Zaigrana i mudra<\/h3>\n\n\n\n
“Nestrpljiva sam poput djeteta, \u017eivahna i zainteresirana za svijet oko sebe. S godinama sam shvatila da djeca, iako su najvrjednija bi\u0107a na Zemlji, imaju mane. Kao i mi, odrasli. Te je mane va\u017eno prepoznati i prona\u0107i nekoga tko \u0107e te zbog tih mana voljeti. To je manje-vi\u0161e recept za sretan \u017eivot”, govori mi svojim zvonkim glasom, uz vragolasti osmijeh.<\/p>\n\n\n\n
Kada joj ka\u017eem kako je mudra i kako je ta mudrost dragocjena, ka\u017ee mi da ne zna odakle ona dolazi. “Nekad sam mislila da treba puno razmi\u0161ljati. Danas shva\u0107am da u \u017eivotu moramo raditi i druge stvari \u2013 \u017eivjeti i obra\u0107ati pozornost na sve oko sebe. Na svom dramsko-pedago\u0161kom programu nastojim balansirati onu roditeljsku, odraslu ozbiljnost, za kojom imam potrebu \u2013 pa imam 62 godine, zaboga!”<\/p>\n\n\n\n
Dodaje kako je va\u017eno u obzir uzeti i svoje genetsko, obiteljsko i tradicijsko naslje\u0111e, ali i utjecaje iz pro\u0161lih vremena uskladiti sa suvremenim \u017eivotom kojega \u017eivimo. “Sve to treba po\u0161tivati i sagledati bez vi\u0161ka ta\u0161tine i egomanije. Treba svijet gledati dje\u010djom znati\u017eeljom. Strah nam smeta! Moja je misija da strah kod djece poku\u0161am svesti na mjeru opreza, jer je on koristan kad ase pretvori u oprez. Djeca se ne trebaju bojati \u2013 govoriti, voljeti drage ljude, pokazati osje\u0107aje. Takav posao sada imam i ne mogu Vam re\u0107i koliko sam zbog toga sretna i zahvalna”, ozareno govori Ksenija.<\/p>\n\n\n\n
Treba imati i malo sre\u0107e<\/h3>\n\n\n\n
Iz osobne znati\u017eelje, pitam je kako i gdje se pronalazi posao poput njezinog. Kako je znala da ba\u0161 to \u017eeli raditi i kako je znala da je to to?<\/p>\n\n\n\n
“Moja pri\u010da je dosta bajkovita. Iako, mnogi ljudi nisu svjesni bajkovitosti u svojim pri\u010dama. Svaka je ja\u010da od onoga \u0161to stoji na papiru. Ja sam potekla iz obitelji u kojoj sam bila malo ru\u017eno pa\u010de, u smislu da sam uvijek voljela \u010ditati i \u017eeljela znati, a moja majka, koja je rano postala samohrana jer mi je otac umro kada sam imala sedam godina, nije bila pismena \u017eena. Ona zapravo uop\u0107e nije razumjela moje potrebe. A jedna od mojih vrlo izra\u017eenih potreba i osobina bila je upu\u0107enost na druge ljude, na djecu. To je kod mene po\u010delo vrlo rano. Sad vidim i znam da ni\u0161ta nije bilo slu\u010dajno”, govori mi.<\/p>\n\n\n\n
Od najranijih dana pokazivala je interes za poeziju i kazali\u0161te. “Imala sam sre\u0107e jer su moji u\u010ditelji to prepoznali. Kada sam malo odrasla i jo\u0161 vi\u0161e osvijestila svoje potrebe i afinitete, krenula sam studirati ono \u0161to sam voljela – upisala sam tada\u0161nju jugoslavistiku i knji\u017eevnost. Tu je bilo va\u017eno puno \u010ditati, u\u017eivala sam. Upijala sam Zagreb, za mene novi grad jer sam odrastala u Petrinji, na u\u0161\u0107u Petrinj\u010dice u Kupu. Bilo je to prekrasno djetinjstvo \u2013 mogla sam \u017eivjeti s prirodom, brati \u0161ljive, gro\u017e\u0111e\u2026 A i kultura tog grada nije zanemariva. To je sve u\u0161lo u mene kao u spu\u017evu. Kada sam do\u0161la u Zagreb, s velikim o\u010dima provincijalke, trebalo je sru\u0161iti neke zidove u mojoj glavi.”<\/p>\n\n\n\n
