{"id":54947,"date":"2021-12-21T08:57:19","date_gmt":"2021-12-21T07:57:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=54947"},"modified":"2021-12-21T08:57:54","modified_gmt":"2021-12-21T07:57:54","slug":"diana-sokolic-dan-bez-zagrljaja-i-barem-jedne-nove-spoznaje-izgubljen-je-dan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2021\/12\/diana-sokolic-dan-bez-zagrljaja-i-barem-jedne-nove-spoznaje-izgubljen-je-dan\/","title":{"rendered":"Diana Sokoli\u0107: Dan bez zagrljaja i barem jedne nove spoznaje \u2013 izgubljen je dan!"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Diana Sokoli\u0107<\/strong> akademska je slikarica i multidisciplinarna umjetnica iz Zagreba koja nikada ne miruje. Kada ne stvara u svom ku\u0107nom ateljeu, me\u0111u ostalim, vodi nastavu keramike u zagreba\u010dkoj XV. gimnaziji, popularnom MIOC-u, to\u010dnije, u programu Me\u0111unarodne mature.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;U toj \u0161koli, u\u010denici uz tjelesnu i socijalnu aktivnost, imaju i kreativnu aktivnost po izboru&#8221;, poja\u0161njava Diana te dodaje kako \u0161kola svojim polaznicima nudi razne sadr\u017eaje, me\u0111u ostalim, i nastavu keramike. &#8220;Imam dosta u\u010denika. Prvo, to im je prakti\u010dno, nastava se odvija u \u0161koli i ne moraju nikuda i\u0107i. Drugo, oni u sebi sasvim sigurno prepoznaju taj dio koji u \u0161kolskom programu nije ispunjen, a to je rad rukama&#8221;, analizira moja sugovornica.<\/p>\n\n\n\n<p>Nagla\u0161ava da u na\u0161em obrazovnom sustavu, vrlo rano prestaju aktivnosti poput slikanja, crtanja ili pjevanja. &#8220;Onda imate glazbenu kulturu, likovnu kulturu, ali to je sve uglavnom na teorijskoj razini, nema prakse, a upravo je praksa ono \u0161to ljudima donosi radost.&#8221;<\/p><div id=\"mojev-2882695720\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Dianini su polaznici, ka\u017ee, izrazito zainteresirani,&nbsp;svi su odli\u010dni u\u010denici, na nastavu dolaze redovito i vrlo lijepo rade. Ne smeta ih ni \u010dinjenica da na satove keramike dolaze nakon \u010ditavog \u0161kolskog dana koji nekada zna imati i po \u0161est ili sedam sati.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Nakon svega, oni s puno volje dolaze na keramiku i onda tu jo\u0161 rade dva ili tri sata. Rekla bih da je to za njih jedna vrsta terapije. Terapije od svakodnevice koja za njihovu generaciju nije najjednostavnija. Oni&nbsp;toliko predano rade, a usput i razgovaramo, iako to nije uvijek nu\u017eno. To nije tipi\u010dna nastava gdje oni slu\u0161aju i zapisuju ili bilo \u0161to moraju, ve\u0107 je to ne\u0161to \u0161to oni \u017eele&#8221;, poja\u0161njava Diana Sokoli\u0107<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Rad keramike se, upravo kao i crtanje, i ina\u010de koristi u terapijske svrhe pa svojim polaznicima od milja znam re\u0107i da su oni onaj te\u017ei slu\u010daj kojemu crtanje vi\u0161e ne poma\u017ee&#8221;, govori Diana uz smijeh. &#8220;Doista mislim da to sve njima puno zna\u010di jer sam i sama po\u010dela raditi keramiku kako bih se nau\u010dila strpljivosti. Znate, u keramici ni\u0161ta ne mo\u017ee brzo. Najprije se \u010deka da se rad osu\u0161i, pa se onda pali, pa se \u010deka da se pe\u0107 ohladi. Ima mnogo \u010dekanja koje nas disciplinira&#8221;, tuma\u010di mi ova kreativna \u017eena.<\/p>\n\n\n\n<p>Diana ovaj posao radi od 1998. godine, a u tom je periodu, s razli\u010ditim generacijama u\u010denika realizirala mnoge male i velike projekte od kojih je ve\u0107ina izlo\u017eena u samim prostorima \u0161kole. &#8220;Jedne smo godine radili oznake za hodnike, pa onda veliku kartu svijeta. Netko nekad odabere keramiku i za svoj zavr\u0161ni projekt, a tada ja preuzimam ulogu mentorice.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Iako joj rad s u\u010denicima pru\u017ea iznimno zadovoljstvo, pro\u0161le godine ipak nije htjela pristati raditi s njima putem neke od internetskih platformi. &#8220;Ne, rekla sam da to ne\u0107u jer mislim da se neke stvari jednostavno ne mogu raditi na taj na\u010din. Ja s tim mladim ljudima imam jedan poseban odnos, jedan lijepi kontakt koji je mogu\u0107 isklju\u010divo u\u017eivo. Na satu se dru\u017eimo, pri\u010damo o stvarima koje ih zanimaju i sve to je i meni i njima jedinstveno i nezamjenjivo&#8221;, odlu\u010dno mi obja\u0161njava Diana svoj stav prema online nastavi.