{"id":5279,"date":"2015-08-05T20:47:10","date_gmt":"2015-08-05T18:47:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=5279"},"modified":"2015-08-05T20:50:32","modified_gmt":"2015-08-05T18:50:32","slug":"kako-ostati-vazan-u-sinovom-zivotu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2015\/08\/kako-ostati-vazan-u-sinovom-zivotu\/","title":{"rendered":"Kako ostati va\u017ean u sinovom \u017eivotu"},"content":{"rendered":"

U redu, priznajem \u2013 trebalo mi je jako dugo da pustim svoje sinove da idu svojim putem, iako ih to uop\u0107e nije spre\u010davalo da odu, pi\u0161e Iris Ruth Pastor<\/strong> u svojoj kolumni na Huffington Postu<\/a>.<\/p>\n

U redu, priznajem i ovo \u2013 sklona sam negativnom pre\u017eivanju \u010dinjenice da me moji sinovi \u2013 sada odrasli i samostalni \u2013 tako malo trebaju. A kako bi samosa\u017ealjevanje bilo potpuno, postajem nezdravo opsjednuta ispitivanjem drugih majki odraslih sinova kako \u010desto se one \u010duju s njima, bilo sms-om, telefonom, mailom ili posjetom. Po\u010dela sam \u010dak i tajno bilje\u017eiti rezultate ovog mojeg vrlo neznanstvenog istra\u017eivanja, ali sve sam bli\u017ee odluci da nekako i matemati\u010dki prika\u017eem rezultate do kojih sam do\u0161la. U mom iskrivljenom umu, odre\u0111eni broj komuniciranja tjedno odgovara odre\u0111enom stupnju relevantnosti koju imate u njihovim \u017eivotima. To je moj osobni stav.<\/p>\n

I da. Moja druga nezrela aktivnost \u2013 tek blago prikrivena kao pravi interes \u2013 odnosi se na ispitivanje majki koje imaju odrasle k\u0107eri o tome kako \u010desto s njima komuniciraju. Shva\u0107am da me ovo vodi prema samodestruktivnoj propasti epskih proporcija, ali nastavljam hrabro dalje. Put za mene obi\u010dno zavr\u0161ava u dubokoj jami o\u010daja i poti\u0161tenosti, oblo\u017eenoj s dobrom mjerom nezrele zavisti. Kod majki sinova barem dobijem to nerado priznanje koliko i one \u010deznu za razgovorom sa svojim mu\u0161kim potomkom, ali kod majki k\u0107eri \u2013 o moj bo\u017ee, odakle da krenem!?<\/p>\n

‘Razgovarammo jednom tjedno, ali si \u0161aljemo poruke vi\u0161e puta dnevno.’\u00a0‘U stalnom smo kontaktu’\u00a0‘Ona mi je najbolji prijatelj. Meni se najradije povjerava.’\u00a0‘Ne pro\u0111e niti dan a da ne \u010dujem njezin glas.’\u00a0A u to ne ra\u010dunam objave i poruke na Facebooku zajedno s veli\u010danstvenim i vrlo emotivnim sadr\u017eajem za ro\u0111endan, vjen\u010danje, ro\u0111enje potomka ili zapravo bilo kojeg obi\u010dnog doga\u0111aja iz svakodnevnog \u017eivota \u2013 koji se po mjerlima mojeg sina uop\u0107e ne bi kvalificirali kao doga\u0111aj od bilo kakve va\u017enosti.<\/p>\n

Gdje sam pogrije\u0161ila? Poticala sam neovisnost i nagra\u0111ivala svako njihovo nastojanje da budu iskreni prema svojim osobnim potrebama i \u017eeljama. I \u0161to su oni \u010dinili? Prihvatili sve bez imalo razmi\u0161ljanja, prigrlili \u017eivot u potpunosti uop\u0107e se nisu osvrnuli.<\/p>\n

Mo\u017eda se radi o na\u010dinu na koji su sazdani. Jednom sam pisala o razli\u010ditom odnosu koje djevoj\u010dice i dje\u010daci imaju sa svojim mamama. Tad sam citirala knjigu Davida Hellera<\/strong> ‘Djeca o majkama’<\/em>. Evo \u0161to o svojim mamama ka\u017eu djevoj\u010dice:\u00a0‘Biti majka je jako lijepo. Mame i Bo\u017ei\u0107 su dvije nnajbolje stvari na svijetu. Moja mama je najbolji dar koji sam ikad dobila. \u2013 Marie, 9 godina’\u00a0‘Draga mama, ti si najbolja mama koji sam mogla po\u017eeljeti. Mislim da si prelijepa. I jako si draga. Nadam se da \u0107u i ja biti jednako dobra mama kao ti. \u017delim te jednoga dana u\u010diniti ponosnom bakom koja ne\u0107e imati puno sijedih zbog stalne brige. \u2013 Jenny, 8 godina.\u00a0‘Mama cijeli dan mo\u017ee voljeti i ljubiti. \u010cak i u devet sati nave\u010der. \u2013 Theresa, 8 godina.<\/p>\n

