{"id":53758,"date":"2021-11-19T07:35:00","date_gmt":"2021-11-19T06:35:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=53758"},"modified":"2021-11-19T19:46:26","modified_gmt":"2021-11-19T18:46:26","slug":"kako-se-suociti-s-vlastitom-smrtnoscu-kako-pomoci-ozaloscenima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/11\/kako-se-suociti-s-vlastitom-smrtnoscu-kako-pomoci-ozaloscenima\/","title":{"rendered":"Kako se suo\u010diti s (vlastitom) smrtno\u0161\u0107u? Kako pomo\u0107i o\u017ealo\u0161\u0107enima?"},"content":{"rendered":"\n<p>Jedna od najte\u017eih i najbolnijih tema svakako je smrt. No smrt je sastavni dio \u017eivota, pa je bolje o njoj razgovarati jer smrti nitko ne\u0107e mo\u0107i pobje\u0107i. No kako o smrti razmi\u0161ljaju oni koji su joj bli\u017ee i kako ta \u010dinjenica utje\u010de na njihove osje\u0107aje i raspolo\u017eenje? O tome smo razgovarali s dr.sc. <strong>Gordanom Kuterovac Jagodi\u0107<\/strong>, psihologinjom sa zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;U razvojnoj psihologiji i psihologiji starenja i odrasle dobi govori se o dobnim i spolnim razlikama u odnosu na strah od smrti ili anksioznost u vezi te teme, kao i o shva\u0107anju \u0161to je zapravo smrt. Za razne ljude smrt ima razli\u010dito zna\u010denje. Dok smo u zreloj dobi ili mo\u017eda jo\u0161 i kasnije, smrt nam je nekakva to\u010dka koja nam slu\u017ei kao nekakav organizator vremena u smislu da vi\u0161e nemamo svo vrijeme svijeta pred sobom, nego po\u010dnemo razmi\u0161ljati o tome koliko nam je vremena ostalo da obavimo neke stvari. Ta vremenska perspektiva nam se kasnije u \u017eivotu nekako skra\u0107uje i za neke smrt zna\u010di upravo to&#8221;, ka\u017ee na\u0161a sugovornica. <\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Drugima smrt predstavlja nagradu ili kaznu za to \u0161to su u \u017eivotu bili dobri ili lo\u0161i, a tre\u0107ima smrt predstavlja prelazak u drugi \u017eivot \u0161to je religijska perspektiva. Ve\u0107ina ljudi, ipak, smrt shva\u0107a kao nekakav gubitak &#8211; gubitak odnosa s drugima, gubitak samoga sebe, gubitak svega \u0161to su na svijetu imali pa zato osje\u0107aju anksioznost i strah od tog nepoznatog&#8221;, dodaje profesorica Kuterovac-Jagodi\u0107.<\/p><div id=\"mojev-954702521\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Zanimljivo je da se starije osobe koje su bli\u017ee smrti, u prosjeku smrti manje boje manje od onih koji su srednje dobi. &#8220;Smatra se da je to zbog toga \u0161to ljudi srednje dobi imaju puno toga za izgubiti, odnosno boje se za svoju jo\u0161 neodraslu djecu. Brinu ho\u0107e li sti\u0107i dovr\u0161iti neke projekte pa se o smrti i ne usude previ\u0161e razmi\u0161ljati. Starije osobe ipak imaju velik dio \u017eivota iza sebe, zbrajaju svoje &#8216;\u017eivotne ra\u010dune&#8217; i gledaju do kuda su do\u0161li. Ako su zadovoljni sa stvarima koje su napravili, onda se nemaju za\u0161to previ\u0161e bojati smrti jer je to zavr\u0161etak njihovog uspje\u0161nog \u017eivota.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Naravno da pomisao na smrt nikome nije draga, niti ne\u0161to \u010demu se vesele &#8211; osim mo\u017eda nekih koji iznimno pate &#8211; ali se, po nekim razvojnim teorijama li\u010dnosti, smatra da integracija na\u0161eg kompletnog \u017eivota, opra\u0161tanje sebi raznih pogre\u0161ki, opra\u0161tanje drugima, nekakvo mirenje i okretanje samome sebi, a ne nekim vanjskim stvarima, zapravo olak\u0161ava suo\u010davanje s neminovno\u0161\u0107u smrti&#8221;, ka\u017ee profesorica i dodaje kako se pokazalo da su \u017eene, kad se radi o tom konkretnom pitanju, anksioznije od mu\u0161karaca.