“Negdje se uspjelo prodrijeti u javnost s \u010dinjenicom da ljudi koji su bili u ratu nisu vi\u0161e isti, da ih je to na ovaj ili onaj na\u010din potresao. Neke do te mjere da su oboljeli. Ali PTSP nije samo individualna dijagnoza ili psihijatrijski poreme\u0107aj. On je i obiteljski problem jer se itekako sna\u017eno reflektira na sve bli\u017enje. Na supruge, djecu, sve uku\u0107ane koji \u017eive s takvom osobom. Na\u017ealost, o tome se u javnosti jako malo govori.”<\/p>\n\n\n\n
Kratak fitilj, puno eksploziva<\/h3>\n\n\n\n
U stru\u010dnoj terminologiji rije\u010d je o fenomenu sekundarne viktimizacije<\/strong>, <\/em>a situacije u kojima se on o\u010dituje u svakodnevici mogu biti razli\u010diti. Kao primjer, re\u0107i \u0107e, tu je jedan od klasi\u010dnih simptoma posttraumatskog stresnog poreme\u0107aja – kratki fitilj, odnosno niska tolerancija na frustraciju. <\/p>\n\n\n\n “U tom slu\u010daju samo jedna pogre\u0161na rije\u010d izaziva iskakanje osigura\u010da. Dovodi do toga da \u010dovjek u domu polupa sve stvari oko sebe, ne udara nikoga, ali su uku\u0107ani u \u0161oku. Ostaju traumatizirani, zovu policiju, a \u010dovjek zatim govori kako se pola tog doga\u0111aja uop\u0107e ne sje\u0107a. Ili zamislite situaciju kada osoba u dva, tri u no\u0107i odjednom po\u010dne skakati po krevetu kao da tr\u010di maraton i lupa po zidovima. Ta je situacija sama po sebi \u0161okantna i traumatiziraju\u0107a. Obi\u010dno su prve izlo\u017eene supruge, a zamislite onda i djecu koja to sve gledaju”, prenosi psiholog neka od svjedo\u010danstava \u010dlanova obitelji koje se javljaju za pomo\u0107 u savjetovali\u0161tu Udruge u Pre\u010dkom. U posljednjih petnaest godina djelovanja stru\u010dnu psiholo\u0161ku i psihijatrijsku pomo\u0107 ondje su potra\u017eile brojne braniteljske obitelji kojima je savjetovali\u0161te, ina\u010de jedino takvog tipa u Hrvatskoj, kako isti\u010de, primarno i namijenjeno. <\/p>\n\n\n\n Odnos dru\u0161tva prema problematici osoba lije\u010denih od ratnog PTSP-a i njihovih obitelji Komar ocjenjuje nedovoljnim i olakim ignoriranjem stvarnosti. Jer \u0161tetu trpe mnogi u zajednici, ne samo lije\u010deni veterani. To su kroz suvremenu povijest potvrdili primjeri i drugih zemalja s ratnim iskustvima.\u00a0<\/p>\n\n\n\n “Tu je \u010ditav koloplet problema koje, \u010dini se, kao lo\u0161a ku\u0107anica guramo pod tepih. A onda znate \u0161to se dogodi, sve to izbije van u puno gorem obliku. Kao dru\u0161tvo o tome trebamo otvoreno govoriti. Ne smijemo bje\u017eati od \u010dinjenice da smo kao zajednica visoko traumatizirani, gdje obitelji trpe doga\u0111anja u kojima su sudjelovali njihovi o\u010devi prije 25 i vi\u0161e godina”, navodi Komar.<\/p>\n\n\n\n U spoznajnom smislu, ka\u017ee Komar, u toj su problematici najdalje odmakli stru\u010dnjaci u Izraelu. Oni opisuju fenomen transgeneracijskog prijenosa traume <\/strong>koji <\/em>su svojedobno po\u010deli istra\u017eivati kod djece osoba koje su pre\u017eivjele u\u017eas Holokausta. Osim \u0161to su utvrdili da prvi potomci imaju simptome posttraumatskog stresnog poreme\u0107aja premda su ro\u0111eni nakon Drugog svjetskog rata, istra\u017eivanja su otkrila i da tre\u0107a generacija razvija iste simptome. <\/p>\n\n\n\n “Dakle, trauma se prenosi s koljena na koljeno. A mi u Hrvatskoj imamo situaciju da o\u010dito ni sve rane iz Drugog svjetskog rata nisu zacijeljene \u0161to se, na\u017ealost, vidjelo kad je izbio Domovinski rat. Tako da je to kontinuum tragedije i nesre\u0107e koju ne smijemo stavljati pod tepih. Ina\u010de kao refleksiju imamo slu\u010dajeve obiteljskog nasilja, stopu nesretnog stradavanja o kojoj se slabo govori i drugo. Tako da nas svako ignoriranje vodi u jo\u0161 ve\u0107u nevolju”, upozorava Zoran Komar. <\/p>\n\n\n\n Zbog osobnog iskustva aktivnog sudjelovanja u Domovinskom ratu u prednosti je, isti\u010de, u razumijevanju situacija osoba koje tra\u017ee pomo\u0107 u savjetovali\u0161tu i na radionici koju jednom tjedno organiziraju u Josipa Slavenskog 9 u Pre\u010dkom. Redovni