{"id":5327,"date":"2015-08-19T11:31:16","date_gmt":"2015-08-19T09:31:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=5327"},"modified":"2015-08-19T12:02:32","modified_gmt":"2015-08-19T10:02:32","slug":"bake-i-djedovi-smiju-li-se-djeca-udarati-po-guzi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2015\/08\/bake-i-djedovi-smiju-li-se-djeca-udarati-po-guzi\/","title":{"rendered":"Bake i djedovi, smiju li se djeca udarati ‘po guzi’?"},"content":{"rendered":"

Tekst\u00a0Doris Pin\u010di\u0107-Rogoznice<\/strong>\u00a0u kojem ka\u017ee kako je ‘po guzi’ udarila svoje 1,5-godi\u0161nje dijete i kako je sigurna da \u0107e to u\u010diniti ponovno, izazvao je velike reakcije u dru\u0161tvu. Neki su je o\u0161tro osudili, a drugi podr\u017eali rije\u010dima da su i oni znali ‘dobiti po guzi’ pa su, eto, ispali savim u redu. No \u0161to na sve to ka\u017eu ljudi kojima je to struka i koji se bave ranim razvojem djece i pred\u0161kolskim odgojem?<\/em><\/p>\n

Priop\u0107enje 300 stru\u010dnjaka, koje je sastavila Tamara Budisavljevi\u0107<\/strong>, dipl. psiholog, prenosimo u cijelosti, ali zanima nas i va\u0161e mi\u0161ljenje<\/strong>.\u00a0<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Potaknuta raspravama i razli\u010ditim istupima u medijima, osje\u0107am profesionalnu i roditeljsku obvezu napisati nekoliko rije\u010di o metodi \u00abmalo po guzi\u00bb u odgoju djeteta. To \u010dinim uz podr\u0161ku tristo sustru\u010dnjakinja i sustru\u010dnjaka koji su ve\u0107inom i sami roditelji, a koji su po zanimanju odgajatelji pred\u0161kolske djece, psiholozi, pedagozi ili sveu\u010dili\u0161ni profesori, zaposleni u vrti\u0107ima, na fakultetima i znanstvenim institutima diljem Republike Hrvatske. Neovisno o tome gdje smo zaposleni i koliko imamo godina profesionalnog sta\u017ea, svi dolje potpisani dijelimo stav kako za metodu \u00abmalo po guzi\u00bb u odgoju djece nema mjesta, \u0161to \u0107emo ukratko obrazlo\u017eiti<\/p>\n

U dana\u0161nje vrijeme odgajati dijete nije nimalo lako. Biti kvalitetan roditelj mo\u017eda je i najte\u017ei od svih \u201cposlova\u201d kojim se \u010dovjek mo\u017ee baviti. Zato je dana\u0161njim roditeljima, i to vi\u0161e nego ikad ranije, u tome potrebna podr\u0161ka i pomo\u0107. Jer, \u017eeljeti djetetu najbolje i prema njemu postupati u najboljoj namjeri, \u010desto nije dovoljno. U \u010demu je problem?<\/strong><\/p>\n

\u010cesto se pod odgojem pojednostavljeno misli na discipliniranje djece, koje se onda uglavnom svodi na razli\u010dite oblike ka\u017enjavanja. Jer, mo\u017ee se \u010diniti se da je to najjednostavniji i naju\u010dinkovitiji put u\u010denja djeteta prikladnom pona\u0161anju. Na primjeru nedavno iznesenom u medijima, vidjeli smo kako velik broj roditelja kao sredstvo odgoja zastupa i koristi udarac djeteta \u00abpo guzi\u00bb. Iako se unazad nekoliko desetlje\u0107a taj broj smanjio, jo\u0161 uvijek oko dvije tre\u0107ine roditelja u Republici Hrvatskoj smatra kako je u redu dijete povremeno kazniti udarcem. To opravdavaju argumentima poput \u00abod laganog udarca po peleni djetetu ne\u0107e biti ni\u0161ta\u00bb, \u00abi nas su tukli pa smo ispali ok\u00bb, \u00abja sam roditelj i imam pravo svoje dijete odgajati kako ho\u0107u\u00bb i sli\u010dnim. Iako u Republici Hrvatskoj bilo koji oblik fizi\u010dkog ka\u017enjavanja djece nije dozvoljen, smisao ovog na\u0161eg obra\u0107anja nije razmatrati zakonske odredbe niti njihovu opravdanost (koja svakako postoji). Naprotiv, ovime \u017eelimo razjasniti neke znanstveno dokazane \u010dinjenice u vezi odgoja djece te roditeljima ponuditi mogu\u0107i odgovor na pitanje \u00ab\u0161to umjesto batina?\u00bb. Jer, ne samo da alternative udarcima postoje nego udarci djeteta u odgoju uop\u0107e nisu alternativa niti bi to trebali biti.<\/p>\n

