{"id":51779,"date":"2021-09-29T20:28:51","date_gmt":"2021-09-29T18:28:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=51779"},"modified":"2021-10-04T20:24:59","modified_gmt":"2021-10-04T18:24:59","slug":"postolar-kojeg-zna-pola-zagreba-umirovljenici-mi-nose-i-po-30-godina-stare-cipele","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/09\/postolar-kojeg-zna-pola-zagreba-umirovljenici-mi-nose-i-po-30-godina-stare-cipele\/","title":{"rendered":"Postolar kojeg zna pola Zagreba: ‘Umirovljenici mi nose i po 30 godina stare cipele’"},"content":{"rendered":"\n

“Ima divnih umirovljenika ovdje. Uvijek mi netko tko \u017eivi u blizini skuha kavu pa donesu, nerijetko dobijem i ru\u010dak. Evo danas mi je gospo\u0111a Dubravka, ina\u010de majka vesla\u010da Damira Martina koja \u017eivi u zgradi iznad radnje, donijela i netom pe\u010dene kiflice, da po\u010dasti jer joj se u no\u0107i rodila unu\u010dica. Eh, da, skoro svakog tu poznajem, a osobito stariji mi se vole do\u0107i \u010dak i samo izjadati”, govori nam 55-godi\u0161nji postolar Kruno \u017dupanec.<\/p>\n\n\n\n

“Najvi\u0161e se \u017eale na bolesti, op\u0107enitu situaciju u zemlji, na male mirovine. To su iznimno obiteljski ljudi, \u017eive za obitelj. Znam stoga i kad se nekome razvode djeca, tko je koga ostavio, tko se s kim spetljao, kakve probleme im rade\u2026 ali ja sve to dr\u017eim za sebe, od mene to dalje ne ide\u201d, ka\u017ee nam Kruno i tada podigne prst u zrak pa dodaje: \u201dJo\u0161 me stari majstor Kico, kod kojeg sam u Ilici izu\u010dio zanat, nau\u010dio kako pristupiti mu\u0161terijama, biti srda\u010dan, uslu\u017ean, uva\u017eavati ih\u201d.<\/p>\n\n\n\n

I upravo je ta susretljivost, uz izvrsnost u poslu te vi\u0161e nego razumne cijene, njegov klju\u010d za opstanak u vremenima kad se cipele ne popravljaju mahom kao nekad, kad ve\u0107ina ljudi staru obu\u0107u baca i kupuje novu. “U ovom je zanatskom poslu sve krenulo nizbrdo tamo devedesetih. Cipele su se tada masovno po\u010dele proizvoditi u Kini, time su postale jeftinije, a kvaliteta im je padala. Ljudima se vi\u0161e nije isplatilo popravljati ih, a mogu vam re\u0107i, i oni koji bi takve cipele do\u0161li popraviti, zbog lo\u0161ih materijala nisam im mogao jam\u010diti da \u0107u ih uspjeti skrpati. Te\u0161ko primaju ljepilo, vi\u0161e ne mogu izgledati kao prije. To s kvalitetnom cipelom, kakve su se radile nekad, nije slu\u010daj. Ja iza takvih popravljenih cipela uvijek ponosno stojim”, otkriva obu\u0107ar.<\/p>\n\n\n\n

Cipele iz pro\u0161log stolje\u0107a<\/h3>\n\n\n\n

Umirovljenici su ti koji mu naj\u010de\u0161\u0107e donose prastaru obu\u0107u, iz vi\u0161e razloga. “Donesu u radnju i po 20, 30, pa i 40 godina stare cipele. Nije siroma\u0161tvo, odnosno male mirovine, jedini razlog. Na to ih navodi i udobnost tih cipela, koja im je va\u017ena u starijoj dobi zbog \u010destih problema sa stopalima, \u017euljevima, \u010dukljevima i sli\u010dno. K tome, stariji ljudi znaju \u0161to je kvaliteta pa zapravo i ne kupuju najjeftinije cipele”, obja\u0161njava. <\/p>\n\n\n\n

