{"id":52652,"date":"2021-10-20T15:45:43","date_gmt":"2021-10-20T13:45:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=52652"},"modified":"2021-10-20T15:46:46","modified_gmt":"2021-10-20T13:46:46","slug":"popisivala-je-stanovnistvo-1981-godine-a-to-radi-i-danas-htjela-sam-zatvoriti-krug","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/10\/popisivala-je-stanovnistvo-1981-godine-a-to-radi-i-danas-htjela-sam-zatvoriti-krug\/","title":{"rendered":"Popisivala je stanovni\u0161tvo 1981. godine, a to radi i danas: ‘Htjela sam zatvoriti krug’"},"content":{"rendered":"\n

“Htjela sam zatvoriti krug. Radni vijek sam po\u010dela u Zavodu za statistiku pa sam \u017eeljela sada nakon 40 godina do\u0107i opet na po\u010detnu to\u010dku”, govori nam profesorica Kata \u017divkovi\u0107-Pavlinu\u0161i\u0107<\/strong> iz zagreba\u010dke Dubrave, koja je odnedavno u mirovini. <\/p>\n\n\n\n

Dugogodi\u0161nja je profesorica iz zagreba\u010dke XII. gimnazije, no prvi joj je posao bio upravo na popisivanju stanovni\u0161tva, prije to\u010dno 40 godina, a danas je, poslije odlaska u penziju, jedna od oko 650 umirovljenika koji su se uklju\u010dili u popisivanje stanovni\u0161tva. Kako su nam rekli iz DZS-a, naime, me\u0111u 8000 popisiva\u010da umirovljenika je oko osam posto.<\/p>\n\n\n\n

“To je do\u0161lo posve slu\u010dajno, jedna je prijateljica saznala za to da tra\u017ee ljude za provo\u0111enje popisa i nagovorila me da idemo. Ina\u010de sam diplomirala psihologiju 1980. godine. Jo\u0161 kao apsolvent sam upisala i dodiplomski studij informatologije na Filozofskom fakultetu i dobila dozvolu od roditelja da mogu studirati, da ne moram raditi, da \u0107e mi oni to financirati i onda je do\u0161lo prolje\u0107e. Popis je bio u travnju i prijateljica me nagovorila, ‘daj idemo, to ti je deset dana, zaradit \u0107emo neku lovu’ i ja sam se tako dala nagovoriti”, prisje\u0107a se.<\/p>\n\n\n\n

Tih deset dana se, me\u0111utim, ne\u0161to produljilo, a studij informatologije pao je u drugi plan. “Nadre\u0111eni su imali podatke o meni i shvatili su da sam im najbolji popisiva\u010d. Molili su me da ostanem, pro\u0111em dodatnu edukaciju od nekih mjesec dana i da budem dio tima od 25 ljudi koji su bili koordinatori za drugih 500 ljudi koji su imali velik zadatak da popunjavaju popisnice iz verbalnih, zapisanih odgovora koje su zabilje\u017eili popisiva\u010di.”<\/p>\n\n\n\n

Golem posao obrade odgovora<\/h3>\n\n\n\n

Naime, tada se popis provodio zapisivanjem odgovora, a u obradi su se ti odgovori pretvarali u kategorije i kri\u017ei\u0107em ozna\u010davali u ku\u0107ice na papiru u ku\u0107ice, tako da ih je mogao \u010ditati opti\u010dki \u010dita\u010d.<\/p>\n\n\n\n

“Popisivanje se vr\u0161ilo tako da su se pisali odgovori koje su ispitanici davali. Nismo ih pretvarali u odgovore nego su to radili ti ljudi na po\u010detnoj obradi podataka, koji su te verbalne odgovore morali svrstati u odre\u0111ene kategorije. Na svako pitanje je bilo nekoliko mogu\u0107ih kategorija i onda si morao na\u0107i u koju od tih kategorija taj odgovor koji je pred tobom najbolje spada. I onda se to ozna\u010davalo znakom X na papiru koji je kasnije \u010ditao opti\u010dki \u010dita\u010d. Zatim se to dalje obra\u0111ivalo, a mi smo trebali sudjelovati u toj fazi kada tih 500 ljudi pretvara tekstualne odgovore u odre\u0111ene kategorije i ozna\u010dava ih na to papiru.”<\/p>\n\n\n\n

