{"id":53905,"date":"2021-11-23T08:11:03","date_gmt":"2021-11-23T07:11:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=53905"},"modified":"2021-11-23T08:24:32","modified_gmt":"2021-11-23T07:24:32","slug":"drustvo-nerado-koristi-znanje-umirovljenih-profesionalaca-jer-se-nama-ne-moze-manipulirati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/11\/drustvo-nerado-koristi-znanje-umirovljenih-profesionalaca-jer-se-nama-ne-moze-manipulirati\/","title":{"rendered":"‘Dru\u0161tvo nerado koristi znanje umirovljenih profesionalaca jer se nama ne mo\u017ee manipulirati!’"},"content":{"rendered":"\n

“Znate, ja sam ro\u0111ena u znaku Vodenjaka, a pou\u010dili su me da su takvi ljudi \u010desto ispred svog vremena. Je li to tako ili ne, ne znam. Ali \u010dinjenica je da u nekim stvarima u \u017eivotu ja jesam bila ispred vremena”, uz smijeh mi govori gospo\u0111a Dubravka Ba\u010dun, diplomirana in\u017eenjerka strojarstva koja, iako u mirovini, ni ne pomi\u0161lja na mirovanje.<\/p>\n\n\n\n

Od brodogradnje do strojarstva<\/h3>\n\n\n\n

Jo\u0161 kao djevoj\u010dica ma\u0161tala je o studiju brodogradnje, i to zato jer je za 10. ro\u0111endan na poklon dobila knjige “Kontiki” i “20.000 milja pod morem” od kojih se nije odvajala. Sanjala je putovanja, velike udaljenosti, morske dubine i \u2013 brodove.<\/p>\n\n\n\n

“Ali obitelj me je ipak odgovorila od brodogradnje pa sam se odlu\u010dila za strojarstvo. Dodu\u0161e,  nisam se puno odmakla od toga, ostala sam zapravo na istom fakultetu. Tamo sam se na\u0161la me\u0111u jako puno mu\u0161karaca i ne mogu re\u0107i da sam u bilo kojem trenutku osjetila problem ili neugodnost zbog toga. Taj na\u0161 odnos uvijek je bio vrlo kolegijalan i lijep, tako da se i danas dru\u017eim s nekim kolegama iz tog vremena”, prisje\u0107a se Dubravka.<\/p>\n\n\n\n

Dodaje kako je tek kasnije u \u017eivotu postala svjesna razloga zbog kojega je tijekom studija toliko u\u017eivala \u2013 imala je, ka\u017ee, profesore koji su bili prava gospoda.<\/p>\n\n\n\n

“To su bili ljudi \u0161iroke kulture koji su \u0161irili i na\u0161e vidike i to je imalo zna\u010dajan utjecaj na na\u0161 daljnji \u017eivot u cjelini. Jedan od mojih profesora bio je i Vladimir Devid\u00e9, a kao posljedica njegovih predavanja, u meni se rodila velika \u017eelja da posjetim Japan. Kona\u010dno sam si tu \u017eelju i  ispunila \u2013 u mirovini”, pri\u010da gospo\u0111a Ba\u010dun.<\/p>\n\n\n\n

Stipendistica Nikole Tesle<\/h3>\n\n\n\n

Jo\u0161 kao studentica strojarstva dobila je stipendiju tvrtke Nikola Tesla (danas Ericsson-Nikola Tesla), u kojoj se potom, odmah nakon diplome i zaposlila. Tamo je provela \u010ditav svoj radni vijek.<\/p>\n\n\n\n

