{"id":50415,"date":"2021-08-23T10:24:56","date_gmt":"2021-08-23T08:24:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=50415"},"modified":"2021-08-23T11:33:25","modified_gmt":"2021-08-23T09:33:25","slug":"stomatolog-vatroslav-jelusic-i-u-82-godini-aktivno-radi-i-prima-pacijente-radit-cu-dok-ne-umrem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/08\/stomatolog-vatroslav-jelusic-i-u-82-godini-aktivno-radi-i-prima-pacijente-radit-cu-dok-ne-umrem\/","title":{"rendered":"Stomatolog Vatroslav Jelu\u0161i\u0107 i u 82. godini aktivno radi i prima pacijente: Radit \u0107u dok ne umrem!"},"content":{"rendered":"\n

Kvarnerski kraj posljednjih je desetak godina postao svojevrsni neformalni centar dentalnog turizma. Na putu prema opatijskoj rivijeri, uz cestu se izmjenjuju billboardi koji ogla\u0161avaju stomatolo\u0161ke usluge na nekoliko europskih jezika. Me\u0111u njima nema<\/strong> oglasa na\u0161eg dana\u0161njeg sugovornika, dr. Vatroslava Jelu\u0161i\u0107a<\/strong>. Put do njegove ordinacije u Kastvu iznad Opatije pacijenti uspje\u0161no pronalaze ve\u0107 desetlje\u0107ima. Iako je napunio 81 godinu, jo\u0161 uvijek je zaposlen i svakodnevno radi.<\/p>\n\n\n\n

“Ja jo\u0161 nisam u mirovini! Kao privatni stomatolog, imam mogu\u0107nost raditi i nisam bio obvezan sa 65 godina oti\u0107i u mirovinu. Pla\u0107am mirovinsko i zdravstveno osiguranje i nemam nikakvih ograni\u010denja vezanih uz dob. Fizi\u010dki sam, a nadam se i mentalno, potpuno spreman”, pri\u010da mi uz smijeh dr. Jelu\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Raditi je po\u010deo daleke 1965. godine, s kratkim prekidom zbog slu\u017eenja vojnog roka. Dodu\u0161e i tada je \u0161est mjeseci proveo rade\u0107i u vojnoj stomatolo\u0161koj ordinaciji.<\/p>\n\n\n\n

Cjelo\u017eivotno u\u010denje<\/h3>\n\n\n\n

“Danas se osje\u0107am jednako dobro kao i kada sam bio mlad. Mogao bih raditi i puno vi\u0161e, ali se ne forsiram i ne pretjerujem. Sve stomatolo\u0161ke postupke i zahvate obavljam bez ikakvih problema. Pacijenti mi dolaze iz razli\u010ditih europskih zemalja: Slovenije, Italije, Austrije, Njema\u010dke, Portugala\u2026 Ne ogla\u0161avam se, ljudi dolaze uglavnom po preporuci.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Nakon zavr\u0161ene Vi\u0161e stomatolo\u0161ke \u0161kole u Rijeci te Stomatolo\u0161kog fakulteta u Zagrebu, dr. Jelu\u0161i\u0107 kontinuirano se educira i usavr\u0161ava, a dr\u017ei korak i s najnovijom tehnologijom koja je danas apsolutno nezaobilazna u poslu kojim se bavi.<\/p>\n\n\n\n

“Veliki sam pristalica cjelo\u017eivotnog u\u010denja. Danas naprosto morate znati \u0161to se doga\u0111a u svijetu, \u0161to je novo na tr\u017ei\u0161tu, koje su sve opcije dostupne kako biste sve to mogli ponuditi pacijentima. Danas se ljudi, zahvaljuju\u0107i internetu, puno lak\u0161e i br\u017ee informiraju o svemu pa i o stomatologiji. Dolaze i tra\u017ee odre\u0111ene stvari i vi morate na to biti spremni. Kao i u drugim granama medicine, i u stomatologiji se sve brzo razvija i mijenja. Pratiti novosti, u\u010diti nove tehnike, raditi s novim materijalima \u2013 meni sve to nije te\u0161ko. Jasno mi je da ne mogu stati i pustiti da se svijet mijenja, da stvari prolaze pored mene”, govori mi dr. Jelu\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Svojim pacijentima nastoji pru\u017eiti mogu\u0107nost da \u0161to vi\u0161e toga obave na jednom mjestu. To je, ka\u017ee, naro\u010dito va\u017eno za ljude koji dolaze iz drugih zemalja \u2013 oni ne mogu gubiti vrijeme i obilaziti nekoliko adresa kako bi obavili potrebne pretrage ili napravili rendgensku snimku zuba ili \u010deljusti.<\/p>\n\n\n\n

