{"id":507,"date":"2014-04-10T09:59:13","date_gmt":"2014-04-10T07:59:13","guid":{"rendered":"http:\/\/mojevrijeme.hr\/?p=507"},"modified":"2023-05-14T13:11:15","modified_gmt":"2023-05-14T11:11:15","slug":"vesna-parun-bila-sam-majka-zena-i-ljubavnica-kuharica-i-sluskinja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2014\/04\/vesna-parun-bila-sam-majka-zena-i-ljubavnica-kuharica-i-sluskinja\/","title":{"rendered":"Vesna Parun: Bila sam majka, \u017eena, ljubavnica, kuharica i slu\u0161kinja"},"content":{"rendered":"<p><strong>Da je \u017eiva, Vesna Parun bi 10. travnja 2014. godine proslavila 92. ro\u0111endan. Najve\u0107a hrvatska pjesnikinja \u017eivjela je te\u0161ko, na marginama dru\u0161tva; ponekad svojim, a ponekad tu\u0111im izborom. \u0160to je o svojem stvarala\u0161tvu, ljubavi i pornografiji rekla jo\u0161 1969. godine na svoj 47. ro\u0111endan pro\u010ditajte u tekstu kojega prenosimo iz tada\u0161njeg visokotira\u017enog magazina Start.\u00a0<\/strong><\/p>\n<p>Tog jutra kad sam u\u0161ao u kaoti\u010dni stan Vesne Parun knjiga je bila gotova &#8211; &#8220;od\u0161tampana&#8221;! Svojom rukom pisala je\u00a0tekstove raznobojnim flomasterima. Bez \u0161tamparskih strojeva, bez urednika, bez lektora, korektora, metera,\u00a0direktora tiskare, izdava\u010da&#8230;<\/p>\n<p>&#8220;Mene je potaklo sje\u0107anje na staro doba kad su ljudi u\u00a0manastirima sami pravili knjige igraju\u0107i se kaligrafijom,\u00a0bojama, crte\u017eom. Nisam znala da to mogu. Nekada, kad\u00a0sam pisala neke sonete, sama sam pravila po\u010detne inicijale,\u00a0nekoliko no\u0107i sam ih radila.\u00a0Uspjeli su.\u00a0Jo\u0161 dok sam bila djevoj\u010dica voljela sam crtati, igrati se\u00a0bojama.\u00a0Poslije sam to zapustila, ili bolje: lirika je prevagnula i\u00a0raspr\u0161ila moje djetinje \u017eelje.\u00a0Upravo kad sam po\u010dela pisati poeziju za djecu to je probudilo\u00a0u meni davno zakopanu strast.\u00a0Potje\u010dem s otoka Zlarina, a odatle mo\u017eda i smisao za\u00a0strpljivost i upornost, takvi su svi oto\u010dani.&#8221;<\/p><div id=\"mojev-3699702788\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>Umjetni\u010dko strpljenje, me\u0111utim, prestaje kad se na\u0111e u\u00a0sukobu s izdava\u010dima koji su nemarni, koji se cjenkaju,\u00a0vra\u0107aju tekstove koje dr\u017ee po godinu dana u ladicama.<\/p>\n<p>&#8220;<span style=\"line-height: 1.5em;\">Nisam htjela da im nudim &#8220;I\u0161\u010dezle ljestve&#8221;, kao \u0161to ve\u0107\u00a0<\/span>dugo ne nudim stihove, nego ih sama \u0161tampam i sama\u00a0prodajem knjige.\u00a0<span style=\"line-height: 1.5em;\">Tako sam do\u0161la na ideju da sama sve na\u010dinim kola\u017eima,\u00a0<\/span>letrasetom i svim mogu\u0107im likovnim tehnikama koje sam u\u00a0sebi osje\u0107ala. Bila bih najsretnija kad bih imala svoj\u00a0\u0161tamparski stroj pa da je umno\u017eim, da \u0161tampam dalje svoje knjige.&#8221;<\/p>\n<div id=\"attachment_513\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption alignnone\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-513\" class=\"size-medium wp-image-513 \" src=\"http:\/\/mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/parun_1-636x352.jpg\" alt=\"Vesna Parun\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/parun_1-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/parun_1.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-513\" class=\"wp-caption-text\">Vesna Parun (foto: Vlado Dui\u0107, Start 1969.)