{"id":54711,"date":"2021-12-14T10:55:48","date_gmt":"2021-12-14T09:55:48","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=54711"},"modified":"2021-12-14T18:22:30","modified_gmt":"2021-12-14T17:22:30","slug":"danas-jos-nije-prodao-nista-koliko-knjiga-prodam-za-toliko-novaca-taj-dan-jedem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/12\/danas-jos-nije-prodao-nista-koliko-knjiga-prodam-za-toliko-novaca-taj-dan-jedem\/","title":{"rendered":"Danas jo\u0161 nije prodao ni\u0161ta: &#8216;Koliko knjiga prodam, za toliko novaca taj dan jedem&#8217;"},"content":{"rendered":"\n<p>\u010cim je zavr\u0161io srednju ekonomsku \u0161kolu i potom odslu\u017eio vojsku, <strong>Ivica Pandurevi\u0107<\/strong> rodom iz Bosanske Posavine zaposlio se kao glavni ra\u010dunovo\u0111a u tamo\u0161njem trgova\u010dkom lancu s \u010dak 40 poslovnica. Bio je zadovoljan poslom, pla\u0107om, \u017eivotom, i vjerovao da najbolje tek dolazi. <\/p>\n\n\n\n<p>Ali snove 31-godi\u0161njaka naprasito je prekinuo rat &#8211; bio je mobiliziran, a nakon ratnih razaranja nije se imao gdje vratiti te je spletom okolnosti ostao u Zagrebu. Danas, kad je u\u0161ao u 61. godinu, nerado se prisje\u0107a posljednja tri desetlje\u0107a \u017eivota na rubu opstanka. Na okreti\u0161tu Remiza na \u0161tandu je poredao stare romane, stripove, slikovnice, rje\u010dnike, atlase, ali i lijepu kolekciju najpoznatije vru\u0107e \u0161tampe biv\u0161e Juge &#8211; \u010dasopise Erotika. Prve rije\u010di koje mi je uputio, a sreli smo se u tri poslijepodne, bile su mu: &#8220;Danas jo\u0161 ni\u0161ta nisam prodao.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Nema kruha od knjiga<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Tu sam gdje sam, mo\u017eda netko misli da se tu mo\u017ee ne\u0161to zaraditi, ali ne mo\u017ee. Nekoliko desetaka kuna u danu je uspjeh. Sre\u0107om ne pla\u0107am \u0161tand, ustupio mi ga je jedan moj prijatelj koji je znao u kakvoj sam stra\u0161noj situaciji, pa vidi me da hodam sa \u0161takom. Ovo je zapravo kiosk u kojem spremam knjige i ujutro ih iznosim van. Prijatelj ima jo\u0161 jedan ovakav, a zbog mene je nastavio pla\u0107ati i ovaj &#8211; samo mi je jedan dan rekao neka si tu slobodno postavim knjige i probam ne\u0161to prodati.&#8221;<\/p><div id=\"mojev-4221249286\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>&#8220;Sva mi je literatura po 10, 20, do najvi\u0161e 40 kuna. Ah, sretan sam ako na ki\u0161ni dan dobijem i deset kuna, ma \u017eiva du\u0161a se tu po ki\u0161i ne zaustavi. Evo, i danas je hladan i tmuran dan, stojim promrzao ve\u0107 \u0161est, sedam sati, niti kunu jo\u0161 zaradio nisam. Neki misle da se tu vrti neki novac, hajde razmislite koliko \u010desto kupite staru knjigu? Nema takvih ljudi puno. Mladi \u010dak ni stripove ne kupuju, to vi\u0161e uop\u0107e nije popularno kao nekad&#8221;, govori i dodaje da mu prilaze klo\u0161ari, koji ga tra\u017ee cigaretu, a on ne mo\u017ee do\u0107i k sebi. &#8220;Pa da ja pu\u0161im, propao bih za tri dana&#8221;, isti\u010de, naglasiv\u0161i da na ulici oko sebe \u010desto vidi dru\u0161tveno dno, a sve su \u010de\u0161\u0107i ovisnici o kockanju i kla\u0111enju. &#8220;Ima ih koji su sve imali i sve upropastili&#8221;, govori nam.<\/p>\n\n\n\n<p>Otkrio nam je da si \u017eene obi\u010dno uzmu kakav ljubi\u0107 ili krimi\u0107, tra\u017ei se tu i tamo i ruska knji\u017eevnost, a do\u0111e tu i tamo netko tko se zanima za povijest, zemljopis. &#8220;A Zagorkini romani su, ne\u0107ete vjerovati, i danas najtra\u017eeniji od svega. Redovito ih prodam \u010dim ih se domognem. Znao sam imati Zagorkine originale iz pedesetih godina u stripu. To se odmah prodalo. Ina\u010de, dolaze i prekupci koji znaju \u0161to se tra\u017ei, kupe kod mene jeftino pa oglase na internetu i prodaju pet puta skuplje&#8221;, ka\u017ee gospodin Ivica kojemu knjige donose i mnogi prolaznici koji znaju da tu stoji, a kod ku\u0107e vi\u0161e nemaju mjesta.