebe jer na poslu uvijek zateknemo kolege. No u mirovini se za dru\u0161tvo valja potruditi, ka\u017ee doktor Hrvoje Handl.<\/p>\n\n\n\n “Ljudi se i u tome razlikuju po karakteru. Oni koji su manje ta\u0161ti i narcisti\u010dni, koji nemaju osje\u0107aj da su sami po sebi Bogom dani pa \u0107e ih se netko sjetiti i nazvati ih nakon, ne znam koliko, godina – lak\u0161e ostvaruju kontakte. Zato jer su proaktivni i ne \u010dekaju da se netko njima prvi javi. To se na engleskom ka\u017ee entitelment<\/em>, odnosno ‘imati pravo na ne\u0161to sam po sebi’, kad misli\u0161 da ima\u0161 etiketu po\u017eeljnoga. Misli\u0161 da \u0107e ti se svi javiti, pozvati te na ru\u010dak jer to nekako zaslu\u017euje\u0161. No odnosi su dvosmjerni i oni se njeguju. Odnosi su kao biljka koju obje strane zalijevaju i to vrijedi za \u010ditav \u017eivot. Ako nisam toliko ta\u0161t i uvredljiv i ula\u017eem u odnos, onda \u0107e mi se to vratiti”, ka\u017ee doktor Handl.<\/p>\n\n\n\n Ljudi bi se, ka\u017ee Handl, trebali pripremati za mirovinu jer koliko god da se mirovini veselili, taj prelazak nije uvijek lak. “Nakon 40 godina rada nije lako probuditi se u ponedjeljak i ne morati nigdje i\u0107i. Ti se ljudi godinama poslije bude u isto vrijeme i u isto vrijeme imaju neke svoje potrebe. Na tome bi trebalo puno raditi, razumjeti svoje nesvjesno koje ka\u017ee da imamo pravo da nam to nedostaje.”<\/p>\n\n\n\n “Tu je i proces tugovanja kojega treba odraditi, jer prisutna je i tuga, a ne samo sre\u0107a \u0161to, eto, vi\u0161e ne ustajemo rano i ne moramo i\u0107i na posao. Svoj posao treba i odtugovati. Doga\u0111a se i da kod ljudi koji su se tek umirovili, odradi malo psihosomatika i somatika pa ka\u017eu da su ba\u0161 sad, kad su slobodni i treba im biti lijepo, po\u010deli neki zdravstveni problemi. Na to treba biti spreman. To je pri\u010da o tijelu. Tijelo ima svoje godine na koje treba pristati. Imamo prolje\u0107e, ljeto, jesen i zimu. Jako va\u017eno znati kad je, kako se ono ka\u017ee, do\u0161la zima \u017eivota i kad je vrijeme za umiriti se i gledati druge kako rade.”<\/p>\n\n\n\n “Mislim da je period mirovine jako va\u017ean period u kojem \u017eivi\u0161 jedan druga\u010diji \u017eivot koji je jedna vrsta refleksije prema sebi, prema pro\u0161losti, odr\u017eavanja nekih znanja i iskustava, ali i dru\u017eenja s ljudima, obitelji i sli\u010dno. Svi smo u \u017eivotu do\u017eivjeli neke brze faze, no mirovina je vrijeme usporavanja. Ne treba se zavaravati time da smo zauvijek mladi. Kad svaku godinu \u017eivota od\u017eivi\u0161 onako kako bi trebao, onda i kad ti do\u0111u kasnije godine, to se \u010dini prirodnim”, nastavlja. <\/p>\n\n\n\n “Vrijeme mirovine je na\u0161e vrijeme i vrijeme da mo\u017eda i dru\u0161tvo ne\u0161to vrati nama. Mislim da je jako va\u017eno da \u010dovjek bude sretan ovdje i sada, ne s onim \u0161to se dogodilo ili \u0161to \u0107e se dogoditi, nego s onim \u0161to je sada. Ima umirovljenika koji stalno pri\u010daju ne\u0161to poput: ‘Ja sam 45 godina radio ovo ili ono\u2026’. Mislim da to nije sre\u0107a. Sre\u0107a je ovdje i sada. Mislim da su najsretniji ljudi koji to shvate. Sada\u0161nji trenutak je zapravo jedini kojeg imamo”, ka\u017ee doktor Hrvoje Handl. <\/p>\n\n\n\n Dok radimo jedva \u010dekamo odlazak u mirovinu, a kad se umirovinu – nedostaje nam posao i dru\u017eenje. Odlazak u mirovinu istovremeno je i sre\u0107a i tuga i na to se valja pripremiti. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":49728,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[401,957,2339,35,77],"class_list":["post-49704","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-drustveni-zivot","tag-mirovina","tag-novo-vrijeme","tag-sreca","tag-umirovljenici"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49704","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49704"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49704\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/49728"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49704"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49704"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49704"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/gojmira-i-mladenka-740x444.jpg\")
Umirovjenje je i sre\u0107a i nesre\u0107a<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/12\/hrvoje-handl-740x444.jpg\")
Biti sretan sam sa sobom<\/h3>\n\n\n\n
“U mirovini ima\u0161 obavezu prema sebi”<\/h3>\n\n\n\n
U mirovini dru\u017eenja ne dolaze sama od sebe<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2019\/09\/slikarica-740x493.jpg\")
![](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\")
\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"