{"id":54589,"date":"2021-12-10T10:42:44","date_gmt":"2021-12-10T09:42:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=54589"},"modified":"2021-12-10T12:45:12","modified_gmt":"2021-12-10T11:45:12","slug":"umirovljenica-mirjana-svaki-utorak-i-petak-na-kolodvoru-siromasnima-dijeli-sendvice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/12\/umirovljenica-mirjana-svaki-utorak-i-petak-na-kolodvoru-siromasnima-dijeli-sendvice\/","title":{"rendered":"Umirovljenica Mirjana svaki utorak i petak na kolodvoru siroma\u0161nima dijeli sendvi\u010de"},"content":{"rendered":"\n

Mnoge se umirovljenice sto posto daju kad je u pitanju pomo\u0107 unutar obiteljskog kruga, ali gospo\u0111a Mirjana Juri\u0161i\u0107 <\/strong>odu\u0161evila me svojim radom za potpune neznance za koje jedino zna da su \u2013 kruha gladni. Nije me stoga nimalo za\u010dudilo kad mi je rekla da \u0107e na sam dan Bo\u017ei\u0107a svoj topli dom radije zamijeniti prosina\u010dkom hladno\u0107om: “Kako \u0107u provesti ovaj Bo\u017ei\u0107? Sa ostalim volonterima biti \u0107u na zagreba\u010dkom \u017deljezni\u010dkom kolodvoru, na otvorenom. Tu \u0107emo potrebitima dijeliti hranu i s njima se dru\u017eiti. Bit \u0107e to najbolji, najsmisleniji Bo\u017ei\u0107. Uljep\u0161ati \u0107emo im bar malo bo\u017ei\u0107nu no\u0107, jer nama, koji lije\u017eemo i budimo se u toplom i siti, nama je svaki dan Bo\u017ei\u0107. Barem meni. Hvala Bogu”<\/p>\n\n\n\n

Udruzi “Savao<\/strong>” priklju\u010dila se u travnju ove godine. “Nakon \u0161to su djeca odselila, tra\u017eila sam neko mjesto za slu\u017eenje i preko prijatelja saznala za tu udrugu. Jednostavno sam ih nazvala, dogovorila dolazak i sve je odmah krenulo. Nastojim do\u0107i dva puta tjedno i to mi uglavnom uspijeva, jer sve drugo podredim tome. Presretna sam \u0161to barem malo mogu pripomo\u0107i svojim radom, iskrenog i otvorenog srcem. Raduje me i \u0161to nam je i predsjednik Udruge Zvonko Jambre\u0161i\u0107 otvorenog uma i \u0161irokog srca i \u0161to nam dopu\u0161ta da budemo to \u0161to jesmo, ne pita odakle si, gdje si bio, s kim se dru\u017ei\u0161”, ispri\u010dala nam je gospo\u0111a Mirjana.<\/p>\n\n\n\n

Tako svaki utorak i petak<\/strong> u 18 sati ova umirovljenica dolazi u prostorije udruge Savao u Kranj\u010devi\u0107evoj ulici broj 5<\/strong>. Tu svatko tko \u017eeli, pa tako i vi dragi \u010ditatelji<\/strong>, u ta dva dana u tjednu u vremenu izme\u0111u 18 i 20 sati, mo\u017ee pokucati na vrata i predati paketi\u0107 s hranom \u2013 najpo\u017eeljnije su trajne namirnice koje se mogu dobro i dugo \u010duvati, primjerice konzerve, kao higijenske potrep\u0161tine. Imaju i Facebook stranicu, ako im se netko \u017eeli javiti.<\/p>\n\n\n\n

Sendvi\u010d, pa\u0161teta, mlijeko i slatki\u0161<\/h3>\n\n\n\n

Sve \u0161to se donira, gospo\u0111a Mirjana s ostatkom ekipe ondje zaprima i sortira. “Redovito pripremamo paketi\u0107e hrane i u vre\u0107ice obi\u010dno stavljamo po dva sendvi\u010da, sok ili mlijeko, poneka konzervu, pa\u0161tetu, slatki\u0161 i toaletne maramice – kako kad s obzirom na to koliko hrane iz donacija imamo na raspolaganju. Nekolicina volontera sla\u017eu sir i salamu na kruh, a na pakiranju sendvi\u010da tako\u0111er ih radi po dvoje ili troje. U susjednoj prostoriji odvija se pak slaganje i brojanje paketa. Sve to poslije odvezemo na \u017deljzni\u010dki kolodvor, tamo kod glavne po\u0161te, i od 20 sati dijelimo siroma\u0161nima koji jako dobro znaju za nas. Redovito nahranimo oko 160 osoba”, otkriva umirovljenica velikog srca.<\/p>\n\n\n\n

