U Udrugu smo do\u0161li kako bi provjerili na koje sve na\u010dine pas poma\u017ee slijepim osobama, osobama s invaliditetom, ali i starijim osobama koje su \u010desto usamljene i \u010deznu za dru\u0161tvom. Naime, ve\u0107 skoro 30 godina, Udruga radi na \u0161kolovanju i dodjeli pasa pomaga\u010da osobama s invaliditetom, bilo da se radi o slijepim osobama, te\u0161ko pokretnim osobama ili onima u invalidskim kolicima, osobama koje imaju razli\u010dite kroni\u010dne bolesti poput epilepsije, dijabetesa i sli\u010dno, te \u0161koluje pse pomaga\u010de za djecu s te\u0161ko\u0107ama u razvoju.<\/p>\n\n\n\n
No osim toga, nagla\u0161ava gospo\u0111a Kataleni\u0107, va\u017eno je i senzibiliziranje zajednice za prava, potrebe i polo\u017eaj korisnika pasa pomaga\u010da u zajednici.<\/p>\n\n\n\n
“Zapo\u010deli smo s time ranih devedesetih, jer je tada bio iznimno velik i nepremostiv problem prihva\u0107enosti slijepih osoba s psima vodi\u010dima ako su \u017eeljeli u\u0107i u tramvaj, vlak ili autobus. To se, na sre\u0107u, u velikoj mjeri promijenilo, ali na\u017ealost ve\u0107inom samo u Zagrebu. Iako mi pse vodi\u010de imamo dodijeljene od Visa pa do Iloka, dakle po cijeloj Hrvatskoj, ljudi u svojim zajednicama imaju problema koje rje\u0161avamo na na\u010din da mi njih osna\u017eujemo o tome kako se nositi u tim situacijama’, ka\u017ee Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n
“Uz to smo u devedesetim godinama radili i na izradi prvog zakona o kretanju slijepe osobe uz pomo\u0107 psa vodi\u010da koji je donesen 1998. godine i on je u velikoj mjeri pomogao da oni koji ustraju u tome da osobu s psom vodi\u010dem ne puste u autobus, prodajni centar, ambulantu ili sli\u010dno, znaju da mogu biti sankcionirani. 2019. zavr\u0161ili smo novi zakon o kori\u0161tenju psa pomaga\u010da koji je sva ta prava obaveze i djelatnost \u0161kolovanja pasa pomaga\u010da, pro\u0161irio i na ostale kategorije”, ka\u017ee Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Kome sve poma\u017ee pas pomaga\u010d?<\/h3>\n\n\n\n
Pas, dakle, poma\u017ee i drugima kojima je pomo\u0107 potrebna, a ne samo slijepima.<\/p>\n\n\n\n
“Vi\u0161e je kategorija ljudi kojima pas mo\u017ee pomo\u0107i: slijepima, te\u0161ko pokretnima ili onima u invalidskim kolicima, epilepti\u010darima ili naprosto usamljenima. Ako je rije\u010d o psima vodi\u010dima slijepih, onda svatko od nas ima pravo na svoju najbolju mogu\u0107u mobilnost koja je u skladu s preostalim sposobnostima koje su u funkciji zamjene osjetila vida – tu su, prije svega, sluh, koncentracija, osjetilo njuha i opipa – ali nam je va\u017ena i fizika kondicija svakog pjedinca”, ka\u017ee Mira Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n
“Isto je takva situacija i s psima pomaga\u010dima osoba u invalidskim kolicima. Tu postoji jo\u0161 dodatno ograni\u010denje da su te osobe u smislu fizi\u010dke i motori\u010dne pokretljivosti, u lo\u0161ijem stanju nego slijepe osobe. Svatko od nas tko iz bilo kojeg razloga ima psa pomaga\u010da, ne mora \u010dekati da netko od obitelji ili prijatelja ima vremena pa da nas nekamo odvede ako moramo ne\u0161to obaviti. Kad imamo psa, mo\u017eemo sami i\u0107i kamo god \u017eelimo”, ka\u017ee Kataleni\u0107 i nagla\u0161ava kako je u dana\u0161nje vrijeme usamljenost, pogotovo starijih osoba, velik problem, a uz psa \u010dovjek nikada nije sam i to je ono \u0161to kvalitetu \u017eivota svih korisnika pasa pomaga\u010da podi\u017ee na vi\u0161i nivo.