Od faksa ni\u0161ta<\/h3>\n\n\n\n

“To je onda trajalo dosta dugo, zaposlila sam se negdje po\u010detkom svibnja i ostala sam do Bo\u017ei\u0107a. Cijeli proces se odvijao u halama Tehni\u010dkog muzeja u Savskoj. Radilo se u smjenama, doista vrlo intenzivno. Nas su u mjesec dana obu\u010davali kako svrstavati odgovore i onda smo bili zadu\u017eeni za ljude koji su to manualno radili. Bilo je zanimljivo”, prisje\u0107a se prof. \u017divkovi\u0107-Pavlinu\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

“Ali od mog faksa onda nije bilo ni\u0161ta. Prvu godinu sam polo\u017eila, ali me faks vi\u0161e nije vidio i kad sam s time zavr\u0161ila, tra\u017eila sam posao u struci.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Popisivanje, naravno, danas izgleda zna\u010dajno druga\u010dije nego prije 40 godina. Promijenila se metodologija, odnosno, danas odgovaramo na strukturirana pitanja, ali najve\u0107a je promjena ona tehnolo\u0161ka. Putem interneta se od po\u010detka provedbe popisa u rujnu samopopisalo vi\u0161e od 1,6 milijuna gra\u0111ana, \u0161to je oko 40 posto stanovni\u0161tva. To zna\u010dajno smanjuje obim posla popisiva\u010dima koji moraju samo preuzeti k\u00f4d od ljudi koji su se samopopisali. Tu znade biti manjih problema s onima koji su zapo\u010deli popisivanje, a nisu ga dovr\u0161ili i stoga nisu dobili k\u00f4d, a sustav ih bez obzira na to bilje\u017ei kao popisane.<\/p>\n\n\n\n

Ljudi se nisu promijenili<\/h3>\n\n\n\n

S druge strane, sama pitanja se nisu toliko promijenila, kao ni odnos ljudi prema popisiva\u010dima, koji je, ka\u017ee nam Kata \u017divkovi\u0107-Pavlinu\u0161i\u0107, bio i ostao srda\u010dan.<\/p>\n\n\n\n

“Me\u0111uljudski odnosi jako ovise o va\u0161em pristupu, tako da generalno nisam kao mlada studentica imala nikakvih neugodnosti, bilo mi je to vrlo zanimljivo iskustvo. Ako se dobro sje\u0107am, imala sam nekih stotinjak adresa na koje sam i\u0161la u Donjoj Dubravi i to su mahom bili vrlo ugodni kontakti s ljudima.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kata \u017divkovi\u0107-Pavlinu\u0161i\u0107 popisuje stanovnike zagreba\u010dke Dubrave (foto: Dalibor Dobri\u0107)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Danas, ka\u017ee, ne uo\u010dava nikakvu razliku \u2013 ljudi su jednako ljubazni. Tako\u0111er popisuje ljude u Dubravi. “Imala sam nekoliko situacija gdje ljudi nastupe svisoka pa onda preokrenu plo\u010du kad ih malo spustite na zemlju i budu ljubazni do neba. Rekla bih da su ljudi jednako susretljivi bili i onda i da jesu i danas. Imala sam mo\u017eda jedan slu\u010daj \u010dovjeka koji se odbijao popisati, govorio je da nema OIB. Ostavila sam mu broj telefona i rekla da mi se javi kad ga na\u0111e. Doista mi se javio nakon desetak dana i bio je ljubazan da ne mo\u017ee biti ljubazniji.”<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dna pitanja<\/h3>\n\n\n\n

