Iz perspektive dana\u0161njeg svijeta visoke tehnologije i ubrzanog na\u010dina \u017eivota, brojna zanimanja koja su u pro\u0161losti bila sasvim uobi\u010dajena novijim se generacije \u010dine posve bizarnima. Ta tko bi u ovom u\u017eurbanom svijetu, primjerice, imao strpljenja rukom prepisati knjigu? No, u svoje vrijeme takvi su poslovi bili tra\u017eeni i pla\u0107eni \u2013 prisjetili smo se nekih koji su nestali davno, ali i onih koji su se tra\u017eili jo\u0161 prije samo nekoliko desetlje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Godina je 1863. i Zagreb ne zaostaje za svjetskim gradovima koji uvode plinsku javnu rasvjetu. No, plinske je svjetiljke trebalo ru\u010dno paliti, gasiti i puniti, pa se ukazala potreba za novim zanimanjem \u2013 na\u017eiga\u010dima. Zagreba\u010dki su na\u017eiga\u010di brinuli o 364 takve lampe te su po suncu, ki\u0161i i snijegu svakodnevno u uniformama, s ljestvama na ramenima te \u0161tapom i lanternom u ruci, osvjetljavali grad. Ova je profesija nestala s pojavom struje, no Zagreb se mo\u017ee pohvaliti da kao jedan od rijetkih europskih gradova i danas upo\u0161ljava dva na\u017eiga\u010da koji brinu o 214 aktivnih, originalnih plinskih svjetiljaka na Gornjem gradu, Kaptolu i Opatovini. Rije\u010d je tek o turisti\u010dkoj atrakciji, \u010dime se na odu\u0161evljenje Zagrep\u010dana i njihovih gostiju \u010duva ova romanti\u010dna tradicija.<\/p>\n\n\n\n
Danas na ulici mo\u017eete kupiti pe\u010dene kestene, kukuruz i kokice, ali u proteklim stolje\u0107ima na ulicama europskih gradova prodava\u010di pe\u010denih krumpira bili su u\u010destala pojava. Krumpire su pekli cijele ili samo prepolovljene, s ko\u017eicom. I dok su ih ljudi uglavnom kupovali ne bi li se njima zasitili, pe\u010dene se krumpire katkad kupovalo da bi se njima tijekom o\u0161trih zima ugrijalo ruke. Ljeti su ti prodava\u010di umjesto krumpira uglavnom prodavali jagode i maline.<\/p>\n\n\n\n
Nekada su o\u0161tra\u010di \u0161kara i no\u017eeva bili vrlo \u010desti i tra\u017eeni – sa svojim brusnim kota\u010dem posao su obavljali na ulicama ili i\u0161li od vrata do vrata i nudili svoju uslugu. Praksa je zastarjela do 1970-ih jer je ve\u0107ini ljudi bilo jednostavnije i jeftinije kupiti nove alate umjesto izo\u0161triti stare. <\/p>\n\n\n\n
Ka\u017eu legende da su prvi izra\u0111iva\u010di metli bili tako vrsni majstori da se na njihovim metlama moglo letjeti, a i na\u0161i se krajevi takvim vrsnicima mogu pohvaliti. No, koliko god vje\u0161to izra\u0111ene i tra\u017eene metle bile, nisu se puno pla\u0107ale. Njihovi izra\u0111iva\u010di su bili vrlo siroma\u0161ni i \u017eivjeli su u ruralnim podru\u010djima gdje bi skupljali tada naj\u010de\u0161\u0107e brezine grane koje su im slu\u017eile kao sirovina. Gledalo bi ih se svisoka i smatralo manje vrijednima.<\/p>\n\n\n\n
Djevojke s cigaretama ili cigarama radile su u barovima i klubovima od 1920-ih. Obi\u010dno su nosile \u0161e\u0161iri\u0107 bez oboda i drveni pladanj oko vrata s izborom cigareta koje su gosti mogli kupiti. \u201cDjevojke od cigareta\u201c, kako su ih nazivali, postale su prave kulturne ikone, a do pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a moglo ih se vidjeti i na uva\u017eenim sportskim doga\u0111ajima. Me\u0111utim, kako se odnos javnosti prema pu\u0161enju mijenjao, ovakav je posao postao tvar pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n
Na po\u010detku pro\u0161log stolje\u0107a igra\u010di bi unajmili postavlja\u010de \u010dunjeva u kuglanama kako bi ih nakon bacanja kugle ponovo postavljali, a igra\u010dima su dobacivali i kugle. Tek pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a taj je posao automatiziran i tu vi\u0161e nije bilo potrebe za ljudskom radnom snagom.<\/p>\n\n\n\n
Najraniji telefoni bili su iznimno slo\u017eeni za upotrebu pa su telefonske tvrtke anga\u017eirale operatere u centralama koji su radili na povezivanju korisnika. Posao je do 1880-ih postao gotovo isklju\u010divo \u017eenski jer se smatralo da su \u017eene pristojnije. \u017dene su taj posao smatrale iskorakom jer su se napokon odmaknule od tvorni\u010dkih i ku\u0107anskih poslova.<\/p>\n\n\n\n
