{"id":55647,"date":"2022-01-14T10:47:03","date_gmt":"2022-01-14T09:47:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=55647"},"modified":"2022-01-14T15:02:21","modified_gmt":"2022-01-14T14:02:21","slug":"oporuke-i-raspodjele-imovine-za-zivota-sprjecavaju-zlu-krv-u-obiteljima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2022\/01\/oporuke-i-raspodjele-imovine-za-zivota-sprjecavaju-zlu-krv-u-obiteljima\/","title":{"rendered":"Oporuke i raspodjele imovine za \u017eivota sprje\u010davaju zlu krv u obiteljima"},"content":{"rendered":"\n

\u010cim prije, tim bolje. Tako bi se moglo sro\u010diti preporuke odvjetni\u010dke struke kad je rije\u010d o ure\u0111enom raspolaganju osobnom imovinom za budu\u0107nost kojoj, prije ili kasnije, sami ne\u0107emo svjedo\u010diti. Na spomen sre\u0111ivanja ostav\u0161tine mnogi \u0107e se sjetiti \u010duvene scene iz legendarnih Maratonaca,<\/em>  \u010ditanja oporuke i poruke djeda Pantelije nasljednicima: “Tko je vas poznavao, ni pakao mu ne\u0107e te\u0161ko pasti.”<\/p>\n\n\n\n

Nerijetko se upravo takvim, nimalo komi\u010dnim tijekom raspli\u0107e pozadina obiteljskih i \u0161irih rodbinskih odnosa jednom kad vlasnik imovine ode s ovoga svijeta, a nakon faze \u017ealovanja, krenu pitanja raspodjele onog \u0161to je za \u017eivota stekao.      <\/p>\n\n\n\n

To, na\u017ealost, potvr\u0111uje i niz primjera iz civilnih parnica u dugogodi\u0161njoj praksi zagreba\u010dke odvjetnice Dore Ru\u017ei\u010di\u0107 Dra\u017ei\u0107 <\/strong>iz odvjetni\u010dkog dru\u0161tva Mar\u017ei\u0107 i partneri. U radu su, osim trgova\u010dkog prava, uglavnom fokusirani na gra\u0111anske predmete i dobro su upoznati sa stanjem stvari koje se doga\u0111aju dalje od o\u010diju javnosti. <\/p>\n\n\n\n

Naravno da su, ka\u017ee, u tim pitanjima ostavina i naslje\u0111ivanja najsretniji kada stranke do\u0111u unaprijed i jasno otprilike nazna\u010de kako bi voljeli urediti odnose za slu\u010daj svoje smrti. No, nerijetko se doga\u0111a da se odvjetnici uklju\u010duju tek u stadiju kada do\u0111e do problema. I onda je to te\u017ee, kompliciranije, jer neke se stvari ne mogu napraviti retroaktivno. Svakako je uputno da se ostavina nekako porazmisli, definira i stavi na papir prije nego \u0161to do\u0111e do smrti ostavitelja. <\/p>\n\n\n\n

“Ali \u010dinjenica je da su ljudi skloni odga\u0111ati, jer tu postoji psiholo\u0161ki moment promi\u0161ljanja o vlastitoj smrti koji, naravno, nikome nije pretjerano ugodan. A tako\u0111er se \u010desto doga\u0111a da i ono \u0161to na prvi pogled djeluje kao neka skladna obiteljska situacija, u \u010dasu postavljanja pitanja naslje\u0111ivanja i ostavine zapravo prestaje biti tako skladna. I onda nastaju daljnji problemi.”<\/p>\n\n\n\n

Jedan od mogu\u0107ih je sumnja u autenti\u010dnost potpisa oporu\u010ditelja<\/strong>, sli\u010dno kao u spomenutoj filmskoj pri\u010di. U parni\u010dnoj praksi imali su takvih slu\u010dajeva, ka\u017ee na\u0161a sugovornica, zbog \u010dega se prvo tra\u017eilo grafolo\u0161ka vje\u0161ta\u010denja. Kod njih je problem da vje\u0161tak mora raspolagati izvornikom dokumenta, dok se nerijetko doga\u0111a da se stranka pojavi s kopijom. Uz to, ljudi su skloni pojednostavljivanju punog potpisa. To naj\u010de\u0161\u0107e bude paraf koji se, pak, vrlo te\u0161ko vje\u0161ta\u010di s nespornom sigurno\u0161\u0107u u nalaz. A to kako je poznato iz rubrika crne kronike, ostavlja mogu\u0107nost falsifikata. Stoga je preporuka da se na kraju ne samo oporuka, ve\u0107 svih ugovora, osoba \u010ditko potpi\u0161e, punim imenom i prezimenom kao na osobnoj iskaznici. <\/p>\n\n\n\n