polaznici su podjednako i umirovljeni branitelji, kao i oni jo\u0161 radno aktivni koji se lije\u010de od PTSP-a. <\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 15 godina kao vanjska \u010dlanica tima na pru\u017eanju stru\u010dne pomo\u0107i anga\u017eirana je i supspecijalistica psihoterapije Mirna Pand\u017ei\u0107 Sakoman<\/strong> iz Klinike za psihijatriju Vrap\u010de. Kako se pokazalo i u praksi tamo\u0161nje dnevne bolnice pri Zavodu za socijalnu psihijatriju, oko 90 posto oboljelih od PTSP-a su pripadnici braniteljske populacije, dok su preostalih deset posto ostale osobe. <\/p>\n\n\n\n U samoj definiciji bolest podrazumijeva da je osoba bila izlo\u017eena ozbiljnoj opasnosti po \u017eivot, \u0161to je i jedan od glavnih dijagnosti\u010dkih kriterija da bi se uop\u0107e moglo govoriti o posttraumatskom stresnom poreme\u0107aju. <\/p>\n\n\n\n “Dakle, nije samo rat uzrok PTSP-a i nemaju ga svi branitelji, ve\u0107 samo onaj tko se nalazio u izravnoj \u017eivotnoj opasnosti. Kad ovako razgovaramo, neki znaju re\u0107i pa pucali su po meni. Onda je odgovor, na\u017ealost, pucali su po svima. Zna\u010di, izlo\u017eenost vatri nije dovoljan kriterij za ratni PTSP. Postavljanje dijagnoze podrazumijeva da je netko bio ranjen, da je bio u logoru, odnosno izlo\u017een zaista ozbiljnoj \u017eivotnoj opasnosti. S druge strane, u civilnom \u017eivotu jasno je PTSP se tako\u0111er mo\u017ee razviti kod \u017ertava prometnih nesre\u0107a, nakon silovanja i svih drugih nesretnih doga\u0111aja kod kojih je osoba u stvarnoj \u017eivotnoj opasnosti”, tuma\u010di psihijatrica Pand\u017ei\u0107 Sakoman.<\/p>\n\n\n\n PTSP se mo\u017ee javiti u nekom vremenskom roku. Prvi dan se razvija samo akutna reakcija na stres koja traje nekih sedam dana, a nakon mjesec dana po\u010dinju se javljati i simptomi bolesti. Naj\u010de\u0161\u0107e su to simptomi povu\u010denosti<\/strong>. Osoba je napeta, tjeskobna, nervozna, lako plane na na\u010din da ponekad i pogre\u0161no postavljena \u0161alica zna izazvati sva\u0111u. Stru\u010dnim terminom nizak prag tolerancije ogleda se u reakciji da osoba plane na sve. <\/p>\n\n\n\n “Nema tu nekakve kontrole da se broji do deset, jer jedna sitnica izbaci ljude iz takta. Tu su zatim i simptomi izbjegavanja<\/strong>. Osoba poku\u0161ava izbje\u0107i sve ono \u0161to podsje\u0107a na rat. Tako se recimo kloni obilje\u017eavanja obljetnica, izbjegava prolaske odre\u0111enih prostora i lokacija ratnih doga\u0111anja u kojima je sudjelovao, kao i samih razgovora s poznatima o ratu. Pri\u010da nanovo budi i nelagodu, vra\u0107aju se sje\u0107anja na ratna zbivanja \u0161to je tako\u0111er jedan od simptoma PTSP-a. To su tzv. intruzivna sje\u0107anja<\/strong>, <\/em>kada se i bez podsjetnika sje\u0107anja na traume javljaju sama od sebe. Taj simptom je op\u0107enit, nije vezan samo uz ratni PTSP. Tu je jo\u0161 i nesanica<\/strong> kao glavni pratitelj brojnih psihi\u010dkih poreme\u0107aja pa tako i ovog. Oboljela osoba te\u0161ko usne, a kada zaspe \u010desto se budi tijekom no\u0107i, u znoju, s no\u0107nom morom. Ljudi \u010desto sanjaju ratne sadr\u017eaje, da ih progoni neprijatelj. Bu\u0111enje je rano ujutro, a iscrpljenost kao posljedica izaziva cjelodnevni umor i lo\u0161u koncentraciju. Jo\u0161 jedan simptom je i depresivno raspolo\u017eenje<\/strong>, a kod mnogih je to \u010desto i osje\u0107aj praznine<\/strong>,<\/em> besmisla i emocionalne otu\u0111enosti od drugih ljudi. Za branitelje oboljele od PTSP-a karakteristi\u010dan je i osje\u0107aj krivnje<\/strong> <\/em>\u0161to su ostali \u017eivi, dok su neki njihovi prijatelji, suborci poginuli.”