“Koliko jezika govori\u0161 – toliko ljudi vrijedi\u0161”, poznata je stara izreka. No je li u\u010denje stranih jezika rezervirano samo za mla\u0111e osobe?<\/p>\n\n\n\n
“Nipo\u0161to!”, ka\u017ee Lea Banovi\u0107<\/strong>, profesorica engleskog i \u0161panjolskog u Zakladi Zajedni\u010dki put. “To je tek jedan od mitova da stariji ne mogu nau\u010diti nov jezik. “Nema onoga tko ne mo\u017ee nau\u010diti novi jezik, bez obzira na godine. Va\u017ena je jedino volja.” A polaznicima njezinih te\u010dajeva stranih jezika za umirovljenike, koje Zaklada organizira posve besplatno, volje doista ne ne dostaje.<\/p>\n\n\n\n “Odmah smo krenuli s grupama engleskog, ali i \u0161panjolskog, jer se pojavio interes i za taj jezik. Engleski naravno prevladava jer su ga ljudi vi\u0161e u\u010dili u \u0161koli. No velik je interes bio i za \u0161panjolski \u0161to je dosta iznenadilo. U ovih nekoliko godina, na te\u010dajeviam \u0161panjolskog imali smo dvadesetak umirovljenika, a me\u0111u njima dosta njih je odabralo \u0161panjolski jer im je to ne\u0161to novo, \u0161to je vrlo zanimljivo. Kako su rekli, \u017eeljeli su malo provje\u017ebati mo\u017edane vijuge”, ka\u017ee Banovi\u0107 i uz smijeh dodaje kako su tome zasigurno pridonijele i sapunice na \u0161panjolskom. No postoji interes i za francuski, njema\u010dki, talijanski, pa \u010dak i turski.<\/p>