{"id":5248,"date":"2015-07-28T10:22:12","date_gmt":"2015-07-28T08:22:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=5248"},"modified":"2019-08-02T22:32:45","modified_gmt":"2019-08-02T20:32:45","slug":"arsen-dedic-ja-pisem-a-gabi-hekla","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2015\/07\/arsen-dedic-ja-pisem-a-gabi-hekla\/","title":{"rendered":"Arsen Dedi\u0107: Ja pi\u0161em, a Gabi hekla"},"content":{"rendered":"<p>\u017divot popularnih prili\u010dno se razlikuje od svakodnevice ostalih ljudi. Primjerice, u domu Dedi\u0107evih samo telefonskih poziva ima nekoliko desetaka dnevno. Nije nas stoga za\u010dudilo \u0161to je Arsen na po\u010detku razgovora i snimanja reporta\u017ee isklju\u010dio telefon. Kao da nema nikoga kod ku\u0107e, pisao je daleke <strong>1986. godine zagreba\u010dki Studio<\/strong>.<\/p>\n<p>Stoje\u0107i ispred starih &#8220;gla\u017ea&#8221;, slika uljem na staklu sa sveta\u010dkim motivima, vrijedne kolekcije anonimnog seoskog slikara iz Peteranca u Podravini, koja visi na jednom od zidova najve\u0107e, reklo bi se dnevne, ali istodobno i radne sobe u stanu &#8211; Arsen i Gabi poziraju za naslovnu stranicu ovoga broja Studija, a Arsen, raspolo\u017een, duhovitim primjedbama i upadicama o fotografiranju i kamerama razveseljava dru\u0161tvo.<\/p>\n<p>&#8220;Ja sam tu za tehni\u010dko upotpunjavanje slike, a Gabi je za umjetni\u010dki dojam&#8221;, \u0161ali se, pa nastavlja: &#8220;Poslije fotografiranja, meni kao da ne\u0161to nedostaje, i sve sam vi\u0161e uvjeren da Indijanci imaju pravo kada za fotografski aparat ka\u017eu da otima du\u0161u i, dakako, ne daju se slikati. Znate li vi da sam ja na naslovnoj stranici va\u0161eg cijenjenog \u010dasopisa bio to\u010dno prije desetak godina? Mo\u017eda je to dobra prilika da to obilje\u017eimo jednim razmi\u0161ljanjem.<\/p><div id=\"mojev-2097429506\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>Na primjer, nekome je deset godina cijela karijera, pa je to dobar znak da zaklju\u010dimo kako se i bez te &#8216;proteze&#8217;, koja se zove naslovna stranica, mo\u017ee izdr\u017eati. Ali, moram priznati da sam, o\u010dekuju\u0107i Studijeva fotografa, postao svjestan da sam izgubio gard za snimanje. Pa ja se uop\u0107e vi\u0161e ne znam slikati! Obi\u010dno svakome tko me slika ka\u017eem: &#8216;Slikajte me dok radim!&#8217; Onda sam to ja. To je onda vjerodostojno. A kad netko do\u0111e specijalno da mu poziram, onda me to podsje\u0107a na onaj starinski stil kako su nekad slikali fotografi u Dalmaciji daju\u0107i upute grupama ispred kamere. Govorili bi: &#8216;Dame u napravu, a gospoda u dame!&#8217; \u0160to \u0107e re\u0107i &#8211; neka \u017eene gledaju u kameru, a mu\u0161karci u \u017eene.&#8221;<\/p>\n<div id=\"attachment_5250\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-5250\" class=\"size-medium wp-image-5250\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-gabi-matija-636x352.jpg\" alt=\"Arsen, Gabi i Matija\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-gabi-matija-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-gabi-matija.