Sli\u010dna su, ka\u017ee i pitanja. Dr\u017eavni zavod za statistiku na po\u010detku popisivanja bio je izlo\u017een kritikama zbog toga \u0161to se s jedne strane gra\u0111ane pita imaju li doma\u0107e \u017eivotinje, ali ne i imaju li mobitel ili internetsku konekciju, no razlog je, objasnili su vi\u0161e puta iz DZS-a, jednostavan. Sve podatke o broju mobitela, telefonskoj i internetskoj vezi, brzini interneta, automobilima te brojni drugi podaci statisti\u010darima su dostupni iz javnih baza podataka. S druge strane, doma\u0107e \u017eivotinje, ako nisu u vlasni\u0161tvu ljudi koji su registrirani kao primjerice obiteljska gospodarstva (OPG), prolaze nezabilje\u017eeno.<\/p>\n\n\n\n

“Pitanja su vrlo sli\u010dna. Nema velike razlike, isto su bila pitanja o infrastrukturi u stanovima ili ku\u0107ama, povr\u0161ini stana. \u0160to se osobnih pitanja ti\u010de, isto je bilo obrazovna struktura, gdje rade, etni\u010dka pripadnost, religijska. Bitnih razlika nema. Imala sam jedne ljude koji su rekli da imaju p\u010dele, ali to je grad, bili bi razli\u010diti odgovori da popisujem na selu”, poja\u0161njava profesorica \u017divkovi\u0107-Pavlinu\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Ka\u017ee da ju je, kada je na popisu radila 1981. godine, ponajvi\u0161e iznenadila obrazovna struktura ljudi koje je popisivala. “Meni je bilo recimo vrlo zanimljivo saznati obrazovnu strukturu. Nisam srela osobu koja je zavr\u0161ila pravu srednju \u0161kolu, najvi\u0161e VKV radnici, zanatlije, nekvalificirani radnici\u2026”<\/p>\n\n\n\n

Danas je situacija druga\u010dija, no njezin dojam ne odaje stvarni podatak jer se popisala gotovo polovina ljudi u njezinom podru\u010dju u Dubravi. “Nemam uvid u podatke ljudi koji su se samopopisali. Samo vidim da je na toj i toj adresi popisano toliko ljudi, a sva pitanja o tome \u0161to rade, \u0161to su zavr\u0161ili, ne znam. Gotovo 50 posto ljudi na adresama koje sam dobila su se samopopisali, a ove koje sre\u0107em, treba po\u010deti od dobne strukture. Strahovito je malo djece, relativno je malo ljudi srednje generacije, dosta je penzionera. Me\u0111u onima koje sam popisivala, upoznala sam jednu doktoricu znanosti i dvoje-troje ljudi koji su zavr\u0161ili fakultete. Ovi ostali su strukovne srednje \u0161kole ili ni\u017ee od toga. 1981. godine je to bila meni iznena\u0111uju\u0107e struktura, nisam srela nikoga ni sa gimnazijom, a kamoli ne\u0161to vi\u0161e”, prisje\u0107a se na\u0161a sugovornica.<\/p>\n\n\n\n

No, isti\u010de da njeni dojmovi s terena su samo to \u2013 dojmovi, jer nema uvid u podatke samopopisanih, a mla\u0111i i informati\u010dki pismeniji, a time vjerojatno i obrazovaniji, su se vjerojatno sami popisali.<\/p>\n\n\n\n

Nostalgi\u010dno se prisje\u0107a i da su se tada popisiva\u010di fizi\u010dki susretali. “Imali smo prostor u op\u0107ini u koji smo dolazili i tamo smo mogli razmjenjivati informacije; i s ljudima koji su nas nadzirali, ali i me\u0111usobno. To \u010dovjeku daje bolji osje\u0107aj. Danas prakti\u010dki nisam upoznala fizi\u010dki nikog od ljudi koji rade isti posao kao i ja. Kontrolorku \u010dujem samo preko telefona, no to je sve zajedno mo\u017eda i zbog korone”, obja\u0161njava.<\/p>\n\n\n\n

