{"id":49892,"date":"2021-08-04T14:44:38","date_gmt":"2021-08-04T12:44:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=49892"},"modified":"2021-08-04T15:27:47","modified_gmt":"2021-08-04T13:27:47","slug":"s-umirovljenicima-u-radnickom-odmaralistu-dok-jedni-rade-drugi-gustaju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/08\/s-umirovljenicima-u-radnickom-odmaralistu-dok-jedni-rade-drugi-gustaju\/","title":{"rendered":"S umirovljenicima u gradskom odmarali\u0161tu; dok jedni rade, drugi gu\u0161taju"},"content":{"rendered":"\n

Jadranska obala je krcata. Koroni unato\u010d, od Istre do Dubrovnika turisti\u010dka sezona je na vrhuncu. Tisu\u0107e turista ugrabilo je svoj dio morskog odmaka od pandemijske realnosti, a strane i doma\u0107e registracijske tablice preplavile su i slikovito pomorsko mjesto u sklopu grada Malog Lo\u0161inja. <\/p>\n\n\n\n

U Nerezinama se od \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a uspjelo odr\u017eati i odmarali\u0161te grada Vrbovca. U dva objekta ve\u0107inom ljetuju djeca vrti\u0107kog i \u0161kolskog uzrasta po pristupa\u010dnim cijenama, a u njihovom dru\u0161tvu posljednjih godina ve\u0107 i skupine umirovljenika. Odmarali\u0161te je me\u0111u rijetkim podsjetnicima na nekada\u0161nje, u biv\u0161oj dr\u017eavi uobi\u010dajene ljetne oaze “radnih ljudi i gra\u0111ana”.<\/p>\n\n\n\n

Mnoga odmarali\u0161ta nisu bila te sre\u0107e pre\u017eivjeti apetite iz doba privatizacije, ovo jest pa je osim mjesta za odmor, danas nekim umirovljenicima i prilika za prijeko potrebnu dodatnu zaradu.<\/p>\n\n\n\n

\u0110ur\u0111a se vratila zbog posla<\/h3>\n\n\n\n

Kad je prije pedesetak godina prvi puta ovdje ljetovala, gospo\u0111a \u0110ur\u0111a Pokupec<\/strong> nije ni slutila da \u0107e se vratiti u penzionerskim danima. Zbog posla. Bila su to neka druga, ljep\u0161a vremena, prisje\u0107a se s kolegicama. Drugu sezonu zaredom, gotovo tri mjeseca, u odmarali\u0161tu je dio osoblja zadu\u017eenog za prehranu gostiju. Nakon predaha poslije odra\u0111ene jutarnje smjene ova 62-godi\u0161njakinja spremno se za Moje Vrijeme <\/strong>prisjetila i usporedila ona vremena nekad i danas. <\/p>\n\n\n\n

\u2018”U Nerezinama sam bila jo\u0161 kao dijete, u prvom razredu. Bilo nam je lijepo, poseban do\u017eivljaj koji se pamti. Na moru smo tada bili 21 dan, mame i tate su pla\u0107ali djeci. Sve se moglo. I dobro smo papali, isto kao i danas. Mislila sam si tad kak\u2019 su tete fino kuhale. A sad sam ja ta teta koja to isto radi za druge.”<\/p>\n\n\n\n

Kad ima ljubavi i volje, onda se sve radi, nastavlja gospo\u0111a \u0110ur\u0111a. U mirovinu je oti\u0161la s kuharskog posla za du\u0107ane u stranom trgova\u010dkom lancu. Iako je dobar dio radnog vijeka provela u svom osnovnom zanimanju \u0161velje. Za \u0161iva\u0107om ma\u0161inom bilo je dobro. A onda su do\u0161la neka nova vremena. Doma\u0107a tekstilna industrija kolabirala je s po\u010detkom masovnog uvoza jeftinih proizvoda iz Kine, Pakistana, Indije, Koreje. Najvi\u0161e su ostale pogo\u0111ene \u017eene pa se i na\u0161a kuharica \u0161najderica morala sna\u0107i. “Ma, sve ja radim. Ako se ho\u0107e \u017eivjeti, mora se raditi. A onda kad se spoji ljubav i posao i za to se dobije novce, onda je to sasvim druga pri\u010da.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
\u0110ur\u0111a Pokupec (foto: Vlatka Koren)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u0110ur\u0111a je u obiteljskoj mirovini. Suprug je prije 12 godina izgubio bitku s bolesti nakon dugog lije\u010denja na hemodijalizi. Preminuo je uo\u010di srebrne godi\u0161njice braka. Supruzi nije preostalo nego usporedo nastaviti raditi zbog niskih mjese\u010dnih primanja. “Treba se raditi. Zna se da su obiteljske mirovine male. Dvije tisu\u0107e kuna. Jel to dovoljno za \u017eivot? Nije! Svoju zara\u0111enu mirovinu iz 37 godina sta\u017ea ostavila sam da bih uzela mu\u017eevu koja je bila ve\u0107a za 300 kuna. Onda odoh u svoju starosnu. Sad su obiteljskim umirovljenicima dali mogu\u0107nost da rade. A nitko ne pita mogu li te \u017eene raditi ili ne. Jesu li u snazi, imaju li elana, poleta za rad.”<\/p>\n\n\n\n