Neki izbjegavaju oporuke biraju\u0107i “po\u017eeljnog” nasljednika <\/h3>\n\n\n\n

Da je oporuka najelegantniji, iako ne i naj\u010de\u0161\u0107i na\u010din ure\u0111ivanja imovinskih pitanja kako bi se kasnije izbjegla “zla krv” me\u0111u nasljednicima, ukazuje i parni\u010dna praksa s razvikanijim ugovorima o uzdr\u017eavanju. U slu\u010daju potonjih s dvostranom obvezom ve\u0107a je i sigurnost da \u0107e se o osobi u starosti netko i brinuti. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Dora Ru\u017ei\u010di\u0107 Dra\u017ei\u0107<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

No, iz parni\u010dnih iskustava name\u0107e se zaklju\u010dak da iza svega stoje druga\u010diji motivi uzdr\u017eavanih, primje\u0107uje na\u0161a sugovornica. “Ono \u0161to se meni u praksi pokazuje je da ti ugovori naj\u010de\u0161\u0107e slu\u017ee izbjegavanju nu\u017enog naslje\u0111ivanja. Dakle, da primateljima nije svrha osigurati stvarno uzdr\u017eavanje do kraja \u017eivota, ve\u0107 isklju\u010diti pravo da zakonski nasljednik tra\u017ei svoj nu\u017eni dio. I iz tog se razloga ponovo otvara put nesigurnosti i potencijalnih sudskih sporova, jer zapravo tog stvarnog uzdr\u017eavanja nema.”<\/p>\n\n\n\n

Tu\u017eno i razo\u010daravaju\u0107e ako je stanje takvo, nadovezujemo se komentarom, dok odvjetnica podsje\u0107a na neke zakonske razloge da se nu\u017ene, a\u00a0 ne\u017eeljene nasljednike ipak izbaci iz ostav\u0161tine. Poput grube nezahvalnosti odnosno povreda zakonskih ili moralnih obveza prema ostavitelju, kazneno djelo prema ostavitelju itd.<\/p>\n\n\n\n

“Recimo da sam ja ostavitelj, imam dvoje djece i \u017eelim svu imovinu ostaviti jednom. Ako to u\u010dinim s oporukom, moje drugo dijete ima pravo zahtijevati svoj nu\u017eni dio. Zna\u010di, imati pravo na polovicu onoga \u0161to bi imao kao zakonski nasljednik, u ovom slu\u010daju na \u010detvrtinu. Da bi sad tome dosko\u010dila, a za isklju\u010denje ne postoji nijedan zakonski opravdan razlog, u tom slu\u010daju \u0107u napraviti ovakav ugovor i re\u0107i ovaj drugi me du\u017ean uzdr\u017eavati do kraja \u017eivota. I kao protu\u010dinidbu \u0107e dobiti moju cjelokupnu imovinu. U praksi se, na\u017ealost, to \u010desto tako pokazuje. Izvr\u0161avaju se ve\u0107inom ugovori ljudi koji nemaju nasljednike ili su s obiteljima otprije u naru\u0161enim odnosima.”<\/p>\n\n\n\n

Oporuke naj\u010de\u0161\u0107i izbor srednje generacije     <\/h3>\n\n\n\n

O oporukama, dodaje, naj\u010de\u0161\u0107e promi\u0161ljaju i sastavljaju ih ljudi u dobi izme\u0111u 45 do 55, 60 godina. Oni su jo\u0161 uvijek radno aktivni, s druge strane imaju ve\u0107 odre\u0111enu imovinu, naj\u010de\u0161\u0107e su to nekretnine, i za sobom \u017eele ostaviti ure\u0111enu situaciju. I k tome su svjesni da im se ve\u0107 sutra ne\u0161to mo\u017ee dogoditi i \u017eivot zavr\u0161iti. <\/p>\n\n\n\n