Tu joj je, ka\u017ee, jako puno pomogao dramski pedagog, Radovan Licht Milanov: “On je bio intelektualac koji nije ba\u0161 imao sretan \u017eivotni put, ali je volio ljude, volio je mlade, imao puno mudrosti i silnu potrebu da sve to prenese na druge ljude. U to je vrijeme vodio studentsko kulturno-umjetni\u010dko dru\u0161tvo Ivan Goran Kova\u010di\u0107 – kazali\u0161nu sekciju Goran i tu sam prona\u0161la, za vrijeme studija, svoju luku. Tu je nastao i moj nadimak Latica, inspiriran nadrealisti\u010dkom dramom Radovana Iv\u0161i\u0107a, Akvarij.”<\/p>\n\n\n\n
Poput \u0160enoine Branke<\/h3>\n\n\n\n
Ubrzo je Ksenija zakora\u010dila i u svijet rada, iako je i za vrijeme studija volontirala i radila kao vanjska suradnica u Centru mladih Ribnjak.<\/p>\n\n\n\n
“No, kad sam diplomirala, 1983., u Ribnjaku nije bilo posla. Onda sam si zamislila da \u0107u kao \u0160enoina Branka prosvje\u0107ivati hrvatski narod. I tako sam dospjela u selo Ivanska koje se smjestilo izme\u0111u \u010cazme i Bjelovara, a meni se tada \u010dinilo da je Bog tamo rekao laku no\u0107. Moja zelena putna torba i par dinara u d\u017eepu.”<\/p>\n\n\n\n
Ponudu za posao dobila je i iz Huma na Sutlli, ali odabrala je Ivansku jer je tamo mogla stanovati u \u0161koli \u2013 imali su sobicu za u\u010ditelja, a vodu je uzimala na bunaru. To joj je, ka\u017ee, bilo blisko njezinoj Petrinji.<\/p>\n\n\n\n
“Tamo je ubrzo uslijedio \u0161ok \u2013 predavala sam hrvatski djeci od petog do osmog razreda, a bilo je djece u sedmom razredu koja su bila doslovno nepismena! Nisu poznavala grafiku hrvatskog jezika. To je za mene bilo veliko isku\u0161enje. Nastavni\u010dko okru\u017eenje s tim je ve\u0107 bilo raskrstilo i pomirilo se. Tada\u0161nja \u0161kolska pedagoginja dr\u017eala mi je ruku i govorila: – Ne mo\u017ee\u0161 mu dati jedan, on \u0107e dobro brati kukuruz!”<\/p>\n\n\n\n
“A ja sam samo htjela dijete na polugodi\u0161tu ocijeniti prema njegovom stupnju znanja, nisam ga htjela ni kazniti, ni poniziti. Mislila sam da bi ga lo\u0161a ocjena mogla trgnuti, motivirati. Bilo je i romske djece s kojom se nitko nije bavio. Nije bila mogu\u0107a nikakva kulturna hrana, ni kazali\u0161na, ni filmska jer bi film u bjelovarskom kinu zavr\u0161io nakon odlaska posljednjeg autobusa za Ivansku”, prisje\u0107a se Ksenija.<\/p>\n\n\n\n
Tako je, ka\u017ee, nakon godine dana, shvatila da se nalazi u “duhovnom grobu”, u kojemu je imala jednu prijateljicu za koju ka\u017ee da joj je doslovno spasila \u017eivot jer bi bez nje bila uvenula. “Osje\u0107ala sam se tada jako slabom. Bilo je, sre\u0107om, i dobrih ljudi \u2013 oni su uvijek prisutni. Oni i svemirska sre\u0107a.”<\/p>\n\n\n\n
Svi putevi vode \u2013 na Ribnjak<\/h3>\n\n\n\n