Toga u kuhinji vrbove\u010dkog odmarali\u0161ta ima na pretek na zadovoljstvo malih i velikih gostiju. Gospo\u0111a \u0110ur\u0111a \u0161ali se da se nakon povratka s mora mo\u017ee zaposliti i u pekari. “Situacija \u017eivotna se mijenja. Tako se mijenjaju i poslovi, potra\u017enja na tr\u017ei\u0161tu. Radila sam ja i u uredu, u prodaji. Kad je tekstilna oti\u0161la u vra\u017eju mater okrenula sam se kuhanju. Moram tu spomenuti poduku prekrasnog \u0161efa od kojeg sam puno nau\u010dila, Radovan Per\u0161i. Du\u0161a od \u010dovjeka. Nikad mu ni\u0161ta nije bilo te\u0161ko pokazati, objasniti. Okuse, koli\u010dine i sve drugo bitno u pripremi jela.”<\/p>\n\n\n\n

Da mogu birati, ne bi radile<\/h3>\n\n\n\n

Slo\u017eit \u0107e se aktivna umirovljenica da bi ipak bilo dobro da u svojih \u0161ezdeset i kusur raditi ne mora. Ovako, gotovo tri mjeseca je, kao i kolegice, odvojena od obitelji. U njenom slu\u010daju dvije k\u0107eri i \u0161estero unu\u010dadi. “Bilo bi jako lijepo kad bi imala ono sve \u0161to sam upla\u0107ivala u prvi i drugi stup sve one silne godine. Ako se ne varam, po jednom mjesecu dobije se oko 70 kuna. To je prestra\u0161no. Kad zbrojite godine sta\u017ea, to je sramotno! Bez obzira, mu\u0161ko, \u017eensko, samac. Recimo, za dodatno zdravstveno pre\u0161la sam cenzus za 4 kune. I onda mora\u0161 godi\u0161nje dati 900 kuna za to. Op\u0107enito su mirovine nu\u017eno zlo. Nekad sam se veselila i govorila da se, kad odem u mirovinu, ne\u0107u morati svaki dan rano ustajati i delati. A sad delam svaki dan zato kaj je penzija \u017emlj<\/em>. Mizerna\u2019\u2019. <\/p>\n\n\n\n

“Nemre\u0161 ovce i novce, to ne ide”, zaklju\u010dile su o svemu doma\u0107ice iz odmarali\u0161ta. Zadovoljne su \u0161to u koronom pritisnutoj ekonomiji i mjerama ograni\u010denim anga\u017emanom na svadbama i cateringu<\/em> , u nerezinskoj kuhinji mogu dodatno zaraditi. Za re\u017eije, hranu, ostale tro\u0161kove i ogrjev – jer i zima \u0107e vrlo brzo. Dok na\u0161a \u0161najderica kuha, doma je u rujnu po povratku \u010dekaju brojne narud\u017ebe s njene Facebook stranice Heklanje by \u0110ur\u0111ica<\/a><\/em>. Od haljina do an\u0111ela i neuni\u0161tivih tableti\u0107a. Po jedan \u0107e pokloniti i curama iz kuhinje, za uspomenu na zajedni\u010dko radno ljeto.<\/p>\n\n\n\n

Rekreacija i rehabilitacija<\/h3>\n\n\n\n

Za razliku od njih, druga vrbove\u010dka umirovljenica 70-godi\u0161nja Ana Sinkovi\u0107<\/strong> u Nerezinama isklju\u010divo odmara, ali po aktivnom rasporedu. Nakon doru\u010dka zaputi se na svoje pet kilometarsko hodanje. Dan provodi na pla\u017ei uz djecu u \u0161koli plivanja u sklopu odmarali\u0161ta. Rekreacija u pli\u0107aku Ani \u010dini dobro nakon operacije kuka. Sun\u010danje prekida jedino zbog ru\u010dka i kasnije ve\u010dere. <\/p>\n\n\n\n