Sa starijom dobi ta osvije\u0161tenost nekako opada upravo iz tog psiholo\u0161kog momenta da se taj trenutak neminovno pribli\u017eava i onda ga po\u010dinju odbijati, odnosno odga\u0111ati, nastavlja Ru\u017ei\u010di\u0107 Dra\u017ei\u0107. A ima i onih koji se uop\u0107e ne bave time \u0161to \u0107e biti nakon njihove smrti, ostavljaju\u0107i drugima da se time bak\u0107u kada njih ne bude. To je isto legitiman stav, dodaje kroz smijeh, sve je stvar individualnog izbora.<\/p>\n\n\n\n

U odnosu na oporu\u010dno naslje\u0111ivanje, ono zakonsko je jo\u0161 uvijek \u010de\u0161\u0107e, pokazuju parni\u010dna iskustva ove zagreba\u010dke odvjetni\u010dke kancelarije. Problem s oporukama, pogotovo vlastoru\u010dnima, je \u0161to ih ljudi vrlo \u010desto dr\u017ee kod ku\u0107e. Nerijetko se onda dogodi da ona postoji, ali se ne zna gdje je ili je na\u0111e netko kome sadr\u017eaj ne odgovara pa se ipak “ne na\u0111e”, obja\u0161njava odvjetnica. U svakom slu\u010daju ona je najjednostavniji izbor, a ako se oporu\u010ditelj predomisli uvijek mo\u017ee sastaviti novu, promijeniti sadr\u017eaj i vrijedit \u0107e uvijek ta zadnja oporuka. <\/p>\n\n\n\n

Za razliku od navada ljudi u Hrvatskoj, u Europi s kojom se redovito i rado mjerimo to je obi\u010dan dokument o kojem svatko vodi ra\u010duna, brinu\u0107i da jednom i to pitanje ostane rije\u0161eno. Trendovi su tamo puno uredniji kao i u ve\u0107ini drugih podru\u010dja, ocjenjuje Ru\u017ei\u010di\u0107 Dra\u017ei\u0107. No, primje\u0107uje da generacija u dobi izme\u0111u 30 i 40 godina, ljudi koji su profesionalno stasali, sad stje\u010du neku imovinu, a \u010desto su ili u neformalnim vezama ili s vanbra\u010dnom djecom, i ovdje sve skloniji upravo sada to regulirati.<\/p>\n\n\n\n

Od nekretnina i plovila, \u010dak i oru\u017eje<\/h3>\n\n\n\n

Ono \u0161to se oporukama ostavlja, u Hrvata je uglavnom vrlo opipljivo i konkretno. Naj\u010de\u0161\u0107e su to, naravno, stanovi i ku\u0107e, zemlji\u0161ta, automobili i plovila, novac na ra\u010dunu ili \u0161tednja, umjetnine i nakit, a ponekad je to i kolekcija oru\u017eja. Bitno je sve detalje urediti pravi\u010dno i na vrijeme, premda se ona famozna zla krv neizbje\u017eno pojavljuje i sa i bez oporuke, podvla\u010di napola u \u0161ali na\u0161a sugovornica. <\/p>\n\n\n\n

\"Kako
foto: annazuc\/Pixabay <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ljudi \u010desto misle da \u0107e nasljednike zaobi\u0107i i ugovorima o darovanju prije nego \u0107e pitanje ostavine do\u0107i na red. Me\u0111utim, to nije kona\u010dno rje\u0161enje, jer se u pojedinim situacijama i taj darovani iznos vra\u0107a u nasljedni\u010dku masu i mo\u017ee se i dalje ticati budu\u0107e raspodjele. Primjerice, ako je povrije\u0111en nu\u017eni dio i roditelj je jednom djetetu ostavio neki novac, zaklju\u010div\u0161i da se drugo “mo\u017ee slikat”, ono \u0107e opet imati pravo da se taj nu\u017eni dio namiri.<\/p>\n\n\n\n

Vlastoru\u010dnu oporuku ne tipkati     <\/h3>\n\n\n\n

Ako se oporu\u010dno osoba odlu\u010di rije\u0161iti pitanje budu\u0107nosti svoje imovine, najjednostavniji oblik je sastavljanje vlastoru\u010dne oporuke<\/strong>. Ona mora biti napisana rukom i potpisana po ostavitelju. Ono \u0161to se danas \u010desto doga\u0111a, a zapravo je objektivno velik problem, da ljudi nastoje natipkati oporuku i samo je potpisati. No, to je nevaljano, upozorava Ru\u017ei\u010di\u0107 Dra\u017ei\u0107. U tom slu\u010daju smatrat \u0107e se kao da oporuka ne postoji i primjenjivat \u0107e se princip zakonskog naslje\u0111ivanja. <\/p>\n\n\n\n