“Ako ikako mogu, unato\u010d malim mirovinama, stisnu zube i kupe skuplji par jer znaju da im to ipak donosi ve\u0107u udobnost, ali i dugoro\u010dnu u\u0161tedu jer su trajnije. I kad na\u0111u takve udobne cipele, e te ne daju ni pod koju cijenu!\u201d govori Kruno i nastavlja: “Jedna mi je gospo\u0111a nedavno na popravak donijela cipele \u010dak iz sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, koje su jo\u0161 uvijek odli\u010dno izgledale! Prepoznao sam i tko ih je izradio – bio je to ru\u010dni rad postolara Valeka iz centru grada, kojeg sam i osobno poznavao dok je bio \u017eiv.”<\/p>\n\n\n\n

Umirovljenici naj\u010de\u0161\u0107e tra\u017ee popravak potpetica, remen\u010di\u0107a na sandalama, kop\u010di, nerijetko tra\u017ee novi ko\u017eni zapetak. “Ima tu i lijepljenja, cipele im se znaju razi\u0107i od starosti. Njihovi ra\u010duni iznose od 20 do 50 kuna, rijetko vi\u0161e. Bake imaju vi\u0161e vremena, pa donose i cipele od svoje djece i unu\u010dadi. Nerijetko se dogodi i da plate njihov ra\u010dun. I moram tu posebno re\u0107i da mi nikada nitko nije du\u017ean ostao! Ni lipe. Odmah plate, ra\u010dunaju na ovaj izdatak unaprijed. Nikada s njima nisam imao problema, sva\u0111a, povrata. Doista imam samo pozitivna iskustva”, doznajemo od omiljenog kvartovskog postolara.  <\/p>\n\n\n\n

Dolaze mu i dame iz centra<\/h3>\n\n\n\n

Dolaze k njemu s cipelama i ugledne dame u godinama i to javnim prijevozom iz centra grada. “Tramvajem mi jo\u0161 uvijek dolazi sestra \u0106ire Bla\u017eevi\u0107a, koja se bli\u017ei devedesetoj godini \u017eivota. Njoj me preporu\u010dila moja susjeda iz zgrade, koja je njezina prijateljica. A redovita go\u0161\u0107a, sve do svoje 87 godine \u017eivota, bila mi je i \u0161ogorica pjeva\u010da Ive Robi\u0107a koja je nedavno preminula. Ne \u010dudi me vi\u0161e i kad do\u0111e netko iz Dubrave, Sesveta. Sve to ide usmenim preporukama, bolju reklamu i ne trebam”, govori postolar Kruno.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kruno i Sanja \u017dupanec (foto: Gordana Arh)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

S njim radi i supruga<\/h3>\n\n\n\n

Potom je ponosno predstavio i svoju suprugu Sanju, koja je sjedila za \u0161iva\u0107om ma\u0161inom i slu\u0161ala na\u0161 razgovor. “Osim mene, u obrtu je zaposlena i moja supruga, ona popravlja i \u0161ije torbe. Ne\u0107emo se nas dvoje na ovom poslu obogatiti, ali zaradimo dovoljno za \u017eivot. Kod ku\u0107e u Luki pokraj Zapre\u0161i\u0107a bavimo se i poljoprivredom, proizvedemo ne\u0161to eko hrane za svoje potrebe. Smatramo se skromnima i zadovoljni smo”, rekao je postolar.<\/p>\n\n\n\n

Pre\u017eivjeli zatvaranje u pandemiji<\/h3>\n\n\n\n

Za vrijeme lockdowna<\/em> zatvorili su radnju. Dobili su potpore i s tim nekako pre\u017eivjeli. 2Dobro u svemu tome bilo je jedino to sam kod ku\u0107e napravio sve ono \u0161to sam godinama stavljao pod tepih. No, kad smo ponovo otvorili, malo je tko u\u0161ao u radnju, da bi se mjesecima kasnije i taj trend preokrenuo. Ljudi su bili kod ku\u0107e, \u010distili cipelare, vidjeli \u0161to se mo\u017ee popraviti pa sada posla ima vi\u0161e nego ikada”, govori Kruno.<\/p>\n\n\n\n