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-5250\" class=\"wp-caption-text\">Arsen, Gabi i Matija<\/p><\/div>\n<p>Kada smo toga lijepog sun\u010danog rujanskog dana dogovarali s Arsenom Dedi\u0107em i Gabi Novak reporta\u017eu za Studio, doma\u0107ini su gotovo sasvim morali promijeniti ina\u010de dobro organiziran raspored radnoga dana. A kad smo se na\u0161li, oko deset, bili su spremni za punu suradnju. Preglasna ptica u krletki morala je privremeno u drugu prostoriju, a i telefon, koji u stanu Arsena i Gabi zvoni svakih nekoliko minuta, naprasno je u\u0161utkan isklju\u010divanjem iz mre\u017ee. Do daljnjega!<\/p>\n<p>Po\u010detak rujna sje\u0107anje je na dva mjeseca provedena na moru, u rodnoj ku\u0107i Arsena u \u0160ibeniku i u maloj, mirnoj Bo\u017eavi gdje se, po rije\u010dima Gabi, &#8216;jedino mo\u017ee do mile volje kupati i odmarati od svih posjeta, susreta, dogovaranja, telefoniranja&#8217;, koje, \u010dini se, ni u \u0160ibeniku ne mo\u017ee mimoi\u0107i.<\/p>\n<p>&#8220;Meni je godina ispunjena radno&#8221;, re\u0107i \u0107e Arsen. &#8220;S jedne strane &#8211; na sre\u0107u, s druge &#8211; na \u017ealost! Tko nema posla, on bi takvu situaciju htio, kako ne bi! Znam da \u0107u tim tempom mo\u0107i jo\u0161 pet-\u0161est godina. Ali, dok se taj tempo ne smanji, moj \u0107e kalendar biti prepunjen. S time da ja od pjeva\u010dkih ponuda prihva\u0107am manje od polovice, a Gabi ne prihva\u0107a ni deset posto.\u00a0Ja ljeti mnogo pi\u0161em. U toku sezone \u017eivi se od iskustva. U prisili svakodnevice ne mogu se &#8216;proizvoditi&#8217; pjesme, stihovi. Mogu se praviti skice, ali se te\u0161ko mo\u017ee ne\u0161to dovr\u0161iti. \u010cekam ta dva ljetna mjeseca da zapo\u010dete poslove privedem kraju. U jesen kre\u0107em od ne\u010dega, imam ne\u0161to konkretno u rukama. Jer, da po\u010dnem sezonu bez i\u010dega, bez pjesme, bez ideje &#8211; i to ne bi i\u0161lo.<\/p>\n<p>S mnogim naru\u010diocima dogovorim da \u0107u, ako mogu \u010dekati, posao dovr\u0161iti nakon ljeta. Do\u0107i \u0107u s tim s mora, na jesen. Sasvim konkretno, sada se u Beogradu prire\u0111uje velika priredba u po\u010dast umrlom pjesniku Du\u0161ku Radovi\u0107u, koji je bio i moj prijatelj. Muziku za tu priredbu pisao sam i dovr\u0161io u toku ljeta. Sutra zavr\u0161avamo snimanje. Danas mi dolazi Rade \u0160erbed\u017eija s kojim pripremam koncert u \u0160idu. Nas dvojica, kad bismo imali vremena, mogli bismo raditi i ispuniti cijelu sezonu bez problema.&#8221;<\/p>\n<p>Arsen mo\u017ee uistinu dugo nabrajati i poslove koje je zavr\u0161io ili po\u010dinje na po\u010detku nove sezone. Posebno isti\u010de nova izdanja, jedno u knji\u017earskim izlozima, a drugo na diskografskom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n<p>&#8220;Na ovu sam knjigu posebno ponosan&#8221;, pokazuje nam prve primjerke knjige pjesama pod naslovom &#8216;Zagreb i ja volimo se tajno&#8217;.&#8221;To je zbirka pjesama koje su vezane za Zagreb, od &#8216;Adresa moje mladosti&#8217; do &#8216;Ne daj se, Ines&#8217;. Onda &#8211; pogleda vragolasto prema Gabi i doda: &#8220;Dolazi Gabi, i prestaje mladost.