{"id":5303,"date":"2015-08-18T09:47:44","date_gmt":"2015-08-18T07:47:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=5303"},"modified":"2015-09-08T10:14:11","modified_gmt":"2015-09-08T08:14:11","slug":"arsen-dedic-a-zivot-nemilosrdno-ide-naprijed","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2015\/08\/arsen-dedic-a-zivot-nemilosrdno-ide-naprijed\/","title":{"rendered":"Arsen Dedi\u0107: A \u017eivot nemilosrdno ide naprijed"},"content":{"rendered":"<p>&#8220;U Zagrebu sam u jesen 1957. upisao studij prava. To je bio tipi\u010dan kompleks mladi\u0107a iz provincije, koji do\u0111e na \u0161kolovanje u veliki grad: uzeti neko solidno zvanje, a pod &#8220;solidnim&#8221; se obi\u010dno misli na pravo.\u00a0Me\u0111utim, usporedo sa studijem, od 1957. do 1959. zavr\u0161io sam i dva razreda srednje muzi\u010dke \u0161kole i 1959. godine upisao Muzi\u010dku akademiju. Nije mi bilo \u017eao \u0161to sam ta dva zavr\u0161na razreda u Srednjoj muzi\u010dkoj zavr\u0161avao u stvari po drugi put, jer sam srednju muzi\u010dku polo\u017eio ve\u0107 i u \u0160ibeniku&#8221;, pisao je <strong>daleke 1968<\/strong>. godine mladi <strong>Arsen Dedi\u0107 (28.\u00a0srpnja\u00a01938. \u2013 17 kolovoza\u00a02015.)<\/strong> o svojim sje\u0107anjima na prvih deset godina karijere. Tekst iz zagreba\u010dkog <strong>Plavog vjesnika<\/strong> prenosimo u cijelosti.<\/p>\n<p>&#8212;<\/p>\n<p>I kao \u0161to obi\u010dno biva da ono sporedno nadja\u010da osnovno, tako sam se ponovo vratio muzici. Na pravu imam polo\u017eene tri godine, ali pravnikom valjda vi\u0161e ne\u0107u postati.\u00a0Muzi\u010dku akademiju zavr\u0161io sam 1964. U po\u010detku sam bio dobar student i profesori su me voljeli, ali poslije, kako sam se sve vi\u0161e bavio muzikom, postajao sam i sve lo\u0161iji student. No, na kraju se sve ipak dobro svr\u0161ilo.<\/p><div id=\"mojev-3849061184\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>Tih prvih godina u Zagrebu stanovao sam u Muzi\u010dkom internatu, u Jurjevskoj 31 a. U internatu su tada stanovali i mnogi poslije poznati muzi\u010dari ozbiljne muzike: Majda Radi\u0107, Pavle De\u0161palj, Miro Belamari\u0107&#8230;\u00a0Tada smo smatrali da su uvjeti za rad u Muzi\u010dkom internatu bili lo\u0161i, iako mi se danas \u010dini da su bili veoma dobri, gotovo idealni za mlada \u010dovjeka.<\/p>\n<p>Po nepisanim pravilima, mladi stanar do\u0161ao bi najprije u sobu gdje ih je bilo mnogo, a poslije, bi &#8220;sa sta\u017eom&#8221; napredovao u sobe sa sve manje kreveta, tamo negdje do trokrevetne ili dvokrevetne.\u00a0U sobi u kojoj sam u po\u010detku stanovao bilo nas je sedam. <strong>Mario Boljuni<\/strong> &#8211; klavirist, <strong>Vinko Fabris<\/strong> -violinist, <strong>Rado Seli\u0107<\/strong> &#8211; flautist; ne znam gdje je sada, <strong>Vitomir Manestar<\/strong> &#8211; klarinetist; mislim da je danas u Filharmoniji, <strong>Branko Buki\u0107<\/strong> &#8211; truba\u010d, koji je danas tehni\u010dar u \u0160ibeniku, <strong>Ivo Cuknov<\/strong> koji danas svira gitaru u Austriji u nekom lokalu i kao sedmi ja.\u00a0Bio je to, dakle, \u010ditav orkestar u jednoj sobi, a da stvar bude jo\u0161 \u010dudnija, svi smo studirali pravo. Ina\u010de, \u010desta je pojava da muzi\u010dari studiraju pravo, a oni najbolji ga i zavr\u0161e, \u0161to s nama lo\u0161ijima nije uvijek slu\u010daj.\u00a0Pada mi na pamet da je, na primjer, Stravinski, poznati sjajni muzi\u010dar, i doktor prava.<\/p>\n<p>Dakle, u to vrijeme za zabavnu muziku zagrijao nas je Mario Boljuni. On je tada ve\u0107 imao orkestar s kojim je nastupao u &#8220;plesnjaku&#8221; na Ribnjaku. Tamo sam ponekad odlazio s Mariom da ga slu\u0161am kako svira, ili bih naprosto odlazio na ples. Dvorana nije imala osobitu reputaciju &#8211; nerijetke su bile i tu\u010dnjave.\u00a0Mario je znao da ja onako za sebe pjevam i nije se ustru\u010davao da me &#8220;anga\u017eira&#8221;. Tako sam u dvorani na Ribnjaku pjevao cijelu jednu sezonu, jednom, sje\u0107am se, \u010dak i u posu\u0111enom odijelu, na kojem se lijepo mogla vidjeti mrlja od \u010di\u0161\u0107enja.\u00a0Djevojkama i mladi\u0107ima koji su ovamo dolazili na ples moj stil interpretacije, \u010dini se, nije bio neprihvatljiv. Tada sam pjevao sve \u0161to je u to vrijeme bilo popularno: Platterse, Modugna, Dallaru, Anku&#8230;<\/p>\n<p>No, Boljuni je &#8211; \u010dini mi se da je to bilo 1958. &#8211; poslao jednu svoju kompoziciju i na Zagreba\u010dki festival. Kompozicija se zvala &#8220;\u010cuje\u0161 li me draga&#8221;.\u00a0Tekst je Mariju pisao pod pseudonimom Miro Belamari\u0107, danas dirigent u Operi. Dogodilo se, me\u0111utim, da poslije Miro vi\u0161e nije mogao pisati tekstove, a budu\u0107i da Mario nije dobro vladao na\u0161im jezikom, zamolio me je da mu ja napi\u0161em lake, komercijalne stihove za njegovu narednu kompoziciju.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-medium wp-image-5324\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-covjek-kao-ja-636x352.jpg\" alt=\"arsen-covjek-kao-ja\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-covjek-kao-ja-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-covjek-kao-ja.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Ro\u0111enje Igora Krimova<\/h3>\n<p>Morate me shvatiti: u to vrijeme sve \u010dime sam se bavio smatrao sam prolaznim privremenim stanjem. Tako je bilo i s ponudom da pi\u0161em tekstove; tu sam ponudu prihvatio bez razmi\u0161ljanja, ve\u0107 i zbog samog prijateljstva s Mariom.\u00a0Ali, ka\u017eem, misle\u0107i da se pisanjem tekstova nikad ne\u0107u trajno baviti, sakrio sam se iza pseudonima <strong>Igor Krimov<\/strong>. Boljunijeva kompozicija za koju sam napisao rije\u010di zvala se &#8220;Mornarev cha-cha-cha&#8221;, a izvedena je na &#8220;Zagrebu 59&#8221;.<\/p>\n<p>Na jednoj od &#8220;boljih&#8221; \u017eurki Mo\u017eda \u0107e se danas \u010diniti smije\u0161no, ali mi tada uop\u0107e nismo prisustvovali festivalu. Po\u010dasne ulaznice nisu se valjda jo\u0161 dijelile, a za festival nismo imali ni novaca, ni prikladne odje\u0107e Da smo dobili nagradu, saznali smo iz novina.\u00a0Ja kao autor teksta dobio sam petnaest tisu\u0107a dinara, \u0161to je za me tada bio velik novac.\u00a0Nakon toga sam Mariju pisao jo\u0161 nekoliko tekstova: &#8220;Tri prijatelja&#8221;, &#8220;Prodava\u010d novina&#8221;, &#8220;Poslije ljubavi&#8221;, &#8220;No\u0107ni \u0161eta\u010di&#8221; &#8230; &#8220;Poslije ljubavi&#8221; dobila je na festivalu u Sarajevu 1960. i nagradu za tekst.<\/p>\n<p>Tada su, oko 1960. godine, u zabavnoj muzici bile veoma moderne vokalne grupe, kao \u0161to su, na primjer, danas moderni vokalno-instrumentalni sastavi. Na &#8220;boljim&#8221; \u017eurevima u to vrijeme slu\u0161ali su se &#8220;Plattersi&#8221; i &#8220;Freshmeni&#8221; i d\u017eez.\u00a0Poneseni modom, i mi smo odlu\u010dili da osnujemo vokalni kvartet. Problema ne\u0107e biti: Mario \u0107e pisati aran\u017emane, a ja tekstove.\u00a0Kvartet se zvao &#8220;Prima&#8221;, a ovim imenom kr\u0161ten je posve slu\u010dajno Naime, jedna od kompozicija \u0161to smo ih izvodili zvala se &#8220;Come prima&#8221;, a neki, od tad popularnih zagreba\u010dkih voditelja, okrstio nas je jednostavno &#8220;Prima&#8221;.<\/p>\n<p>U kvartetu sam se za nijansu isticao iznad ostalih, pa mi je Mario rado davao solo-dionice. No, u to vrijeme nije bilo lako stvoriti ime u zabavnoj muzici u Zagrebu.\u00a0Bilo je to doba kad je od afirmiranih pjeva\u010da gotovo jedini bio Robi\u0107 i kad su se po\u010dela afirmirati imena \u0161to ih je izbacila prva serija &#8220;Prvog pljeska&#8221; u &#8220;Varijeteu&#8221;. Zdenka Vu\u010dkovi\u0107, Toni Kljakovi\u0107, Jasna Benedek&#8230;\u00a0&#8220;Emovci&#8221; (4 M) su tada, sje\u0107am se, bili ve\u0107 &#8220;zvijezde&#8221;. Tereza Kesovija i Vice Vukov pjevali su na takmi\u010denjima u &#8220;Varijeteu&#8221; i u Glazbenom zavodu.