{"id":54226,"date":"2021-12-02T10:47:22","date_gmt":"2021-12-02T09:47:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=54226"},"modified":"2021-12-02T10:48:00","modified_gmt":"2021-12-02T09:48:00","slug":"nakon-teskog-djetinjstva-gospoda-ankica-je-odlucila-brinuti-o-najranjivijima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/12\/nakon-teskog-djetinjstva-gospoda-ankica-je-odlucila-brinuti-o-najranjivijima\/","title":{"rendered":"Nakon te\u0161kog djetinjstva, gospo\u0111a Ankica je odlu\u010dila brinuti o najranjivijima"},"content":{"rendered":"\n

Na samom rubu Zagreba\u010dke \u017eupanije u mirnoj Novoj Kapeli ne treba vam  moderna navigacija da prona\u0111ete adresu na kojoj je zbrinuto dvadeset odraslih psihi\u010dki bolesnih osoba. Ako pitate za Obiteljski dom Pongra\u010di\u0107<\/strong> mo\u017eda bi i zalutali, ali vlasnicu znaju svi. “A Ankicu<\/strong> tra\u017eite, pa tako recite. Produ\u017eite samo ravno, tamo nakon kapelice, vidjet \u0107ete kovanu ogradu”, uputio nas je jedan mje\u0161tanin. <\/p>\n\n\n\n

Ubrzo sti\u017eemo ispred prostranog dvori\u0161ta s obiteljskom ku\u0107om, gospodarskim objektom i prizemnicom ure\u0111enom u dom. Nakon dobrodo\u0161lice, gospo\u0111a Ankica i sin Mario vode nas u obilazak i upoznaju sa \u0161ti\u0107enicima. Svi su na zbrinjavanje stigli iz mre\u017ee socijalne skrbi s dijagnozom te\u0161ke shizofrenije i\/ili ratnog PTSP-a. Uto\u010di\u0161te je tu na\u0161la i gospo\u0111a Ru\u017eica <\/strong>(56). Majka troje i baka \u010detvero od rata je pro\u0161la mu\u010dan \u017eivotni put. Promjena domova i udomiteljskih obitelji od Slavonskog Broda, Vinkovaca, Nove Gradi\u0161ke. Kod Pongra\u010di\u0107a je od ove velja\u010de nakon samostanovanja u Osijeku i sigurne ku\u0107e. <\/p>\n\n\n\n

“Zlostavljao me mu\u017e. Kod Ankice sam se skrasila i predivno mi je. Socijalna me dovezla. Jedno vrijeme sam se predomi\u0161ljala i\u0107i bli\u017ee k djeci, ali ispalo je ovako. A djeca \u0107e ionako do\u0107i k meni. Bila sam na jako puno mjesta, nigdje nije ovako”, ka\u017ee gospo\u0111a Ru\u017eica. Spretne ruke rado \u0107e prisko\u010diti u pe\u010denju pala\u010dinki, veseli se pripremi bo\u017ei\u0107nih kola\u010da, a zaokuplja i heklanjem. Po domu je niz stolnjaka koje je izradila, na drvce \u0107e uskoro i \u0161tirkani bijeli i crveni an\u0111eli. <\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107ina \u0161ti\u0107enika kod gospo\u0111e Ankice je dulje od 20 godina i s nekada\u0161njeg ratnog podru\u010dja. “Ba\u0161 sam ih poslije rata primila. K meni su do\u0161li iz Osijeka, njih 14, jedan iz Vukovara. Do\u0161li su preko osje\u010dkog Centra za socijalnu skrb. S njihovim familijama se dobro razumijemo i sura\u0111ujemo.”<\/p>\n\n\n\n

“Evo recimo jednoj \u0161ti\u0107enici sestra ina\u010de dolazi u posjete \u010dak iz Austrije. Ostaje s njom ovdje u domu po tri, \u010detiri dana. Sad je to korona poremetila kao i redovne susrete s bra\u0107om i roditeljima ostalih koje organiziramo kraj \u010cepina. Tamo imam curicu koju sam othranila, danas ima troje djece i mu\u017ea. Okupimo se tako kod nje, dru\u017eimo se i po\u010dastimo”, pri\u010da na\u0161a doma\u0107ica.<\/p>\n\n\n\n