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Primjerice, jedan od mojih polaznika \u017eeli studirati arhitekturu pa smo onda razgovarali o raznim temama, o arhitektima, o interpolacijama u Parizu i o onima kod nas \u2013 uvijek se na\u0111e neka tema koja njih zanima, a koja ne zadire u njihovu privatnost. Oni su odli\u010dni sugovornici i \u010dovjek naprosto osjeti kada je vrijeme za pri\u010du, a kada ne.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Ove godine, klju\u010dna tema u XV. gimnaziji je Belgija i ona se provla\u010di kroz sve \u0161kolske predmete, pa tako i kroz keramiku. &#8220;Mi se na nastavi bavimo gradovima Bruggeom i Gentom koji su mo\u017eda najkarakteristi\u010dniji belgijski gradovi. Imaju zanimljive ku\u0107e pa na satovima od keramike izra\u0111ujemo namje\u0161taj, imaju\u0107i upravo njih na umu. Ideja je da na kraju \u0161kolske godine sav izra\u0111eni namje\u0161taj smjestimo u ku\u0107u za lutke&#8221;, otkriva Diana.<\/p>\n\n\n\n<p>A bit \u0107e to jedna posebna ku\u0107a. Njezina \u0107e veli\u010dina ovisiti o broju predmeta \u0161to ih u\u010denici izrade. Bit \u0107e napravljena od prozirnog pleksiglasa i osvijetljena odozdo LED rasvjetom. &#8220;Ve\u0107 dugo mislim kako nas je korona na neki na\u010din pretvorila u lutke na koncu te kako ona&nbsp;nama upravlja, htjeli mi to ili ne. Na\u0161i \u017eivoti vi\u0161e nisu u potpunosti na\u0161i, ve\u0107 su vi\u0161e nego ikada uvjetovani \u017eeljama i naredbama drugih. Zbog toga, spoj na\u0161e zadane teme, Belgije, namje\u0161taja i lutki, najbolje do\u010darava ovo vrijeme u kojemu danas \u017eivimo&#8221;, poja\u0161njava Diana svoju viziju.<\/p>\n\n\n\n<p>Iako je svjesna brojnih segmenata suvremenog \u017eivljenja koji mogu funkcionirati <em>online<\/em>, ona smatra kako umjetnost nije jedna od njih. &#8220;Uzmimo, primjerice, ples! Pa ja ne \u017eelim gledati balerinu preko Zooma! Ne \u017eelim je vidjeti u njezinoj kuhinji kako barata loncima, ne \u017eelim je vidjeti u ku\u0107nom izdanju. \u017delim balet gledati u kazali\u0161tu, u\u017eivo. \u017delim vidjeti i osjetiti mirise, te\u017einu zastora i \u017eelim doista u\u0107i u \u010daroliju. \u017delim sav vanjski svijet ostaviti iza vrata kazali\u0161ta. A ako svega toga nema, nema ni \u010darolije. Osim toga, sve \u0161to se doga\u0111a u kazali\u0161tu, podrazumijeva i fizi\u010dku dimenziju, dodir, interakciju&#8221;, analizira Diana Sokoli\u0107 te dodaje kako joj je upravo nemogu\u0107nost takvih do\u017eivljaja tijekom <em>lockdowna<\/em> najte\u017ee pala.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;I u koroni sam se dru\u017eila s prijateljima, volim biti kod ku\u0107e, za ku\u0107u me ve\u017ee i moj posao, ali nedostajalo mi je kazali\u0161te. Sada je bolje, stvari su se, koliko-toliko normalizirale i nadam se da \u0107e tako i dalje biti&#8221;, zaklju\u010duje Diana Sokoli\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center has-text-color\" style=\"color:#666666;font-size:0.8rem\">Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n<div id=\"mojev-3962225978\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Iako je ubrzo nakon po\u010detka pandemije bolesti COVID-19 cijeli svijet doslovno pre\u0161ao online, od shoppinga, preko poslovnih sastanaka pa do \u0161kolovanja, postoje ljudi koji su se tom trendu (ili potrebi?) uspje\u0161no oduprli. Za\u0161to? Zato jer naprosto smatraju da nisu sve aktivnosti pogodne za tu platformu. Jedna od tih ljudi je Diana Sokoli\u0107, a ovo je njezina pri\u010da iz godine bez zagrljaja. <\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":54951,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2994,2616,2046,92],"class_list":["post-54947","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-bez-zagrljaja","tag-diana-sokolic","tag-korona-virus","tag-umjetnost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54947","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=54947"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54947\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/54951"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=54947"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=54947"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=54947"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}