“Razdoblje od sije\u010dnja 2020. pa do sada, izgleda mi kao jedna duga godina, iako znam da su zapravo pro\u0161le dvije. To je razdoblje bilo (i jo\u0161 jest) turbulentno, ne samo za Hrvatsku, ve\u0107 i za cijeli svijet jer smo se susreli s neprijateljem koji je tajan, nevidljiv i djeluje na strate\u0161ki neobi\u010dne na\u010dine. Osim toga, dogodili su se i potresi koji su doveli do jo\u0161 ve\u0107ih komplikacija u svakodnevnom \u017eivotu. Protekle dvije godine jako su promijenile na\u0161 pogled na \u017eivot”, zapo\u010dinje svoju analizu Anica.<\/p>\n\n\n\n
Za sebe \u0107e re\u0107i da je po prirodi optimisti\u010dna te da je od malena nau\u010dila \u017eivjeti u uvjetima i situacijama u kojima ni\u0161ta nije bilo jednostavno. “Naprosto se nau\u010di\u0161 snalaziti i biti spretan jer nema\u0161 drugog izbora. A budu\u0107i da je moja profesija od mene uvijek tra\u017eila da budem prilagodljiva, i to sam savladala. Naime, 15 sam godina radila kao slobodna umjetnica i uvijek sam znala da je idu\u0107i projekt mo\u017eda i posljednji”. <\/p>\n\n\n\n
Iako je primijetila da su ljudi oko nje postali jako nemirni i nesretni, ona se, ka\u017ee, dosta dobro dr\u017eala. “U proteklom sam periodu re\u017eirala jako puno predstava. Nekako sam cijelo vrijeme, sve do posljednje predstave Mala Frida koju smo postavili u kazali\u0161tu \u017dar ptica, imala sre\u0107u da su i mene i ansambl zaobilazile i korona i samoizolacije \u2013 jednostavno se ni\u0161ta stra\u0161no nije dogodilo.”<\/p>\n\n\n\n
Primijetila je, ka\u017ee kako je najslabija karika ispao odgojno-obrazovni sustav. “S obzirom da sam majka dvoje djece, ali profesorica na Akademiji, shvatila sam da je sve to na\u0161oj djeci jako te\u0161ko palo.”<\/p>\n\n\n\n
“Djeci i mladima treba vrlo jasna, sigurna struktura koja se ne mijenja svakodnevno. Zaredale su samoizolacije, \u0161kole su bile zatvorene, nastavnici se ispo\u010detka nisu mogli sna\u0107i te je uhodavanje zapravo dosta dugo trajalo. Sa studentima je bila ne\u0161to druga\u010dija situacija; dio nastave morala sam odr\u017eavati putem platforme Zoom, \u0161to je gotovo nemogu\u0107e za vrlo prakti\u010dnu nastavu glume. Studentima je bilo jako te\u0161ko pa sam ponekad osje\u0107ala da moram ulo\u017eiti jako puno energije ispred ekrana kako bih ih motivirala”, prisje\u0107e se Anica Tomi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Morala je, osim toga, mijenjati i nastavne sadr\u017eaje. “Primijetila sam da su se studenti u jednom trenutku jako zabrinuli. Ipak je rije\u010d o mladim ljudima koji uskoro zavr\u0161avaju \u0161kolovanje, a s obzirom da znamo \u0161to ih nakon toga \u010deka, taj me strah nije iznenadio. Tako sam onda jedan dio vremena, osim \u0161to sam predavala, bila i psiholog i pomagala im, di\u017eu\u0107i im moral govorila da \u0107e sve biti u redu, da ni\u0161ta ne traje vje\u010dno i da je jedina sigurna stvar u \u017eivotu da se sve mijenja i da sve prolazi. Tako sam s dvije generacije pro\u0161la ba\u0161 intenzivno razdoblje unutar kojega su neki od njih bili u izolacijama, neki su bili bolesni pa smo otkazivali nastavu usred nastave\u2026”<\/p>\n\n\n\n
“Bilo je svega”, ka\u017ee Anica Tomi\u0107 pa nastavlja: “Ali ja sam cijelo vrijeme poku\u0161avala zadr\u017eati taj duh dobre volje i pozitivnog stava pa sam im govorila \u2013 ok, ‘ajmo sada iskoristiti ono \u0161to mo\u017eemo , nemojmo o\u010dajavati – s obzirom da ne mo\u017eemo druga\u010dije, napravimo najbolje \u0161to mo\u017eemo od onoga \u0161to imamo.”<\/p>\n\n\n\n