<\/p><\/div>\n<p>\u017dena umjetnik koja je u na\u0161oj literaturi rekla sve o ljubavi. Nijedna \u017eena nije pjevala tako strasno i iskreno kao Vesna\u00a0Parun &#8211; pjesnikinja koja je dosad osvojila \u010detiri visoke nagrade za poeziju i Orden rada sa zlatnim vijencem\u00a0na\u0161la se u polo\u017eaju da ne samo \u0161to sama \u0161tampa po raznim tiskarama svoje stihove nego da ih sama i prodaje, pa ih na\u00a0kraju vlastoru\u010dno, u nestrpljenju stvara.<\/p>\n<p>Otkrila nam je i svoj otu\u017eni sistem: po\u0161to je ulo\u017eila nekoliko milijuna starih dinara u \u0161tampanje pjesama za djecu i\u00a0onih za &#8220;starije&#8221;, kao nedavno &#8220;Ukleti da\u017ed&#8221;, ostala je du\u017ena tiskarama, du\u017ena ljudima da im \u0161alje stihove po\u0161tom;\u00a0po mjesec dana putuje od \u0161kole do \u0161kole, recitira svoje stihove, a zatim na kraju prima narud\u017ebe za svoje knjige koje\u00a0joj le\u017ee u pra\u0161ini u hodniku njenog stana u Ulici Marijana Badela 15\/II.<\/p>\n<p>&#8220;Trebala bih na\u0107i pomo\u0107nika koji bi mi nosio knjige na po\u0161tu, koji bi mi donosio ljepilo, papir za kola\u017e, boje, koji bi\u00a0tr\u010dkarao po tiskarama, mu\u010dio se na \u0161alterima. Ne mogu vi\u0161e sama.\u00a0Ne razumijem se u knjigovodstvo. Vidite i\u00a0sami u kakvom sam kaosu, kako mi stan izgleda.\u00a0Ovaj sam stan dobila od grada Zagreba prije 17 godina. U njemu je bila moja porodica, moji ro\u0111aci, bilo ih je tu na\u00a0stotine, samo ja nisam imala neki kut! Napokon sam prije tri mjeseca ostala sasvim sama u stanu, odavde je iza\u0161ao\u00a0ro\u0111ak pred kojim sam pobjegla pa sam tri godine stanovala u nekoj sobici.\u00a0Tu sad treba sve iz temelja urediti.\u00a0Ja to svakog dana pomalo sre\u0111ujem, pa zabrljavim, odvede me neka sre\u0107a, ili nesre\u0107a u pjesmu, ili odem na knji\u017eevno\u00a0ve\u010de. Sad imam prvi put u \u017eivotu prostor za \u017eivot, za stvaranje.<\/p>\n<p>Ova posljednja knjiga me umorila. Radila sam je kao u transu, u ekstazi. Uostalom, sav moj \u017eivot je u ekstazi. Za mene\u00a0postoji u \u017eivotu samo ekstaza. Ne razlikujem ima li u toj ekstazi neke moralne sre\u0107e, nekog sazrijevanja, ne\u010dega\u00a0eti\u010dkog. To je moj \u017eivot, svagda\u0161nji.\u00a0Na\u0111em se, prijatelji moji, na nekoj pustoj livadi, ujutro kad jo\u0161 ni zvijeri nisu probu\u0111ene pa se skinem gola i tr\u010dim,\u00a0tr\u010dim izme\u0111u tratin\u010dica i vrijeska, oslobo\u0111ena sebe. Ne osje\u0107am svoje tijelo. \u010cu\u010dnem do potoka da se napijem, osjetim\u00a0travku na grudima.\u00a0To je za mene ekstaza osjetila.<\/p>\n<p>Nema to veze sa seksom, erotikom. Kao asketa. Ali i ne kao on, mo\u017eda je to spajanje s prirodom zbog nekog stiha, ili\u00a0radi neke ljubavi koja \u0107e mi se zgoditi.\u00a0A tada se vrati ku\u0107i, izroni iz trave puna \u017eelja za \u017eivotom. Osjeti se kao kalu\u0111erica. Zaboravi na svoje tijelo i predaje se\u00a0poeziji.<\/p>\n<p>Uvijek pi\u0161em stihove u krevetu. Satima le\u017eim, skupljenih nogu, osjetim kako mi se bedra\u00a0priljubljuju i spajaju kao u peraje, osjetim se kao sirena i ponirem u svijet rije\u010di. To je druga ekstaza. Nije mi potrebno da lutam. Ja vi\u0161e ne odlazim na more. Nikuda vi\u0161e ne odlazim. Ja le\u017eim u krevetu i \u010dekam ritam, da\u00a0me muzika ponese. Kao u snu bogata sam smaragdnih uvala, borova, rtova, pe\u0107ina, stalagmita. Danima se ne gledam\u00a0u ogledalo.&#8221;<\/p>\n<h3><span style=\"line-height: 1.5em;\">&#8220;Kao sirena ponirem u svijet rije\u010di&#8221;<\/span><\/h3>\n<p><span style=\"line-height: 1.5em;\">Poku\u0161avamo ispitati obi\u010dnog \u010dovjeka u Vesni, tragaju\u0107i za njim, da bismo ga na\u0161li u jednoj re\u010denici, da bismo ga\u00a0<\/span>oslikali kao onoga najjednostavnijeg koji na uglu ulice u ljetno predve\u010derje li\u017ee sladoled. Pa joj spomenemo i televizor,\u00a0koji ona nema.