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Nije do kraja jasno za\u0161to je to tako. Mo\u017eda zato \u0161to su \u017eene i ina\u010de anksioznije oko cijelog \u017eivota pa su zato anksioznije i kad je rije\u010d o smrti&#8221;, obja\u0161njava profesorica Kuterovac-Jagodi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Bez mogu\u0107nosti opra\u0161tanja<\/h3>\n\n\n\n<p>Iako nikad nije lako, suo\u010davanje sa smr\u0107u u ovo pandemijsko doba posebno je te\u0161ko jer su sada ote\u017eane mogu\u0107nosti rituala opra\u0161tanja koje ina\u010de obavljamo i koji nam omogu\u0107uju da lak\u0161e prihvatimo ne\u010diju smrt.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Kod nas to, mo\u017eda, i nije bilo tako drasti\u010dno, no u nekim zemljama poput Italije, doista je puno ljudi umiralo, a nisu se mogli organizirati pogrebi na koji bi svi do\u0161li oprostiti se od preminule osobe. Najgore je to \u0161to se nije moglo oprostiti sa svim tim bolesnicima. Ina\u010de kad imamo nekog tako te\u0161ko bolesnog, uglavnom mo\u017eemo organizirati barem neki oblik opra\u0161tanja, no u ovoj situaciji se nije smjelo i\u0107i ni u bolnicu. Sve je to ne\u0161to \u0161to ote\u017eava situaciju s tugovanjem i prihva\u0107anjem da nekoga vi\u0161e nema&#8221;, ka\u017ee profesorica.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-51349\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-1000x600.jpg 1000w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-820x492.jpg 820w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic-1080x648.jpg 1080w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/kuterovac-jagodic.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Gordana Kuterovac Jagodi\u0107 (foto: Silvija Novak)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Opra\u0161tanje je silno va\u017eno za one koji ostaju, ali i za one koji su bolesni i na samrti. &#8220;Istra\u017eivanja pokazuju da se jedan dio ljudi koji su u terminalnoj fazi svoje bolesti, doista \u017eeli oprostiti i zbog toga rade razli\u010dite stvari, poput poklanjanja predmeta, davanja nekih osobnih, vrijednih stvari ljudima koji su im dragi, a za posljednje ostavljaju razgovore s va\u017enim osobama u kojima iskazuju svoju ljubav ili tra\u017ee od nekoga oprost, \u017eele ispraviti neke eventualne pogre\u0161ke ili se s nekime pomiriti.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Tijekom epidemije bolesti COVID-19 te su stvari bile ote\u017eane jer je smrt ili nastupila iznenada ili se do osobe nije moglo jer je bila u bolnici, \u0161to je opet te\u0161ko\u0107a za one pre\u017eivjele. Oni osje\u0107aju i da je taj proces nedovr\u0161en. Kao prvo, tugovanje po\u010dne naglo, iznenada, pa se na to ne mogu ni pripremiti, osim ako umrle osobe nisu ve\u0107 dugo vrijeme bile bolesne pa je COVID samo ubrzao smrt u kojem bi se slu\u010daju to moglo smatrati i odre\u0111enim spasom&#8221;, ka\u017ee Kuterovac-Jagodi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Svatko, bez obzira na pripremu, jako tuguje za onima kojih vi\u0161e nema, pogotovo starije osobe ako se radilo o njihovom bra\u010dnom partneru s kojim su provele ve\u0107i dio \u017eivota. Profesorica upozorava da takve osobe imaju i manju podr\u0161ku od okoline u usporedbi, s recimo, mla\u0111im udovcima i udovicama.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Kad smo mla\u0111i, tu je i na\u0161a radna okolina, imamo vi\u0161e prijatelja, imamo puno ve\u0107e sustave socijalne podr\u0161ke nego kad smo stari. U starosti su nam neki prijatelji ve\u0107 oti\u0161li, djeca imaju svoje obitelji koje mo\u017eda ne \u017eelimo optere\u0107ivati, i onda starije osobe ostaju da se same bore sa svojom tugom&#8221;, navodi.