Po potrebi, ovisno o dogovoru s korisnicima, odnose im i sezonsku odje\u0107u koju tako\u0111er \u010duvaju u prostorijama udruge, a sada se spremaju na novi veliki korak: “Uskoro \u0107emo te ljude redovito, prema prethodnom dogovoru s njima, bar jednom mjese\u010dno posje\u0107ivati i u njihovom – kakvom takvom \u2013 domu. I\u0107i \u0107emo k onima koji nas budu \u017eeljeli primati”, govori gospo\u0111a Mirjana.<\/p>\n\n\n\n

Taj rad za potrebe drugih ispunjava je, ka\u017ee, na vi\u0161e na\u010dina. “Atmosfera me\u0111u volonterima je odli\u010dna, mladi dominiraju svojom energijom. Mi malo stariji smo puno ti\u0161i i koncentriraniji na ono \u0161to radimo, ne pri\u010damo toliko”, kazala je umirovljenica.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017eenje drugima od mladih dana<\/h3>\n\n\n\n

Jo\u0161 je u mla\u0111im danima gospo\u0111a Mirjana pro\u0161la mnoge duhovne \u0161kole i upoznala velike duhovne u\u010ditelje me\u0111u kojima je bio i Sri Sathya Sai Baba. “Bila sam tri puta u Indiji u njegovom ashramu i tu sam najvi\u0161e nau\u010dila o slu\u017eenju drugima, potrebitima. Bio nam je normativ slu\u017eiti minimalno \u010detiri sata tjedno, ali ne svojoj obitelji i ro\u0111acima nego nepoznatima, u prolazu ili redovitoj ‘slu\u017ebi’. I\u0161li smo organizirano u bolnice, dje\u010dje i stara\u010dke domove, \u010distili smo oko \u0161kola i domova, \u010distili smo i \u0161umu, po\u0161umljavali”, otkriva nam.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Mirjana Juri\u0161i\u0107 (foto: Gordana Arh)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ispri\u010dala je nadalje da je volontirala i kod zagreba\u010dkih sestara Majke Tereze dok su bili na lokaciji u Branjugovoj, ispod katedrale. Radila je s korisnicima doma i to na pranju i kupanju, \u010distila sobe, u kuhinji pomagala oko objeda ili \u010diste\u0107i vre\u0107e graha iz donacija. “Bilo je lijepo, bilo je nadahnjuju\u0107e. \u0160ti\u0107enici doma su me voljeli, imala sam i posebnih, prelijepih duhovnih do\u017eivljaja, koji su mi do danas ostali neobja\u0161njivi. Volontirala sam i u Caritasu u Brezovici, na sli\u010dnim poslovima kao i kod Misionarki ljubavi”, govori gospo\u0111a Mirjana.<\/p>\n\n\n\n

Djeca odselila u inozemstvo<\/h3>\n\n\n\n

\u017divi sama sa suprugom, djeca, koju je dobila s prvim, na\u017ealost pokojnim suprugom, razbje\u017eala su se po svijetu. “K\u0107i mi je s obitelji prije tri godine odselila u Njema\u010dku i po\u010dela \u017eivot iz po\u010detka, doslovno od nule. Iz Hrvatske je oti\u0161la s mjesta savjetnice za klijente u banci, a prihvatila se posla u stara\u010dkim domovima, bez ikakvog znanja njema\u010dkog \u2013 znala je samo engleski. Podarila mi je i dvije prekrasne, pametne unuke. Starija Nell ima 20 godina, a mla\u0111a Ilena uskoro \u0107e navr\u0161iti 12. Svi su izvrsno savladali njema\u010dki, najbr\u017ee i najbolje Ilena koja je ve\u0107 nakon \u010detiri mjeseca krenula u redovnu \u0161kolu.”<\/p>\n\n\n\n