<\/p>\n<p>Prvi honorar kvartetu osigurala je<strong> Zdenka Vu\u010dkovi\u0107<\/strong> 1959. godine u Radni\u010dkom domu. Honorar je za cijeli sastav iznosio \u010detiri tisu\u0107e dinara, dakle tisu\u0107u po \u010dlanu.<\/p>\n<p>Ve\u0107 u to vrijeme ja sam sam pomalo komponirao, ali, slu\u017ee\u0107i neprestano drugima &#8211; Boljuniju,<strong> Nikici Kalogjeri<\/strong>, <strong>Alfiju Kabilju<\/strong> i tko zna kome jo\u0161, nisam ni dolazio na ideju da poku\u0161am startati i kao kompozitor.\u00a0Tako se dogodilo da sam prvu svoju kompoziciju objavio tek 1962. na nagovor vibrafonista <strong>Bo\u0161ka Petrovi\u0107a<\/strong>. Kompozicija se zvala &#8220;Ve\u010de sa Ksenijom&#8221; a bila je pisana za flautu i Zagreba\u010dki d\u017eez kvartet.<\/p>\n<p>Gotovo sam zaboravio re\u0107i da sam tih godina pjevao i u zboru. Moja ljubav za zborskom muzikom iz dje\u010da\u010dkih dana i iz rodne ku\u0107e nije me napustila, a osim toga poznato je da mi Dalmatinci volimo zapjevati u zboru: zagrliti se, pustiti neki lijep akord i dr\u017eati ga sve dok vam lijepo zvu\u010di.\u00a0Nastupao sam tada, dakle, u studentskom zboru &#8220;Ivan Goran Kova\u010di\u0107&#8221;, koji je tada bio u zenitu.<\/p>\n<p>Negdje oko \u0161ezdesete televizija je raspisala audiciju za mlade pjeva\u010de. Sje\u0107am se, emisija je imala naziv &#8220;Prvi put pred mikrofonom&#8221;.\u00a0Na audiciju se prijavio i na\u0161 kvartet &#8220;Prima&#8221;, s kompozicijom &#8220;Gloria&#8221;. Nakon nekoliko mjeseci, od televizije smo dobili pozitivan odgovor, a to je zna\u010dilo nastup i otvorenu mogu\u0107nost za nove anga\u017emane.\u00a0I tako, neprimjetno i posve polako, ulazili smo u svijet zabavne muzike kao pravi profesionalci, pove\u0107avaju\u0107i broj nastupa i honorare, po\u010dinju\u0107i, a da to sebi i nismo htjeli priznati, sasvim profesionalno shva\u0107ati posao koji nam je donedavna bio samo omiljena zabava.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-medium wp-image-5319\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-romanticna-636x352.jpg\" alt=\"arsen-dedic-romanticna\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-romanticna-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-romanticna.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Zabavlja\u010de se nije mazilo<\/h3>\n<p>Razdoblje oko 1960. godine bilo je u Zagrebu i &#8220;zlatno doba d\u017eeza&#8221;. Bo\u0161ko Petrovi\u0107 osnovao je &#8220;Zagreba\u010dki d\u017eez kvartet&#8221;, a postojao je tada i jedan drugi divan ansambl \u0161to ga je vodio dr. Kru\u017ei\u0107.\u00a0Dogodilo se tako da sam i ja, uza sve \u010dime sam se bavio, nalazio vremena i za nastupe u zagreba\u010dkim d\u017eez sastavima. Naravno, nastupao sam kao flautist.\u00a0Ako ste se tada bavili zabavnom muzikom kao instrumentalist, pjeva\u010d ili pisac tekstova, nije bilo lako stvoriti ime. Mo\u017eda to zvu\u010di paradoksalno kad se zna da smo onda imali manje pjeva\u010da nego \u0161to ih imamo danas.<\/p>\n<p>Ali, ne smijemo zaboraviti da je zabavna muzika tada jo\u0161 bila pravo pastor\u010de, bez podloge na kojoj bi mogla rasti. Tada jo\u0161 nije bilo mnogo festivala, radio i TV emisija zabavne muzike, nije bilo toliko plo\u010da ni listova \u0161to prate zabavnu muziku i specijaliziraju se za tu tematiku.\u00a0Tada nije bilo lako do\u0107i na naslovnu stranicu, ili do\u017eivjeti da se o tebi pojavi reporta\u017ea na pet stupaca. Zbog toga nije \u010dudo da smo znali cijeniti svaki redak koji bi bio napisan o nekome od nas.<\/p>\n<p>Kao \u0161to vidite, u zabavnu muziku ulazio sam istodobno na nekoliko vrata &#8211; kao pjeva\u010d, kompozitor, instrumentalist i autor tekstova.\u00a0No, ve\u0107 u to vrijeme osje\u0107ao sam da me pjevanje \u0161lagera ne zadovoljava posve i da osje\u0107am potrebu za nekim drugim \u017eanrovima, kao \u0161to su francuska \u0161ansona i &#8220;\u0111enove\u0161ka \u0161kola&#8221; talijanske zabavne muzike kojoj su pripadali Paoli, Endrigo, Umberto Bindi i pokojnj Luigi Tenco.<\/p>\n<p>Privla\u010dila me je tako\u0111er klasi\u010dna muzika, knji\u017eevnost i slikarstvo i moram re\u0107i da su mi svi ovi afiniteti u prili\u010dnoj mjeri smetali kad sam \u017eelio stvoriti ime u zabavnoj muzici.\u00a0U to je vrijeme kod nas \u010dak i voljeti \u0161ansonu u zabavnom \u017eanru bilo ne\u0161to neobi\u010dno. No, vratimo se kvartetu u kojem sam nastupao.<\/p>\n<p>Zbog nekih nesuglasica u sastavu, &#8220;Prima&#8221; se raspala, a svi moji i Mariovi poku\u0161aji da osnujemo novi sastav koji bi trajno djelovao, ostali su bez uspjeha.\u00a0Tada se raspao i sastav \u0161to ga je vodio <strong>Hrvoje Hegedu\u0161i\u0107<\/strong>, prvi osniva\u010d vokalnog grupnog pjevanja u to vrijeme u Zagrebu, pa sam ja pri\u0161ao Hrvoju i tako smo osnovali &#8220;Zagreba\u010dki vokalni kvartet&#8221;. No, ni taj sastav nije bio dugog vijeka.<\/p>\n<p>Jo\u0161 dok je egzistirao &#8220;Zagreba\u010dki vokalni kvartet&#8221;, u Zagrebu je postojao i kvartet &#8220;Melos&#8221; koji je tako\u0111er mijenjao \u010dlanove, pa se dogodilo da su pozvali i mene.\u00a0U &#8220;Melosima&#8221; sam pjevao sve do vremena kad sam po\u010deo definitivno nastupati kao vokalni solist, a to zna\u010di do sije\u010dnja 1963, kad sam se na Zagreba\u010dkom festivalu predstavio publici kao interpretator triju melodija. To je bio po\u010detak novog razdoblja u mom \u017eivotu i zvanju.<\/p>\n<p>No, prije nego \u0161to nastavim, moram re\u0107i da se od &#8220;Melosa&#8221; nisam odvojio zbog neslaganja ili mr\u017enje me\u0111u pojedinim \u010dlanovima.\u00a0Naprosto, afiniteti su bili razli\u010diti. Jedni su muziku shva\u0107ali na jedan, drugi na drugi na\u010din, putovi su se razilazili, neki \u010dlanovi su se i po\u017eenili i muziku po\u010deli tretirati samo kao hobi i tako se dogodilo da kvartet vi\u0161e nije mogao zadovoljiti sve svoje \u010dlanove.\u00a0Ka\u017eem, od &#8220;Melosa&#8221; se nisam odvojio zbog nesuglasica ili mr\u017enje, nego zbog druga\u010dijeg shva\u0107anja muzike. I &#8220;Melosi&#8221; su voljeli muziku, ali sasvim amaterski, shva\u0107aju\u0107i je kao hobi i nadopunu uz posao i ostale obaveze.<\/p>\n<p>Jedan od njih volio je avione &#8211; to je <strong>Mi\u0161o<\/strong>, koji danas radi u kontroli letenja.\u00a0Drugi je <strong>Ki\u0161ka<\/strong> &#8211; zavr\u0161io je stomatologiju i \u010desto odem k njemu pregledati zube.\u00a0Tre\u0107i je <strong>Stanko Ku\u010dan Sten<\/strong>, mogu re\u0107i, jedan od starijih zagreba\u010dkih muzi\u010dara &#8211; ve\u0107 godinama nastupa u &#8220;Slovencu&#8221;.\u00a0Dogodilo se tako ba\u0161 neki dan da sam bio u Ki\u0161kinoj ordinaciji u Gra\u010danima, a Mi\u0161o je preletio avionom iznad nas. Mahali smo mu, izmjenjuju\u0107i tako pozdrave na neobi\u010dan na\u010din.\u00a0O nesporazumima, dakle, nije bilo govora, jer smo i danas dobri prijatelji. Ja se nisam odvojio od &#8220;Melosa&#8221; da bih postao solist, nego sam postao solist nakon \u0161to sam se odvojio od &#8220;Melosa&#8221;.<\/p>\n<p>Na &#8220;Zagrebu 62&#8221; interpretirao sam s &#8220;Melosima&#8221; kompoziciju Nikice Kalogjere &#8220;Negdje&#8221;, u kojoj sam odre\u0111ene dionice pjevao sam i to se, \u010dini se, svidjelo kompozitorima.\u00a0Uo\u010di &#8220;Zagreba 63&#8221; \u010dak devet njih predlo\u017eilo je da izvodim njihove kompozicije i organizatoru &#8211; Udru\u017eenju kompozitora &#8211; nije preostalo drugo nego da me kao vokalnog solista pozove na taj festival. Tako sam slu\u017ebeno po\u010deo karijeru kao vokalni solist.<\/p>\n<p>Na &#8220;Zagrebu 63&#8221; pojavili smo se<strong> Zvonko\u00a0\u0160pi\u0161i\u0107<\/strong> i ja &#8211; i za mnoge je to bio po\u010detak novog stila u zabavnoj muzici. \u0160pi\u0161i\u0107 se tada veoma dobro predstavio &#8220;Milionerom&#8221;, kojega sam i ja pjevao.