Tko rano rani\u2026<\/h3>\n\n\n\n

Radni dan zapo\u010dinje ve\u0107 u \u0161est sati. Voli svoje male jutarnje rituale: odlazak na kavu u obli\u017enji kafi\u0107, uz obavezno pregledavanje novina. Zatim povratak ku\u0107i i priprema zdravog soka za sebe i suprugu. Nakon toga, odlazi na posao gdje se zadr\u017eava \u010detiri do pet sati.<\/p>\n\n\n\n

“Danas mi odgovara ovakav ritam, prije je bilo intenzivnije \u2013 znali smo raditi i do dvanaest sati dnevno. Na posao je prili\u010dno utjecala pandemija, a tu je i konkurencija. Kada sam, prije tridesetak godina kretao sa svojom ordinacijom, bio sam jedan od prvih u ovome kraju. Sada nas ima desetak u krugu od jednog kilometra. Mislim da to nije u dobro i da bi to trebalo regulirati kao \u0161to je to na primjer u Kanadi. Ne govorim to iz nekih sebi\u010dnih razloga, ve\u0107 iz brige za pacijente. Trebalo bi rasporediti snage i omogu\u0107iti svima jednaku dostupnost stomatolo\u0161ke skrbi. Dok smo u ovom kraju prili\u010dno koncentrirani, postoje dijelovi \u017eupanije u kojima ne mo\u017ee\u0161 ni zub popraviti”, govori dr. Jelu\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Iako u Hrvatsku, a naro\u010dito na Kvarner zbog zubarskih usluga tijekom cijele godine dolazi zna\u010dajan broj ljudi koji ovdje borave vi\u0161e dana, na\u0161 sugovornik otkriva da ni njega, a ni njegove kolege nitko od nadle\u017enih ne do\u017eivljava kao dio turisti\u010dkog segmenta gospodarstva. A to je, ka\u017ee, pravi primjer medicinskog turizma i tako bi ga trebalo tretirati.<\/p>\n\n\n\n

“Nemamo nikakve poticaje u smislu razvijanja na\u0161ih kapaciteta i ponude, iako dr\u017eava od nas itekako ima koristi. Svaki se ra\u010dun fiskalizira, pla\u0107amo porez, a tu je i ozbiljan broj no\u0107enja koja na\u0161i pacijenti ostvaruju tijekom \u010ditave godine.”<\/p>\n\n\n\n

\u0160to mu\u010di starije pacijente?<\/h3>\n\n\n\n

Iako se stomatolo\u0161ke procedure i prate\u0107a tehnologija mijenjaju, dentalni su problemi, a naro\u010dito oni starije populacije, godinama jednaki, otkriva nam dr. Jelu\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

“Kod starijih ljudi glavni je problem nadomje\u0161tavanje zubi. Dobro je \u0161to tom izazovu danas mo\u017eemo puno kvalitetnije, br\u017ee i trajnije dosko\u010diti. Dok smo nekada bili osu\u0111eni uglavnom na proteze, danas to mogu biti razni implantati, razli\u010dite vrste proteza, mostovi, krunice, cirkoni – sve ovisi o \u017eeljama i mogu\u0107nostima pacijenata.”<\/p>\n\n\n\n

Veseli ga \u010dinjenica \u0161to od zdravih i lijepih zubi ne odustaju ni pacijenti u poodmakloj \u017eivotnoj dobi. Za implantate se, primjerice, odlu\u010duju i ljudi na pragu 90. godine. Iako zahvaljuju\u0107i raznolikoj strukturi svojih pacijenata ima uvid u navike ljudi iz brojnih zemalja, re\u0107i \u0107e kako je zdravlje zubi i usne \u0161upljine na kraju uvijek vrlo individualna stvar.<\/p>\n\n\n\n

“Drago mi je \u0161to mogu re\u0107i da su danas ljudi ipak puno osvje\u0161teniji po pitanju odr\u017eavanja dentalne higijene, redovnih kontrola i saniranja problema. Veseli me i svijest roditelja o \u0161tetnosti \u0161e\u0107era. Uvijek im preporu\u010dujem da djeci daju \u0161to vi\u0161e jabuka \u2013 one su prirodni \u010dista\u010d i jako su djelotvorne za uklanjanje zubnih naslaga.”<\/p>\n\n\n\n