“Puno se \u010dujem s unukama, a ljetne praznike i provodimo zajedno na moru i kod nas u Zagrebu. Tako u stopu pratim njihovo odrastanje. Ilena, primjerice, ve\u0107 sada zna skuhati kompletan ru\u010dak, ispe\u0107i kola\u010d, tortu. K tome pegla, \u0161iva, prekrasno crta – dar na mamu i sestru \u2013 ali i ple\u0161e, pjeva, ja\u0161e u \u0161koli jahanja, osvaja prva mjesta u \u0161kolskim sportskim natjecanjima. Bilo je u njihovom domu galame i vike, ali nikad od roditelja nisu dobile po guzi ili pljusku, to su sretna djeca. Svaka ima svoju ma\u010dku od kojih su jednu prona\u0161le u kontejneru, a drugu na cesti. Mo\u017ee se primijetiti i da svaka ma\u010dka ima osobnost svoje vlasnice”, rekla je kroz \u0161iroki osmijeh.<\/p>\n\n\n\n

Sin joj je pak odselio u Englesku, tako\u0111er prije tri godine. Nema djece, a vi\u0111aju se jednom godi\u0161nje, tijekom ljeta.<\/p>\n\n\n\n

Nije bilo popularno mijenjati posao<\/h3>\n\n\n\n

Tijekom radnog vijeka promijenila je tri tvrtke. “U ono vrijeme ba\u0161 i nije bilo popularno mijenjati radna mjesta. Najprije sam po\u010dela raditi u mjesnoj po\u0161ti, gdje je radila moja mama, ona me i zaposlila. Po\u010dela sam s radom na telefonskoj centrali, da bi dogurala do upraviteljice. Nekad to nismo nazivali ‘sukob interesa’ ili ‘nepotizam’, nismo ni znali za taj pojam. Ipak, osobno nisam bila zadovoljna tim poslom, nisam voljela rad s novcima i blagajnom, manjkovima, vi\u0161kovima\u2026  Potom sam se zaposlila u op\u0107ini u Zapre\u0161i\u0107u gdje sam radila administrativni posao \u2013 imala sam odli\u010dne kolege i u to doba sam se najvi\u0161e razvijala kao osoba. Bar jednom mjese\u010dno svi bi zajedno odlazili na nekakve fe\u0161te, u prirodu i dobro se zabavljali uz gitaru, harmoniku i zna se, cugu”, govori i napominje da je tu upoznala neku novu sebe.<\/p>\n\n\n\n

Pa ipak, nakon sedam godina, bila je spremna oti\u0107i dalje. “Na nagovor jednog prijatelja prijavila sam se na natje\u010daj u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, nekad se zvao Republi\u010dki komitet za pomorstvo i veze. Bila sam primljena, presretna jer me prijatelj uvjerio da \u0107e mi goditi \u017eivot u velegradu. Tada je ubrzano po\u010deo i moj duhovni razvoj”, ispri\u010dala nam je.<\/p>\n\n\n\n

Mirovina je do\u0161la – prenaglo<\/h3>\n\n\n\n

Mirovini se, ka\u017ee, uop\u0107e nije veselila, pala su joj primanja i bojala se da joj penzija ne\u0107e biti dostatna za sve \u017eivotne potrebe. “Prva dva mjeseca nisam se uop\u0107e mogla sna\u0107i. Nedostajalo mi je rano ustajanje, odlazak na cjelodnevni posao, ne toliko kolege jer se nikad nisam vezala za ljude. S nekima se, kako bilo, i danas \u010dujem, rje\u0111e i vidim. No, taj radni svijet daleko je iza mene, poslo\u017eila sam si \u017eivot, napokon sam slobodna i radim \u0161to volim, idem gdje \u017eelim, dru\u017eim se s kim \u017eelim, a ne s kim moram”, ka\u017ee na\u0161a sugovornica za koju, zbog ovako pink<\/em> boje kose, ne bismo pogodili da je zakora\u010dila u sedamdesetu.<\/p>\n\n\n\n

“Moja frizura u skladu je s mojom nutrinom – lepr\u0161ava, razigrana, djetinjasta, neograni\u010dena, spremna na sve promjene i izazove. I dok sam jo\u0161 bila u radnom odnosu, promijenila sam sve mogu\u0107e boje kose, ali ovoj sam najvjernija. Bilo je prigovora, najprije i najvi\u0161e od strane moje naju\u017ee obitelji, prigovarale su mama, sestre, \u010dak i k\u0107i. Jedino su mi suprug i unuke dali vjetar u le\u0111a i bezrezervnu podr\u0161ku. Pa i da nisu, ja bih opet bila ovakva”, govori umirovljenica koja je u mirovinu oti\u0161la s \u010dak 45 godina radnog sta\u017ea.<\/p>\n\n\n\n