\u00a0Knjigu je fotografijama opremio mladi fotograf Tomislav Rasti\u0107 koji s velikom ljubavlju snima zagreba\u010dke motive. On i njegov brat zapravo su do\u0161li na ideju za tu knjigu. Slu\u0161ali su jedne no\u0107i moju pjesmu &#8216;Zagreb i ja volimo se tajno&#8217; i poslije toga do\u0161li k meni.&#8221;<\/p>\n<p>Nova knjiga povod je Arsenu da pri\u010da o svom susretu sa Zagrebom davne, 1946. kad su &#8216;djecu slali na promjenu zraka&#8217;. Arsena su iz \u0160ibenika poslali ujaku Matiji Kovili\u0107u, vlasniku jedne od najpoznatijih zagreba\u010dkih slasti\u010darnica. Poslije mu je to srodstvo sa slasti\u010darom dobro do\u0161lo u prvim godinama studija.<\/p>\n<p>Kako ka\u017ee, imao je \u0161ezdeset kilograma, boravio po cijeli dan na Akademiji, nasuprot kojoj je slasti\u010darnica, pa je mnogo puta svratio do ujaka da se malo &#8216;ispomogne&#8217;. A \u0161to se ti\u010de promjene zraka, Arsen se, kako sam tuma\u010di, tog zagreba\u010dkog zraka toliko nadisao da vi\u0161e nije mogao bez njega. Zagreb je, dodaje, postao njegov definitivni udisaj!<\/p>\n<p>Mo\u017eda su tu negdje i korijeni njegove skladateljske ljubavi i sklonosti kajkavskom melosu, s kojeg je podru\u010dja upravo izdao novu LP-plo\u010du &#8216;Moje popevke&#8217;. To je zbirka od \u0161esnaest kajkavskih melodija, izvedenih uglavnom na krapinskim festivalima i u interpretaciji Gabi Novak. Vode\u0107i je autor stihova na plo\u010di Drago Britvi\u0107, \u010dije kajkavske stihove Arsen izuzetno cijeni.<\/p>\n<p>Arsenov stav prema kajkavskom stvarala\u0161tvu sasvim je odre\u0111en, a kontinuitet na tom podru\u010dju on dokazuje jo\u0161 od godina kad je skladao vi\u0161e od dva sata glazbe za TV-seriju &#8216;U registraturi&#8217;, koju je re\u017eirao pokojni redatelj Joakim Maru\u0161i\u0107.<\/p>\n<p>&#8220;To je bilo moje prvo veliko istra\u017eivanje u kajkavskom melosu. Uostalom, to ne smatram nimalo neobi\u010dnim. Ve\u0107 trideset godina ovdje \u017eivim. Osim toga, mene je uvijek izuzetno privla\u010dio folklor ovih krajeva, i to pogotovu Podravine, pa se usu\u0111ujem re\u0107i da je to na\u0161 najljep\u0161i melos.<\/p>\n<p>O svemu bi se moglo mnogo govoriti. O tome da je pod pritiscima komercijalne muzike prestao postojati interes za stvaranje popijevke, da se sve po\u010delo mjeriti time \u2014 je li ne\u0161to isplativo, komercijalno ili ne? I mo\u017eda je u meni nastao nekakav otpor prema tome da se sve unificira, da se sve pretvori u jedan zvuk. Smatrao sam i smatram da je Krapina uspjela o\u010duvati taj svoj identitet, i na tome ona mora ustrajati.<\/p>\n<p>Krapina je ostala jo\u0161 jedno od posljednjih uto\u010di\u0161ta gdje \u010dovjek od struke i interesa mo\u017ee napisati i plasirati popijevku, pjesmu. One ipak nekome slu\u017ee, bez obzira koliko je to ljudi. Obi\u010dno ka\u017eem, mo\u017eda malo drsko: biti u ve\u0107ini, za mene ne zna\u010di biti u pravu! Kad sve to govorim, uop\u0107e ne nastojim da bilo kome nametnem taj \u017eanr. Ne, nego mi je stalo do obrane toga \u017eanra!