\u00a0Zvonko i ja ostali smo u dobrim odnosima sve do danas. Cijenim ga kao veoma vrijednog, po\u0161tenog muzi\u010dara i radnika i na\u0161e prijateljstvo nikada ni\u010dim nije bilo pomu\u0107eno&#8230;\u00a0Osim &#8220;Milionera&#8221;, na tom festivalu sam pjevao i &#8220;Jesenji da\u017ed&#8221; Milana Lenti\u0107a i &#8220;Bolero no\u0107i&#8221; Milutina Vandekara. Danas mi se \u010dini pomalo \u010dudno da je od tog januara pro\u0161lo ve\u0107 punih pet godina! Ruku na srce, meni se \u010dini kao da je to bilo ju\u010der.<\/p>\n<p>Nakon zagreba\u010dkog, bio sam pozvan na festival &#8220;Beogradsko prole\u0107e&#8221; i \u010dini mi se da mi je taj festival donio prvi ve\u0107i uspjeh me\u0111u \u0161irom publikom.\u00a0Dobio sam, dodu\u0161e, samo tre\u0107u nagradu publike &#8211; bila je to Grai\u0107eva kompozicija &#8220;Prole\u0107ni cvet&#8221;, ali osjetio sam da je ve\u0107 na tom mom prvom nastupu u Domu sindikata stvoren dobar kontakt izme\u0111u beogradske publike i mene.\u00a0Taj kontakt nije ni do danas naru\u0161en, a to zna\u010di veoma mnogo, jer je Dom sindikata jedna od najzna\u010dajnijih scena u na\u0161oj zemlji za onog tko u zabavnoj muzici \u017eeli stvoriti ime.<\/p>\n<p>Nakon &#8220;Beogradskog prole\u0107a&#8221;, \u010dekao me je poziv za &#8220;Melodije Jadrana 63&#8221;. Taj splitski festival donio mi je prijateljstvo sa <strong>Zdenkom Runji\u0107em<\/strong>, izvanredno talentiranim mladim muzi\u010darom.\u00a0Kod Zdenka me je osim talenta fascinirala lako\u0107a kojom je kao samonikao talent svladao muzi\u010dku teoriju. Uskoro smo postali dobri prijatelji i vi\u0161estruki kumovi. Na festivalu sam pjevao njegovu kompoziciju &#8220;\u010covjek od soli&#8221; i svoju pod naslovom &#8220;Onaj dan&#8221;, koja se mo\u017ee smatrati prvom na\u0161om &#8220;bosanovom&#8221; i koju ja i danas rado pjevam.<\/p>\n<div id=\"attachment_5249\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-5249\" class=\"size-medium wp-image-5249\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-dedic-636x352.jpg\" alt=\"Arsen Dedi\u0107\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-dedic-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-dedic-150x83.jpg 150w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-dedic.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-5249\" class=\"wp-caption-text\">Arsen Dedi\u0107<\/p><\/div>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Cijena talenta<\/h3>\n<p>Mogu slobodno re\u0107i da su prvi moji kompozitorski radovi promijenili mnogo toga u mom \u017eivotu. Ili, to\u010dnije, zbog toga \u0161to sam po\u010deo sam komponirati i pjevati vlastite kompozicije, izgubio sam neke prijatelje, ili one koje sam dotad bar smatrao prijateljima.\u00a0Nije ni \u010dudo! Jer dotad sam ja za njih bio neka vrsta &#8220;dvorskog&#8221; servisnog interpretatora i pisca tekstova i \u010dini se da im je pravo otkri\u0107e bilo \u0161to taj &#8220;momak po narud\u017ebi&#8221; mo\u017ee stvarati i samostalno.<\/p>\n<p>Ne zamjerite mi ako ih ne budem imenovao, ne \u017eelim u ovim svojim sje\u0107anjima stvarati zlu krv, zapravo \u017eelim imenovati samo one koji su mi ostali u dobrom sje\u0107anju.\u00a0Zato je dovoljno da ka\u017eem da su me\u0111u onima koji su me napustili kad sad po\u010deo samostalno raditi bili moji dotad veoma dobri drugovi i suradnici, ina\u010de na\u0161i poznati zabavno-muzi\u010dki akteri.<\/p>\n<p>Moji prvi samostalni koraci u zabavnoj muzici poja\u010dali su, dakle, moju izdvojenost, da ne ka\u017eem osamljenost me\u0111u ljudima koji se njom bave. Na sre\u0107u, bilo je uvijek ljudi s kojima sam se kao \u010dovjek i kao muzi\u010dar mogao dobro razumjeti, a da nikad ni oni ni ja nismo podigli glas.\u00a0Jedan od njih je <strong>Stipica Kalogjera<\/strong>, s kojim me devet godina ve\u017ee istinsko prijateljstvo, zatim Runji\u0107, a prijatelja jo\u0161 imam i u Beogradu, Splitu i, naravno, ovdje u Zagrebu&#8230;<\/p>\n<p>Svoje izdvajanje nikad nisam shvatio tragi\u010dno. Neminovno je, kad poku\u0161ava\u0161 stvoriti ime, da izazove\u0161 i takve reakcije. To je kao kad se di\u017eete iz bare, morat \u0107ete za sobom povu\u0107i i mulj.<\/p>\n<p>\u010cini mi se uop\u0107e da je osnovna zabluda u na\u0161oj zabavnoj muzici, koju su, \u010dini se, stvorili polutalenti ili netalenti: da uspjeh jednog ugro\u017eava uspjeh drugom. Oni koji tako misle vjeruju da je uspjeh drugoga njihov vlastiti neuspjeh i ja sam do\u017eivio niz neugodnih iznena\u0111enja kad sam otkrio \u0161to sve \u010dovjek u na\u0161oj zabavnoj muzici mo\u017ee do\u017eivjeti kad mu ime postaje poznatije od ne\u010dijeg drugog imena.\u00a0Bio je to za me pravi \u0161ok, jer sam otvorena srca u\u0161ao u taj svijet. Vjerujte, bio sam prisiljen \u010diniti ne\u0161to \u0161to u stvari nisam mogao: kad sam \u010duo da lo\u0161e govore o meni, jer bi bilo glupo i veoma riskantno u ovom poslu kad ne biste tako postupili.<\/p>\n<p>S vremenom, \u010dovjek polako u\u0111e u tu igru i ako \u017eeli sa\u010duvati lice, ne preostaje mu drugo nego da se zatvori u svoj svijet, me\u0111u nekoliko najodanijih prijatelja, u svoju sobu i svoju muziku.\u00a0Dogodilo se tako na &#8220;Melodijama Jadrana 64&#8221;, nakon svih nagrada i priznanja za moju <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=JiLfWiROsQU\" target=\"_blank\">&#8220;Ku\u0107u pored mora&#8221;<\/a>, da mi je jedan od mojih dotad najboljih prijatelja pristupio i rekao: &#8220;Pa, tekst ti nije lo\u0161&#8230;&#8221;\u00a0To je valjda bio njegov poku\u0161aj da me ponovo svede na rang servisnog tekstopisca, koji \u0107e se buditi u 2 u no\u0107i da napi\u0161e nekakve komercijalne rije\u010di!<\/p>\n<p>Doista, za\u0161to sam se po\u010deo baviti komponiranjem? Pa, bio je to u neku ruku logi\u010dan razvoj. Ja sam jo\u0161 kao srednjo\u0161kolac i na prvim godinama fakulteta pisao pjesme, neke od njih objavili su i knji\u017eevni \u010dasopisi.\u00a0S vremenom sam sve vi\u0161e osje\u0107ao potrebu, budu\u0107i da sam muzi\u010dar, da te stihove i muzi\u010dki izrazim. Jo\u0161 dok sam bio u zboru &#8220;Ivan Goran Kova\u010di\u0107&#8221;, komponirao sam \u0161lager pod naslovom &#8220;Svima pri\u010dam o tebi&#8221;, koji je bio neka vrsta &#8220;internog hita&#8221; u dru\u0161tvu i nikad nigdje nije bio javno izveden. Ono \u0161to je do\u0161lo kasnije bilo je, ka\u017eem, samo logi\u010dan nastavak.<\/p>\n<p>Uostalom, ja sam po\u010deo komponirati i ranije, na nagovor svog starijeg prijatelja <strong>Mire Belamari\u0107a<\/strong>. Bile su to minijature za flautu, za flautu i za klavir, i samo za klavir.\u00a0Nakon kompozicije &#8220;Onaj dan&#8221;, dakle 1963, komponirao sam i za Zagreba\u010dki jazz kvartet &#8220;Ve\u010de sa Ksenijom&#8221;, a zatim je do\u0161la 1964. i &#8220;Ku\u0107a pored mora&#8221;, pjesma koja me je definitivno afirmirala i kao kompozitora ili, preciznije &#8211; kao &#8220;kantautora&#8221;.<\/p>\n<p>&#8220;Ku\u0107u pored mora&#8221; nisam napisao u jednom dahu. Zapravo, slao sam je na Zagreba\u010dki, Beogradski i Opatijski festival, ali su je sva tri odbila. To me je obeshrabrilo i kad sam u martu 1964. odlazio u vojsku, nosio sam samo skicu te kompozicije.\u00a0A napisao sam je jednog obi\u010dnog dana, u kasarni u Oto\u010dcu u Lici, u starom zdanju podignutom jo\u0161 za vrijeme Vojne krajine. Sve oko mene bilo je obi\u010dno. Zapravo, bilo je to jedne no\u0107i kad sam bio pomo\u0107nik de\u017eurnog. Nisam mislio ni na \u0161to. Napisao sam kompoziciju i poslao je na Splitski festival, gdje sam, kako znate, uspio.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Moji najbolji radovi<\/h3>\n<p>Zamje\u0107ujem kod velikog dijela svoje publike, osobito \u017eenske, da joj se najvi\u0161e svi\u0111aju moje prve kompozicije &#8220;Ku\u0107a pored mora&#8221;, &#8220;<a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=o_-8uLeELSM\" target=\"_blank\">Moderato cantabile<\/a>&#8220;, &#8220;<a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=y50kHZqY8ZA\" target=\"_blank\">\u010covjek kao ja<\/a>&#8220;. Ta ih publika valjda i najvi\u0161e cijeni od svih mojih kompozicija, ali sigurno je da su moji najbolji radovi do\u0161li tek kasnije.