Vlastito te\u0161ko djetinjstvo kao podstrek za socijalni rad<\/h3>\n\n\n\n

Udomiteljskim vodama Ankica Pongra\u010di\u0107 plovi ve\u0107 35 godina. U njenom slu\u010daju obiteljski dom za psihi\u010dki bolesne odrasle osobe bio je prirodni put od prvotnog udomljavanja djece. Iza svega stoje i uspomene na vlastito te\u0161ko djetinjstvo. Od ro\u0111enja u Brezi kraj Rovi\u0161\u0107a u susjednoj Bjelovarsko-bilogorskoj \u017eupaniji tijekom rane mladosti, pri\u010da nam, \u017eivot ju nije mazio.<\/p>\n\n\n\n

“Majka me rodila u \u0161taglju na sijenu. Iznesla me van na dvor gdje me skoro pojela krma\u010da da me nije susjeda spasila. I tako je krenulo, otpeljana sam u obitelj. Nikakav \u017eivot nisam imala. Moji su se uvijek svadili, bili su alkoholi\u010dari. Mama me zaklinjala, rekla mi da bi me najraj\u0161e vidla da me okre\u0107u na ra\u017enju. Zatim je oti\u0161la za Njema\u010dku. Ostavila je mene i tatu koji je mlad umro. Kasnije kad sam k sebi uzela tu dje\u010dicu, onda mi je rekla: ‘Daj to pobacaj u \u0161umu’. Prije nego je umrla, u bjelovarskom Centru me tu\u017eila da moram za nju pla\u0107ati. Neka po\u010diva u miru, ali to joj ni danas ne mogu zaboraviti. Bila sam jedinica, ali nisam bila po\u017eeljna.”<\/p>\n\n\n\n

Djetinjstvo je Ankica provela u obitelji maj\u010dine sestre. Tamo joj je bilo jednako te\u0161ko, prisje\u0107a se, jo\u0161 uvijek s knedlom u grlu. <\/p>\n\n\n\n

“Othranila me teta, a oni su isto bili siromaki, s \u010detvero djece. Njezin mu\u017e je bio nadni\u010dar, cijepao je drva i doma nosio one crne banane koje bi ostale vo\u0107arima. Dao bi ih svojima i onda rekao: ‘Anki ne’. Teta bi mi onda davala poskrive\u0107ki da on ne vidi. Malo sam tad dolazila k svojima, nisu se nikako slagali. \u0160ta da vam ka\u017eem, sve najgore \u0161to je mogla majka je \u010dinila. I sad ja tu ljubav koju nisam imala \u017eelim podarit\u2019 ovim svojim ljudima, da mi ne prolaze ono \u0161to sam ja pro\u0161la. Da im omogu\u0107im \u0161to \u017eele, da ne budu svega \u017eeljni, razumijete. Neki me zovu mama, drugi teta. Pa vele, ajde skuhaj mi danas to i ja to napravim, s njima u dogovoru. Uvijek uz lijepu rije\u010d, bez vikanja. Nikad nisam digla glas, sve uspijemo dogovoriti. Nemam s njima problema nikakvih, a imam stvarno te\u0161ko psihi\u010dki bolesne ljude.”<\/p>\n\n\n\n

Anga\u017eirana je cijela obitelj<\/h3>\n\n\n\n

Po zavr\u0161etku srednje obrtni\u010dke, budu\u0107a profesionalna udomiteljica radila je u peradarniku u Bjelovaru pa u vrbove\u010dkom PIK-u u tamo\u0161njoj trgovini, gostionici i hotelu. Sa suprugom je neko vrijeme imala du\u0107an i lokal, odgajali su i \u0161kolovali svoje dvoje djece. A podizanje drugih na noge po\u010delo je s Martinom, tada bebom s posebnim potrebama.<\/p>\n\n\n\n

