U protekle dvije godine, svakodnevni dodiri poput rukovanja, prijateljskog tap\u0161anja po ramenu, a da ne govorimo o zagrljajima, postali su izvor stresa. Sve je rezultiralo time da smo redefinirali osobne granice na dosad nevi\u0111en na\u010din. Neki ljudi ve\u0107 mjesecima \u017eive bez dodira \u2013 uostalom, na to su nas epidemiolozi prvo upozoravali kroz onu famoznu formulaciju o dr\u017eanju socijalne distance.<\/p>\n\n\n\n
Kada ljude pitate koji dodiri im najvi\u0161e nedostaju, ve\u0107ina \u0107e ih re\u0107i da su to zagrljaji. I to oni \u010dvrsti, dugi koji obi\u010dno prate ponovne susrete nakon duljeg vremena nevi\u0111anja. <\/p>\n\n\n\n
Zagrljaji, ali i razni drugi dodiri nedostaju i Ivi Milley<\/strong>, dramskoj pedagoginji Zagreba\u010dkog kazali\u0161ta mladih koja s djecom i mladima radi ve\u0107 vi\u0161e od 25 godina. “Za rad s djecom koje u\u010dim scenskom pokretu, potreban je \u017eivi kontakt \u2013 mi dijelimo zajedni\u010dku energiju, na povr\u0161inu \u010desto izlaze razne emocije pa nam je svima prirodno da se zagrlimo, ‘damo si 5’ nakon uspje\u0161no izvedene vje\u017ebe. Sada smo naprasno ostali bez svega toga”, pri\u010da mi Iva u pauzi izme\u0111u dvije grupe dramske radionice u ZKM-u.<\/p>\n\n\n\n Ka\u017ee kako u posljednje dvije godine ima osje\u0107aj da je izgubljena u vremenu. “Kad je sve krenulo, nas su zatvorili me\u0111u prvima. Najprije nam je re\u010deno da \u0107e to trajati dva tjedna. I to onda prihvati\u0161. Misli\u0161 si, ok, pa to je kao neki bonus godi\u0161nji odmor. No, onda nakon dva tjedna shvati\u0161 da to i dalje traje. A onda se jo\u0161 dogodio i potres”, prepri\u010dava Iva.<\/p>\n\n\n\n A onda su joj, ka\u017ee, sami njezini polaznici “otvorili o\u010di”: “Kako mi i ina\u010de imamo ustaljenu i dobru komunikaciju putem WhatsAppa, u jednoj grupi starijih polaznika, jedan je mladi\u0107 rekao: Hej Iva, pa mi imamo online<\/em> nastavu pa za\u0161to ne bismo imali i dramsku online<\/em>?”<\/p>\n\n\n\n “Meni to isprva nije ni palo na pamet jer nikad nismo tako radili. Nisam mogla zamisliti na\u0161e vje\u017ebe i improvizacije bez fizi\u010dke dimenzije. Malo sam u po\u010detku bila zbunjena, sve sam ih ispitala o tome kako se odr\u017eava nastava i \u2013 krenuli smo!”<\/p>\n\n\n\n Bilo je to po\u010detkom travnja. Iva Milley danas \u0107e re\u0107i da nije bilo lako, ali je bilo izazovno i zanimljivo. “I djeca i ja smo sa zanimanjem pratili, pro\u017eivljavali i izvodili iste zadatke na posve druga\u010diji na\u010din. Najve\u0107i izazov bio mi je motivirati djecu na ovakav na\u010din, podi\u0107i im energiju. Ovo je ina\u010de jako kreativna aktivnost, potrebna je \u017eiva energija, a sad su se na\u0161li kod ku\u0107e, u svojim sobama, sjede za stolom, a ja od njih tra\u017eim da budu aktivniji.”<\/p>\n\n\n\n S obzirom na novu situaciju, u kojoj su djeca sada bila kod ku\u0107e i na raspolaganju imali razli\u010dite predmete, sve su to pretvorili u rekvizite. “Po\u010deli smo u na\u0161 rad uklju\u010divati neka druga osjetila. Osobno, poku\u0161avam u svemu \u0161to se dogodi, pa \u010dak i u lo\u0161im stvarima, prona\u0107i ne\u0161to pozitivno. Tako sam sad rekla: Ok, ‘ajmo iskoristiti ovu situaciju. Pa ne\u0107emo sjediti doma i \u010dekati da pro\u0111e kad nemamo pojma o tome koliko \u0107e sve to zapravo trajati”, prisje\u0107a se Iva.