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, moje prve kompozicije imale su u sebi ne\u0161to neposredno, ljudsko, ne\u0161to od one nasu\u0161ne iskrenosti koja je toliko potrebna u zabavnoj muzici.\u00a0U sentimentalnom stanju Ja sam u vrijeme kad sam ih pisao doista i bio u sentimentalnom stanju &#8211; da tako ka\u017eem &#8211; zbog nekih mojih li\u010dnih doga\u0111aja i te su kompozicije u prenesenom smislu bile odraz toga stanja. Tu valjda treba tra\u017eiti i obja\u0161njenje za njihov uspjeh.\u00a0Tada su mi po\u010deli govoriti: &#8220;Arsene, vi pjevate osje\u0107ajno!&#8221;\u00a0A ja mislim da se i ne mo\u017ee pjevati druga\u010dije nego osje\u0107ajno, onako kako ne\u0161to nosite u sebi. Ali, ljudi su bili skloni vjerovanju da sam ono o \u010demu sam govorio u svojim pjesmama i sam do\u017eivio.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ako pa\u017eljivo analiziraju bilo koji od tih tekstova, vidjet \u0107e da se u sadr\u017eaju ne doga\u0111a ni\u0161ta konkretno&#8230; A ipak, ljudi su se pitali: tko je ta \u017eena u &#8220;Ku\u0107i pored mora&#8221;, i uskoro, naravno, iskonstruirali i \u017eenu, i lokaciju ku\u0107e, i tko zna \u0161to jo\u0161.\u00a0Isto je tako potekla fama da je glavni lik &#8220;\u010covjek kao ja&#8221; autor sam, da sam tu pjesmu namijenio svojoj \u017eeni &#8211; po\u010delo je, ka\u017eem, neko prekapanje po mojim najintimnijim stvarima, koje u odre\u0111enom smislu nije prestalo ni do danas.<\/p>\n<p>Dosad sam govorio o svom afinitetu za zabavnu muziku i za klasiku. Stoga je red da ka\u017eem \u0161to mislim o odnosu tih dvaju \u017eanrova, ili to\u010dnije, o tvrdnji da danas klasi\u010dna muzika ima sve manje publike i da je njena krivica \u0161to klasika gubi na popularnosti.<\/p>\n<p>Prije svega, takve konstatacije nisu ta\u010dne.\u00a0Klasi\u010dna muzika nikad ne\u0107e izgubiti svoju pravu publiku, niti je publika kriva \u0161to se klasika manje slu\u0161a. &#8220;Krivica&#8221; je mo\u017eda i na klasi\u010dnoj muzici! Jer, ta muzika dana\u0161njem \u010dovjeku ne pru\u017ea uzbu\u0111enje kakvo bi on \u017eelio i kakvo mu je potrebno. \u00a0Osim toga, suvremeni \u010dovjek te\u0161ko se i koncentrira da slu\u0161a muzi\u010dko djelo koje traje pola sata, pa je razumljivo da zabavna muzika, koliko god bila manje vrijedna, vr\u0161i na nj direktniji i efikasniji atak. Uostalom, danas su rijetki ljudi koji imaju vremena da steknu klasi\u010dan muzi\u010dki odgoj, da upoznaju velika djela, razviju ukuse&#8230;\u00a0Ako, dakle, treba govoriti o nekakvoj &#8220;krivici&#8221;, onda tu krivicu valja tra\u017eiti na obje strane. No, dosta o tome.<\/p>\n<p>Godina kod koje sam u pri\u010danju stao &#8211; 1964 &#8211; ne samo \u0161to mi je donijela afirmaciju nego je to bila i godina u kojoj sam napisao vrlo mnogo kompozicija. Evo njihovih naslova: &#8220;\u017delim zadr\u017eati ljeto&#8221;, &#8220;Sobotna pomlad&#8221;, &#8220;Strankinja&#8221; &#8220;\u010covjek kao ja&#8221; i vi\u0161e skica koje ni do danas nisam objavio.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Neprilike sa &#8220;Starom curom&#8221;<\/h3>\n<p>Kompozicija &#8220;<a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=oRoHyPr2ZIM\" target=\"_blank\">Stara cura<\/a>&#8221; bila je izvedena na Splitskom festivalu 1965. i odmah nakon izvedbe po\u010dele su neprilike. Neki su me htjeli tu\u017eiti, drugi su mi pisali pisma najuvredljivijeg, prosta\u010dkog sadr\u017eaja.\u00a0Te su me reakcije zbunile. I danas tvrdim da je &#8220;Stara cura&#8221; jedna od mojih boljih kompozicija. U njoj sam poku\u0161ao o\u017eivjeti jedan isje\u010dak iz mog \u017eivota, onaj \u0160ibenik mog djetinjstva, zime u njemu i obilaske nas dje\u010daka do crkve sv. Franje i sv. Lovre, \u017eivot usidjelica ili \u017eena kojima su mu\u017eevi na putu.<\/p>\n<p>Ne mogu me svi voljeti&#8230; Pisao sam to sa simpatijom, zapravo je premalo re\u0107i sa simpatijom, ve\u0107 s ljubavlju, ali i s gor\u010dinom. Jer, znate kakvi su ljudi, osobito kod nas u Dalmaciji: vole se \u0161aliti, ali u toj \u0161ali \u010desto budu okrutni.\u00a0Naj\u010de\u0161\u0107a su meta takvih ogovaranja oni koji su u \u017eivotu izgubljeni zbog odre\u0111enog razloga &#8211; zbog fizi\u010dkih nedostataka, ili zle sudbine. To su usamljeni, bolesni, zanemareni&#8230; Pi\u0161u\u0107i tu pjesmu, u za\u0161titu sam uzimao ba\u0161 njih, one koji ne nalaze svoje mjesto u \u017eivotu. Uvijek sam bio na njihovoj strani i mislim da uvijek pi\u0161em za njih.<\/p>\n<p>Nikad nisam \u017eelio da moje pjesme budu dodatak uz ru\u010dak jednom malogra\u0111aninu kome sve &#8220;\u0161tima&#8221;, koji je dobro jeo i koji \u0107e sutra dobro jesti. Kad sam promijenio odje\u0107u i pustio dugu kosu, \u017eelio sam se time jo\u0161 vi\u0161e odvojiti od takvih koji \u010dekaju dodatak za trpezu, i neka tako ostane.\u00a0Meni je jasno da svi ne mogu biti moja publika. Ne mogu svi raditi za sve. Ja moram imati neprijatelja i dobro je da ih imam, a kad ih ne bih imao, ne bih ni postojao ovakav kakav sam.<\/p>\n<p>Kad ve\u0107 govorim o publici, moram re\u0107i da je na\u0161a publika ve\u0107 u prili\u010dnoj mjeri iritirana, razdra\u017eena i pona\u0161anjem muzi\u010dara i ljudi oko muzike, da zabavnu muziku smatra trkom i konkurencijom gorom od one kakva vlada u nogometu.\u00a0Tako neki dan, dok sam razgovarao sa \u010dovjekom koji mi je popravljao automobil, mogao sam \u010duti: &#8220;Uh, \u0161to vas ovaj sada sve \u0161i\u0161a!&#8221;\u00a0Ili: &#8220;Sve ste ih pre\u0161i\u0161ali!&#8221;\u00a0Kao da se u zabavnoj muzici radi o tome tko \u0107e koga &#8220;pre\u0161i\u0161ati&#8221;.<\/p>\n<p>Dakle, kad sam napisao &#8220;Staru curu&#8221;, bio sam krivo shva\u0107en. Meni je naprosto nerazumljivo kako je netko mogao do\u0107i na ideju da ja pi\u0161em pjesmu protiv nekoga. Je li ikad napisana pjesma protiv jednog usamljenika, bolesnika? Ljudi su mislili da samim tim \u0161to sam takvog usamljenika izvadio iz anonimnosti i pisao o njemu &#8211; da ga vrije\u0111am. Naprosto neshvatljivo!\u00a0Tako mi je &#8220;Stara cura&#8221; zagor\u010dila kraj 1965. godine. Odmah nakon festivala, oti\u0161ao sam kod rodbine u Dubrovnik i pratio iz dana u dan stupidne nastavke i napade na ovu pjesmu i na mene.<\/p>\n<p>\u010cinjenicu da sam bio krivo shva\u0107en nisam primio tragi\u010dno. U \u017eivotu se \u010desto doga\u0111alo da budem krivo shva\u0107en, ali zbog toga ne mislim da nisam obi\u010dan \u010dovjek. Naprotiv, to me tek \u010dini obi\u010dnim. Naime, \u010dovjek ima gomilu takvih stvari koje kupi u svom \u017eivotu, u ljubavi, u poduze\u0107u, u obitelji, me\u0111u djecom.<\/p>\n<p>Nakon &#8220;Stare cure&#8221;, napisao sam kompoziciju &#8220;<a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=AwJ2bt6s0bk\" target=\"_blank\">Moj brat<\/a>&#8221; koju \u0107u &#8211; mo\u017eda se mnogi ne\u0107e sa mnom slo\u017eiti &#8211; s uporno\u0161\u0107u i tvrdoglavo\u0161\u0107u staviti na prvo mjesto me\u0111u mojim kompozicijama.\u00a0Zbog te kompozicije, koja je izvedena na Splitskom festivalu 1966. godine, sukobio sam se s ljudima oko festivala i sa \u017eirijem, a mnogi od mojih kolega napisali su mi zbog teksta te pjesme mnogo poni\u017eavaju\u0107ih glosa, o bezna\u010dajnosti i trivijalnosti tog teksta.\u00a0Publika je kompoziciju dobro primila, dala joj je i tre\u0107u nagradu, a dala bi i vi\u0161e, da na festivalu nisam imao jo\u0161 jednu kompoziciju, \u010dime sam sam sebi pravio konkurenciju.\u00a0Ljudi koji su muzi\u010dki \u017eirirali tu kompoziciju smatrali su je lo\u0161om; kroz iglene u\u0161i pro\u0161la je na festival. Prema tome, ja nisam raskinuo sa Splitskim festivalom zato jer nisam dobio nagradu, nego zbog toga \u0161to sam vidio kakve stvari ulaze na festival, i ako tako stoje stvari, ima li na takav festival uop\u0107e smisla ne\u0161to slati?