“Ve\u0107 godinama ljetujem ovdje. Ugodno je i lijepo, pozivam sve nek\u2019 do\u0111u k nama. Dobra je hrana, pravi odmor i u\u017eivancija. Prije sam tu svoju \u0161etnju preletela. Onda sam usporila nakon operacije. Ali mo\u017ee se, unato\u010d ograni\u010denju. \u0160tapove sam si nabavila kad sam vidjela pri\u010du o nordijskom hodanju na televiziji. Nisam i\u0161la na neki posebni trening, po\u010dela sam to sama po osje\u0107aju. Tijelo najbolje zna kaj mu treba”, pri\u010da gospo\u0111a Ana.<\/p>\n\n\n\n

Zbog svoje energi\u010dnosti podjednako je inspiracija i vr\u0161njacima kao i mnogo mla\u0111ima u odmarali\u0161tu. Ranije je u Nerezinama ljetovala desetak godina u PIK-ovom radni\u010dkom odmarali\u0161tu. Danas je za ta dva objekta istekla koncesija, a zgrade zjape prazne \u010dekaju\u0107i novu sudbinu i bolje dane. “To sad stoji zatvoreno. Nekad je to mesna industrija imala za sebe. Kad se PIK raspal nakon kaj je do\u0161el Todori\u0107 to ve\u0107 godinama ne dela.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Ana Sinkovi\u0107 (foto: Vlatka Koren)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Gospo\u0111a Ana u penziji je skoro ve\u0107 dvadeset godina. “Dugo, da. Oti\u0161la sam u prijevremenu starosnu sa 50 i pol godina. Imala sam uvjete, a kako je PIK ve\u0107 neko vrijeme stajao, rje\u0161avali su radnike. Po godini sta\u017ea davali su otpremninu dvije i pol tisu\u0107e kuna. To mi je onda bila prilika. Zdravlje mi je ve\u0107 bilo naru\u0161eno, ki\u010dma o\u0161te\u0107ena pa sam onda to uzela. Ina\u010de sam radila u skladi\u0161tu gotove robe. Pakirala sam finalne proizvode i sva\u0161ta drugo po potrebi. Na tom sam poslu provela trideset godina. Kak\u2019 sam se zaposlila krajem sedamdesetih, ostala sam na istom radnom mjestu do penzije.”<\/p>\n\n\n\n

Ljetovanje – strogo planirani tro\u0161ak<\/h3>\n\n\n\n

Tako je tada bilo, pri\u010da Ana o \u010dudnovatoj navadi za suvremena tr\u017ei\u0161na shva\u0107anja i za\u017eivljene mantre o tome da bi \u010dovjek u radnom vijeku svakih pet godina trebao mijenjati posao. “Danas je to mladima vjerojatno \u010dudno. Ali PIK Vrbovec je kroz povijest othranio obitelji i obitelji. Od djedova i baka, do tata, mama i njihove djece.” <\/p>\n\n\n\n

Na more je Ana prvi puta do\u0161la nakon udaje. Sa suprugom je ljetovala u Pako\u0161tanima, onda je do\u0161lo i dijete, a kasnije nakon zaposlenja baza je bilo i ostalo malo lo\u0161injsko mjesto. “Ro\u0111ena sam na selu, za more nismo znali (smijeh). Kakvo ljetovanje, k’o djeca smo \u010duvali kravice.”<\/p>\n\n\n\n

Zato sada punim plu\u0107ima gu\u0161ta u jadranskim blagodatima. U moru po sat vremena radi vje\u017ebe koje je usvojila u toplicama i, ka\u017ee, dobro napaca kosti za ostatak godine. Ana je aktivna i doma na kontinentu pa je ni ki\u0161a ne spre\u010dava na svakodnevnu obaveznu biciklisti\u010dku turu. Ne zamara se upozorenjima o rizicima prekomjernog sun\u010danja o \u010demu svjedo\u010di i njezin preplanuli ten.<\/p>\n\n\n\n

“Nama\u017eem se ja, ali vani se raskomotim ve\u0107 u \u010detvrtom mjesecu tako da polako do ljeta hvatam boju. I to dok obavezno \u0161etam pet kilometara i biciklom otpelam jo\u0161 trideset.”<\/p>\n\n\n\n

Kroz godinu gospo\u0111a Ana penzionerski skromno barata s mirovinom. Obavezno planira tro\u0161ak desetodnevnog odmora na kojem je ve\u0107 22 godine bez pokojnog supruga. Dva sina i k\u0107er ljetuju sa svojim obiteljima. Hvali se Ana da je nedavno dobila i tre\u0107e unu\u010de pa na moru usput skuplja energiju za jo\u0161 jedan krug baka-servisa ako bude trebalo. <\/p>\n\n\n\n