<\/p>\n<p>&#8220;Mene televizor ne zanima, to je za mene la\u017eno povezivanje, ne\u0161to kao uniformiranje, kao u kasarni\u00a0kad svira truba, pa \u0107emo svi vojnici, sada eto, morati da potr\u010dimo sjesti da gledamo neku utakmicu,\u00a0dramu, film, pri\u010du, bilo \u0161to.&#8221;<\/p>\n<p>Ona sama taj medij povezuje s porodicom i ja nehotice spomenem pjesmu &#8220;Ti koja ima\u0161 nevinije ruke&#8221;, pjesmu za\u00a0koju svi znamo da je za nju bila sudbonosna, pjesmu koju je i \u0160pi\u0161i\u0107 uglazbio, i po\u0161tujemo taj martirij koji ona\u00a0spominje kad govori o sebi ili o toj ba\u0161 najkonkretnijoj ljubavi, koja je potvr\u0111ena i slomljena u toj antologijskoj pjesmi.<\/p>\n<p>I \u017eena koja se uspjela uzdignuti iznad svoje ljubomore i strasti, i \u017eudnje, pa napisati stihove, zapravo pismo \u017eeni koja\u00a0se udala za njenoga jedinog i najve\u0107eg ljubavnika njene mladosti, stihove <em>Ti koja ima\u0161 ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovom snu<\/em> danas govori s tugom o toj sudbonosnoj ljubavi, i pjesmi. Ona plaho i kao ovla\u0161 (ne iz neke osvete) kazuje do\u0161ljaku\u00a0novinaru kako u \u017eivotu, istinskom, taj njen \u010dovjek nije ostao sretan i i kako ta \u017eena nije ostala uz njegovo uzglavlje,\u00a0ostala blaga njegovu snu.<\/p>\n<p>Upravo ti stihovi, taj tragi\u010dni epilog jedne ljubavi odveo ju je dalje od nje same, na zamr\u0161ene putove u kojima se vi\u0161e\u00a0nikada ne\u0107e skrasiti u nekoj porodici, u kojima \u0107e jo\u0161 samo jednom izvr\u0161iti poku\u0161aj da bude voljena u braku, a tada \u0107e\u00a0pobje\u0107i nakon nekoliko mjeseci izvan svega i bit \u0107e samo svoja, i biti u stvari, kako sama ka\u017ee, sva\u010dija kao pjesnik, kao\u00a0\u010dudotvor rije\u010di.<\/p>\n<p>&#8220;Bila sam majka, \u017eena i ljubavnica, kuharica i slu\u0161kinja. Formalni brak nisam uspjela ostvariti. &#8221;<\/p>\n<p>Prokleto slobodna \u017eena, uvijek prisutna me\u0111u ljudima, a uvijek oslobo\u0111ena svih formalnosti. Mo\u017eda i ne bi bila\u00a0pjesnik da joj je stan sasvim gra\u0111anski uredan, da joj je rukopis \u010dist, a o\u010di posve neznati\u017eeljno smirene.<\/p>\n<h3>Njen prozor je ostao otvoren<\/h3>\n<p>&#8220;Da li sam ikad u \u017eivotu \u017eeljela biti mu\u0161karac? \u00a0Nekad sam jako predbacivala prirodi zbog tog propusta. Bila bih\u00a0moreplovac, istra\u017eiva\u010d, splavar, lovac na kitove i spavala bih sa zave\u017eljajem ispod glave.\u00a0U prosvjeti ili u privredi mu\u0161karac je naj\u010de\u0161\u0107e direktor, u umjetnosti izdava\u010d, glavni redaktor. \u017dene\u00a0su tu u manjini. Zbog toga je za mu\u0161karca prodor u umjetnost ne\u0161to drugo nego za \u017eenu. Zbog toga\u00a0katkad dr\u017eim u zubima lulu.&#8221;<\/p>\n<p>Mnoge su njene pjesme nastale nakon neposlatih pisama, ili nakon pisama koja su stizala u njen po\u0161tanski sandu\u010di\u0107.\u00a0Ta pisma bila su za nju \u010desto sudbonosna. U hodniku u jednoj ko\u0161ari jo\u0161 uvijek \u010duva pismo mladog popravlja\u010da orgulja\u00a0koji je uspio da je poljubi pa je nakon toga napisao da je ona prva svjetlost njegova \u017eivota.\u00a0Sa\u010duvala je pismo nekog kapetana tunolovca koji je pisao o tome kako su svi mornari, u vrijeme dok je ona u kabini\u00a0pisala stihove, opipavali njen kupa\u0107i kostim koji se su\u0161io na palubi.<\/p>\n<p>&#8220;Ne vjerujem da kod ljudi postoji neka potreba za pornografijom. Ako se to naduvava vje\u0161ta\u010dki i preuveli\u010dava,\u00a0dobivamo izopa\u010denu, la\u017enu sliku svijeta u \u010dijem sredi\u0161tu stoji gola golcata \u017eena.