<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-medium wp-image-5317\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-bina-636x352.jpg\" alt=\"arsen-dedic-bina\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-bina-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-bina.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Moderato cantabile su odbili svi festivali<\/h3>\n<p>&#8220;<a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=o_-8uLeELSM\" target=\"_blank\">Moderato cantabile<\/a>&#8221; napisao sam inspiriran istoimenim filmom i njegovom tematikom, a u kompoziciji sam iskoristio i nekoliko taktova jedne Diabellijeve sonatine, koja se tako\u0111er \u010desto \u010duje u tom filmu i koja je u neku ruku predstavljala moju ljubav za klasiku. Zanimljivo je da su &#8220;Moderato cantabile&#8221; odbili redom svi na\u0161i festivali i da sam tu kompoziciju morao ovako &#8220;privatno&#8221; lansirati.<\/p>\n<p>Te godine, zapravo jo\u0161 ranije, potkraj 1963, okupilo se u Zagrebu nas nekoliko entuzijasta i prozvali smo se grupom &#8220;Studio 64&#8221;.\u00a0Bili su to Nikica Kalogjera. Pero Gotovac, Milan Lenti\u0107, Ivica Kraja\u010d, Zvonko \u0160pi\u0161i\u0107, ja&#8230; a jo\u0161 su s grupom sura\u0111ivali aran\u017eeri Stipica Kalogjera, Miljenko Prohaska i Bojan Hohnjec, pjesnici: Irena Vrkljan, Vesna Parun, a pjevali su jo\u0161 Hrvoje Hegedu\u0161i\u0107, &#8220;Emovci&#8221;, Ana \u0160tefok i neki zagreba\u010dki glumci.\u00a0Re\u017eirao je Angel Miladinov, scenu je preuzeo Nola.\u00a0Bio je to zna\u010dajan doga\u0111aj u maloj historiji na\u0161e zabavne muzike. Svi mi bili smo entuzijasti i \u017eeljeli smo stvoriti ne\u0161to novo u zabavnoj muzici, u \u0161ansoni.Kad smo ve\u0107 kod termina &#8220;\u0161ansona&#8221;, meni je taj termin zapravo nakalemljen. Prvu kompoziciju koju sam napisao ljudi su nazvali \u0161ansonom, ali ja nikad nisam znao mnogo o izvornoj, autenti\u010dnoj, francuskoj \u0161ansoni, niti sam poznavao taj jezik, ni aktere.\u00a0Pi\u0161u\u0107i kompozicije, ja sam naprosto slijedio svoje osje\u0107aje, a to \u0161to su ljudi moje pjesme zvali \u0161ansonama, nije ispalo mojom voljom.<\/p>\n<p>Bile su nezaboravne ve\u010deri kad se sastajala na\u0161a mala grupa. Sami smo se savjetovali, sami sebi \u017eirirali, jedan se nije mije\u0161ao u autorstvo drugog.\u00a0Svi smo \u017eeljeli stvoriti ne\u0161to druk\u010dije, bolje i vrednije i mislim da je priredba koju smo pripremili zna\u010dila jedan od najzna\u010dajnijih skokova naprijed u na\u0161oj zabavnoj muzici.\u00a0Odr\u017eala se u okviru festivala &#8220;Zagreb 64&#8221;, a osim festivala pomogao ju je &#8220;Vjesnik&#8221; i jo\u0161 neke organizacije.<\/p>\n<p>Oprostite na maloj digresiji, ali moram ne\u0161to re\u0107i o \u017eiriranju kompozicija uop\u0107e. Nije li smije\u0161no da \u010dovjek koji je dokazao svoju vrijednost i o \u010dijem se renomeu ve\u0107 uglavnom dosta zna, mora tu vrijednost uvijek iznova dokazivati pred trojicom ljudi, u prostoriji zadimljenoj od cigareta, ako mu je do toga rada stalo i ako zna koliko taj rad bar otprilike vrijedi.\u00a0Ne zamjerite mi stoga ako se sve rje\u0111e izla\u017eem takvu riziku i ako sve rje\u0111e budem nastupao na festivalima i kao autor i kao pjeva\u010d. No, vratimo se &#8220;Studiju 64&#8221;.<\/p>\n<p>Te smo se zime sastajali ili kod Nikice Kalogjere ili kod Pere Gotovca. Svirali smo jedni drugima svoje stvari i odlu\u010dili da na koncertu na kojem \u0107emo nastupati, svaki da po dvije kompozicije. Kako rekoh, koncert je uspio, ali je ve\u0107 na samoj priredbi bilo jasno da uspjeh ne\u0107e biti duga vijeka.\u00a0Ne, nije rije\u010d o kompozicijama! Naprotiv, kompozicije su bile dobre i nekoliko ih se odr\u017ealo do danas. Me\u0111utim, kao \u0161to se moglo i o\u010dekivati, bilo je ljudi kojima se na\u0161 napor nije svidio.\u00a0Ve\u0107 u toku priredbe, u dvorani je bilo utjecajnih ljudi koji su svojim izjavama trovali oko sebe, \u017eele\u0107i osporiti vrijednost onome \u0161to smo prezentirali. Posljedice su se odrazile i na reakciju javnosti: podr\u0161ka nije bila onakva kakvu smo mo\u017eda zaslu\u017eili i nije pogre\u0161no ako ka\u017eem da su te \u0161ansone pravu afirmaciju do\u017eivjele zaista tek kod publike, a ta afirmacija traje i danas.<\/p>\n<p>Nakon starta &#8220;Studija 64&#8221; na Zagreba\u010dkom festivalu, vjerovao sam da \u0107emo ostati trajno na okupu, da \u0107emo uvijek stalno raditi, ali, na \u017ealost, ispalo je druk\u010dije. Uspjeh jednoga po\u010deo je smetati uspjehu drugog, ljudi su se po\u010deli razilaziti, okupljati se u manje grupe, dok na kraju te grupe nisu \u010dinile po jednog \u010dovjeka; svatko je po\u010deo raditi sam.\u00a0To i jest jedan od osnovnih problema u na\u0161oj zabavnoj muzici, zbog koga ima tako mnogo niske produkcije i ki\u010da. Dugo sam se ustru\u010davao da to ka\u017eem, jer i ja, kao zabavno-muzi\u010dki akter, \u017eelim \u0161tititi svoju profesiju.Ali, nakon \u0161to sam putovao i gostovao u zemljama gdje je zabavna muzika oti\u0161la daleko naprijed, mogu re\u0107i da je ono \u0161to se u na\u0161oj zabavnoj muzici doga\u0111a vrlo lo\u0161e. Nije to zbog toga \u0161to nemamo dobrih pjeva\u010da ili aran\u017eera &#8211; kod nas postoji kriza autorstva! \u00a0Kod nas nema stvaralaca koji bi dosljedno zastupali svoj stil, stajali iza njega, potpisivali ga i bili spremni da ga brane. Za mene je zabavna muzika kolektivan posao kompozitora, aran\u017eera, autora teksta i pjeva\u010da.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>\u010covjek izvan igre<\/h3>\n<p>&#8220;Studio 64&#8221; koji me toliko zanio, raspao se zbog jo\u0161 jednog razloga. Ruku na srce, svi njegovi \u010dlanovi nisu gajili isto odu\u0161evljenje prema novom obliku zabavne muzike. Oni su se priklju\u010dili grupi, misle\u0107i valjda da \u0107e se mo\u0107i sakriti iza svetog imena \u0161ansone i tako ostati u prvom planu, ve\u0107 zbog same \u010dinjenice da stvaraju, ili bar to \u017eele, ne\u0161to novo. Vrijeme je pokazalo da nisu bili u pravu.<\/p>\n<p>Nakon 1964. sudjelovao sam i na idu\u0107em koncertu \u0161ansona, na &#8220;Zagrebu 65&#8221;. Imao sam tada kompoziciju &#8220;\u010covjek kao ja&#8221;, koju je pjevao <strong>Zafir Had\u017eimanov<\/strong>, &#8220;Sobotnu pomlad&#8221; u interpretaciji <strong>Lade Leskovara<\/strong>. U to vrijeme bio sam u armiji i svoje sam kompozicije morao povjeriti drugim interpretatorima.\u00a0Pojavio sam se i me\u0111u autorima \u0161ansona na &#8220;Zagrebu 66&#8221;, s kompozicijom &#8220;<a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=pT9eHgEslT8\" target=\"_blank\">Dva prijatelja<\/a>&#8220;, na divne rije\u010di Matije Be\u0107kovi\u0107a. Ta kompozicija nije dobila nagrade, ali je do danas ostala jedan od mojih najdra\u017eih radova i uvijek \u0107u je smatrati jednim od svojih najboljih ostvarenja.<\/p>\n<p>Na &#8220;Zagrebu 66&#8221; u konkurenciji \u0161ansona pjevao sam i kompoziciju &#8220;Ku\u0107a bez broja&#8221; Zdenka Runji\u0107a, inspiriranu jednom Stan\u010di\u0107evom slikom. Ni ta kompozicija nije do\u017eivjela osobitu popularnost &#8211; nije do danas \u010dak ni snimljena na radiju, iako za to osim ne\u010dije nemarnosti nema nikakva posebna razloga.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, moram re\u0107i da festivali nikad nisu apsorbirali svu moju aktivnost kao kompozitora i kao autora tekstova.\u00a0Usporedo s festivalima, lansirao sam i kompozicije na radiju, na plo\u010dama, u TV-emisijama i na mojim recitalima. Ti su mi mediji dragi jednako kao i festivali, a kompozicije \u0161to sam ih lansirao tim putem nisu, mislim, ni\u0161ta manje uspjele od festivalskih.