“Lijepo je ovdje, uredno i \u010disto. Fino jedemo. Autobus nas dopelja tu i vrati u Vrbovec tak\u2019 da ne treba\u0161 teglit kofere i to je odli\u010dno. Cijelu godinu pri\u0161param za ovo. Mirovina mi je 2.400 kuna, a dobijem jo\u0161 njema\u010dke sto eura po mu\u017eu. Skromna sam i pokrijem se kol\u2019ko imam”, dodaje Ana.<\/p>\n\n\n\n

Sve nadziru – vatrogasci<\/h3>\n\n\n\n

Preko dana na pla\u017ei i u restoranu, dru\u017ee se stariji u odmarali\u0161tu uz obavezni dnevnik i na jutarnjoj kavici. A nave\u010der zaigra se bela, dok s terase odzvanja zabavni program i dje\u010dji \u017eamor. Me\u0111ugeneracijski odmor u punom smislu za svakoga pone\u0161to. <\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 drugo ljeto u odmarali\u0161tu su i vrbove\u010dki vatrogasci. 73-godi\u0161nji Matija Vuljankovi\u0107 <\/strong>godinama je ve\u0107 u redovnoj mirovini i u onoj operativnog vatrogasnog dobrovoljca. <\/p>\n\n\n\n

“Vatrogasna zajednica grada Vrbovca u pri\u010duvi je ovdje sa svojim vozilom. U pomo\u0107i je djeci i osoblju u prijevozu prema Malom Lo\u0161inju u slu\u010daju bilo kakvih nezgoda i nabave repromaterijala koji zatreba odmarali\u0161tu. Ovdje su po deset dana dva vatrogasca za slu\u010daj nezgoda i hitnih slu\u010dajeva. Na na\u0161em podru\u010dju nema profesionalnih vatrogasaca, ve\u0107 smo svi u 16 DVD-a koji su dio spomenute zajednice. Svi koji smo ovdje pro\u0161li smo vatrogasnu \u0161kolu i obuku, polo\u017eeni ispit, lije\u010dni\u010dko uvjerenje i osiguranje za slu\u010daj bilo kakvih nezgoda. Nisu nikad naknade kakve bi trebale biti, ali ostavimo sad to”, obja\u0161njava.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Matija Vuljankovi\u0107 (lijevo) foto: Vlatka Koren<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Dan prije smjene gostiju on i kolega Zdenko Hajak prevezli su jednog od mali\u0161ana do grada na previjanje manje ozljede. Pored de\u017euranja uz telefon ima vremena za kupanje i dru\u017eenje. Prisjetio se gospodin Matija i svog prvog dolaska u Nerezine kao \u0161kolarca tamo davnih \u0161ezdesetih. <\/p>\n\n\n\n

“To su sje\u0107anja koja \u010dovjeku ostaju za cijeli \u017eivot. Do\u0161li smo tu 1963. Na\u0161i 8a i 8b razred. A vratio sam se opet lani. Godine su prohujale. Promijenilo se puno toga, izme\u0111u ostalog okoli\u0161 i na\u010din na koji smo se mi kao djeca zabavljali. Sje\u0107am se da smo delali kule od kamenja i pijeska. Putovali smo vlakom Vrbovec-Zagreb pa onda dalje do Rijeke. Od tamo smo nekim brodi\u0107em i\u0161li do Osora na Cresu pa pje\u0161ke do Nerezina. Cesta je bila kamenita, koji asfalt. Prvi put smo se kod mosta sreli s morem, s brodom, to je za nas bio pravi do\u017eivljaj. S nama su bila \u010detiri nastavnika. Proveli smo tu deset dana u vojnim \u0161atorima. Jesu li ba\u0161 svima roditelji to mogli platiti, ne znam. Ali i\u0161la su sva djeca. Svih 40 iz ta dva razreda, nitko nije ostao jer ne bi mogao i\u0107i. Tako je tada bilo\u2019\u2019, prisje\u0107a se nekada\u0161nji predstavnik vrbove\u010dke Vatrogasne zajednice u dva mandata. <\/p>\n\n\n\n

Prohujalog vremena \u0161kolskih i radni\u010dkih odmarali\u0161ta mnogi se danas tek mogu spominjati s nostalgijom. Ne i u Nerezinama. <\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nekad su u ovom turisti\u010dkom mjestu na otoku Lo\u0161inju odmarali kao \u0161kolarci i radnici. Danas je tu svatko po svom \u017eivotnom planu, zadatku i rasporedu. Donosimo pri\u010du o troje umirovljenika s kojima smo se dru\u017eili u vrbove\u010dkom gradskom odmarali\u0161tu u Nerezinama.\u00a0<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":47272,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[188,585,2339,1342,2805],"class_list":["post-49892","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-jugoslavija","tag-ljetovanje","tag-novo-vrijeme","tag-rad-uz-mirovinu","tag-radnicka-odmaralista"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49892","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49892"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49892\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/47272"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49892"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49892"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49892"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}