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Od najte\u017eih do lijepih poslova, ali &#8211; na odre\u0111eno<\/h3>\n\n\n\n<p>Rad na crno ga je, isti\u010de, dotukao. &#8220;Danas vi\u0161e toga nema toliko, kazne su velike, ali nekad vas nije prijavljivao nitko tko nije morao. Bilo je tu puno &#8216;rupa&#8217; u sustavu, moglo se. Neke od tih poslova bez prijave preporu\u010dili su mi \u010dak i na burzi rada ne znaju\u0107i \u0161to \u0107e uslijediti, i ja sam im prijavljivao te tvrtke, govorio da me nisu prijavili niti mi isplatili pla\u0107u, ali su mi odgovarali neka pokrenem privatnu tu\u017ebu. S kojim novcima, pitam vas ja? Jednom su me \u010dak i nakon prijave pozvali da radim za tu istu tvrtku. Ne znam kako je to uop\u0107e mogu\u0107e, bio sam u \u0161oku&#8221;, govori na\u0161 sugovornik.<\/p>\n\n\n\n<p>Imao je i nekoliko poslova na kojima je natukao tek oko \u010detiri godine sta\u017ea, ali je bio zaposlen na odre\u0111eno i redovito nakon isteka ugovora dobivao otkaz. &#8220;Niti jedna tvrtka nije mi produ\u017eila ugovor. Radio sam tako kao ekonom u dje\u010djem vrti\u0107u \u2013 vozio sam <em>caddy<\/em> prevoze\u0107i hranu i potro\u0161ni materijal po podru\u017enicama. U\u017eivao sam na tom poslu, ali nakon 17 mjeseci, to je palo u vodu. Bio sam potresen, opet na po\u010detku&#8221;, govori nam. <\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-54719\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-1000x600.jpg 1000w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-820x492.jpg 820w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize-1080x648.jpg 1080w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/ivica-s-remize.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption>Ivica Pandurevi\u0107 (foto: Gordana Arh)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>&#8220;Idu\u0107i moj posao bio je prodaja osiguranja. Primio sam se prodaje, svima sam nudio da barem ono \u0161to ina\u010de osiguravaju, kao \u0161to je automobil, osiguraju preko mene. Nikome se, pa \u010dak ni prijateljima, nije dalo mijenjati navike i ispuniti papire kod mene. I\u0161lo je meni prvih devet mjeseci, ali oni vam konstantno tra\u017ee da ispunite norme, radite odre\u0111eni promet, a ja jedan mjesec nisam zadovoljio i morao sam se s njima pozdraviti&#8221;, pojadao se i po\u010deo pri\u010dati o jo\u0161 jednom poslu koji je volio, ali je sezonskog tipa.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Definitivno najbolji posao koji sam imao bila je naplata cestarine na postaji Lu\u010dko. Ondje sam bio prijavljen, radio normalnih osam sati i jo\u0161 bi mi poneko ostavio koju kunu, dvije ekstra. Na stotine automobila, nakupi se. To sam radio i ljetos, ali to kratko traje, svega nekoliko sezonskih mjeseci. A ja se niti kunu previ\u0161e nisam usudio potro\u0161iti, sve sam ostavljao za crne dane, znaju\u0107i da me opet \u010deka nezaposlenost i besparica. Najprije sam platio podstanarstvo sve do sije\u010dnja, i ostavio si za re\u017eije. Ostalo kako bude. Prodam li koju od ovih knjiga, bit \u0107e i za hranu. A najvi\u0161e od svega volio bih dobiti priliku da me netko prijavi barem jo\u0161 na godinu dana, tada bih imao osnovni sta\u017e i uz invalidnost drugog stupnja mogao bih po\u010deti dobivati makar malu mirovinu. I s 1,500 kuna bih umio pre\u017eivjeti jer sam u \u017eivotu i s manje nau\u010dio&#8221;, govori mi, a u glasu mu raste gor\u010dina.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">&#8220;Propao bih bez dobrih poznanika&#8221;<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Bez prijatelja i dobrih ljudi, propao bih davno. Puno dugujem stanodavcu Mariju, koji mi stan iznajmljuje za svega 1.000 kuna. Na to jo\u0161 pla\u0107am ne\u0161to re\u017eija. A u vrijeme <em>lockdowna<\/em>, kad je znao da mu nemam odakle stvoriti novac, oprostio mi je. Oprostio mi je \u010dak godinu dana stanarine i beskrajno sam mu zahvalan na tome&#8221;, govori gospodin Ivica.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Sustigla ga i bolest<\/h3>\n\n\n\n<p>Sve je, ka\u017ee, jo\u0161 mogao izdr\u017eati dok mu nije dijagnosticirana skolioza, a da ne\u0161to nije u redu s njegovom kralje\u017enicom shvatio je kad je po\u010deo \u0161epati. Na to se nadovezao problem s kukom, morao je na operaciju pa se to\u010dno godinu dana prilago\u0111ava \u017eivotu s umjetnim.