U slu\u010daju da netko ipak odlu\u010di natipkati dokument, mora imati dva svjedoka<\/strong> koji \u0107e svojim potpisom potvrditi da je oporu\u010ditelj pred njima potpisao tu oporuku s \u010dijim sadr\u017eajem oni ne trebaju biti upoznati. Tre\u0107a mogu\u0107nost je sastavljanje javne oporuke<\/strong> kod javnog bilje\u017enika. To je uvijek najsigurnija varijanta da sve bude onako kako oporu\u010ditelj \u017eeli. I posljednja, naknadno \u010desto i najkontroverznija kako se pokazuje u praksi, je izvanredna oporuka<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Usmena je iznimka, za izvanredne situacije  <\/h3>\n\n\n\n

Ona je zakonom predvi\u0111ena kao iznimka, samo za neke izvanredne okolnosti u slu\u010daju da prijeti neka neposredna opasnost i da ne postoji neki drugi na\u010din koji zakon predvi\u0111a da bi oporu\u010ditelj regularno mogao raspolagati svojom imovinom. Te okolnosti su primjerice potres, po\u017ear, u odre\u0111enim slu\u010dajevima i naglo pogor\u0161anje bolesti odnosno ono \u0161to uklju\u010duje subjektivni osje\u0107aj brzo nadolaze\u0107e smrti. <\/p>\n\n\n\n

Ona mora biti sastavljena pred dva punoljetna svjedoka za koja postoje jasna ograni\u010denja tko smije i ne smije biti. Nasljednici to ne mogu. Svjedoci su du\u017eni \u0161to prije napisati izjavu o detaljima koje je ostavitelj naveo vezano za raspolaganje imovinom i predati je dalje u proceduru sudu. Ta vrst oporuke je vremenski ograni\u010dena i vrijedi samo 30 dana od trenutka sastavljanja. Ako u tom vremenskom periodu ne do\u0111e do smrti ostavitelja, ona vi\u0161e ne vrijedi.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Parnice naj\u010de\u0161\u0107e oko usmene oporuke<\/h3>\n\n\n\n

Zanimljivo, upravo taj izvanredni usmeni oblik o\u010ditovanja volje oporu\u010ditelja gotovo uvijek zavr\u0161ava u parnici. “Tu oporuku uvijek netko osporava i ima svakojake sudske prakse. Obi\u010dno su to dugotrajni i mukotrpni postupci s kojima na kraju nitko nikad nije zadovoljan, kako god zavr\u0161ilo.”<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161a sugovornica prisjetila se slu\u010daja jednog umirovljenika koji je bio smje\u0161ten u dom za starije i nemo\u0107ne osobe. Dvije prijateljice do\u0161le su mu u posjet i potom izjavile kako je gospodin rekao da svu svoju imovinu ostavlja tre\u0107oj osobi, zaobilaze\u0107i nekolicinu svojih zakonskih nasljednika. Nisu bila u pitanju djeca. Slu\u010daj je bio kompliciran, poja\u0161njava, jer \u010dak ni ti zakonski nasljednici s gospodinom nisu ba\u0161 bili u bliskom i intenzivnom kontaktu. I tu je nastao problem. Ta se usmena oporuka, ka\u017ee, naravno osporila. A ono \u0161to odvjetnica isti\u010de zanimljivim je da je gospodin koji je po njoj trebao biti nasljednik, upu\u0107en u parnicu. Trebao je dokazivati da je usmena oporuka istinita i valjana, jer je ostavinski sud smatrao da je u konkretnom slu\u010daju njegovo pravo manje vjerojatno. <\/p>\n\n\n\n