Mnogi se roditelji opravdano brinu ho\u0107e li svoje dijete uspjet dobro odgojiti, s obzirom na brojne izazove vremena u kojemu \u017eivimo. S pravom se pitaju: \u00ab\u0160to ako djeca postanu razma\u017eena, neodgojena, nemogu\u0107a, delinkventna?!\u00bb Uostalom, svakodnevno u medijima imamo priliku vidjeti primjere takve djece. No, mogli bismo se pitati i ovo: kada, kako i za\u0161to djeca postaju takvom? Postaju li djeca stvarno neodgojena i delikventna jer ih se premalo tuklo? Ili takvima postaju upravo stoga \u0161to ih se jest tuklo? Uostalom, ra\u0111aju li se djeca \u00abzlo\u010desta\u00bb pa ih odgojem treba popraviti ili na svijet dolaze dobra, ali se neka od njih negdje na putu odrastanja \u00abpokvare\u00bb? Ako je to\u010dnije ovo potonje, \u0161to je tome uzrok? Je li uzrok barem djelomi\u010dno u nama, odraslima? Ako jest, ne bismo li, barem u nekim stvarima, trebali po\u0107i od \u00abpopravljanja\u00bb sebe?<\/strong> Mo\u017eda je ovo pravi trenutak za propitivanje i dono\u0161enje takve odluke.<\/p>\n

Zbog \u010dega je udaranje djeteta lo\u0161e?<\/h3>\n

Kad roditelji u odgoju djece koriste udarce, to \u010dine rukovo\u0111eni idejom da \u0107e time djetetu \u00abpostaviti granice\u00bb tj. smanjiti u\u010destalost nepo\u017eeljnih pona\u0161anja a pove\u0107ati u\u010destalost po\u017eeljnih. Krenemo li od pretpostavke da se ne\u010dijim pona\u0161anjem mo\u017ee upravljati sustavom nagrada i kazni (\u0161to se u psihologiji naziva operantnim uvjetovanjem), tad valja imati na umu da \u0107e kazna (npr. udarac) biti djelotvorna samo ako se primijeni svaki put kad se nepo\u017eeljno pona\u0161anje pojavi: odmah, a ne s odgodom. Naravno da to u stvarnom \u017eivotu nije uvijek mogu\u0107e, jer roditelji ne mogu u svakom trenutku biti prisutni kako bi sankcionirali neprikladno pona\u0161anje djeteta. Tako ista pona\u0161anja djeteta ponekad pro\u0111u \u00abka\u017enjeno\u00bb a drugi put \u201eneka\u017enjeno\u201c, ovisno o tome je li netko od roditelja u datom trenutku bio u blizini. Dijete tu povezanost brzo mo\u017ee razumjeti pa nepo\u017eeljna pona\u0161anja \u00a0izbjegavati samo u prisustvu roditelja. Ho\u0107emo li time biti zadovoljni? Vjerojatno ne, jer nam je cilj posti\u0107i upravo suprotno od toga: samostalno i odgovorno dijete koje se pona\u0161a primjereno (pristojno) i kad nema roditelja u blizini.<\/strong> I to zato \u0161to razumije razloge zbog kojih se na odre\u0111eni na\u010din treba pona\u0161ati a ne iz straha od sankcije.<\/p>\n

Postoji jo\u0161 jedan razlog zbog kojeg ka\u017enjavanje djeteta udarcem nije najbolji izbor roditelja. Naime, njime se djetetu ne daje smjernica kako se pona\u0161ati bolje od onog \u0161to trenutno \u010dini. Sama po sebi, kazna dijete ne u\u010di boljem pona\u0161anju. Boljem pona\u0161anju ga mo\u017ee u\u010diti roditelj, koji je djetetu jako va\u017ean i zbog toga mu predstavlja sna\u017ean model. Na\u017ealost, roditelj je sna\u017ean model djetetu i onda kada ga udara.<\/strong><\/p>\n