I tako je, zahvaljuju\u0107i upravo svemirskoj sre\u0107i, u novinama ugledala natje\u010daj za voditelja literarnih aktivnosti u Pionirskom domu Marko Ore\u0161kovi\u0107 \u2013 ustanovi osnovanoj 1953. godine, iz potrebe da se siroma\u0161noj djeci pru\u017ee sadr\u017eaji, mogu\u0107nosti i igra\u010dke. “To je bio poligon za sve moje sposobnosti, vje\u0161tine i ideje”, govori mi Ksenija.<\/p>\n\n\n\n “Radili smo radionice koje su bile pedago\u0161ki i metodolo\u0161ki desetak godina ispred svog vremena i to najvi\u0161e zahvaljuju\u0107i kazali\u0161nom redatelju Nik\u0161i Eterovi\u0107u koji je bio tako\u0111er vanjski suradnik. Bili smo ustanova od posebnog dr\u017eavnog interesa \u2013 tu su se okupljali napredni ljudi i dr\u017eava je puno ulagala u nas. To je bila sinergija dru\u0161tvenog aktivizma i osobnog anga\u017emana. I tu sam se, opet uz ne\u0161to sre\u0107e, zatekla ja i nau\u010dila ono \u0161to i danas koristim u svom radu. Bio je to sudbinski splet okolnosti”, otkriva Ksenija Ro\u017eman.<\/p>\n\n\n\n Kroz ovaj anga\u017eman primijetila je da su djeca u literarnim aktivnostima u \u0161koli, kako ka\u017ee, bila pogre\u0161no usmjeravana. Bilo im je te\u0161ko pisati, lektira je bila obavezna, a oni su bili prisiljeni raditi mnoge stvari koje zapravo nisu \u017eeljeli.<\/p>\n\n\n\n “I tada sam im ponudila kazali\u0161te. Tajna moje specifi\u010dnosti je u tome \u0161to sam autenti\u010dna. Kopala sam po sebi i iskopala ne\u0161to \u0161to je u meni istinsko. Kazali\u0161tem sam se bavila cijeli \u017eivot, odgajali su me ljudi koji su se tako\u0111er kazali\u0161no izra\u017eavali i sve ostalo bilo je logi\u010dan slijed.”<\/p>\n\n\n\n Svoju je grupu dovodila u Ribnjak, radilo se i no\u0107u, pri\u010da mi. “Bilo je jako puno divnih dogodov\u0161tina. Motivacija mi je bila samo ispunjenost, sadr\u017eaj. Novac mi nije bio bitan, bilo mi je va\u017eno da si mogu platiti podstanarski stan. Prvo vrijeme mi je pomogla kolegica iz Ribnjaka, koja mi je postala i prijateljica \u2013 dala mi je svoju ku\u0107u da tamo malo \u017eivim. Onda sam upoznala supruga koji je dobar \u010dovjek i uvijek me podr\u017eavao. Uz moje dvoje djece jo\u0161 sam detaljnije otkrila tko su djeca zapravo i kako s njima treba raditi, pona\u0161ati se”, pri\u010da mi Ksenija.<\/p>\n\n\n\n Ksenija Ro\u017eman rado se anga\u017eira u brojnim projektima i \u010dvrsto vjeruje u rad za op\u0107e dobro: “To sam rano osvijestila, sudjelovala sam i na radnim akcijama, \u010dak pet puta. Moja \u017eivotna filozofija ka\u017ee da sigurno postoji neka sila dobra koja treba pomo\u0107. Ja \u017eelim biti dio te sile jer ona ne mo\u017ee biti sama. Ona treba na\u0161u pamet, na\u0161u marljivost, po\u017ertvovnost. Ako treba ostati i raditi cijelu no\u0107, pomo\u0107i kolegi, ostati dulje i zatvoriti ured. Ja sam uvijek na raspolaganju.”<\/p>\n\n\n\n Primje\u0107ujem kod nje i veliki \u017eivotni optimizam. “Je, optimist sam. Ali koja je alternativa? Ona je puno mra\u010dnija, ne mogu nositi tu koli\u010dinu straha stalno sa sobom. To paralizira \u010dovjeka. Imam duh koji mi ka\u017ee \u2013 nemoj se okretati na tu stranu, gledaj svijetle trenutke, gledaj ljude, gledaj one kojima treba\u0161”, mudro govori Ksenija.<\/p>\n\n\n\n Cijeli radni vijek provela je u Centru mladih Ribnjak, a sura\u0111uje i s Dru\u0161tvom Na\u0161a djeca. “To je moj svijet i uvjerena sam da imam misiju i poziv. Da mi danas ka\u017eu da moram u mirovinu, \u0161to \u0107e mi sigurno re\u0107i jer treba otvoriti mjesto mladima, ja sam spremna re\u0107i \u2013 dobro, ako ima potrebe i prostora i nekome trebam, ja \u0107u raditi, bez ikakve naknade. Samo se nadam da \u0107u biti zdrava i da \u0107u to mo\u0107i.”