Svi koji su u\u0161li u radnju tada su, ka\u017ee, pri\u010dalo samo o bolesti COVID-19 i potresu. “Svakakvih sudbina smo se naslu\u0161ali. Usamljenost je ljudima te\u0161ko padala, nedostajali su im djeca i najvi\u0161e unuci. Bilo je starijih ljudi iz kvarta koje smo poznavali i za koje smo saznali da su od te bolesti umrli. U ljude se uvukao strah, tek se sad to malo smirilo”, rekla je gospo\u0111a Sanja.<\/p>\n\n\n\n

Trnovit put do zvijezda<\/h3>\n\n\n\n

Prisjetio se potom Kruno \u017dupanec kako je po\u010dinjao svoj zanatski put prije nekih tri i pol desetlje\u0107a, kada su postolari jo\u0161 uvijek bili cijenjeni. “Kad sam zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu, ja i nisam sanjao da \u0107u postati postolar. Volio sam matematiku, sport. No, dva moja prijatelja upisala su Tekstilno-obu\u0107arsku \u0161kolu pa sam ja vi\u0161e zbog njih i dru\u0161tva odlu\u010dio upisati se s njima, ne znaju\u0107i ni\u0161ta o tom poslu. K tome, nikada mi nitko iz obitelji nije bio postolar. Bila je to zapravo slu\u010dajnost, prst sudbine. A kroz \u017eivot sam toliko zavolio ovaj posao, da bez njega ne bih mogao \u017eivjeti”, ka\u017ee ovaj, slo\u017eit \u0107emo se, sretan \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n

Nakon srednje \u0161kole bio je nau\u010dnik kod uglednog obrtnika u Ilici, zvanog “Kico”, koji vi\u0161e nije \u017eiv. “Na tom je mjestu sada kafi\u0107, jer je njegov sin zatvorio radnju i odselio u Ameriku. Nakon dvije godine kod Kice, oti\u0161ao sam u vojsku i potom se zaposlio u, danas propaloj, tvornici papu\u010da ‘Rukotvorine’ i tu sam se zadr\u017eao \u0161est godina. Potom sam radio za jednog zagreba\u010dkog obrtnika postolara gdje sam uz njega ostao punih 19 godina.”<\/p>\n\n\n\n

“Mislio sam tada da je to moj posljednji posao, no neo\u010dekivano sam dobio otkaz. Imao sam 46 godina, a posao postolara, znate i sami, u ovom stolje\u0107u i nije tra\u017een. Bio sam na sto \u010duda i morao sam donijeti odluku \u0161to dalje. Izlaz sam vidio u otvaranju vlastitog obrta \u2013 iskustva sam imao, a za novac sam se sna\u0161ao \u2013 pomogla mi je majka, ne\u0161to sam imao i \u2013 krenuo!”<\/p>\n\n\n\n

Supruga, koja u to vrijeme nije radila, odmah mu se pridru\u017eila u poslu. “Nas dvoje smo se i upoznali u istoj \u0161koli, kad je ona u susjednom razredu zavr\u0161avala smjer Galanterist i izrada gornji\u0161ta obu\u0107e. Bilo je dakle sasvim logi\u010dno da sada, kad imamo ne\u0161to svoje, poku\u0161amo iskoristiti i njezino znanje. Tako smo uz popravke cipela koje ve\u0107inom radim ja, uveli i popravke torbi, a to \u010desto uklju\u010duje dosta \u0161ivanja u \u010demu je ona izvrsna i ne bih mogao bez nje. K tome, bavimo se i izradom klju\u010deva. Po\u010detak nije bio lak, iz dana u dan smo se borili za klijente, trebalo je pla\u0107ati davanja dr\u017eavi i najam uli\u010dnog lokala. No, malo po malo i do\u0161li smo do toga da katkad vi\u0161e i ne stignemo odraditi sve \u0161to bi taj dan zacrtali”, govori Kruno koji sa suprugom ima i dva sina, Antonija i Ivana. Jedan jo\u0161 \u017eivi s njima, drugi se osamostalio.<\/p>\n\n\n\n