&#8221;<\/p>\n<p>Posvetili smo toga dana dio vremena Arsenovim drugim interesima. Kazali\u0161tu, na primjer, gdje \u0107e se ovih dana \u010duti njegova glazba prilikom premijere novog komada &#8216;Dedek Kajbum\u0161\u010dak&#8217; autora Nina \u0160krabea u izvedbi ansambla kazali\u0161ta Tre\u0161nja, ali i Arsenovu ljetnom hobiju &#8211; slikarstvu. Ovoga se ljeta posebno posvetio slikanju temperom. Mo\u017eda \u0107e jednom, ka\u017ee, pripremiti izlo\u017ebu, a to bi za mnoge bilo pravo iznena\u0111enje.<\/p>\n<p>Gabi se tako\u0111er bavi kreativnim poslovima. Najvi\u0161e ka\u010dkanjem, ali je (to posebno isti\u010de) najvi\u0161e raduje kad se na jesen vrati s mora \u2014 pripremanje zimnice i ure\u0111ivanje prostora za rad &#8216;svojim de\u010dkima&#8217;. Nije fraza, ka\u017ee, \u0161to je ve\u0107 odavno odlu\u010dila da se na \u0161tetu svoje pjeva\u010dke karijere, koja \u0107e, usput re\u010deno, uskoro navr\u0161iti trideset godina, posveti poslu doma\u0107ice i majke dje\u010daka koji marljivo u\u010di klavir i poha\u0111a dvije \u0161kole.<\/p>\n<p>Gabi odbija mnoge ponude za koncerte i gostovanje da bi ostala kod ku\u0107e, brinula se o domu i, koliko je to potrebno, podizala telefonsku slu\u0161alicu i bilje\u017eila poruke za Arsena dok je on negdje na snimanju, a posljednjih dana ponajvi\u0161e u tonskom studiju Jurice Grossingera u Gajevoj. Arsenov radni dan potraje od osam do pola tri, pa od pet po podne do pono\u0107i. Pripremaju\u0107i ovu reporta\u017eu, mi smo mu oduzeli gotovo cio jedan radni dan.<\/p>\n<p>Kad smo zaklju\u010dili da smo obavili posao, telefon je u stanu ponovno uklju\u010den, a mo\u017eda je i ptica zauzela svoje mjesto pokraj prozora. Mir nije dugo trajao. Telefon je zazvonio, a gotovo istodobno oglasilo se zvonce na ulaznim vratima. Gabi je podigla slu\u0161alicu, a Arsen je ve\u0107 otvarao vrata. Ulazio je Rade \u0160erbed\u017eija. Kratki srda\u010dni pozdravi, a zatim &#8211; odmah u radnu sobu na dogovore o slijede\u0107em poslu.<\/p>\n<p>Izi\u0161li smo na Haulikovu ulicu, pretrpanu automobilima. Svakodnevna jesenska slika Zagreba kad se svi vrate s godi\u0161njih odmora.<\/p>\n<p><em>\/autor:\u00a0Zvonko Kova\u010di\u0107,\u00a01986, Studio\/<a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener noreferrer\"> Yugopapir<\/a>\/<\/em><\/p>\n<div id=\"mojev-2048654922\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p> Arsenov radni dan potraje od osam do pola tri, pa od pet po podne do pono\u0107i. Pripremaju\u0107i ovu reporta\u017eu, mi smo mu oduzeli gotovo cio jedan radni dan.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":5249,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[652,1829,270,328],"class_list":["post-5248","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-arsen-dedic","tag-gabi-novak","tag-pjevaci","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5248","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5248"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5248\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5249"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5248"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5248"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5248"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}