“Tada sam imala samo k\u0107er Kristinu. Radila sam u Dubravi s Martinovom majkom. Ona ga je nabacivala i s tri mjeseca ga je dala drugoj \u017eeni koja ga je pofurila po nozi. Nisam to mogla gledati. Oti\u0161la sam u vrbove\u010dki Centar i rekla da ga \u017eelim uzeti. On je prvo dijete s kojim sam po\u010dela, sredinom osamdesetih godina. Zatim je do\u0161lo i drugo, Dario. On nema problema, zdrav je, zavr\u0161io je srednju \u0161kolu i zaposlio se. Njegova mama je gluhonijema. I on je ostao do danas, ukupno troje njih \u017eivi tu. Ja tu djecu ne bih imala srca poslati drugdje. Tu je i Irena, Martinova \u017eena. Ona je uz moj poticaj zavr\u0161ila njegovateljski te\u010daj i radi u domu. Dijete im svaki dan vozimo u vrti\u0107, a ja im kuham.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Njegovateljica Irena Perica (foto: Vlatka Koren)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Cijela obitelj je pro\u0161la te\u010daj za njegovatelja prije otvaranja obiteljskog doma. Ankica, suprug, k\u0107er, zet i unuka, kao i sestri\u010dna vlasnice, ina\u010de po zanimanju profesionalna kuharica. Nedavno je dozvolu za ispomo\u0107 u domu na par sati dnevno dobio i sin Mario, ina\u010de zaposlen kao medicinski tehni\u010dar u zagreba\u010dkoj Slu\u017ebi Hitne pomo\u0107i. <\/p>\n\n\n\n

\u2018\u2019U sedmom mjesecu bila nam je inspekcija Ministarstva socijalne skrbi. Sve je ok. Imam \u010dak i previ\u0161e zaposlenih nego \u0161to trebam. Sin je nakon toga dobio diplomu za samostalni rad tj. pomaganje u domovima. Unuka je kao i k\u0107i medicinska sestra, radi kod obiteljskog lije\u010dnika i poma\u017ee isto kad je slobodna. Zeta Marijana mi nemojte izostavit\u2019. On radi \u0161ta god treba, i \u017eenske i mu\u0161ke poslove.”, napominje gospo\u0111a Ankica.<\/p>\n\n\n\n

Doma\u0107e je doma\u0107e<\/h3>\n\n\n\n

I ovaj obiteljski dom, sli\u010dno ostalima na \u0161irem vrbove\u010dkom podru\u010dju, velikim dijelom osigurava sve potrebe za prehranom \u0161ti\u0107enika. Na gospodarstvu Pongra\u010di\u0107evih nema \u010dega nema, pove\u0107a je \u017eivotinjska farma. “Od ovaca, ze\u010deva, pajceka, pura, gusaka, raca, pili\u0107a. Povr\u0107e, naravno, svega ima. Ja sam na akcije bolesna pa u kupovinu odem kad usfali ne\u010dega. Tu su jo\u0161 druge potrep\u0161tine, higijenske, odje\u0107a. To se kupuje.”<\/p>\n\n\n\n

Tijekom nedavnog inspekcijskog nadzora provjeravalo se sve, od za\u0161tite na radu, higijenskog standarda, sustava grijanja do gromobrana. Iako su dobili dozvolu za eventualno pove\u0107anje kapaciteta s promjenom zakona, vlasnica ka\u017ee kako ne \u017eeli prelazak na ustanovu javne namjene.<\/p>\n\n\n\n

“Za pet godina bi trebao startati taj zakon. Uop\u0107e ne \u017eelim i\u0107i na ovu soluciju. Radit \u0107u dok god budem mogla ovako s obiteljskim domom. Ako se zakon stvarno promijeni, ostavit \u0107u si udomiteljstvo koliko se ljudi bude smjelo imati. Samo se pitam \u0161ta \u0107e onda oni s ljudima, gdje ih misle sve zbrinuti kad je ve\u0107 danas manjak kapaciteta smje\u0161taja.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
\u0160ti\u0107enici na raspolaganju imaju i kapelicu (foto: Vlatka Koren)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Posebno ako su, kao u njezinom slu\u010daju, svi \u0161ti\u0107enici na socijalnoj skrbi, a k tome i psihi\u010dki bolesne osobe. Razmi\u0161lja li itko da su im roditelji ve\u0107 stari, bra\u0107a \u010desto s niskim primanjima, i tko \u0107e se za tu skupinu ljudi pobrinuti ako se ugase obiteljski domovi, pita se Ankica kao i ostali zaposleni u sustavu obiteljskih domova.<\/p>\n\n\n\n

“Taj posao je te\u017eak i zahtjevan. Vi morate dati sve od sebe da biste do\u0161li na njihov nivo, razumijete. Da pri\u010date isto, odobravate ono \u0161to oni govore, da bi vam bio mir. I da bi vas psihi\u010dki bolesne osobe zavoljele. Koji mogu, sudjeluju u nekoj radnoj terapiji kako bi bili zaokupljeni u domu.”<\/p>\n\n\n\n