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Ne mogu vi\u0161e raditi bilo kakav posao, to mi je sad ote\u017eavaju\u0107a okolnost, bolest. A moram nekako natu\u0107i taj sta\u017e koji mi nedostaje, kako znam i umijem. Znao sam ja zaraditi i nisam se branio nikakvog posla, ali nikako nisam uspijevao dobiti posao s prijavom. Tako sam uz sve poku\u0161aje stalnog zaposlenja silom prilika skupljao knjige i starine koje bih na\u0161ao ili bi mi ih darovao netko tko se htio rije\u0161iti vi\u0161ka stvari u ku\u0107i, pa bi ih srijedom i nedjeljom prodavao na sajmu na Jaku\u0161evcu. To mi je \u010dak dobro i i\u0161lo, zakupio bi i po tri one plo\u010de veli\u010dine 2&#215;1 metar, na koje rasprostrete stvari. I po pet tisu\u0107a kuna sam mjese\u010dno znao zaraditi, bio je to dobar novac dok se moglo. Korona je sve uni\u0161tila, nisam mogao izdr\u017eati tako dugo razdoblje bez primanja&#8221;, govori nam na\u0161 sugovornik i dodaje da su mu prije nekoliko dana s burze rada ponudili posao kerami\u010dara. &#8220;Sve bih dao da to mogu raditi, ali ja se ne mogu vi\u0161e sagnuti niti toliko da si zave\u017eem cipele&#8221;, isti\u010de.<\/p>\n\n\n\n<p>\u017divi sam, a prve ve\u0107e strahove zbog sama\u010dkog \u017eivota iskusio je lani u ovo vrijeme, uo\u010di odlaska u bolnicu na operaciju kuka. &#8220;Znao sam da ne\u0107u mo\u0107i iz kreveta neko vrijeme. Nakupovao sam vre\u0107u luka, vre\u0107u krumpira, bra\u0161na, svega \u0161to mo\u017ee stajati. Prijatelj mi je svaki tre\u0107i dan donosio kruh. Po jednoj sam nozi skakutao da si skuham kavu, pre\u017eivio sam i to. Te\u0161ko je bilo, ba\u0161 je po\u010dinjao Advent. A onda se pribli\u017eio Bo\u017ei\u0107 i ve\u0107 kad sam pomislio kakva li \u0107e to tuga i jad biti, na\u0161lo se dobrih ljudi koji su znali da sam u \u0161kripcu, pa su mi poslali suhog mesa, krvavica, kobasica od kolinja. \u010cak su me se sjetili i voza\u010di tramvaja, koji me znaju tu s okreti\u0161ta. Ma pun stol sam za Bo\u017ei\u0107 imao&#8221;, otkrio nam je gospodin Ivica, pun nade \u0107e i ovog Bo\u017ei\u0107a imati makar za bolji objed.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center has-text-color\" style=\"color:#666666;font-size:0.8rem\">Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija <br>u okviru projekta &#8220;\u017divim, u\u010dim, rastem \u2013 Aktivno starenje, zdravo starenje&#8221;<\/p>\n<div id=\"mojev-122147564\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dok s umjetnim kukom i skoliozom na sve strane poku\u0161ava prona\u0107i neki posao na kojem bi bio prijavljen jo\u0161 barem deset mjeseci, koliko mu nedostaje do makar one najni\u017ee mirovine, 60-godi\u0161nji Ivica Pandurevi\u0107 na zagreba\u010dkoj Remizi prodaje stare knjige. \u0160tand mu je ponudio pla\u0107ati prijatelj koji ga poznaje cijeli \u017eivot, jer njemu trenuta\u010dno ne treba, i tako si pomogne pre\u017eivjeti. Ni sam se ne sje\u0107a koje je sve poslove radio otkako je u Bosanskoj Posavini zbog rata ostao bez stalog posla, oti\u0161ao u vojsku i potom do\u0161ao u Zagreb. Mnogi su mu ponudili posao, ali je radio na crno, nisu ga, ka\u017ee, htjeli prijaviti. Svih je ovih godina u Zagrebu uspio prikupiti oko \u010detiri godine sta\u017ea, a njegova je pri\u010da potresna.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":54718,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2,2853],"tags":[237,337,39],"class_list":["post-54711","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","category-zivim-ucim-rastem","tag-siromastvo","tag-staz","tag-zagreb"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54711","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=54711"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54711\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/54718"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=54711"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=54711"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=54711"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}