<\/p>\n\n\n\n Ako se nakon postavljene dijagnoze u idu\u0107ih godinu, tri, pet psihijatrijskog lije\u010denja ne vidi zadovoljavaju\u0107i napredak u psihi\u010dkom zdravlju osobe, ve\u0107 dolazi do pogor\u0161anja, u tom slu\u010daju nastupaju trajne promjene li\u010dnosti. Onaj tko ima PTSP podrazumijeva poreme\u0107aj koji je izlije\u010den, dok druga osoba trajno boluje od ne\u010dega \u0161to je stalno. Uloga psihijatra tu nije vi\u0161e da poku\u0161ava izlije\u010diti pacijenta, nego da osobi pomogne da se \u0161to bolje nosi s preostalim psihi\u010dkim snagama. Bilo to odre\u0111enim lijekovima ili psihoterapijskim zahvatom. U najgorem slu\u010daju tu je uvijek bolni\u010dko lije\u010denje, kroz program dnevne bolnice ili hospitalizacije, poja\u0161njava dr.spec. Pand\u017ei\u0107 Sakoman. <\/p>\n\n\n\n U sjeni dr\u017eavnih najava planiranog rje\u0161avanja statusa veterana za dodatnih oko pet tisu\u0107a osoba u javnosti se opet povla\u010de i pitanja koji je to vremenski period u kojem se o dijagnozi i dokumentiranju PTSP-a mo\u017ee govoriti. <\/p>\n\n\n\n “Taj stav da se netko godinama nakon rata ‘sjetio’ bolesti je jako ru\u017ean i stigmatiziraju\u0107i, za bilo koju oboljelu osobu, bila ona branitelj ili ne. I to \u0161to ona tra\u017ei pomo\u0107 i lije\u010di se pet, deset i 20 godina nakon traume, izla\u017ee ju se nekakvom ruglu. Trebamo znati da postoji odgo\u0111eni oblik PTSP-a<\/strong>. <\/em>To nije hrvatska izmi\u0161ljotina, nego je medicinski priznata \u010dinjenica od strane svjetskih stru\u010dnjaka koji se bave ovom problematikom. Isto tako, postoji situacija da je, ako govorimo o branitelju, osoba imala prometnu nesre\u0107u do koje je relativno dobro funkcionirala. Nije imao neke manifestne simptome ratnog PTSP-a, ali onda jedna trauma kao okida\u010d izvu\u010de i druge koje je dotad uspje\u0161no kompenzirao adaptacijskim mehanizmima.”<\/p>\n\n\n\n Svaki novi stresor, poput spomenute korone, potresa ili \u010dak socio-ekonomski faktori u slu\u010daju gubitka primanja, izazov je s kojim se branitelji lije\u010deni od PTSP-a te\u017ee nose. Ne treba olako donositi procjenu, poru\u010duje psihijatrica Mirna Pand\u017ei\u0107 Sakoman. Neizmjerno ju \u017ealosti \u0161to i neki kolege na sam spomen veterana znaju re\u0107i – ah, oni branitelji samo skupljaju papire. To je jako ru\u017eno, jer bolestan \u010dovjek se mora lije\u010diti. No, \u010dinjenica je da ni u Zagrebu, pogotovo ne u manjim sredinama u Hrvatskoj psihijatar nije svima dostupan. Kao \u0161to je i tra\u017eenje pomo\u0107i \u010dak i u metropoli jo\u0161 uvijek sramota, pa se i neki veterani radije posegnu za alternativnim metodama. Primjerice, za pi\u0107em jer je jo\u0161 uvijek dru\u0161tveno prihvatljivije piti alkohol, nego potra\u017eiti stru\u010dnu pomo\u0107 i uzeti apaurine.<\/p>\n\n\n\n U Zagrebu ve\u0107 15 godina djeluje jedinstveno Savjetovali\u0161te za branitelje lije\u010dene od posttraumatskog stresnog poreme\u0107aja u kojem u sklopu istoimene Udruge pojedinci i njihove obitelji mogu potra\u017eiti stru\u010dnu pomo\u0107. Gotovo tri desetlje\u0107a nakon Domovinskog rata, lista \u010dekanja je i do mjesec dana.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":51852,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[627,1204,2339,2854],"class_list":["post-51775","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zdravlje","tag-branitelji","tag-mentalno-zdravlje","tag-novo-vrijeme","tag-ptsp"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51775","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=51775"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51775\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/51852"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=51775"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=51775"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=51775"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Posljedice za dru\u0161tvo dalekose\u017ene<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/ptsp-740x444.jpg\")
Transgeneracijski prijenos traume<\/h3>\n\n\n\n
Ratni i civilni PTSP, sli\u010dnosti i razlike <\/h3>\n\n\n\n
Simptomi<\/h3>\n\n\n\n
Dugotrajno lije\u010denje<\/h3>\n\n\n\n
Odgo\u0111eni oblik PTSP-a nije hrvatska izmi\u0161ljotina<\/h3>\n\n\n\n
![](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\")
\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"