Ozbiljnost i briga za pacijenta<\/h3>\n\n\n\n

Pomalo se nostalgi\u010dno prisje\u0107a po\u010detaka u vlastitoj ordinaciji koju je otvorio nakon \u0161to je gotovo 30 godina radio u Domu zdravlja u Lovranu.<\/p>\n\n\n\n

“Bio sam jedan od pionira implantologije na ovom podru\u010dju. Prvi su koraci bili izazovni, tada to doista nitko nije radio. Oti\u0161ao sam u Lovransku bolnicu i od njih posudio ne\u0161to sanitetskog materijala te sam s jednim kolegom po\u010deo raditi. Kad sam napravio prvi rez, nije mi bilo svejedno. Imao sam tada ve\u0107 trideset godina sta\u017ea i iskustva, ali ne s tom specifi\u010dnom procedurom. U to smo vrijeme radili jedan do dva implantata mjese\u010dno, a danas ih radimo svakodnevno.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Stomatolog Vatroslav Jelu\u0161i\u0107 (foto: petra \u0160varc)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Pitam ga \u0161to \u010dini razliku izme\u0111u odli\u010dnog i prosje\u010dnog zubara. <\/p>\n\n\n\n

“Ozbiljnost, promi\u0161ljanje, odgovornost, predanost poslu i briga za pacijenta. Bez toga nema kvalitetnog zubara. Danas se mnogi mladi ljudi odlu\u010duju za ovaj studij i posao jer u tome vide mogu\u0107nost dobre zarade. Smatram da je to jako lo\u0161e. Oni zapravo gledaju samo po\u010detak i kraj procesa, a najva\u017eniji dio \u2013 sam rad i potrebe pacijenta zanemaruju.”<\/p>\n\n\n\n

Priznaje da mu je, nakon svih silnih godina i nebrojenih zahvata najve\u0107i izazov va\u0111enje umnjaka.<\/p>\n\n\n\n

“Uvijek mi je cilj taj zahtjevni postupak izvesti \u0161to bolje i \u0161to manje bolno za pacijenta. Da se razumijemo, to nije nimalo elegantna pri\u010da – mora se rezati i bu\u0161iti, ali pacijenti sve to istrpe i vrate se. Uvijek ih upozorim i da bi im rana mogla ote\u0107i – ne volim ljude obmanjivati, nisam slatkorje\u010div, a pogotovo ih ne volim nagovarati na odre\u0111ene zahvate ili rje\u0161enja. Ne volim ‘uvaljivati’ \u2013 odradim posao po\u0161teno i nastojim udovoljiti \u017eeljama pacijenata.”<\/p>\n\n\n\n

Napominje da je pobornik prirodnog izgleda te smatra da ne mo\u017eemo svi imati jednake zube. Ne voli ni pretjerano izbjeljivanje i, kako ka\u017ee, ‘zube koji svijetle u mraku’. Kada mu pacijenti do\u0111u s takvim i sli\u010dnim zahtjevima, nastoji ih uvjeriti kako je prirodno uvijek bolje od umjetnog.<\/p>\n\n\n\n

U radu je spas<\/h3>\n\n\n\n

Pitam ga za tajnu njegove nevjerojatne vitalnosti jer, osim \u0161to fizi\u010dkim izgledom ne odaje svoje godine, doista mo\u017ee dr\u017eati korak s mnogim mla\u0111im kolegama.<\/p>\n\n\n\n

“Rad, rad i samo rad. Nemam drugih tajni. Osim \u0161to svaki dan radim u ordinaciji, brinem se o vinogradu i masliniku u Istri. Prije 12, 13 godina, zajedno sa sinom sam tamo kupio teren i ku\u0107u. Tamo smo zatekli stare masline koje smo najprije obnavljali, a onda smo po\u010deli saditi nove. Danas imamo 170 stabala. Proizvodimo svoje ulje, ali to nije komercijalna djelatnost \u2013 imamo dovoljno za \u0161iru obitelj. U blizini je i vinograd \u2013 u Istri imam crno gro\u017e\u0111e, a tu u Kastvu bijelo. Sve to odr\u017eavam i obra\u0111ujem sam”, pri\u010da mi dr. Jelu\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Kako uspijeva uskladiti sve obveze, pitam ga u \u017eelji da mu “ukradem” poneki trik.<\/p>\n\n\n\n