<\/p>\n\n\n\n Dodaje kako kroz svoje programe ne odgaja zvijezde, nagla\u0161ava kako to \u0161to radi nije te\u010daj. “Ja djeci poma\u017eem u odrastanju. Predstavljam im kazali\u0161te i koristim ga kao poligon za odgoj. Osim toga, \u00a0ja\u010dam i osobnost koju kod djeteta treba prepoznati.”<\/p>\n\n\n\n “U mojoj prvoj dramskoj skupini bili su neki danas poznati ljudi – Dunja Mazzocco Drvar, Ozren Grabari\u0107, Anita Mati\u0107-Deli\u0107 i mnogi drugi. Oni danas ka\u017eu da im puno zna\u010di ono \u0161to smo mi tada bili jedni drugima. I ne zaboravljaju to. Znate \u0161to su mi oni dali? Svoju djecu! Njihova djeca danas idu kod mene na dramsku! To je ljubav!”<\/p>\n\n\n\n Ksenija Ro\u017eman ka\u017ee kako je dramska pedagogija u razvijenijim je zemljama ve\u0107 dugo afirmirana, dok kod nas jo\u0161 nije u\u0161la u slu\u017ebeni kurikulum. Ona djecu u\u010di da kazali\u0161te ne smije biti dosadno.<\/p>\n\n\n\n “Kada djeca to shvate i prepoznaju u sebi potrebu da u sebi to pro\u010deprkaju, onda se javljaju novi na\u010dini izra\u017eavanja. I to je ono \u0161to bih voljela da i srednjo\u0161kolska dob usvoji. Puno je zamki oko njih, jako im je te\u0161ko.”<\/p>\n\n\n\n Djeca je, ka\u017ee, \u010desto i pokre\u0107u, poti\u010du na akciju i ne daju joj da se uspava. “S njima stalno u\u010dim, \u017eiva sam. Bitno je da djeca budu svoja, da shvate da ne mogu uvijek biti odlika\u0161i. Va\u017eno je da budu \u2013 djeca!”<\/p>\n\n\n\n Ksenija Ro\u017eman dramska je pedagoginja u Centru mladih Ribnjak u Zagrebu. Svakodnevno radi s djecom u okviru dramskih grupa koje vodi. Ali, to je puno vi\u0161e od savladavanja odre\u0111enih gluma\u010dkih vje\u0161tina. Ksenija se djeci daje u potpunosti, a svojom im mudro\u0161\u0107u i toplinom poma\u017ee u odrastanju. Iako joj se bli\u017ei mirovina, ni ne pomi\u0161lja na mirovanje, a radit \u0107e, ka\u017ee, dok god nekome bude potrebna.<\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":50877,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[120,2833,2832,957,2339],"class_list":["post-50873","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-djeca","tag-dramska-pedagogija","tag-ksenija-rozman","tag-mirovina","tag-novo-vrijeme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50873","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=50873"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/50873\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/50877"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=50873"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=50873"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=50873"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/umjetnik-u-gladovanju-740x444.jpg\")
Rad za op\u0107e dobro<\/h3>\n\n\n\n
\u0160to mi daju djeca?<\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/ksenija-rozman-740x444.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\")
\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"