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">\u0160to re\u0107i o\u017ealo\u0161\u0107enima?<\/h3>\n\n\n\n<p>Razgovor s o\u017ealo\u0161\u0107enima vrlo je va\u017ean, iako nije lak. Ljudi \u010desto te\u0161ko razgovaraju s o\u017ealo\u0161\u0107enima jer ne znaju \u0161to bi im rekli pa onda \u010desto idu u neke floskule i stereotipne izjave koje vi\u0161u odma\u017eu nego poma\u017eu, ka\u017ee profesorica.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Na primjer ka\u017eu: &#8216;Ma sve ima svoje razloge&#8217;, &#8216;Ti si jak, pre\u017eivjet \u0107e\u0161, &#8216;To je bo\u017eja volja&#8217;, &#8216;Sve \u0107e biti u redu&#8217;\u2026 No to je ono \u0161to ljudi uglavnom ne \u017eele \u010duti. Svatko tko je tu\u017ean, osje\u0107a se slabo i bespomo\u0107no i strah ga je i nove situacije. Ne\u010dijom smrti ste izgubili i svoje uloge koje ste imali i sada mo\u017eda morate preuzeti nove obaveze koje do sada niste obavljali. \u017denama zna biti osobito te\u0161ko. \u010cesto im sa smr\u0107u mu\u017ea zna\u010dajno padnu prihodi jer obi\u010dno imaju manja primanja od svojih mu\u017eeva &#8211; ako prihoda uop\u0107e imaju. Toj tuzi se pridru\u017euje i puno straha od nepoznate situacije i novih zadataka i obaveza. To je slo\u017eeno razdoblje. Te\u0161ko je onda tako nekom re\u0107i &#8216;ma pro\u0107i \u0107e, ti si jak&#8217;. Puno je bolje re\u0107i &#8216;ja sam tu za tebe ako me treba\u0161'&#8221;, savjetuje profesorica.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Iako svi imamo potrebu popravljati stvari i razveseliti nekoga tko je tu\u017ean, mislim da bi se trebali suzdr\u017eati od toga i jednostavno biti tu za tu osobu. I to ne samo u prvo vrijeme, nego i kasnije nastaviti provjeravati kako je. Nuditi pomo\u0107, iako \u0107emo na po\u010detku mo\u017eda biti i odbijeni. Treba pitati mo\u017eemo li ne\u0161to donijeti, oti\u0107i u apoteku, ne\u0161to skuhati? Pri tome valja osobi dati do znanja da nipo\u0161to ne mislimo da ta osoba to sama ne mo\u017ee, ali lijepo je znati da je pomo\u0107 tu. Ljudi su u tuzi ponekad i ljuti, mogu biti iritirani i otresiti, ali treba razumjeti da je to potaknuto tugom&#8221;, ka\u017ee Kuterovac-Jagodi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Pokazalo se i da je dobro razgovarati o osobi koja je preminula, iako to mnogi ljudi izbjegavaju misle\u0107i da \u0107e time o\u017ealo\u0161\u0107enoga jo\u0161 vi\u0161e ra\u017ealostiti.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Ne\u0107emo o\u017ealo\u0161\u0107enog mi podsjetiti na umrlog &#8211; oni nikad o njemu niti ne prestaju razmi\u0161ljati. Tako\u0111er, to \u0161to se osoba mo\u017eda raspla\u010de, ni to nije lo\u0161e. \u010cak i zajedno plakati ima terapeutski u\u010dinak. Tuga nije linearni proces, pri \u010demu ste jako tu\u017eni pa onda sve manje i manje. Ima trenutaka, \u010dak i u jednom danu, kad ste tu\u017eni, pa se malo oraspolo\u017eite, pa ste opet tu\u017eni. To su nekakvi valoviti procesi. Tuga \u0107e s vremenom postati malo bla\u017ea, ali \u0107e se opet u nekim trenucima probuditi&#8221;, ka\u017ee profesorica.<\/p>\n\n\n\n<p>No ima situacija i kad je nekome \u017eivot s preminulom osobom bio jako te\u017eak pa \u0107e se sada, kad te osobe vi\u0161e nema, na neki na\u010din oporaviti i preuzeti uloge koje ranije nisu mogli.