<\/p>\n\n\n\n U prvoj godini pandemije, bili su ‘zatvoreni’ tri puta po dva mjeseca. Ali \u010ditavo su vrijeme radili online<\/em>, djeca su bila redovita, nisu izostajali. “Mislim da je sve to, i njima i meni, bila jedna vrsta terapije. Ja ovaj posao radim 25 godina i doista sam mislila da za mene tu nema nepoznanica. No, ovo je i za mene bilo ne\u0161to posve novo i trebalo se prilagoditi. Vrlo brzo sam shvatila da moram prestati razmi\u0161ljati kazali\u0161no i po\u010dela sam svom radu pristupati filmski. Zoom ekran postao nam je kadar, a tome smo prilagodili i zadatke”, govori mi moja sugovornica.<\/p>\n\n\n\n Ka\u017ee da su neke grupe djece online<\/em> \u010dak i bolje funkcionirale, a djeca koja su ina\u010de bila srame\u017eljiva, sada su doslovno procvala. “Bili su u svom prostoru, u svojoj zoni komfora, puno manje izlo\u017eeni i to im je o\u010dito odgovaralo.” Za sebe \u0107e Iva Milley re\u0107i kako je tijekom online<\/em> rada jako puno nau\u010dila. Svemu se prilago\u0111avala, tra\u017eila na\u010dine i puteve da zadr\u017ei kontinuitet, kojega smatra klju\u010dnim u radu s djecom.<\/p>\n\n\n\n “\u010cim je zatoplilo, krenuli smo van, u parkove. To nam je bilo silno ljekovito iskustvo. Mogli smo biti slobodni, bez maski i straha. Djeca su se otvarala, osloba\u0111ala. U jednom su mi periodu \u010dak rekli: Hej Iva, mi bi se samo igrali! I naravno, igrali smo se. Pristala bih i da se \u0161est mjeseci samo igramo, ako je to ono \u0161to im treba”, pri\u010da ova iskusna dramska pedagoginja.<\/p>\n\n\n\n Svoje satove sada ve\u0107 neko vrijeme odr\u017eava nesmetano, u prostoru ZKM-ovog u\u010dili\u0161ta, s jednakom ljubavlju i stra\u0161\u0107u, na veliku radost svojih malih i malo ve\u0107ih polaznika. “Mislim da nas ne\u0107e vi\u0161e zatvarati, a sad idemo dalje i \u017eivimo i radimo kao da je sve normalno”, zaklju\u010duje Iva Milley.<\/p>\n\n\n\n Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Je li mogu\u0107e u\u010diti djecu scenskom pokretu bez fizi\u010dke prisutnosti? Dramska online? Je li taj koncept uop\u0107e izvediv? Pandemija bolesti COVID-19 pokazala nam je da jest \u2013 ako postoji volja i \u017eelja. Svoju pri\u010du o \u017eivotu i radu u godini bez zagrljaja ispri\u010dala nam je dramska pedagoginja ZKM-a, Iva Milley.<\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":54865,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2994,120,2833,2992,2046],"class_list":["post-54856","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-bez-zagrljaja","tag-djeca","tag-dramska-pedagogija","tag-iva-milley","tag-korona-virus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54856","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=54856"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54856\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/54865"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=54856"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=54856"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=54856"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Izgubljeni u vremenu<\/h3>\n\n\n\n
Dramska online<\/em><\/h3>\n\n\n\n
Terapijski u\u010dinak zajedni\u0161tva<\/h3>\n\n\n\n
Gradski parkovi kao scena<\/h3>\n\n\n\n