U javnim ustanovama nekad su postojali pla\u0107eni profesionalci koji su do\u010dekivali ljude ispred dizala, uljudno ih pozdravljali, (otvarali im tada jo\u0161 manualna vrata), te ih vodili po katovima. Danas je ljudima postalo nezamislivo da netko umjesto njih priti\u0161\u0107e gumbe u liftu.<\/p>\n\n\n\n
Drevne su civilizacije zasluge za izum piva zapravo pripisivale \u017eenama, a u Europi su tijekom 1700-ih licencirane pivarice bile norma. \u010cak su postojali zakoni koji su nalagali da su alati potrebni za izradu piva isklju\u010divo vlasni\u0161tvo \u017eena. Me\u0111utim, tijekom industrijske revolucije, pivarstvo je iz doma preseljeno na tr\u017ei\u0161te, a pivarice su postupno nestajale.<\/p>\n\n\n\n
Prije nego \u0161to je izmi\u0161ljen tiskarski stroj, prepisiva\u010di su rukopise i druge dokumente prepisivali rije\u010d po rije\u010d, a bili su uobi\u010dajeni u srednjovjekovnom razdoblju oko 1350. U Judaizmu, prepisiva\u010d je primjerice imao zadatak kopirati Bibliju iz petog stolje\u0107a prije nove ere, do prvog stolje\u0107a na\u0161e ere. Nakon izuma tiskarskog stroja, profesija je zaboravljena i danas se \u010dini gotovo nevjerojatnom i dosadnom. Tiskarstvo je donijelo nova zanimanja za rad na tiskarskim strojevima, no ti bi se strojevi brzo mijenjali, a poslovi automatizirali pa su nestali i brojni manualni tiskarski poslovi.<\/p>\n\n\n\n
Narika\u010de su bile \u017eene u mediteranskim i egipatskim kulturama koje su se profesionalno bavile oplakivanjem mrtvih. Unajmljivale su ih obitelji kako bi oplakivale gubitak rodbine i naricale na samrtnoj postelji i na grobu njihovih najbli\u017eih. Narika\u010de bi tako\u0111er \u010duvale tijelo umrlog prije nego \u0161to bi bilo pokopano te su pou\u010davale o\u017ealo\u0161\u0107ene tijekom cijelog procesa tugovanja. Naricanja su bila puna improvizacije i od velike va\u017enosti je bio i polo\u017eaj tijela \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e su se pomicale, hodale i ljuljale naprijed-nazad \u0161to bi doprinosilo dramatici cijelog doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n
U ranim 1800-tima, dok svijet jo\u0161 nije ni sanjao o dana\u0161njim hladnjacima i \u0161krinjama, rezanje leda bio je sasvim uobi\u010dajen posao koji su obavljali profesionalci. Njihov je zadatak bio ru\u010dno piljenje blokova leda iz jezera i rijeka kako bi se pomoglo skladi\u0161tenje hladne hrane tijekom zime. Reza\u010di leda na poslu su svakodnevno riskirali \u017eivote, a osim toga posao je bio fizi\u010dki te\u017eak jer je zahtijevao veliku snagu kod rezanja i podizanja ledenih blokova.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 u 17. stolje\u0107u me\u0111u lije\u010dnicima, a posljedi\u010dno i u narodu, bilo je vrlo ra\u0161ireno uvjerenje da pu\u0161tanje krvi mo\u017ee izlije\u010diti ve\u0107inu bolesti. Sakuplja\u010di pijavica bili su toga vrlo \u010desti \u2013 oni su bili odgovorni da ove insekte koji si\u0161u krv pronalaze I izvade iz njihovog prirodnog stani\u0161ta te ih, za pla\u0107u, donesu lije\u010dnicima. Ljudi koji su radili ovaj posao pijavice su naj\u010de\u0161\u0107e navla\u010dili na noge \u017eivotinja, a nerijetko i na vlastite noge, stoje\u0107i u rijekama i potocima. Kako je medicina napredovala, nestala je potreba za ovim poslom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Za neka zanimanja koja su na\u0161im bakama i djedovima bila posve normalna i obi\u010dna, mla\u0111e generacije nisu ni \u010dule. Prodava\u010di pe\u010denih krumpira, o\u0161tra\u010di no\u017eeva i \u0161kara ili na\u017eiga\u010di – samo su neka od njih.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":51204,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-51174","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51174","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=51174"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51174\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/51204"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=51174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=51174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=51174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}