<\/p>\n\n\n\n To su prepoznali i neki domovi za starije pa su po\u010deli koristiti terapijske pse koji dolaze u dom i prave dru\u0161tvo njihovim korisnicima. Kako su pokazala brojna istra\u017eivanja, stanari doma koji se du\u017ee s ku\u0107nim ljubimcima, mnogo su zadovoljniji i vitalniji nego oni koji tu mogu\u0107nost nemaju.<\/p>\n\n\n\n Kako ka\u017eu iz Udruge za \u0161kolovanje pasa vodi\u010da, interakcija izme\u0111u korisnika i \u0161kolovanog terapijskog psa ostvaruje se u cilju opu\u0161tanja, ja\u010danja motivacije, poticanja pozitivnog raspolo\u017eenja i socijalnih vje\u0161tina. Naj\u010de\u0161\u0107e aktivnosti uklju\u010duju izravni dodir sa psom, igru i brigu o psu za vrijeme posjeta korisnika u institucijama poput bolnica, domova umirovljenika te drugih specijaliziranih ustanova.<\/p>\n\n\n\n U vremenu prije korone, terapijski su psi bili redoviti posjetitelji i Doma umirovljenika Maksimir, ka\u017eu nam iz tamo\u0161nje socijane slu\u017ebe.<\/p>\n\n\n\n “Dolazili su treneri s terapijskim psima \u0161to su na\u0161i korisnici jako dobro prihvatili. Dru\u017eenje s psima korisno je i fizi\u010dki i psihi\u010dki jer dok se igra\u0161 s psom, kre\u0107e\u0161 se, a psi jako puno utje\u010du i na raspolo\u017eenje i osje\u0107aj usamljenosti. Na\u017ealost, zbog epidemije koronavirusa s tim smo aktivnostima morali prestati, ali se nadamo da \u0107emo ih uskoro opet pokrenuti”, ka\u017eu iz Doma Maksimir.<\/p>\n\n\n\n Obuka psa pomaga\u010da traje, u prosjeku, dvije godine. Jo\u0161 u leglu, \u0161tencima se testiraju njihove genetske osobine. Naj\u010de\u0161\u0107e se koriste labradori – zbog naravi, privr\u017eenosti, tolerantnosti, ali i prilagodljivosti na promjene. Naime, bilo koji od pasa pomaga\u010da promijeni i po nekoliko \u017eivotnih situacija dok ne do\u0111e svom krajnjem korisniku, opisuje nam nadalje gospo\u0111a Mira Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n “Kad pas iza\u0111e iz legla, prvo ga smje\u0161tamo u obitelj socijalizatora u kojoj pas provede od 12 do 15 mjeseci, ovisno kojo dinamikom se posti\u017ee zrelost psa. U tom periodu se psa nekoliko puta testira i procjenjuje se njegov razvoj, temperament i sli\u010dno. Naravno, nije znemariv ni fizi\u010dki izgled psa jer ne\u0107emo jednom mu\u0161karcu od dva metra dodijeliti malu i nje\u017enu \u017eenku, niti \u0107emo nekoj starijoj \u017eeni sitnije gra\u0111e dodijeliti sna\u017enog i velikog mu\u017ejaka. Pas ponekad treba biti i fizi\u010dki oslonac paa su to sve elementi o kojima vodimo ra\u010duna”, ka\u017ee Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n Kad je pas star 15 ili 16 mjeseci, ulazi u program \u0161kolovanja. Ovisno o tome koja je njegova budu\u0107a uloga, to \u0161kolovanje mo\u017ee trajati od \u010detiri pa do osam mjeseci. Najdu\u017ee \u0161kolovanje prolaze psi vodi\u010di slijepih. Nakon toga, pas pola\u017ee ispit s instruktorom i ulazi u zavr\u0161nu fazu odluke o tome kojem \u0107e korisniku biti dodijeljen.<\/p>\n\n\n\n A \u0161to sve pas mo\u017ee nau\u010diti i kako sve mo\u017ee pomo\u0107i svojim korisnicima? Popis je doista duga\u010dak.