“\u0160to se ti\u010de edukacije, ona je 1981. godine bila u\u017eivo. Bili smo jedno dva dana s voditeljima koji su nam dali upute, pro\u0161li smo sva mogu\u0107a pitanja, dali su nam potencijalne situacije da se znamo sna\u0107i. I svaki puta kad bismo do\u0161li na zborno mjesto mogli smo nekoga pitati vezano za neke specifi\u010dne probleme. Danas je edukacija online<\/em>, dva dana smo imali jedno \u0161est sati edukacije, gdje smo prolazili kroz sva pitanja. Na laptopima koje smo zadu\u017eili smo dobili prezentacije i kompletnu metodolo\u0161ku uputu, tako da onaj tko si je dao truda mogao je lako u\u0107i u cijelu pri\u010du. A u slu\u010daju problema uvijek ostaju nadzornici koje se mo\u017ee kontaktirati. Nakon ne\u0161to uhodavanja mi sad sve ide s lako\u0107om”, dodaje.<\/p>\n\n\n\n

Travanj je bolje vrijeme za popisivanje<\/h3>\n\n\n\n

Korona je poremetila i vrijeme provo\u0111enja popisa, \u0161to tako\u0111er utje\u010de na cijeli proces.<\/p>\n\n\n\n

Profesorica \u017divkovi\u0107-Pavlinu\u0161i\u0107 ka\u017ee da joj nije naporno raditi: “1981. je popisivanje trajalo kra\u0107e i imali smo manje adresa koje smo morali obi\u0107i, ali to je individualno. Svatko od nas ima neku drugu radnu etiku i drugi pristup, ali i druga\u010diju strukturu ljudi i naselja koju obilazi. Kad je padala ki\u0161a ja nisam i\u0161la na teren jer nisam \u017eeljela ulaziti ljudima u ku\u0107e s mokrim ki\u0161obranom i cipelama, a i te\u0161ko je laptop nositi po ki\u0161i, a da bude za\u0161ti\u0107en od vlage. Dok sam sjedila kod ku\u0107e i nervirala se \u0161to ne radim, mu\u017e mi je rekao: ‘Vidi\u0161, da si dobila neku zgradu ne bi imala problema, samo \u0161eta\u0161 od stana do stana.’ I tu smo u razli\u010ditim situacijama, oni koji su imali dominantno zgrade, njih nije ki\u0161a ometala u obavljanju posla. Moja je prednost \u0161to u ovoj situaciji pandemije u najve\u0107em broju slu\u010dajeva nisam morala ulaziti u tu\u0111e stambene prostore, ve\u0107inom sam posao mogla obaviti u dvori\u0161tu, na nekom stolu, pred ulazom, tako da ne ulazim ljudima u njihov prostor i ne izla\u017eem ni njih ni sebe potencijalnoj opasnosti od zaraze”, govori nam.<\/p>\n\n\n\n

 “Kad je lijepi dan onda stignem obi\u0107i puno, no ne \u017eelim dolaziti ljudima prerano, ne prije devet, a i ne dolazim izme\u0111u 14 i 16 kad je vrijeme popodnevnog odmora, te poslije sedam nave\u010der, kad padne mrak. 1981. je to bilo bolje, jer je popis proveden u travnju kada je vrijeme zna\u010dajno razli\u010dito nego u listopadu. Zato se popisi i rade u travnju, jer je tada vrijeme najugodnije za taj posao; dan je dovoljno dug, relativno je ugodna temperatura i ki\u0161e ne padaju danima, a u listopadu se to doga\u0111a”, zaklju\u010duje profesorica \u017divkovi\u0107-Pavlinu\u0161i\u0107 i odlazi dalje popisivati svoje sugra\u0111ane u Dubravi. Ba\u0161 kao i prije 40 godina.<\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Umirovljena profesorica psihologije, Kata \u017divkovi\u0107-Pavlinu\u0161i\u0107, posve je slu\u010dajno dobila posao na popisivanju stanovni\u0161tva kao studentica 1981. godine. Posve se namjerno, pak, uklju\u010dila u popisivanje stanovni\u0161tva danas. Evo njezine pri\u010de.<\/p>\n","protected":false},"author":16,"featured_media":52661,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[2339,1832,1342],"class_list":["post-52652","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-novo-vrijeme","tag-popis-stanovnista","tag-rad-uz-mirovinu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52652","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/16"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=52652"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52652\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/52661"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=52652"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=52652"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=52652"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}