“Nekad mi je te\u017ee, a nekad lak\u0161e uskladiti sve obaveze. Posljednjih mjeseci bio sam u stisci s vremenom jer mi je supruga nezgodno pala i slomila ruku. Onda bih najprije odradio sve u ordinaciji pa bih oti\u0161ao ku\u0107i, skuhao ru\u010dak i tek onda krenuo dalje. U kuhinji se snalazim \u2013 savladao sam neke osnove \u2013 znam ispr\u017eiti ribu, pripremiti kakvu tjesteninu, fritaju. Upravo sam u velikom poslu \u2013 kuham \u0161al\u0161u od na\u0161ih doma\u0107ih raj\u010dica. Ve\u0107 sam skuhao 20 kilograma i sada me jo\u0161 toliko \u010deka”, govori mi uz smijeh ovaj svestrani \u010dovjek kojemu je dan prekratak za sve ono \u0161to bi u njega \u017eelio smjestiti.  <\/p>\n\n\n\n

Ponosni nono<\/h3>\n\n\n\n

Iako su mu unuci ve\u0107 odrasli ljudi, o njima govori s posebnom nje\u017eno\u0161\u0107u. Jako ga vesele  njihovi uspjesi.<\/p>\n\n\n\n

“Jedan unuk zavr\u0161io je elektrotehniku, drugi je na prvoj godini stomatologije, a unuka je upravo upisala gimnaziju. Veliki su, vrijedni i samostalni. Volim se dru\u017eiti s njima \u2013 s najstarijim unukom imam i brojne zajedni\u010dke interese, zanima ga i vinograd”, pri\u010da ponosni nono.<\/p>\n\n\n\n

Uz sve navedeno, dr. Vatroslav Jelu\u0161i\u0107 bavi se i fotografijom. Kad stigne, nagla\u0161ava. “Volim kamerom uhvatiti trenutak, neki neponovljiv prizor. Danas je to puno lak\u0161e \u2013 mobitel je uvijek pri ruci pa sam uvijek spreman. Mogu se i tom malom spravom sasvim dobre fotografije napraviti”, ka\u017ee i pokazuje mi neke od svojih fotografskih radova koje je izlo\u017eio u prostorima ordinacije. Ima tu raznih motiva, ali prevladavaju motivi njegove Kastav\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n

“Svi moji preci su iz Kastva. I ordinaciju sam uredio na djedovini. Dodu\u0161e, moji prvi preci do\u0161li su iz obli\u017enjih Jelu\u0161i\u0107a i naselili su se u Kastvu. U ovoj ku\u0107i gdje je danas ordinacija, nekad je bila o\u0161tarija<\/em> koju je vodio moj nono. O\u0161tarija je propala, a ku\u0107a oti\u0161la na bubanj. U \u017eelji da povrati ku\u0107u, jedna je moja teta koja je tu \u017eivjela – a radila je kod jednog odvjetnika, s njim dogovorila da ne\u0107e raditi za pla\u0107u, nego da taj odvjetnik ku\u0107u otkupi u njezino ime. I tako je ku\u0107a ponovno do\u0161la u posjed moje obitelji. Puno sam tu ulo\u017eio, ali jako sam sretan zbog toga. U podrumu je moja konoba od vina i ulja. Svaki dan sam ovdje, \u010dak i kad nemam posla, ja ga na\u0111em. Planiram raditi sve dok ne umrem. Rekao sam svojoj supruzi da \u0107u radije umrijeti tu, kod stolca, nego doma u krevetu!”<\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gotovo 60 godina radnog sta\u017ea, tisu\u0107e pacijenata, nebrojeno mnogo stomatolo\u0161kih zahvata, vinograd, maslinik, fotografija, troje odraslih unuka i nepresu\u0161na \u017eivotna energija. Kako mu sve to uspijeva u 82. godini \u017eivota, pitali smo stomatologa Vatroslava Jelu\u0161i\u0107a. <\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":50418,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[1462,2822,2339,1189,2821],"class_list":["post-50415","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-cjelozivotno-ucenje","tag-kastav","tag-novo-vrijeme","tag-stomatolozi","tag-vatroslav-jelusic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50415","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50415"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50415\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/50418"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50415"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50415"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50415"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}