Svakodnevica<\/h3>\n\n\n\n

Gospo\u0111a Mirjana kuha jednostavna jela, takvi su joj i kola\u010di. “Ja sam uglavnom vegetarijanka, a suprug nije, pa on obavlja nabavu. Ja pripremim vegetarijanski obrok, a on sebi jo\u0161 pripremi i komadi\u0107 mesa. A nekad, kad sam vi\u0161e u ljubavi, a manje u umu, pripremim mu i ja”, ka\u017ee sa smije\u0161kom. \u010citanje joj je od djetinjstva omiljena razonoda, iako \u010dita sve manje i te\u017ee jer je operirala kataraktu na oba oka, pa vi\u0161e od pola sata ne mo\u017ee izdr\u017eati. <\/p>\n\n\n\n

Zato redovito, ve\u0107 godinama, vje\u017eba Pozdrav suncu. “Rije\u010d je o spletu od \u0161est vje\u017ebi koje se ponavljaju i koje me dr\u017ee u top formi. Nedavno sam po\u010dela raditi i tibetanske hormonalne vje\u017ebe i ve\u0107 vidim prve rezultate. Primjerice, ujutro nakon bu\u0111enja o\u010di mi nisu vi\u0161e suhe, nego normalno vla\u017ene. Moram napomenuti da u ovoj \u017eivotnoj dobi ne koristim nikakvu redovitu medicinsku\u00a0terapiju, ne pijem alkohol, \u010dak ni kavu. Ali, imam jednu ovisnost koje se ne mogu rije\u0161iti, a to je ljubav prema slatki\u0161ima”, priznaje. Ne smijemo zaboraviti re\u0107i niti da voli fotografirati te da je u tome prili\u010dno uspje\u0161na, \u010dak je susjeda Tanja nagovara da se prijavi na natje\u010daje za najbolju fotografiju, no ona se tome, zasad, opire – nije, ka\u017ee, natjecateljski tip osobe. <\/p>\n\n\n\n

U crkvu ne ide redovito, ve\u0107 samo prigodno. “U crkvi mi smeta ritual \u010destog sjedanja i ustajanja tako da se ne mogu duboko koncentrirati na misu i onda varam samu sebe. Ne molim se klasi\u010dno, nau\u010deno, s ponavljanjem. Svaku molitvu ili nagovor, osjetim svim bi\u0107em i \u010desto mi suze navru. Molim se dok hodam, kad ne radim ni\u0161ta gdje mi treba biti uklju\u010den um. Molim u tramvaju, u redu \u010dekanja, u \u0161etnji. Kad god um skrene u stranu, na pravo mjesto ga vra\u0107am molitvom. Ne dam mu da vrluda, da me pla\u0161i ili da besposli\u010dari. Zapravo, razgovaram s Bogom kao s najboljim prijateljem, oslu\u0161kujem ima li mi \u0161to za re\u0107i ili kuda me uputiti. Prije spavanja redovito zahvaljujem na svemu darovanom i pro\u017eivljenom toga dana, ujutro opet molim za vodstvo. Po svom zdravlju vidim da idem dobrim putem, da sam dobro vo\u0111ena”, povjerila nam je za kraj svoja najdublja promi\u0161ljanja gospo\u0111a Mirjana.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija
u okviru projekta “\u017divim, u\u010dim, rastem \u2013 Aktivno starenje, zdravo starenje”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gospo\u0111u Mirjanu Juri\u0161i\u0107, 69-godi\u0161nju umirovljenicu iz Zagreba, upoznala sam tijekom jednog od njezinih brojnih anga\u017emana oko pomo\u0107i besku\u0107nicima i op\u0107enito siroma\u0161nim sugra\u0111anima koji nemaju niti za kruh i mlijeko. Svakog utorka i petka u prostorijama humanitarne udruge \u201dSavao\u201d radi na pripremi malih paketa s hranom u kojima su sendvi\u010d, pokoja konzerva, mali slatki\u0161. Potom ova gospo\u0111a velikog srca odlazi na zagreba\u010dki Glavni kolodvor i s ostalim volonterima dijeli ih potrebitima. Nikad ne izostane, jer je sve ostale \u017eivotne obaveze tome podredila.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":54603,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85,2853],"tags":[2529,2980],"class_list":["post-54589","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","category-zivim-ucim-rastem","tag-humanitarci","tag-mirjana-jurisic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54589","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=54589"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54589\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/54603"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=54589"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=54589"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=54589"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}