<\/p>\n<p>Kod nas se, na\u017ealost, uvrije\u017eilo mi\u0161ljenje da su festivali jedina platforma za pravu afirmaciju pjeva\u010da ili kompozicija. Jedino ono \u0161to se izvodi na festivalima smatra se nekako sigurnom, provjerenom vrijedno\u0161\u0107u.\u00a0Moram re\u0107i da ne znam ta\u010dno za\u0161to je tako, ali je sigurno da to na\u0161oj zabavnoj muzici vi\u0161e \u0161kodi nego \u0161to joj koristi. Takvoj praksi uzrok je vjerojatno i televizija koja prati festivale. Ljudi su navikli da sjednu u naslonja\u010d pred svoje ekrane i da prate zabavnu muziku od festivala do festivala, misle\u0107i da je to sve.Na koncerte zabavne muzike, osim jednog dijela mladih, ne dolazi vi\u0161e nitko. Tako se dogodilo da me publika koja me znala jedino s festivala poznavala preusko, jednostrano. Za mnoge ljude bilo je primarno kako sam odjeven, kako se \u010de\u0161ljam, oblizujem li usne dok pjevam i pjevam li otvorenih ili zatvorenih o\u010diju.\u00a0Osim toga, o meni nisu znali ni\u0161ta. Nisu vidjeli ni jedan moj recital, nisu \u010duli ni jedan moj vanfestivalski rad &#8211; \u00a0nisu, ukratko, znali \u0161to sve jo\u0161 znam i mogu.<\/p>\n<p>A evo \u0161to sam u\u010dinio izvan festivala samo u posljednje tri godine: &#8220;Moderato cantabile&#8221; i &#8220;Moj prijatelj&#8221; bili su na &#8220;Zagrebu 64&#8221; izvan konkurencije, a osim toga napisao sam i kompozicije &#8220;Nevoljen&#8221;, &#8220;Veru Pavladoljsku&#8221;, &#8220;Sanjam te&#8221;, &#8220;Kada svi odu&#8221;, &#8220;Dva dana&#8221;, &#8220;\u010covjek i pas&#8221;, &#8220;Pjevam da mi pro\u0111e vrijeme&#8221;, nekoliko radova s podru\u010dja dramske muzike&#8230;\u00a0Velik dio tih kompozicija promaknuo je onima koji zabavnu muziku prate isklju\u010divo od festivala do festivala. Uop\u0107e, smatram da me onaj tko nije bio na mom solisti\u010dkom koncertu u potpunosti ne poznaje.<\/p>\n<p>Ve\u0107 sam spomenuo da sam 1964. oti\u0161ao u Armiju na odslu\u017eenje vojnog roka. Razdoblje koje sam proveo u uniformi mnogo mi je pomoglo. Pomoglo mi je, izme\u0111u ostalog, da s izvjesne distance sagledam svoj prija\u0161nji \u017eivot, ono \u0161to sam u\u010dinio, prijatelje i prijateljstva koja su me dotad vezala s odre\u0111enim ljudima.\u00a0\u0160to se ovog posljednjeg ti\u010de, spoznaje nisu bile ba\u0161 slatke i \u010dini mi se da sam se jo\u0161 vi\u0161e povukao u sebe. Nove spoznaje uvjerile su me da je put kojim sam dotad i\u0161ao bio ispravan i da tako treba nastaviti.\u00a0Iz vojske sam se vratio 1965. i tada sam se razveo nakon tri i po godine braka. U studenom 1962. dobio sam k\u0107er Sandru koja danas ima vi\u0161e od pet godina. Od 1965. ponovo \u017eivim sam.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-medium wp-image-5318\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-narodna-636x352.jpg\" alt=\"arsen-dedic-narodna\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-narodna-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/arsen-dedic-narodna.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Slobodni umjetnik<\/h3>\n<p>Ve\u0107 sam mnogo govorio o svojim prijateljstvima s mnogim ljudima. Rekao sam ve\u0107 tako\u0111er i da mi je prijateljstvo jedna od stvari koje u \u017eivotu najvi\u0161e cijenim.\u00a0Prije malo vi\u0161e od dvije godine, 1965, u Zagrebu sam upoznao <strong>Sergia Endriga<\/strong>. Bilo je to jedne ve\u010deri kod<strong> Ivice Kraja\u010da<\/strong>. Endrigo je tada bio u Zagrebu kao gost Zagreba\u010dke televizije.\u00a0Za me je to bio posebno drag susret. Endriga sam cijenio kao pjesnika, kompozitora i pjeva\u010da. Bio je jedan od mojih prvih ideala u zabavnoj muzici uz Gina Paolija i Jacquesa Brela. U Zagrebu smo se Sergio i ja sprijateljili i otada se uvijek rado vi\u0111amo.On je htio snimiti neke moje kompozicije. Nedavno smo se sreli u Parizu i \u010dim me je ugledao, umjesto pozdrava zapjevao je moju kompoziciju &#8220;<a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=yAWVDCotHmI\" target=\"_blank\">Sanjam te<\/a>&#8220;.\u00a0Sergio i ja imali smo u svibnju pro\u0161le godine u Parizu i zajedni\u010dki koncert.\u00a0Ali, u na\u0161em zvanju \u010dovjek nema mnogo vremena, pa se i prijateljstva moraju cijeniti i grijati od susreta do susreta, uvijek u drugome mjestu, u drugom gradu, a kad ste sami i mnogo radite, tada prijateljstvo treba dvostruko cijeniti, isto koliko i ljubav.<\/p>\n<p>U mom \u017eivotu i zvanju jo\u0161 je jedna stvar bila zna\u010dajna, preciznije, odre\u0111eni trenutak. Bio je to trenutak kad sam postao slobodni umjetnik, slobodna profesija, a dogodilo se to nakon dolaska iz Armije.\u00a0Dotad sam radio na Zagreba\u010dkoj televiziji, kao sitni suradnik. Radio sam s Angelom Miladinovim u &#8220;Ekran na ekranu&#8221; i bio je to posao koji nije otvarao osobite perspektive. Kad sam izabrao slobodnu profesiju, mogao sam vi\u0161e komponirati i slobodnije sura\u0111ivati s radijom i televizijom.\u00a0Dotad, na primjer, nisam mogao u nekoj emisiji biti i muzi\u010dki suradnik i pjeva\u010d. Boljeg izlaza, dakle, nije bilo.<\/p>\n<p>Negdje 1965. po\u010deo sam sa solisti\u010dkim koncertima. U neku ruku ta je godina bila prijelomna u mom stvarala\u0161tvu. Mnoge su dileme sada bile ra\u0161\u010di\u0161\u0107ene, shvatio sam s kojim ljudima mogu ra\u010dunati u te\u0161kim trenucima, nau\u010dio sam da se najvi\u0161e mora\u0161 osloniti na samog sebe i da entuzijasti\u010dkih zaleta poput onog sa &#8220;Studijem 64&#8221; vi\u0161e ne\u0107e biti, u tada\u0161njoj konstelaciji zabovno-muzi\u010dkih snaga.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Uvijek stranac<\/h3>\n<p>Moram re\u0107i da sam ja u na\u0161oj zabavnoj muzici bio u neku ruku uvijek \u010dovjek izvan igre. Ja sam u zabavnu muziku u\u0161ao s Akademije i uvijek sam uz nju volio i ne\u0161to drugo i stjecao druk\u010dija iskustva. Oni koji su se bavili samo zabavnom muzikom od prvog dana prihvatili su me kao stranca, a i ja sam se tako osje\u0107ao i tako \u0107e biti sve do kraja moje karijere.\u00a0Logi\u010dno je da sam se bolje razumio s ljudima koji su u zabavnu muziku do\u0161li na sli\u010dan na\u010din kao i ja, ali za ve\u0107inu kolega po profesiji, a i za dobar dio publike, ja \u0107u uvijek ostati stranac.Moram re\u0107i i ovo: kad sam se pojavio, ni moj izgled nije bio uobi\u010dajen, nije mogao zadovoljiti \u010distunce kojima gode samo standardne fizionomije. Ka\u017eem to stoga jer svega toga nisam bio svjestan. Bio sam onakav kakav jesam i tako sam se pona\u0161ao, misle\u0107i da je to posve u redu.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ljudi su se, na primjer \u010dudili i takvim stvarima kao \u0161to su moje zatvorene o\u010di dok pjevam. Meni to nije bilo ni\u0161ta \u010dudno, kao \u0161to mi nije bilo \u010dudno \u0161to svoje o\u010di zatvara Charley Parker dok svira neku temu, ili \u0161to ih zatvara na\u0161 I\u0107o (Ivan) Kelemen &#8211; ta toliko ljudi zatvara o\u010di kad radi posao na koji se mora duboko koncentrirati!\u00a0Kad moram izgovoriti neki tekst ili otpjevati neku melodiju, kad moram re\u0107i neku istinu, ja se moram koncentrirati. Ne mogu za to vrijeme otvorenih o\u010diju zvjerati po publici, gledaju\u0107i u nekog do koga moje rije\u010di ne dopiru.<\/p>\n<p>Zatim, mnogi su bili osjetljivi i na moje pona\u0161anje. Ako ho\u0107ete i moje klempave u\u0161i izazvale su mnoge nesporazume, koji su za me kao pjeva\u010da bili bolni.\u00a0Nastupati na estradi, nije lak posao. Najlak\u0161e je ako imate standardnu fizionomiju, standardan glas, ako se standardno \u010de\u0161ljate, ako ste slatki i neupadljivi. \u010cim malo odstupite od toga, \u010dim napi\u0161ete neobi\u010dan stih, zapjevate druk\u010dije ili lansirate kompoziciju koja malo odudara od standarda ili mode &#8211; bit \u0107e vam te\u017ee.<\/p>\n<p>Donekle me tje\u0161i da tako nije samo kod nas, nego ponekad \u010dak i u onim zemljama u kojima je zabavna muzika oti\u0161la daleko i visoko i gdje je ta muzika danas \u010dak u odre\u0111enom smislu dru\u0161tveno mjerilo. Tako je u Francuskoj, na primjer, a gotovo tako je i u Sovjetskom Savezu ili u Italiji.