<\/p>\n\n\n\n “Pas vodi\u010d nau\u010di oko 50 naredbi, a za psa pomaga\u010da to mo\u017ee biti i puno vi\u0161e. No te su naredbe jednostavnije i, zapravo, lak\u0161e, jer osoba u invalidskom kolicima ipak vidi pa mo\u017ee bolje procijeniti je li pas dobro razumio i izvr\u0161io naredbu ili nije. Za nas slijepe u prometu, mo\u017ee biti kobno ako prekasno shvatimo da nas pas nije dobro razumio”, ka\u017ee Mira Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de psa pomaga\u010da za osobu u kolicima, baza je “aport”, dakle dono\u0161enje raznih predmeta i za to se biraju psi koji vole donositi razne stvari poput loptica i \u0161tapova.<\/p>\n\n\n\n “Iz toga se razvija i sve ostalo, jer ako pas voli donositi lopticu, onda \u0107e donositi i daljinski, mobitel, cipele, izvadit \u0107e iz ladice \u010darape, svu\u0107i \u0107e \u010dovjeku koji je u kolicima jaknu povla\u010de\u0107i je prvo za jedan, pa za drugi rukav, odnijet \u0107e cipele na mjesto, donijet \u0107e pivo iz fri\u017eidera, i jo\u0161 puno, puno toga. Pas \u0107e upaliti i ugasiti svjetlo tako da osoba ne mora nekog zvati ako jo\u0161 \u017eeli \u010ditati u krevetu i ne mora se prilago\u0111avati ostalim uku\u0107anima. Niz je tih situacija i stvari koje spadaju u svakodnevni \u017eivot i koje netko tko je pokretan uzima zdravo za gotovo”, ka\u017ee Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n “Tako\u0111er, jako je korisno kad se psa nau\u010di da osobi u invalidskim kolicima pomogne da obavi transfer iz kreveta ili sa stolice u kolica. Pri tome se koristi u\u017ee u obliku osmice koje pas pote\u017ee s jedne strane, a korisnik za nju dr\u017ei s druge. Pas \u0107e osobu pomo\u0107u toga podi\u0107i u sjede\u0107i polo\u017eaj i dr\u017eat \u0107e je dovoljno dugo dok se osoba ne prebaci u kolica. Zatim, pas \u0107e otvoriti i pridr\u017eati vrata dok osoba ne pro\u0111e\u2026 \u010citav je niz stvari koje pas mo\u017ee obaviti kako bi pomogao osobi da bude puno samostalnija”, ka\u017ee Mira Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n Pas tako\u0111er mo\u017ee nau\u010diti upozoriti osobu oboljelu od epilepsije da uskoro slijedi napad.<\/p>\n\n\n\n “Kod pasa pomaga\u010da za osobe s epilepsijom, provodi se poseban trening baziran na izvanrednom njuhu pasa i iznimno razvijenoj privr\u017eenosti korisniku. Naime, pas osjeti taj kemijski proces koji se doga\u0111a kad nadolazi epilepti\u010dni napad. No moram naglasiti da je to mogu\u0107e samo kod osoba koje imaju \u010deste napade. Ako su ti napadi rijetki, onda se ne mo\u017ee garantirati pouzdanost, jer ako se ne\u0161to ne ponavlja \u010desto, pas to mo\u017eda ne\u0107e prepoznati. Pas ne samo da prepozna napad, ve\u0107 napad svojim pokretom mo\u017ee i uba\u017eiti ili \u010dak i sprije\u010diti tako \u0161to dotakne ono mjesto na licu ili tijelu na kojem se manifestira ta poja\u010dana aktivnost \u017eivaca”, ka\u017ee Kataleni\u0107 i dodaje kako je vrlo va\u017eno upozoriti da slijedi napad da bi se osoba pripremila i sjela da slu\u010dajno ne padne i ne udari se.