\u00a0Na\u0161i stari bili su kudikamo jednostavniji, nisu izmi\u0161ljali jeftine afrodizijake.\u00a0Oni su pri\u017eeljkivali mnogo i strasno su i dugo u sebi raspirivali \u017ee\u0111 za ispunjenjem zabranjenih \u017eelja, ali su ipak\u00a0zavirivali pod suknje i \u0161alove tek toliko koliko je bilo dovoljno da im zagolica bujnu ma\u0161tu, ba\u0161 kao \u0161to pravi gurman\u00a0ne\u0107e presoliti ni odvi\u0161e zabiberiti jelo koje obo\u017eava, \u017eestinom za\u010dina koji bi mogao i da ubije okus tog jela. \u00a0Danas svako jelo seksualnih gurmana-pornografa ima isti okus, istu boju.&#8221;<\/p>\n<p>Dvadeset i peta knjiga Vesne Parun ozna\u010dava 25-godi\u0161njicu njenog, kako re\u010de, ozbiljnog pjesni\u010dkog rada. Naime, ljeti\u00a01945. ona je prvu svoju pjesmu objavila u zagreba\u010dkom &#8220;Narodnom listu&#8221;.\u00a0Gle, \u0161to se moglo dogoditi! Zar se doista nitko ovog ljeta, koje je ve\u0107 na izmaku, nije sjetio da joj odnese buket ru\u017ea i\u00a0\u010destita? U\u010dinio je to &#8220;Start&#8221;.<\/p>\n<p>Ali ni ru\u017ee, ni fotografiranje, pa ni na\u0161 dugi razgovor nije omeo Vesnu Parun. Ona je, reklo bi se, dosta mehani\u010dki\u00a0pri\u010dala. U\u010dini mi se na rastanku da nije znala po \u0161to sam do\u0161ao.<\/p>\n<p>Opra\u0161taju\u0107i se, pogled joj je ve\u0107 nekuda odlutao, kao u nekoj ekstazi. Njen prozor je ostao otvoren. A ona se nije\u00a0pojavila. Tek stihovi &#8220;Ekstaze&#8221;:\u00a0<em>Tako sam nepomi\u010dna kao da je sve \u0161to je u meni pokretljivo zatajilo zauvijek.\u00a0<\/em><em>Tada iz najzapu\u0161tenije ba\u0161te iza\u0111e ljeto i spotakne se o mene.\u00a0<\/em><em>A ja sam sretna.\u00a0<\/em><em>I tako, eto, nadrasla sam bol i prezrela uspomene.\u00a0<\/em><em>Tako sam nepomi\u010dna da za prvi put osje\u0107am kretanje svijeta kao nagomilanu slatku\u00a0<\/em><em>hranu.<\/em><\/p>\n<p>U krevetu. Pjesnik u krevetu. Vidra, ili Amazonka na\u0161e poezije pretvorena u sirenu, posve usamljenu, svedenu na stih\u00a0i na to da isti taj stih sutra proda na prvom po\u0161tanskom \u0161alteru.<\/p>\n<p><em>\/autor: Marino Zurl, foto: Vlado Dui\u0107, Start 1969. \/ <a title=\"Yugopapir\" href=\"http:\/\/yugopapir.blogspot.com\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Yugopapir<\/a>\/<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-974922241\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da je \u017eiva, Vesna Parun bi 10. travnja 2014. godine proslavila 92. ro\u0111endan. Najve\u0107a hrvatska pjesnikinja \u017eivjela je te\u0161ko, na marginama dru\u0161tva; ponekad svojim, a ponekad tu\u0111im izborom. \u0160to je o svojem stvarala\u0161tvu, ljubavi i pornografiji rekla jo\u0161 1969. godine na svoj 47. ro\u0111endan pro\u010ditajte u tekstu kojega prenosimo iz tada\u0161njeg visokotira\u017enog magazina Start. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":516,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[101,328,100],"class_list":["post-507","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-poezija","tag-retro","tag-vesna-parun"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/507","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=507"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/507\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/516"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=507"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=507"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=507"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}