\u00a0A eto, ba\u0161 u Italiji se dogodilo da je veoma talentirani Gianni Meccia propao na dvije godine zato jer je napisao kompoziciju pod naslovom &#8220;Mrzim stare gospo\u0111e&#8221;.<\/p>\n<p>Moram re\u0107i da je i kod mene rano po\u010delo s tim stvarima. Ve\u0107 jedan od mojih prvih tekstova, za Boljunijevu kompoziciju &#8220;Prodava\u010d novina&#8221;, bio je uzrok da je ta pjesma skinuta s repertoara jednostavno zato \u0161to se u njoj spominjao rat i mir.\u010cesto sam bio obeshrabren u takvim poslovima, ali mogu re\u0107i da mi je veoma \u017eao ako sam ikad napravio kakav ustupak. Priznajem, ponekad sam i ja \u017eelio biti sla\u0111i, dostupniji, ali priznajem tako\u0111er da nije dobro \u0161to sam tako radio.\u00a0Op\u0107enito, mislim da u odnosu pjeva\u010da prema publici valja po\u0161tovati pravilo koje se rijetko uva\u017eava.\u00a0Obi\u010dno se ka\u017ee da pjeva\u010d mora \u010diniti ustupke publici, da mora u svemu postupati onako kako publika od njega tra\u017ei, eliminiraju\u0107i potpuno vlastitu li\u010dnost. Ja mislim da ako pjeva\u010d u\u010dini prema publici dva koraka, onda i publika mora u\u010diniti bar jedan korak prema pjeva\u010du.\u00a0To je moja maksima, a mislim da jedino takav odnos osigurava pjeva\u010du egzistenciju, a publici zadovoljstvo onim \u0161to joj pjeva\u010d pru\u017ea.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Moje turneje<\/h3>\n<p>Mislim da u svakom poslu \u010dovjeku koji \u017eeli uspjeti koriste iskustva drugih, osobito ako su oni ispred njega. Tako je i u zabavnoj muzici, a ja mislim da velik dio svog iskustva dugujem turnejama koje su me zbli\u017eile s mnogim evropskim zemljama, njihovim ljudima i zabavnom muzikom.\u00a0O turnejama dosad nisam govorio, jer ih intimno nekako smatram posebnim &#8220;poglavljem&#8221; svoje biografije. Ina\u010de, izvan granica na\u0161e zemlje po\u010deo sam gostovati relativno rano, jo\u0161 od 1963. godine. U svibnju te godine oti\u0161ao sam s ansamblom <strong>Mojmira Sepea<\/strong> u Sovjetski Savez.\u00a0Pjevao sam na jednoj izlo\u017ebi jugoslavenskih proizvoda \u0161iroke potro\u0161nje u Kijevu. Nakon toga u Sovjetskom Savezu gostovao sam jo\u0161 \u010detiri puta, a u o\u017eujku 1968. odlazim \u0161esti put.\u00a0Osim u Sovjetskom Savezu, nastupao sam u \u010cehoslova\u010dkoj, Francuskoj, Belgiji, Italiji, Ma\u0111arskoj, u Egiptu, na Cipru&#8230;<\/p>\n<p>Turneje su, kako sam rekao, jedno od najdra\u017eih poglavlja mog \u017eivota, jedan njegov poseban dio. Jo\u0161 su stari mudraci znali da putovati zna\u010di stjecati iskustva i prijateljstva, upoznati \u017eivot sa svim njegovim ljepotama i skrivenim tajnama, \u017eivjeti ga, da se poslu\u017eim banalnim izrazom suhoparne dana\u0161njice, punim intenzitetom.\u00a0Zaista, putovanja su za me zna\u010dila mnogo i kao za pjeva\u010da i kao za \u010dovjeka. Na putu ste \u010desto sami i ti vam trenuci poma\u017eu da se osvrnete na vrijeme \u0161to ste ga pro\u017eivjeli i da ga ocijenite s odstojanja, kao \u0161to ka\u017eu vojnici. Zato mi je uvijek, nakon mjeseci naporna rada, dobro dolazila jedna dulja turneja.<\/p>\n<p>Mo\u017eda se vi\u0161e i ne sje\u0107am ta\u010dno gdje sam sve bio. Sovjetski Savez Moskva, Kijev, Lenjingrad, Erivan, Ta\u0161kent i mnogi gradovi po najzaku\u010dastijim, ali divnim dijelovima SSSR-a. To je velika, divna zemlja, osobito u jesen. Tamo sam napisao kompoziciju &#8220;Nevoljen&#8221;.Poljska, \u010dest sam gost u toj zemlji i tamo se zaista osje\u0107am kao kod ku\u0107e. Nastupao sam na njihovom festivalu u Sopotu i lijepo su me primili; \u010cehoslova\u010dka: kad sam je posjetio jo\u0161 za vrijeme boravka u Armiji, stekao sam mnoge nove spoznaje o vrijednosti \u010dehoslova\u010dke zabavne muzike, o njihovim izvrsnim kompozitorima.\u00a0Tamo se rodilo moje prijateljstvo s <strong>Jirzyjem Suchy<\/strong>m\u00a0s kojim sam do danas ostao u najboljim odnosima.<\/p>\n<p>Belgija: zemlja u kojoj sam imao nekoliko nastupa i svi su ocijenjeni vrlo pozitivno; Italija: tamo \u010desto odlazim da obnovim svoju diskoteku; Francuska: nastupao sam nekoliko puta, s na\u0161im pjeva\u010dima i jednom sa Sergiom Endrigom.\u00a0Ma\u0111arska: bila je to jedna od prvih zemalja u kojoj sam gostovao kao vokalni solist&#8230; I tako, mogao bih jo\u0161 dugo nabrajati!\u00a0Bio sam i na Bliskom Istoku, na Cipru. Putovanja su u neku ruku i moja pasija. Ka\u017eu da je za pjeva\u010da opasno ako dulje vrijeme izbiva iz svoje zemlje, da ga publika zaboravi, pa mu to \u0161kodi popularnosti. Mislim da za ozbiljnijeg pjeva\u010da to ne bi smio biti ozbiljan problem.<\/p>\n<div id=\"attachment_5250\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-5250\" class=\"size-medium wp-image-5250\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-gabi-matija-636x352.jpg\" alt=\"Arsen, Gabi i Matija\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-gabi-matija-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/arsen-gabi-matija.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-5250\" class=\"wp-caption-text\">Arsen, Gabi i Matija<\/p><\/div>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Shvatio sam Brela&#8230;<\/h3>\n<p>Jo\u0161 ne\u0161to: iz svojih sam turneja izvukao zaklju\u010dak, mo\u017eda obrnut od onih do kojih dolaze moje kolege: unato\u010d tome \u0161to me nigdje nisu izvi\u017edali, \u0161to sam svagdje lijepo prolazio, svako novo gostovanje u\u010dvrstilo bi moje uvjerenje da sam prije svega jugoslavenski pjeva\u010d, da bi moja egzistencija i karijera bile besmislene izvan na\u0161ih granica.Sve kad bih i poku\u0161ao u inozemstvu, pa kad bih mo\u017eda i uspio, nikad ne bih bio zadovoljan kao sada, ovdje kod svoje ku\u0107e, me\u0111u licima koja znam i kojima se uvijek vra\u0107am&#8230; Pri\u010daju\u0107i tako svoj \u017eivot, gotovo neprestano sam vam govorio o muzici. Objasnio sam za\u0161to je tako i nemojmo se na to vra\u0107ati!<\/p>\n<p>Ali, \u017eelim vam re\u0107i da ja o muzici govorim veoma \u010desto i sam sa sobom, dakle mislim na nju, i kao \u0161to slikar u svemu \u0161to do\u017eivljava tra\u017ei boju, kipar oblik, a knji\u017eevnik pravu rije\u010d, tako i ja u svemu oko sebe nastojim otkriti muziku, melodiku, specifi\u010dni ritam: muzika je moj najsretniji, najdra\u017ei izraz.\u00a0Iako je tako bilo od djetinjstva, postojala su razdoblja u mom \u017eivotu kad sam se zanosio i drugim stvarima. Iako one nisu obi\u010dno odlazile dalje od pasije ili preokupacije, mnogi iz moje okoline govorili su mi kako ba\u0161 time treba da se bavim. \u0111<\/p>\n<p>&#8220;Arsene, ti \u0107e\u0161 biti genijalan slikar!&#8221; \u00a0Te sam rije\u010di \u010desto slu\u0161ao u djetinjstvu. Kao srednjo\u0161kolac, slikao sam veoma mnogo, sve \u0161to bi mi palo na pamet. Nisam razmi\u0161ljao zbog \u010dega to radim. To je, mislim, bio \u010disti rezultat ambijenta u kojem sam \u017eivio, vrelog Mediterana, punog gustih boja. Ka\u017eem, slikao sam kao lud. Ne znam je li ne\u0161to vrijedilo. Danas, naravno, nemam vi\u0161e vremena za tako \u0161to, iako ponekad za\u017eelim da u ruke uzmem kist. Ali, ljubav za slikarstvom, unato\u010d oskudici vremena, ostala je i do danas. Obo\u017eavam slikarstvo, osobito doma\u0107e autore i mislim da imamo slikare me\u0111u najboljima u svijetu. Posje\u0107ujem sve zna\u010dajnije izlo\u017ebe, u bilo kojem gradu se zateknem, a platna za koja imam novaca i otkupljujem.Pratim i razvoj na\u0161ih najmla\u0111ih slikara, uop\u0107e, da se ne bavim muzikom, najvjerojatnije bih slikao!<\/p>\n<p>Druga moja strast &#8211; o njoj ste vjerojatno ve\u0107 \u010duli &#8211; jest knji\u017eevnost. Volim dobre knjige i kad sam u mladosti imao vremena, nezasitno sam \u010ditao. Poslije se postepeno kristalizirala moja ljubav za poezijom, osobito doma\u0107om.