<\/p>\n\n\n\n No bez obzira na to je li mu posao vo\u0111enje slijepih, pomaganje osobama u kolicma ili upozoravanje na epilepti\u010dni napad, pas je uz sve to i prijatelj koji uvelike utje\u010de na kvalitetu \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n “Kad netko ima psa, prisiljen je – htio ili ne – tri puta dnevno ga odvesti u \u0161etnju te tako i sam pro\u0161etati i malo se razgibati. Jer pas mora iza\u0107i obaviti svoje fiziolo\u0161ke potrebe i svaki dan mora imati bar jednu du\u017eu \u0161etnju. To je jako va\u017ean aspekt u kojem osoba ima tu jednu obavezu koja joj ne pada te\u0161ko jer voli tog psa i svjesna je svoje ovisnosti o tom psu te da je ta njihova povezanost vrlo va\u017ena za njezinu kvalitetu \u017eivota”, ka\u017ee gospo\u0111a Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n “Drugo je to \u0161to \u010dovjek nije usamljen. Imali smo godpo\u0111e koje su nam rekle da one sa svojim psima pri\u010daju. Jako je va\u017ean taj osje\u0107aj da s psom nikad niste sami. Ja sam sada u specifi\u010dnoj situaciji jer \u010dekam svog petog psa vodi\u010da. Naime, pro\u0161le je godine moj pas Maks koji mi je bio vodi\u010d zadnje \u010detiri godine i koji je bio u najboljoj dobi i snazi za jednog radnog psa, po\u010deo imati pote\u0161ko\u0107a sa zdravljem. Prvo je po\u010deo svaki \u010das tra\u017eiti da ide mokriti, teturao je i te\u0161ko hodao. Kad smo ga odveli veterinaru, dijagnosticiran mu je dijabetes”, ka\u017ee Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n “Zbog svega toga, Maks vi\u0161e nije mogao biti moj pas pomaga\u010d nego je preselio k mojoj obitelji koja mu svakodnevno kontrolira \u0161e\u0107er i daju inzulin. I ja sam se tako na\u0161la u praznoj ku\u0107i. Nikako se ne mogu naviknuti da mi je ku\u0107a pusta i da Maksa nema. Ja se sad kre\u0107em djelomi\u010dno pomo\u0107u bijelog \u0161tapa, no to te\u0161ko ide jer ja nemam takvu koncentraciju da bih mogla iza\u0107i u zagreba\u010dki promet samo sa \u0161tapom. Doga\u0111a mi se i da zaboravim taj \u0161tap negdje. Ni\u0161ta drugo ne zaboravljam, ali zaboravim \u0161tap kojeg uop\u0107e ne osje\u0107am kao dio sebe”, ka\u017ee Kataleni\u0107.<\/p>\n\n\n\n “Sada sam u procesu nabave novog psa. Trening tog novog psa je u zavr\u0161noj fazi, a taj moj novi pomaga\u010d zove se Star. Ne mogu do\u010dekati da mi do\u0111e!”<\/p>\n\n\n\n Pas vodi\u010d slijepih mo\u017ee nau\u010diti 50 naredbi, a onaj koji poma\u017ee nepokretnima jo\u0161 i vi\u0161e. U to, psi se mogu \u0161kolovati da prepoznaju alarmantna zdravstvena stanja. Sve je to od neprocjenjive koristi starijim osobama s invaliditetima. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":54427,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2339,2863,781,423,637],"class_list":["post-52205","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-novo-vrijeme","tag-pomoc","tag-psi","tag-usamljenost","tag-zivotinje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52205","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=52205"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52205\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/54427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=52205"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=52205"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=52205"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/mira-katalenic-740x444.jpg\")
Obuka traje oko dvije godine<\/h3>\n\n\n\n
Donose mobitele, pa i pivo iz fri\u017eidera<\/h3>\n\n\n\n
Nanju\u0161e epilepti\u010dni napad, ali i tjeraju u \u0161etnju<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/kristina-sporcic-740x444.jpg\")
![](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\")
\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"