“Ta je parnica tada i pokrenuta. Me\u0111utim, evo na\u017ealost, ve\u0107 niz godina se tu nismo puno pomakli. Bio je tu i \u010ditav splet nekih okolnosti, promijenio se jedan sudac, drugi, tre\u0107i i sve je i\u0161lo vrlo sporo. A osjetljiva je tema zato \u0161to su svjedoci ovdje klju\u010dni. Sadr\u017eaj njihovog iskaza ne mo\u017ee biti jednak \u0161est mjeseci, godinu dana ili vi\u0161e nakon samog doga\u0111aja. Jer nakon deset godina imaju pravo re\u0107i: ‘Ja se ni\u010dega ne sje\u0107am’ i to je potpuno razumljivo. Cijela ta parnica je onda zapravo upitno korisna.” Slu\u010daj se vu\u010de otkako je ostavitelj preminuo u o\u017eujku 2015. Kada \u0107e zavr\u0161iti, te\u0161ko je prognozirati. Najbr\u017ee rje\u0161enje, uz u\u0161tedu nekoliko godina \u017eivaca i sudskih tro\u0161kova, svakako bi bila nagodba. <\/p>\n\n\n\n

Dugotrajni postupci – sudaca malo, predmeta puno<\/h3>\n\n\n\n

U javnosti se \u010desto mogu \u010duti kritike na ra\u010dun sporosti pravosu\u0111a pri \u010demu nerijetko jedna od stranaka premine prije nego do\u010deka pravomo\u0107ni ishod spora. Iz kuta njihove odvjetni\u010dke prakse i predmeta vezanih uz Op\u0107inski gra\u0111anski sud u Zagrebu i manjim dijelom uz sud u Novom Zagrebu, objektivan problem je s ostavinskim odjelom. <\/p>\n\n\n\n

“Njih stvarno ima malo, malo je ostavinskih sudaca. Oni su pretrpani s poslom, novi spisi stalno dolaze i jednostavno se ne sti\u017ee to raditi nekim regularnim tijekom. Kad ve\u0107 do\u0111emo do te faze parnice, onda to nekako ide. Otprilike su to dvije rasprave godi\u0161nje. U gore spomenutom predmetu nije to bio slu\u010daj, ve\u0107 specifi\u010dne okolnosti. Jedna sutkinja je na\u017ealost preminula, idu\u0107a je potom oti\u0161la na drugu du\u017enost. U manjim sudovima i mjestima, gdje je i manji pritisak predmeta naravno da sve ide br\u017ee.”<\/p>\n\n\n\n

Pri kraju smo se dotakli i prakse s ugovornim oblicima raspolaganja imovinom. Uz standardne i ve\u0107ini znane o do\u017eivotnom i dosmrtnom uzdr\u017eavanju, manje poznata opcija je ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za \u017eivota. To je zapravo naj\u010di\u0161\u0107e u odnosu na ove klasi\u010dne dvostrane ugovore s protu\u010dinidbom, isti\u010de Dora Ru\u017ei\u010di\u0107 Dra\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

“U tom slu\u010daju ostavitelj ka\u017ee ovo je moja imovina i odmah cijelu ili njen dio ostavlja nasljednicima. To\u010dno se odredi koje su to osobe, oni se svi s time usuglase i sastavlja se isprava potvr\u0111ena od javnog bilje\u017enika ili ovjerava pred sudom, isto kao i za ova dva ugovora. I to je zapravo naj\u010di\u0161\u0107e, da, poput \u017eive ostavinske rasprave. Samo ljudi to ba\u0161 nisu skloni raditi. Razlog je \u0161to si ovim do\u017eivotnim i dosmrtnim ipak ostavljaju mogu\u0107nost da \u0107e u slu\u010daju bolesti netko biti u obvezi brinuti o njima. Nekako postoji ve\u0107a sigurnost nego s ovim ustupom i raspodjelom jo\u0161 za \u017eivota.”<\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Imovina je od pamtivijeka \u010desto najbolji test kvalitete me\u0111uljudskih odnosa, osobito onih obiteljskih. Nerijetko se ba\u0161 oko nje lome povjerenje i privr\u017eenost u\u017eih i daljnjih srodnika, otkrivaju karakterne crte i pojedina\u010dni interesi. U praksi se pokazuje da je oporuka kao rje\u0161enje mogu\u0107ih ostavinskih nedoumica najjednostavniji na\u010din izbjegavanja eventualne \u2018zle krvi\u2019 me\u0111u onima koji iza nas ostaju.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":55702,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2432,2339,919,2748],"class_list":["post-55647","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-nasljedstvo","tag-novo-vrijeme","tag-oporuka","tag-raspolaganje-imovinom"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/55647","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=55647"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/55647\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55702"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=55647"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=55647"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=55647"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}