“Imala sam veliku sre\u0107u jer je moj \u0161ef bio \u010dovjek \u0161irokih pogleda. Kada mi je, po samom zaposlenju, ponudio da se bavim ispitivanjem utjecaja okoli\u0161a na proizvode, nisam se ni sekunde dvoumila. Budu\u0107i da smo tada na\u0161e proizvode izvozili i transportirali i u daleke zemlje poput Rusije, bilo je tu i potresa, vibracija, udara, padova, prevrtanja, ispitivanja vojne opreme \u2013 dakle doista \u0161irok spektar mehani\u010dkih ispitivanja. To je bilo ne\u0161to posve novo i sve je te procese trebalo tek postaviti na noge. Meni je to bio izazov i s veseljem sam prihvatila zadatak. Osim toga, tako sam dobila priliku i za dru\u017eenje s kolegama s Brodarskog instituta, ali i iz raznih krajeva biv\u0161e Jugoslavije. To je uvijek bilo dosta zgodno jer sam i tu bila jedina \u017eena”, otkriva Dubravka Ba\u010dun.<\/p>\n\n\n\n

Strojarstvo me nau\u010dilo to\u010dnosti<\/h2>\n\n\n\n

Strojarstvo joj je, ka\u017ee, dalo tehni\u010dku sigurnost u tuma\u010denjima, u nastupu i u razumijevanju, a sve je to i danas utkano u njezina  razmi\u0161ljanja. <\/p>\n\n\n\n

“Nisam sigurna da sve to i dana\u0161nji studenti dobivaju na fakultetu. Mi smo u ono doba sve crtali ru\u010dno \u2013 morali smo sami mjeriti, razmi\u0161ljati, kombinirati. Danas to vi\u0161e nije tako, nema previ\u0161e vlastitog anga\u017emana. Ja sam jako voljela u\u010diti, a izazove sam obo\u017eavala. Moj je rad bio jako povezan s normama, pravilima i propisima, a sve to dalo mi je i dodatno znanje o svakom podru\u010dju.”<\/p>\n\n\n\n

I nakon mirovine \u2013 rad!<\/h3>\n\n\n\n

Kasnije, po\u010detkom devedesetih, uo\u010di preuzimanja kompanije od strane Ericssona – otkriva Dubravka – bilo je potrebno sve pripremiti za taj proces. No sada se njezin glavni zadatak promijenio \u2013 trebala se baviti utjecajem tvornice na okoli\u0161. Dakle, upravo suprotno od onoga \u0161to je do tada radila. No, i na to se vrlo brzo priviknula.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Dubravka Ba\u010dun u Irskoj (foto: privatni album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Cijeli radni vijek provela sam u toj kompaniji kao voditeljica poslova za okoli\u0161. Od tamo sam, 2010. oti\u0161la i u mirovinu, s navr\u0161ene 62 godine \u017eivota. Nitko me nije prisilio da odem, imala sam ve\u0107 uvjete za mirovinu, a da sam htjela, mogla sam ostati i raditi. No, ve\u0107 sam bila u \u0161ezdesetima, a tada su bili najavljivani i stro\u017ei propisi oko odlaska u mirovinu. Osim toga, ponudili su mi i otpremninu za koju tako\u0111er nisam znala ho\u0107e li se ve\u0107 dogodine promijeniti. Uglavnom, sve sam zbrojila i oduzela i odlu\u010dila ipak oti\u0107i.”<\/p>\n\n\n\n

Ali, odmah nakon slu\u017ebenog umirovljenja, gospo\u0111a Ba\u010dun nastavila je raditi kod drugog poslodavca, a od tada ih je promijenila nekoliko.<\/p>\n\n\n\n

“Danas radim u jednoj maloj tvrtki gdje funkcioniram kao ‘\u0161ljaker’  \u2013 bavim se izradom studija utjecaja na okoli\u0161, elaborata gospodarenja okoli\u0161em, otpadom, i sli\u010dnim stvarima. Na posao odlazim svakoga jutra, radim u uredu, a poslijepodne jo\u0161 kod ku\u0107e, onoliko koliko mi se da. Prou\u010davam kontinuirano nove propise, \u010ditam radove, stalno u\u010dim”, otkriva na\u0161a sugovornica.<\/p>\n\n\n\n