Zato je i gospo\u0111a Ankica, poput kolegica i vlasnica domova Sanje Koren, Tatjane Lackovi\u0107, Katarine Progove\u010dki i drugih koje su nakon njenog anga\u017emana pro\u0161le te\u010daj i edukaciju za njegovatelje, ogor\u010dena na dr\u017eavu i najavljene zakonske promjene od 2027. godine. <\/p>\n\n\n\n

Poma\u017ee i drugima<\/h3>\n\n\n\n

Kroz njezinu ku\u0107u do danas je uz dvoje biolo\u0161ke djece pro\u0161lo puno ostalih. Sa suprugom ih je pomogla othraniti, u po\u010decima s potporom 600 dinara mjese\u010dno “po glavi” kada se, ka\u017ee, udomljavanjem nitko nije htio baviti. Kako su ta djeca narasla, i djelatnost se preorijentirala na odrasle. <\/p>\n\n\n\n

Usko\u010di na\u0161a sugovornica i drugima, kad god zatreba. Spominje nam slu\u010daj iz obli\u017enjeg Hagnja kad su je nazvali u 1 iza pono\u0107i. Udomiteljici je u ku\u0107i izbio po\u017ear i dok su vatrogasci pojurili na intervenciju, Ankica je primila nekoliko ljudi i zbrinula ih na par dana, dok se nije na\u0161lo daljnje rje\u0161enje za smje\u0161taj.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Ankica Pongra\u010di\u0107 i \u0161ti\u0107enici (foto: Vlatka Koren)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ona je u mjesnom DVD-u zavr\u0161ila za vatrogasnog podoficira, zajedno s mu\u017eem, kroz smijeh nam se pohvalila. Za svoje aktivnosti u zajednici sakupila je podosta zahvalnica, od vatrogasaca do NK Kapela i O\u0160 Dubrava. Nogometa\u0161ima je pet godina bila predsjednica kluba, \u0161kolarcima je za prigodne proslave pisala recitacije. Kreativa joj, re\u0107i \u0107e, najbolje radi no\u0107u, onda sjedne u miru, sa svojim mislima i inspiraciju preta\u010de u rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n

U velikoj blagovaonici pokazuje nam kalendar s fotografijama i datumima ro\u0111endana svakog od \u0161ti\u0107enika koje obavezno razveseli poklonima za Svetog Nikoli, Bo\u017ei\u0107 i Novu godinu. Ranijih godina sura\u0111ivala je puno s dje\u010djim domovima na Tu\u0161kancu i u Nazorovoj, vozila je “svoju\u2019\u2019 djecu na ljetovanja. Ljetos je, pak, na praznicima u obiteljskom domu bilo troje djece nekada\u0161nje njezine \u0161ti\u0107enice. Oboje supru\u017enika su osobe s posebnim potrebama, \u017eive na socijalnoj skrbi pa teta Ankica poma\u017ee malo-malo s paketima namirnica i potrep\u0161tina.   <\/p>\n\n\n\n

Jedan \u0161ti\u0107enik odlazi po dva, tri tjedna bratu u \u010cepin. Ostali su uglavnom u domu ispred kojeg su im Pongra\u010di\u0107i napravili i malu kapelicu kako bi vrijeme umjesto ponekad u skitnji kratili nalaze\u0107i \u017eivotnu utjehu. Kako smo se i sami uvjerili, dok je ove \u017eene \u0161iroka srca i dare\u017eljivih, otvorenih ruku, ne trebaju brinuti. Njihova teta mama Ankica ne namjerava jo\u0161 dugo odustati.<\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nedavno smo pisali o neizvjesnoj budu\u0107nosti koja se zbog promjene zakona za pet godina sprema za \u010detiristotinjak obiteljskih domova u Hrvatskoj i nekoliko tisu\u0107a njihovih \u0161ti\u0107enika. Za 63-godi\u0161nju udomiteljicu iz Nove Kapele u pitanju su ljudske sudbine i briga koja je puno vi\u0161e od redovnog smje\u0161taja i skrbi.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":54298,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2339,2042,2869,2665],"class_list":["post-54226","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-novo-vrijeme","tag-obiteljski-domovi","tag-psihicke-bolesti","tag-socijalna-skrb"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54226","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=54226"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54226\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/54298"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=54226"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=54226"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=54226"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}