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Ima raznih oblika tuge. Psiholozi su prije poku\u0161avali prona\u0107i neke faze tugovanja i neki redoslijed pa su mislili da prvo imamo obamrlost, pa depresiju i sli\u010dno. Sada se zna da doista sve te faze postoje, no one se kod svih ljudi ne pojavljuju istim redoslijedom. Netko mo\u017ee odmah dobro funkcionirati i tugu ostaviti za kasnije, netko je odmah emocionalno shrvan. Ljudi su razli\u010diti i ne treba ih tjerati da tuguju na neki odre\u0111eni na\u010din. Dakako, ako se netko nikako ne mo\u017ee naviknuti i izvu\u0107i iz depresije, ako mu je tugovanje jako ote\u017eano i ako osoba pokazuje znakove nebrige i za sebe i za svijet oko sebe, onda je potrebno potra\u017eiti pomo\u0107&#8221;, ka\u017ee profesorica.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"410\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/sprovod-mirogoj-740x410.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-11828\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/sprovod-mirogoj.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/sprovod-mirogoj-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/sprovod-mirogoj-150x83.jpg 150w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Ilustracija (foto: Sandro Bura)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Odtugovati se mora<\/h3>\n\n\n\n<p>No kako god tuzi pristupili, jedno je jasno: odtugovati se mora i tu nema zaobilaznog puta. Mo\u017eete tugovanje odgoditi na neko vrijeme, ali prije ili kasnije \u0107ete morati odtugovati.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Kroz taj se proces mora pro\u0107i, mora se odplakati, mo\u017eda napisati pismo, \u010dak i s odgodom napraviti neki opro\u0161taj koji mo\u017eda zbog korone nismo mogli prije obaviti. Postoje razni na\u010dini da \u017eivot te preminule osobe proslavimo, zaokru\u017eimo \u010ditavu pri\u010du, poka\u017eemo koliko nam je stalo do nje i koliko je njezin \u017eivot imao smisla. To ne smijemo zaboraviti \u010dak ni kad je smrt brza, iznenadna i naizgled besmislena. \u010cesto se previ\u0161e fokusiramo na sam na\u010din smrti, a mo\u017eda bi trebali vi\u0161e pa\u017enje posvetiti \u017eivotu preminule osobe i onome \u0161to je ona svima zna\u010dila. Ne moraju to biti velike stvari jer ve\u0107ina ljudi ne\u0107e napisati neke va\u017ene knjige ili otkriti neke nove svjetove, ali svi su u svojoj obitelji bili va\u017eni i mnogima \u0107e nedostajati&#8221;, govori nam profesorica Kuterovac-Jagodi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Suo\u010davanje s vlastitom smr\u0107u tako\u0111er je va\u017eno i, zapravo, lak\u0161e ako imamo osje\u0107aj da smo obavili ono \u0161to smo u \u017eivotu trebali.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Poznati psiholog Eric Erikson govorio je o razli\u010ditim razdobljima \u017eivota i dva polariteta koja imamo u sebi. Dok smo mladi, imamo temeljno povjerenje ili nepovjerenje prema svijetu. Poslije, kad krenemo u \u0161kolu, brinemo jesmo li kompetentni ili nismo. A kad do\u0111emo do najstarije \u017eivotne dobi, na\u0161 je zadatak stvoriti integritet na\u0161eg ega nasuprot o\u010daju. Smatra se da ako smo se razvijali tijekom \u017eivota i ne\u0161to doprinijeli zajednici &#8211; odgojili dobru djeci, napisali pri\u010du o svojoj obitelji, pomirili se sa sobom, oprostili si pogre\u0161ke i shvatili da smo napravili najbolje \u0161to smo mogli &#8211; onda se smatra da imamo integritet na\u0161eg ega, na\u0161eg <em>selfa<\/em>. Oni koji nisu u stanju oprostiti sebi i drugima, koji \u017eive u gor\u010dini i koji misle da moraju dovr\u0161iti neke stvari, oni po Eriksonu u\u0111u u stanju koje se zove o\u010daj &#8211; o\u010dajni\u010dki se bore protiv smrti jer misle da jo\u0161 moraju puno toga dovr\u0161iti&#8221;, ka\u017ee profesorica.