24 sata je premalo<\/h3>\n\n\n\n

Za sebe \u0107e re\u0107i da jako voli svoj posao i u\u017eiva u radu. “Uvijek sam bila jako aktivna. Bila sam \u010dlanica pa i predsjednica Zelene akcije te prva volonterka na Zelenom telefonu \u2013 svaki bih dan nakon posla odlazila volontirati, nikad mi ni\u0161ta nije bilo te\u0161ko”, govori.<\/p>\n\n\n\n

“Me\u0111utim, razi\u0161li smo se jer ja kao osoba iz realnog sektora naprosto nisam mogla prihvatiti  stav u kojem je netko uvijek protiv svega. Poku\u0161ala sam im objasniti da na stvari treba gledati malo \u0161ire, sugerirala sam im da s vi\u0161e razumijevanja pristupe problemima i temama.”<\/p>\n\n\n\n

U svojoj bogatoj karijeri napisala je jako puno znanstvenih radova, a objavila je i nekoliko knjiga. Tako je 1994. godine napisala knjigu posve\u0107enu djeci “Smanjimo i reciklirajmo”. Knjiga je postala silno popularna me\u0111u roditeljima i u\u010diteljima, a prevedena je u Sloveniji gdje se koristi u okviru Eko-\u0161kole. 2009. godine napisala je priru\u010dnik za ozna\u010davanje proizvoda i ambala\u017ee \u2013 jedini takav priru\u010dnik koji uop\u0107e postoji.<\/p>\n\n\n\n

Pitam je smatra li da je njezin poslovni \u017eivot zapravo svojevrsna borba s vjetrenja\u010dama, s obzirom na relativno nisku svijest o va\u017enosti brige za okoli\u0161. “Pa, iz mog iskustva, mogu re\u0107i da je prije bilo bolje. Sada svjedo\u010dimo jednoj vrsti neznanja i nepoznavanja stvari. Ali, nikako ne bih rekla da je borba uzaludna”, ka\u017ee Dubravka Ba\u010dun.<\/p>\n\n\n\n

Aktivna i predana baka<\/h3>\n\n\n\n

Ovako aktivnu karijeru uspje\u0161no je uskla\u0111ivala s obiteljskim \u017eivotom. Majka je dvoje djece i baka \u010detvero unu\u010dadi.<\/p>\n\n\n\n

“Znate, ja sam uvijek smatrala, najprije dok su moja djeca bila mala, a i sada, kada sam baka, da je moja du\u017enost biti aktivna i anga\u017eirana oko njihovih \u0161kolskih aktivnosti i obaveza, da trebam doprinijeti. Uvijek smo organizirali razne aktivnosti \u2013 primjerice, roditelji bi se skupili, do\u0161li bi s alatom i kosilicama i uredili \u0161kolski okoli\u0161, sve o\u010distili, zasadili drve\u0107e. Vodili smo djecu u Muzej krapinskog pra\u010dovjeka, na izlo\u017ebe. Uvijek ka\u017eem \u2013 ja sam i danas tu, samo neka me pozovu i ja dolazim! Me\u0111utim, sada je u vrijeme korone sve komplicirano, trebaju vam razne dozvole”, pri\u010da nam Dubravka.<\/p>\n\n\n\n

Dodaje i kako joj unuci zbog korone sada manje dolaze, ali zato ih ona sada pozove u \u0161etnju, odvede u kazali\u0161te ili na izlo\u017ebu. “Nedavno smo bili u Baranji zajedno, ljetos na moru, putujemo puno po Hrvatskoj. Mislim da im mogu puno dati i puno ih toga nau\u010diti”, govori ova ponosna i predana baka.<\/p>\n\n\n\n

Dru\u0161tvo koje se odri\u010de svojih umirovljenih profesionalaca<\/h3>\n\n\n\n

Ljuti je \u010dinjenica da na\u0161e dru\u0161tvo gotovo uop\u0107e ne koristi kapital znanja i iskustva umirovljenih profesionalaca.<\/p>\n\n\n\n