Prisjetili se propalih tvornica<\/h3>\n\n\n\n

I supruga je radila u nekad dobro poznatim, danas zaboravljenim tvornicama. “Najprije sam radila u Tvornici dje\u010dje obu\u0107e Zagreb, sru\u0161ene zbog gradnje Ciboninog tornja uo\u010di Univerzijade. Potom sam se zaposlila u tvornici DIOZ gdje su se proizvodile upravo torbe. Sve je to propalo, i evo nas u vlastitom malom obrtu”, rekla je gospo\u0111a Sanja koja osim za privatne mu\u0161terije, torbe i pone\u0161to drugo prepravlja i \u0161ije i za TV ku\u0107e (torbe za kamere), kao i za sportske klubove. “Svima je najbitnija kvaliteta, ali i cijene koje nismo dizali niti jednom u na\u0161ih evo vi\u0161e od deset godina”, ka\u017ee Sanja.<\/p>\n\n\n\n

Ne misle na mirovinu<\/h3>\n\n\n\n

O mirovini nisu po\u010deli ni razmi\u0161ljati. “Dok god \u0107u se ovako dobro osje\u0107ati, raditi \u0107u i dalje. Imam kolegu u gradu koji je ve\u0107 dugo mogao primati penziju, a eno ga, jo\u0161 uvijek je svaki dan u radnji. Ne bih se \u017ealio kad bi i ja mogao tako”, ka\u017ee Kruno. Jedini godi\u0161nji odmor ovaj skladni par uzima ljeti, dva do tri tjedna i tako ve\u0107 godinama. Kruno radi i svake subote, supruga vikendom dolazi samo kad se nagomila posla. I dok su lani uspjeli oti\u0107i na more, ove su godine, ka\u017eu, imali posla oko ku\u0107e u Luki i nisu nigdje putovali.<\/p>\n\n\n\n

A kad Kruno nije u radnji ili u vrtu, bavi se mnogim  hobijima \u2013 svira gitaru i tamburicu, \u010dak s dru\u0161tvom iz folklornog dru\u0161tva u kojem je bio vi\u0161e od 20 godina, svira na fe\u0161tama, raznim lokalnim okupljanjima. Ovaj punk-roker biv\u0161i je i natjecatelj u stolnom tenisu koji jo\u0161 igra, a voli zaigrati i ko\u0161arku. Sve ho\u0107e, sve sti\u017ee, i ne misli stati dok god ga ruke i noge budu slu\u017eile.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija
u okviru projekta “\u017divim, u\u010dim, rastem \u2013 Aktivno starenje, zdravo starenje”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pitate li bilo koga tko \u017eivi na zagreba\u010dkoj Kne\u017eiji, ali i \u0161ire, zna li postolara Krunu, odgovor \u0107e biti samo jedan: \u2018Pa naravno!\u2019 I doista, dok smo u njegovoj maloj, uli\u010dnoj radnji prepunoj kojekakvih cipela razgovarali o njegovu starom zanatu, popravcima i dru\u0161tvenoj klimi, na vrata su neprestano dolazili ljudi, mahom umirovljenici jer je bio radni dan.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":51798,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2,2853],"tags":[2861,39,2448],"class_list":["post-51779","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","category-zivim-ucim-rastem","tag-postolari","tag-zagreb","tag-zanati"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51779","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=51779"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51779\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/51798"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=51779"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=51779"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=51779"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}