A evo \u0161to ka\u017eu dje\u010daci:\u00a0‘Mo\u017eete li vjerovati da moja mama ne zna \u0161to je to zale\u0111e? Mora nau\u010diti jako puno o stvarnom svijetu! \u2013 Michael, 9 godina.\u00a0‘Draga mama, ajmo se ovako dogovoriti \u2013 ti pospremi\u0161 moju sobu a ja \u0107u te po\u010deti slu\u0161ati. \u0160to ka\u017ee\u0161? \u2013 Dick, 7 godina.\u00a0‘Mama, ne\u0107u re\u0107i tati da si izgubila sto dolara na sre\u0107ku u lutriji. Ali to je bio ba\u0161 glup na\u010din da provede\u0161 Maj\u010din dan. \u2013 Ryan, 7 godina.\u00a0‘Draga mama, pa \u0161to ako si debela kao dinosaur? I dalje si super! Sretan Maj\u010din dan! \u2013 Mitchell, 8 godina.<\/p>\n

Je li onda \u010dudno \u0161to \u010deznem za k\u0107eri? Nari\u010dem \u0161to je zadnje sjedalo mojeg auta prazno, Nari\u010dem \u0161to prljavih tenisica vi\u0161e nema po cijelom hodniku ili \u0161to nisu vi\u0161e porazbacane po stubi\u0161tu. Nari\u010dem \u010dak i zbog toga \u0161to vi\u0161e nema praznih boca od piva sakrivenih u grmlju pred ku\u0107om. Ali najvi\u0161e nari\u010dem zbog toga \u0161to se skoro uop\u0107e vi\u0161e ne \u010dujem sa svojim sinovima i ne znam kako provode dane i \u0161to ih uop\u0107e ne zanima kako je meni.<\/p>\n

Prijatelji me podsje\u0107aju da za te aktivnosti oni sada imaju svoje \u017eene i djevojke. Podsje\u0107aju me tako\u0111er da sinovi samo \u017eele znati da je njihova mama ok. Oni ne trebaju detalje.\u00a0Ja to razumijem. Ili, iskrenije, mislim da to razumijem. Ali to mi se ne svi\u0111a. Niti malo!<\/p>\n

Dani kad si mi iz \u0161kole donosili kerami\u010dke poklone, ili malenog crva iz vrta, ili trofej za osvojemo \u010detvrto mjesto u nogometu, davno su pro\u0161li. Vi\u0161e nisam sredi\u0161te njihovih \u017eivota. Vi\u0161e nije va\u017eno da znam gdje su bili, niti vjerujem li da su doista bili tamo gdje ka\u017eu da su bili. Ali jamranje zato ostaje. Ako nisam upoznata ba\u0161 niti s jednim detaljem iz njihova bogata \u017eivota, kako odr\u017eati osje\u0107aj povezanosti majke i sina? To me brine.\u00a0I zato u dugim razgovorima sama sa sobom istovremeno se poku\u0161avam priviknuti na promjene i nau\u010diti kako je to biti roditelj odrasle djece.<\/p>\n

Moja dobra prijateljica Judith Viorst<\/strong> u svojoj knjizi ‘Neophodni gubici’<\/em> ka\u017ee da su pustiti na\u0161u djecu da odu i pustiti na\u0161e snove koje smo imali o na\u0161oj djeci da odu, upravo ti neophodni gubici.\u00a0Dok sam prolazila kroz svoju biblioteku knjiga o problemima ‘praznog gnijezda’, na\u0161la sam jo\u0161 zanimljivih savjeta poput onog da roditelji mogu jasno i glasno izraziti svoje \u017eelje, potrebe i o\u010dekivanja, ali nakon toga moraju se povu\u0107i i odmaknuti.<\/p>\n

Duboko udahnem i nadam se da \u0107u smo\u0107i hrabrosti nastaviti dalje. I tada mi sine posve jednostavno saznanje: tri moja sina i petoro moje unu\u010dadi \u017eive udajeni vi\u0161e od 1500 kilometara. Za njih nema usputnog posje\u0107ivanja na sat ili dva, nema iznenadnih ru\u010dkova, nema zamolbi da podignem djecu iz \u0161kole. Kako unato\u010d tome ostati relevantan?\u00a0Mo\u017eda je rje\u0161enje u ovoj ideji: \u0160to ako ih zamolim da, kao uslugu meni, na kraju svakog radnog tjedna podijele sa mnom najzna\u010dajnije stvari koje su im se dogodile?<\/p>\n

A ja zauzvrat obe\u0107ajem:<\/strong><\/p>\n

– Prestat \u0107u uspore\u0111ivati sinove i k\u0107eri i razmi\u0161ljati o svom nedostatku
\n– Prestat \u0107u opsesivno brojati i bilje\u017eiti susrete sa svojim sinom kao pokazateljem njegove naklonosti
\n– Prestat \u0107u \u010duvati njihove poruka kao da su blago, ba\u0161 kao \u0161to su oni moje pravo i jedino blago<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Najvi\u0161e nari\u010dem zbog toga \u0161to se skoro uop\u0107e vi\u0161e ne \u010dujem sa svojim sinovima i ne znam kako provode dane i \u0161to ih uop\u0107e ne zanima kako je meni. Sinovi samo \u017eele znati da je njihova mama ok. Oni ne trebaju detalje. Ja to razumijem. Ili, iskrenije, mislim da to razumijem. Ali to mi se ne svi\u0111a. Niti malo!<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":5282,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[120,198,379],"class_list":["post-5279","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-djeca","tag-obitelj","tag-odnosi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5279"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5279\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5282"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}