“Mi im nismo zanimljivi jer uz nas postaje jasno kolika je razina (ne)znanja u odre\u0111enim sferama.  Osim toga, umirovljene profesionalce mnoge strukture dru\u0161tva ne \u017eele ni anga\u017eirati, ni koristiti njihova znanja jer se nas ne mo\u017ee manipulirati. Ali, to je velika \u0161teta jer mi posjedujemo znanja koja su itekako upotrebljiva i lako prenosiva na mla\u0111e nara\u0161taje”, zaklju\u010duje Dubravka Ba\u010dun.<\/p>\n\n\n\n

Ne vole kada je nazivaju najve\u0107om hrvatskom stru\u010dnjakinjom za otpad. “Mogu za sebe re\u0107i da o toj temi pone\u0161to znam. Moje znanje je mo\u017eda ne\u0161to \u0161ire od drugih je je ono temeljeno na stvarnom radu”, skromno ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Putovanja kao velika strast<\/h3>\n\n\n\n

Dubravkina velika i cjelo\u017eivotna strast su putovanja. Na njima prati i neprestano u\u010di o novostima iz segmenta ekologije i brige o okoli\u0161u. “Poku\u0161avam svoja putovanja iskoristiti kako bih se dodatno informirala i educirala, a sve nove spoznaje s veseljem donosim u Hrvatsku. Mislim da sam ja jedina osoba koja je u ameri\u010dkom nacionalnom parku slikala klupu na kojoj pi\u0161e da je napravljena od reciklirane plastike te da je kupljena od donacije posjetitelja”, govori uz smijeh.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Klupa od recikliranih PVC vre\u0107ica (foto: privatni album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Odu\u0161evilo me je i iskustvo iz velikog ameri\u010dkog prodajnog centra gdje postoji veliki sanduk u kojega mo\u017eete ubaciti vre\u0107ice koje vam vi\u0161e ne trebaju. A vani se nalazi klupa na kojoj pi\u0161e da je napravljena od 3.900 vre\u0107ica koje su ostavili kupci. Meni su to sjajni primjeri promi\u0161ljenog i smislenog \u017eivljenja”, govori gospo\u0111a Ba\u010dun.<\/p>\n\n\n\n

Iako je proputovala dobar dio svijeta, kao najzanimljivije putovanje bez puno razmi\u0161ljanja izdvaja ono u Japan, a potom su tu i nacionalni parkovi Amerike \u2013 od Yellowstonea do Doline smrti. “Jako \u017eelim posjetiti i \u0160kotsku. Moram priznati da me vi\u0161e toliko ne zanimaju gradovi. Naravno, sve je to lijepo vidjeti, no, ako mogu birati, uvijek \u0107u odabrati prirodu”, ka\u017ee Dubravka koja i svojim osobnim djelovanjem nastoji pridonijeti o\u010duvanju okoli\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

“Kad se ljeti kupam s unucima, svaki komad plastike na koji nai\u0111emo u moru, ja zataknem za svoj kupa\u0107i kostim i odnesem ga na obalu. Pa me onda klinci pitaju \u2013 Baka, koliko ima\u0161 u ga\u0107ama?”<\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako \u0107e u velja\u010di idu\u0107e godine napuniti 74 godine te iako je ve\u0107 11 godina u mirovini, gospo\u0111a Dubravka Ba\u010dun i dalje je profesionalno aktivna. Svakoga dana odlazi na posao gdje se bavi onim \u0161to najvi\u0161e voli \u2013 pitanjima i temama vezanima uz okoli\u0161. Osim toga, ona je i baka \u010detvero unu\u010dadi, ali i aktivna predstavnica stanara u zgradi u kojoj \u017eivi. Kako sve stigne te traje li joj dan prekratko za sve interese koje ima, otkrila nam je u razgovoru. <\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":53913,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[513,2339,1342],"class_list":["post-53905","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-ekologija","tag-novo-vrijeme","tag-rad-uz-mirovinu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/53905","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=53905"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/53905\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/53913"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=53905"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=53905"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=53905"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}