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Ljudi pred kraj \u017eivota u\u0111u i u nekakvu fazu reminiscencije, gledaju unatrag i \u010dini im se da su se neke stvari poslo\u017eile. Ako sami sebi slo\u017eite \u017eivotnu pri\u010du s kojom ste zadovoljni, onda bi vam trebalo biti lak\u0161e oti\u0107i. Zato bi kod starijih trebalo poticati tu pozitivnu reminiscenciju i puno razgovarati \u010dak i ako se to ne \u010dini lakim. Onima koji su depresivni i koje je obuzeo o\u010daj, trebalo bi dati i drugu perspektivu i neke doga\u0111aje na koje oni katastrofi\u010dno gledaju, pokazati iz drugog kuta&#8221;, ka\u017ee Kuterovac-Jagodi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">O smrti se i dalje ne govori dovoljno<\/h3>\n\n\n\n<p>No iako se radi o vrlo va\u017enoj tebi te iako smo zbog epidemije svaki dan suo\u010deni sa smr\u0107u, o tome ipak ne razgovaramo dovoljno. Profesorica Kuterovac-Jagodi\u0107 ka\u017ee da zaboravljamo da iza tih brojki umrlih o kojima slu\u0161amo svaki dan ima barem jo\u0161 toliko onih koji \u0107e ostati tu\u017eni, ogor\u010deni i na razli\u010dite na\u010dine interpretirati za\u0161to se dogodilo to \u0161to se dogodilo te okrivljavati sebe i druge.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Ono \u0161to mi se \u010dini va\u017enim je da se i na nacionalnoj razini na neki na\u010din simboli\u010dno obilje\u017ee te sve silne smrti. Ne moramo to svaki dan raditi, ali nije u redu da ne odamo po\u010dast svim tim silnim ljudima umrlim od korone. Imamo kompliciran odnos prema smrti i u ovom je slu\u010daju omalova\u017eavamo govore\u0107i da su ti ljudi ionako bili stari i bolesni pa bi ionako umrli. To ne smijemo raditi i koliko god netko bio star, opet za njim netko tuguje i zaslu\u017euje dostojanstven ispra\u0107aj i priznanje \u0161to je bio \u017ertva pandemije. A i sama starost je relativna &#8211; za\u0161to netko od 70 godina ne bi po\u017eivio jo\u0161 20 godina? Ima ljudi koji su u jako dobroj formi i nakon 70. godine. Ljudi su aktivni sve du\u017ee i du\u017ee i taj je dobizam u ovo vrijeme jako prisutan&#8221;, zaklju\u010duje profesorica Kuterovac-Jagodi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<div id=\"blokovi\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\">\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n<div id=\"mojev-2961233359\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div id=\"midasWidget__12219\"><\/div>\r\n<script async src=\"https:\/\/cdn2.midas-network.com\/Scripts\/midasWidget-22-1763-12219.js\"><\/script><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Starije osobe u prosjeku se smrti boje manje od onih koji su srednje dobi. Smatra se da je to zbog toga \u0161to ljudi srednje dobi imaju puno toga za izgubiti. Boje se za svoju jo\u0161 neodraslu djecu, brinu ho\u0107e li sti\u0107i dovr\u0161iti neke projekte pa se o smrti i ne usude previ\u0161e razmi\u0161ljati. Sama smrt je sastavni dio \u017eivota, no to razgovor o smrti ne \u010dini ni\u0161ta lak\u0161im. Psiholozi ka\u017eu kako je takav razgovor itekako potreban.  <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":48819,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[1800,2339,345,66,1018,691],"class_list":["post-53758","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-korota","tag-novo-vrijeme","tag-psihologija","tag-smrt","tag-smrtnost","tag-tugovanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/53758","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=53758"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/53758\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/48819"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=53758"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=53758"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=53758"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}