Na ulici je, zajedno s kolegom Pajom po\u010deo svirati 1987. godine, za Univerzijadu. “Uli\u010dno sviranje bio je na\u0161 odabir, a ne \u017eivotna nu\u017enost. Ubrzo smo po\u010deli puno nastupati i vani, bilo nas je posvuda. Krenuli smo i izdavati albume. Kad sam prvi put svirao na ulici u Grazu, ostao sam zadivljen. Bio je to za mene posve novi do\u017eivljaj. Kad sam se 1984. vratio iz vojske, visio sam na potezu KBZ – Kavkaz, Blato, Zve\u010dka. Sjajno smo se zezali i planirali kako \u0107emo i\u0107i u berbu gro\u017e\u0111a u Francusku. Tri dana smo pili i na kraju smo stvarno i oti\u0161li.”<\/p>\n\n\n\n Umjesto u vinorodnim regijama, zavr\u0161ili su u glavnom gradu- Parizu. “Ponio sam i svoju violu, nek’ se na\u0111e. I\u0161li smo autostopom do Stuttgarta, od Stuttgarta do Nantesa pa do Pariza. Za par dana je nestalo love i onda sam sku\u017eil’ da ljudi sviraju u metrou. Budu\u0107i da sam imao violu, nisam previ\u0161e razmi\u0161ljao. Iako, bio sam malo srame\u017eljiv pa sam stao u neki koridor i krenuo svirati. Za sat vremena zaradio sam za hotel, za ru\u010dak i za kino.”<\/p>\n\n\n\n Takav mu se \u017eivot jako svidio pa je odlu\u010dio ostati i nakon \u0161to se ostatak ekipe vratio u Zagreb. “Do\u0161ao sam na par dana, a ostao sam tri i pol godine! Bilo mi je sjajno! Sviralo se posvuda, \u010dak i u vagonima. Bilo je divnih kontakata i dru\u017eenja. Iako je sve to tada u Francuskoj bilo zabranjeno. Bilo je ljudi iz Ju\u017ene Amerike, Isto\u010dne Europe \u2013 sve redom izuzetno kvalitetni glazbenici. Mogli ste slu\u0161ati prekrasne koncerte u vagonima podzemne \u017eeljeznice. Svi smo se skompali i sjajno se dru\u017eili. \u010cak smo znali zaigrati i nogomet protiv inspektora u metrou. Pariz je za mene deuxi\u00e8me pays<\/em> \u2013 moja druga domovina. Na taj na\u010din me osvojio”, pri\u010da mi razdragano Had\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Ali usprkos lijepom i lagodnom \u017eivotu u francuskoj prijestolnici, odlu\u010dio se vratiti u Zagreb. “Ne\u0161to me vuklo natrag. Nisam mogao bez Zagreba. Kad sam se vratio, izdali smo prvu kazetu sa zagreba\u010dkim pjesmama i to je bio takav boom<\/em>! Nastavili smo svirati doma, ali i vani. Jedina razlika je \u0161to smo u Zagrebu svirali po 2, 3 sata, dok je, primjerice, u Austriji, bilo druga\u010dije \u2013 to se moralo ba\u0161 odraditi. Spavalo se i u autima. Divan je to \u017eivot bio, bili smo kao mala \u010derga. Svirali smo po Sloveniji, Italiji, Njema\u010dkoj, \u010ce\u0161koj, Ma\u0111arskoj i nagledali se svega i sva\u010dega.”<\/p>\n\n\n\n Devedesetih, nakon zavr\u0161etka Domovinskog rata, prisje\u0107a se Had\u017ei, sve je bilo sivo. Ni\u010dega nije bilo. \u010cak ni poznatog i opjevanog zagreba\u010dkog plavog neba. Tada su odlu\u010dili obilje\u017eiti 10. godi\u0161njicu Kraljeva ulice, iako su, otkriva kroz smijeh Had\u017ei, postojali tek devet godina.<\/p>\n\n\n\n “Napravili smo pravi, veliki tulum u Gavelli. Bio je to prvi veliki tulum u tom prostoru, pravi dru\u0161tveni doga\u0111aj. Potrajao je do jutra i o njemu se pri\u010dalo danima”, govori Had\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Kraljevi ulice svirali su i u Vlaku slobode za Vukovar, gdje su se tako\u0111er dr\u017eali zagreba\u010dkog repertoara. “Dr\u017eali smo se Zagreba jer drugo tada nismo ni znali svirati. Izbjegavali smo povi\u0161ene strasti, klonili smo se bilo kakvih politi\u010dkih konotacija. Od po\u010detka smo \u017eeljeli unositi vedrinu i \u0161iriti optimizam i takvi smo ostali i danas”, odlu\u010dan je Had\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Od samih po\u010detaka imali su dobru suradnju sa zagreba\u010dkim gradona\u010delnicima. “Prvih 50.000 kuna dala nam tada\u0161nja gradona\u010delnica Marina Dropuli\u0107 za prvi Cest is dBest<\/em> na Cvjetnom trgu. To je bilo 1997. Gosti su nam bili Ibrica Jusi\u0107, Drago Mlinarec, Boemi, legendarni \u0110ukica\u2026 Skupilo se pola Zagreba, Cvjetni trg je bio prepun. To je ono kad ostanete doslovno bez daha! I ostalo je, \u0161to bi se reklo – povijest.” Uskoro je na \u010delo Zagreba do\u0161ao Milan Bandi\u0107 s kojim su tako\u0111er uspje\u0161no sura\u0111ivali.