Bitno je istaknuti jo\u0161 ne\u0161to: razlika izme\u0111u udarca \u00absamo malo po peleni\u00bb i stvarnog fizi\u010dkog zlostavljanja djeteta nije toliko velika koliko se na prvi pogled mo\u017ee \u010diniti. Jer, pitanje nije samo ja\u010dne udarca nego i principa koji u podlozi udarca stoji. Sli\u010dno kao \u0161to za osobu koja ukrade neki predmet u trgovini nije najbitnija veli\u010dina i cijena ukradenog predmeta: sam \u010din kra\u0111e \u010dini ga lopovom.<\/strong><\/p>\n

Naravno, svaki roditelj (najvi\u0161e) voli svoje dijete i sve \u0161to za dijete \u010dini \u2013 \u010dini iz ljubavi i brige. Upravo iz ljubavi i brige, odlu\u010duje se i na ka\u017enjavanje udarcem. No, pitajmo se: \u0161to dijete zapravo mo\u017ee nau\u010diti od roditelja koji ga \u00abiz ljubavi\u00bb udari? \u00a0Iz toga mo\u017ee nau\u010diti: u redu je tu\u0107i ljudi koje voli\u0161! U redu je da te ljudi tuku! A upravo je to podloga za niz obiteljskih drama: mu\u017eevi koji ljubav prema supruzi pokazuju udarcima \u010desto su u djetinjstvu bili udarani. Razlika je samo u ja\u010dini udaraca \u2013 oni su dobili malo “po guzi”, a supruge?!<\/p>\n

Uvjetno re\u010deno, odgoj temeljen na principu \u00abmalo po guzi\u00bb ima jednu prednost: rezultat je vidljiv odmah i on se (naj\u010de\u0161\u0107e) o\u010dituje u trenuta\u010dnom prekidu neprikladnog pona\u0161anja djeteta. Na\u017ealost, odgoj mnogih vrijednih stvari nije vidljiv odmah, jer “putevi koji vode do najboljih mjesta obi\u010dno nisu i najkra\u0107i putevi”<\/strong>. U kontekstu odgoja djeteta, dulji put je onaj koji mu poma\u017ee razvijati se u samostalnu, samosvjesnu, odgovornu i zadovoljnu osobu, koja \u010dini dobre stvari jer ih razumije i jer u njih vjeruje. To se zove odgoj vrijednosti. A vrijednosti se u\u010de (stje\u010du) u obiteljskom, vrti\u0107kom i \u0161kolskom okru\u017eenju u kojemu se svi (odrasli me\u0111usobno i s djecom) razumiju i uva\u017eavaju, pona\u0161aju na dru\u0161tveno prihvatljiv na\u010din i vole ljubavlju koja nikog ne boli. Nismo li u stanju djetetu osigurati takvo okru\u017eenje odrastanja, nemojmo barem za to okrivljavati (i udarati) njega. Jer, dijete u svakom trenutku \u010dini najbolje \u0161to zna s obzirom na to \u0161to je (u ranom djetinjstvu uglavnom od nas) imalo priliku nau\u010diti. A je li to \u0161to od nas ima priliku u\u010diti ba\u0161 ono najbolje?!<\/p>\n

Zaklju\u010dujemo porukom: odgoj je umije\u0107e koje se u\u010di kao i svako drugo umije\u0107e. Nije pogre\u0161no pitati, svoje postupke propitivati i kontinuirano u\u010diti, makar i na vlastitim gre\u0161kama. Jer, gre\u0161ke su sastavni dio u\u010denja. Ali, pogre\u0161no je grije\u0161iti a pritom na svojim gre\u0161kama inzistirati, ponavljati ih i neznaju\u0107i, pogre\u0161ne postupke drugima nuditi kao model.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ho\u0107e li dijete postati propalica ako ga ne budemo tukli ili ipak postoji neka alternativa uobi\u010dajenoj odgojnoj metodi ‘malo po guzi’? Nakon mi\u0161ljenja razli\u010ditih glumaca, kolumnista, novinara i ostalih, vrijeme je za pravorijek struke. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":5330,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[508,379,345],"class_list":["post-5327","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-odgoj","tag-odnosi","tag-psihologija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5327","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5327"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5327\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5330"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5327"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5327"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5327"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}