\u00a0Mogu re\u0107i da od rata nema zna\u010dajnije knjige poezije doma\u0107eg autora koju nisam pro\u010ditao. Na \u017ealost, ne spremam i ne kupujem sva ta djela, a da ih i nabavljam &#8211; kamo bih s njima! Biblioteka bi zauzimala golem prostor.<\/p>\n<p>Literaturom sam se i aktivno bavio, jo\u0161 kao srednjo\u0161kolac i student. Sje\u0107am se jednog razgovora s nekim mojim znancem, neposredno nakon \u0161to sam do\u0161ao iz \u0160ibenika u Zagreb. &#8220;Arsene, \u0161to si ti zapravo&#8221;, pitao je on. &#8220;Kako misli\u0161?&#8221; &#8220;&#8221;\u010cime se misli\u0161 baviti?&#8221;\u00a0Upitao sam ga koji je razlog njegovoj smutnji, a on je uzvratio: &#8220;Eto, sad si ovdje do\u0161ao da studira\u0161 pravo, a \u010dujem da se ve\u0107 upisuje\u0161 i na Muzi\u010dku akademiju. Pomalo se, kao \u0161to znam, bavi\u0161 i zabavnom muzikom, a evo, vidim, u knji\u017eevnim \u010dasopisima izlaze ti i pjesme. Tako ne\u0107e\u0161 mo\u0107i dugo. Gdje misli\u0161 ostati?&#8221; &#8220;Ne znam&#8221;, \u00a0priznao sam. &#8220;Ostat \u0107u tamo gdje se budem najbolje osje\u0107ao.&#8221;\u00a0To je bilo donekle ta\u010dno, iako se mnogo slu\u010dajnog dogodilo, \u0161to je pomoglo da sam ovdje gdje sam danas.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Moja publika<\/h3>\n<p>\u0160to se ti\u010de knji\u017eevnih \u010dasopisa, neki od njih su objavili nekoliko mojih pjesama. Pisao sam pjesme iz potrebe, pi\u0161u\u0107i bez nekog osobitog poznavanja tehnike, slijede\u0107i onaj osje\u0107aj \u0161to ga Elliot naziva osje\u0107ajem za &#8220;unutra\u0161nji ritam&#8221;.Pjesme, ka\u017eu, nisu bile lo\u0161e. Mnogi su mi predlagali da nastavim tim putem i mo\u017eda su danas razo\u010darani \u0161to sam iznevjerio njihove nade.<\/p>\n<p>Publika &#8211; prete\u017eno \u017eenska! Kad je rije\u010d o knji\u017eevnosti i knjizi op\u0107enito, donekle sam razo\u010daran i ja, ali ne zato \u0161to ne pi\u0161em, nego zbog toga \u0161to vi\u0161e ne \u010ditam. \u010cinjenica da nemam vi\u0161e vremena, ne ispri\u010dava me pred samim sobom, jer jo\u0161 i sad osje\u0107am u sebi prazninu, kao i svi ljudi koji su nekad mnogo \u010ditali, pa ih je ne\u0161to otrglo od knjige.Tek danas razumijem rije\u010di velikog francuskog \u0161ansonjera <strong>Jacquesa Brela<\/strong>, koji je jednom izjavio: &#8220;Danas me je stid kad pro\u0111em kraj biblioteke.&#8221;<\/p>\n<p>Kad sam se odlu\u010dio na poziv zabavnog pjeva\u010da &#8211; jesam li se zaista odlu\u010dio na to, ili je to do\u0161lo slu\u010dajno &#8211; nisam imao realne predod\u017ebe o tome koliko takva profesija, ako u njoj uspijete, oduzima od va\u0161eg privatnog \u017eivota.\u00a0U po\u010detku je to bilo poput nekog otkri\u0107a: ljudi vas poznaju, pozdravljaju, \u017eele o vama znati sve. Mo\u017eda to neke moje kolege po struci zabavlja i na kraju njihove karijere i daje im snage da se i dalje dr\u017ee na vrhu, ali ja sam brzo osjetio i nedostatke popularnosti, njene lo\u0161e strane. O tome sam ne\u0161to bio ve\u0107 natuknuo. Tekstovi \u0161to sam ih pisao za moje kompozicije bili su u neku ruku povod do se po\u010dne kopati po mojim najintimnijim stvarima i do\u017eivljajima. Pojedinci su u tim tekstovima htjeli svakako otkriti moju biografiju i budu\u0107i da nisu mogli dobiti &#8220;pravu verziju&#8221;, jer je u tekstu nije ni bilo, stali su sami kombinirati i izmi\u0161ljati.<\/p>\n<p>Tako su po\u010dele kolati najrazli\u010ditije verzije o mom \u017eivotu, o mojim ljubavima s glumicama i manekenkama, o mom suparni\u0161tvu s drugim pjeva\u010dima, o mojoj k\u0107erki, \u017eeni, rastavi&#8230; Zamislite, kako biste se osje\u0107ali kad biste o svojim osobnim, najintimnijim stvarima morali govoriti pred auditorijem od nekoliko milijuna ljudi!? Zastao bi vam dah u grlu, zar ne? A eto, to se meni doga\u0111alo godinama, doga\u0111a mi se i danas. Jedini imunitet protiv takvog izlaganja javnosti jest, bar za mene, da se povu\u010dem u sebe, me\u0111u najodanije prijatelje i da \u017eivim svojim \u017eivotom, za sebe i za posao koji radim. Jer, ne vjerujte da su sva pisma \u0161to vam dolaze s dnevnom po\u0161tom ugodna!<\/p>\n<p>Istina, ve\u0107ina ih je lijepih: ljudi mi zahvaljuju, \u010destitaju, mole da im po\u0161aljem sliku ili autogram.\u00a0Ali, nije rijetkost da vam netko koga ste, a da toga uop\u0107e niste svjesni a jo\u0161 manje s odre\u0111enom namjerom uvrijedili, po\u0161alje najpogrdniji tekst koji mo\u017eete zamisliti, gdje vas vrije\u0111a, prijeti vam&#8230; !Tada vam do\u0111e da prokunete posao kojim se bavite, da zauvijek odlu\u010dite kako nikad vi\u0161e ne\u0107ete javno nastupiti niti iza\u0107i me\u0111u ljude! Takvih trenutaka imao sam poslije &#8220;Stare cure&#8221;, nakon &#8220;Mog brata&#8221; i nakon jo\u0161 nekih kompozicija koje se, eto, nisu svima svidjele.<\/p>\n<p>Ljudi mi mnogo pi\u0161u, iz svih krajeva zemlje. Ja ne vodim statistiku o tome, ali drugi ka\u017eu da je moja publika prete\u017eno mla\u0111a i prete\u017eno \u017eenska. Ne znam je li to ta\u010dno, a ako jest, onda nije slu\u010dajno, jer moje kompozicije uvijek u sebi nose odre\u0111eni senzibilitet, koji mogu osjetiti emocionalnija bi\u0107a, a to su, bar tako ka\u017eu psiholozi, \u017eene vi\u0161e nego mu\u0161karci. Neke moje mlade prijateljice \u010desto me posje\u0107uju, slu\u0161aju kod mene plo\u010de, dolaze po slike i uvijek nam je ugodno kad zajedno \u010davrljamo. Vrata mog stana nisu zatvorena nikome od moje publike, samo, sa mnom je te\u0161ko drugovati, jer sam rijetko kod ku\u0107e.<\/p>\n<p>\u010cesto me nepoznati glasovi zovu i telefonom. Nikad mi ni na pamet nije palo da tajim broj ili isklju\u010dim aparat, ili da kad \u010dujem nepoznat glas, spustim slu\u0161alicu. Zar biste vi nekom tko vam ka\u017ee: &#8220;Dobar dan!&#8221; mogli okrenuti le\u0111a?<\/p>\n<p>Gotovo sam zaboravio jo\u0161 jednu svoju veliku ljubav: obo\u017eavam djecu. Moja mala <strong>Sandra<\/strong> &#8211; navr\u0161ila je ve\u0107 petu godinu &#8211; najvi\u0161e je \u0161to imam u \u017eivotu. Kad god se vratim s gostovanja ili imam trenutak slobodnog vremena, sjednemo u kola i izvedemo se nekamo u okolicu grada, na \u0161etnju ili na kupanje.To su mi najljep\u0161i trenuci u \u017eivotu i u njima nadoknadim sve \u0161to mi se \u010dini da sam propustio u vrtoglavoj svakodnevnici.<\/p>\n<p>A \u017eivot nemilosrdno ide naprijed. Ne pita nas jesmo li ne\u0161to zaboravili. Ostavlja one koji su umorni i ne mogu dalje. Ja bih \u017eelio u\u010diniti jo\u0161 mnogo. Dvadeset i devet mi je godina i uvijek mislim da \u0107e jo\u0161 za mnoge stvari biti vremena. Eto, takav sam ja!<\/p>\n<p>\/autor: Arsen Dedi\u0107, Plavi vjesnik,\u00a0sije\u010danj 1968. \/<a href=\"http:\/\/www.yugopapir.com\/\" target=\"_blank\"> Yugopapir<\/a>\/<\/p>\n<div id=\"mojev-693980552\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Najlak\u0161e je ako imate standardnu fizionomiju, standardan glas, ako se standardno \u010de\u0161ljate, ako ste slatki i neupadljivi. \u010cim malo odstupite od toga, \u010dim napi\u0161ete neobi\u010dan stih, zapjevate druk\u010dije ili lansirate kompoziciju koja malo odudara od standarda ili mode &#8211; bit \u0107e vam te\u017ee<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":5316,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[652,270,328],"class_list":["post-5303","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-show","tag-arsen-dedic","tag-pjevaci","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5303","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5303"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5303\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5316"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5303"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5303"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5303"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}