No, priznat \u0107e na\u0161a sugovornica, njezina dugoro\u010dna briga nisu njezini vr\u0161njaci \u2013 ljudi koji su pre\u0161li 40 godina i koji imaju ve\u0107 svoje poslo\u017eene i ustaljene \u017eivote. “Moja briga najvi\u0161e je usmjerena na mlade kojima je naru\u0161ena unutarnja struktura. Pove\u0107ao se broj suicida i depresija me\u0111u njima pa bih voljela apelirati da se obrati pozornost te da se prona\u0111u na\u010dini kako da im pomognemo da lak\u0161e podnesu ono \u0161to nas \u010deka”, upozorila je Anica Tomi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
A posljedice koronavirusa i sama je osjetila na svom kazali\u0161nom radu. “Primjerice, kada sam u Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu re\u017eirala operu Orfej, s upravom kazali\u0161ta bilo je jasno dogovoreno da orkestar ne mo\u017ee biti u rupi, ve\u0107 da ga se mora smjestiti na scenu. Osim toga me\u0111u opernim pjeva\u010dima morala je postojati distanca. Ja sam naravno pristala na te uvjete, ali to je konceptualno i re\u017eijski promijenilo kompletan odnos prema ovom Gluckovom komadu jer uz nove uvjete, naprosto ne mo\u017ee\u0161 izma\u0161tati masovne scene i mora\u0161 tra\u017eiti druga sredstva izra\u017eavanja”, pri\u010da nam Anica.<\/p>\n\n\n\n
Pa se je onda dovijala kako rije\u0161iti nemogu\u0107e situacije konstantne distance u trenutku kada se trebaju poljubiti ili pogledati Orfej i Euridika. “Ja to nisam mogla napraviti na sceni pa sam onda to rije\u0161ila projekcijom koja aludira na to \u0161to se trebalo dogoditi. Taj je prostor meni osobno otvorio na\u010dine kako da razmi\u0161ljam i na koji na\u010din da smi\u0161ljam nova rje\u0161enja.”<\/p>\n\n\n\n
“U predstavi Hotel Zagorje, \u010dija je premijera bila prije korone, naknadno sam morala prere\u017eirati neke dijelove u kojima glumice ulaze u publiku jer u doba najve\u0107eg pandemijskog vrha to naprosto nije bilo mogu\u0107e. Tako da je zapravo svaka predstava imala neko svoje ograni\u010denje i neki svoj izazov koje sam rje\u0161avala kada bi oni do\u0161li na red”, zaklju\u010dila je Anica Tomi\u0107, izraziv\u0161i nadu i \u017eelju da se u idu\u0107oj godini manje bavimo ograni\u010denjima, a vi\u0161e kreativnim radom.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Poznata je izreka koja ka\u017ee da kad oru\u017eje govori, muze \u0161ute. No, da to ipak nije tako, pokazala je svojim radom u periodu pandemije kazali\u0161na redateljica i profesorica glume na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, Anica Tomi\u0107. Iako nije bilo pravog oru\u017eja, bilo je neprijatelja, ka\u017ee na\u0161a sugovornica.<\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":55235,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[3006,2994,168,2046],"class_list":["post-55231","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-anica-tomic","tag-bez-zagrljaja","tag-kazaliste","tag-korona-virus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/55231","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=55231"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/55231\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55235"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=55231"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=55231"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=55231"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}