<\/p>\n\n\n\n “On mo\u017eda u nekim momentima nije mogao u potpunosti razumjeti taj vid zabave. Mi smo bili dosta ambiciozni \u2013 imali smo \u017eelju od Zagreba napraviti Edinburgh \u2013 tamo\u0161nji festival nam je bio veliki uzor. Da smo to uspjeli, bili bismo najja\u010di u ovom dijelu svijeta. No, na\u017ealost, u Gradu to jednostavno nije prepoznato.”<\/p>\n\n\n\n No, njihovu su viziju prepoznali kolege. Nakon 3. izdanja festivala, obratila im se gospo\u0111a Branka Tropp, tada\u0161nja direktorica Turisti\u010dke zajednice Grada Vara\u017edina, s idejom da u tom gradu organizira festival uli\u010dnih \u0161eta\u010da.<\/p>\n\n\n\n “To su bili za\u010deci \u0160pancirfesta. Mi smo joj, naravno, pomogli, dali joj kontakte, pomogli oko logistike, \u010dak i sudjelovali u programu. Danas je \u0160pancirfest to \u0161to je upravo zato jer je iza festivala stao Grad. Na\u0161a je velika nesre\u0107a \u0161to mi nismo ni\u010diji. A to je u ovom poslu jako bitno. No, s druge strane imamo tu potpunu slobodu. Ne mo\u017ee\u0161 imati sve, o\u010dito”, zaklju\u010duje moj sugovornik.<\/p>\n\n\n\n Tijekom godina uli\u010dnog sta\u017ea upoznao je, ka\u017ee, cijelu galeriju likova – sve gradske ‘munjare’, pijance, prosjake. I dok razgovaramo, prilaze mu neki od njih. Za svakoga ima lijepu rije\u010d, nikoga ne zaboravlja.<\/p>\n\n\n\n “Uvijek smo im na neki na\u010din nastojali pomo\u0107i, iza\u0107i im u susret. Nismo im samo davali novce, uvijek smo tra\u017eili da zauzvrat ne\u0161to simboli\u010dno naprave. Poku\u0161ali smo im tako dati smisao. Pamtim jednu gospo\u0111u koja si je voljela popiti \u2013 dali bismo joj 10 kuna, a ona bi nama zauzvrat napisala neki recept, recimo, za poparu. Jedan bi gospodin pak ‘zaradio’ 5 kuna ako bi nam pogurao opremu u jednom smjeru. A ako bi je vratio, dobio bi jo\u0161 5 kuna i kavu. Neugodnosti je tako\u0111er bilo, ali moja filozofija je da ne pamtim lo\u0161e stvari. Bri\u0161em ih jer to je otrov.”<\/p>\n\n\n\n Had\u017ei je jako ponosan na \u010dinjenicu da je uli\u010dni festival Cest is dBest zapravo bio svojevrsni inkubator mnogih drugih kvalitetnih gradskih manifestacija.<\/p>\n\n\n\n “Iz Cesta<\/em> je nastalo Ljeto na \u0160trosu, Ljetno kino Gradec, Tkal\u010dijana, Festival zastavica, revitalizirali smo Markov sajam, zatim tu je MartinJE u Zagrebu. Iz Cesta<\/em> se \u2013 a to mnogi ne znaju – rodio i Advent u Zagrebu. To je bila Pajina i moja ideja. 2003. dali smo ponudu Turisti\u010dkoj zajednici Grada Zagreba i Gradskom uredu za kulturu. Turisti\u010dka zajednica je taj projekt prepoznala i preuzela ga, \u0161to je razumljivo jer mi ga sami ne bismo uspjeli realizirati. Na\u0161 prijedlog naziva bio je Advent u srcu Zagreba. Poslije je koncept pro\u0161iren na cijeli gad, ali izvorno to je bila na\u0161a ideja”, otkriva mi Had\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Nakon nekoliko desetlje\u0107a sviranja po ulicama raznih svjetskih gradova, Kraljevi ulice popeli su se i na neke ekskluzivnije pozornice. Tako su tri puta nastupili na Dori, 2008. su i pobijedili i plasirali se u finale Eurosonga u Irskoj.<\/p>\n\n\n\n “Sve je to divno i krasno”, re\u0107i \u0107e Had\u017ei, ali za njega nema do svirke na ulici. Dodaje i da bez obzira na dugogodi\u0161nji glazbeni sta\u017e i \u010dak 22 objavljena albuma, jo\u0161 uvijek nije ostvario status slobodnog umjetnika. No, ta pri\u010da ulazi u kategoriju onih koje ne \u017eeli pamtiti i zbog njih gubiti \u017eivce. Ponosan je na postignuto i zadovoljan je svojim \u017eivotom. Kad bi se ponovo rodio, sve bi, ka\u017ee, opet ponovio<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/08\/lulek-740x493.jpg\")
Bezbri\u017eni pari\u0161ki dani<\/h3>\n\n\n\n
Zagreb te zove<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/08\/hadzi-katedrala-740x444.jpg\")
Suradnja s Gradom<\/h3>\n\n\n\n
Cest kao inspiracija drugima<\/h3>\n\n\n\n
\u017divot na ulici i gradske face<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/08\/rudar-740x493.jpg\")
Projekti koji su postali dio zagreba\u010dkog identiteta<\/h3>\n\n\n\n
Ulica dra\u017ea od blje\u0161tavih pozornica<\/h3>\n\n\n\n