“Kakva je dr\u017eava, ne mo\u017ee\u0161…odneso\u0161e sve”<\/h3>\n\n\n\n
“Malo se barakamo. Nismo mladi da mo\u017eemo i\u0107i radit\u2019 ne\u0161to. Nekad sam mogao zaradit\u2019, sad je tako kako je. Djeca su u BiH. Rade, ali \u0161ta \u0107e kad i tamo sve mora\u0161 platit’. Dobro da za sebe i djecu imaju. \u0160ta zarade pojedu i popiju, kao i tu u gradu, bore se. U \u017eivotu nisam tra\u017eio i\u0161ta ni od koga, kako bi onda od njih sada. Ide kako ide, snalazimo se. Ali, kak\u2019 smo radili i kakva je dr\u017eava, ne mo\u017ee\u0161 kad pokrado\u0161e ovi gore. Odneso\u0161e sve, i jo\u0161 \u0161ta ima.”<\/p>\n\n\n\n
Stan zaradili na bau\u0161teli <\/h3>\n\n\n\n
U vremenu prije krpanja s bocama, uz dvije radni\u010dke pla\u0107e on i 72-godi\u0161nja supruga podigli su i \u0161kolovali dvoje djece. Novcem se nikad nisu razbacivali, ka\u017ee ovaj umirovljeni kerami\u010dar, ali ni stiskali kao sad pod stare dane. Radni vijek proveo je na gradili\u0161tima, od srednje Bosne odakle je rodom, preko Zagreba i Rijeke ve\u0107inom, pa zatim \u010detiri zajedni\u010dke godine na njema\u010dkoj bau\u0161teli. On u gra\u0111evini, supruga u poljoprivrednoj proizvodnji. U te \u010detiri godine sredinom devedesetih uspjeli su odvojiti i sakupiti dovoljno za stan u Zagrebu. Nije bio skup, ka\u017ee, 110 tisu\u0107a maraka, ali s tada\u0161njom pla\u0107om ovdje to ne bi mogli.<\/p>\n\n\n\n
Za 37 godina sta\u017ea on prima 1.800 kuna mirovine. Supruga je dugo bila doma\u0107ica i kasno je po\u010dela raditi pa za 17 godina mjese\u010dno dobiva 1.080 kuna. Osim \u0161to su cijene ulja i drugih potrep\u0161tina sko\u010dile u nebo, uzrujao se oko papirologije za jednokratni COVID dodatak. “Ono kad smo trebali dobiti za koronu, trebao sam slat\u2019 papire za taj inozemni dio, kao da ne znaju koliki je. A \u0161alju svaki mjesec. Pa \u0161ta tra\u017ei\u0161 sada, kakva mirovina? Kao da ne znaju kolika je”, ne mo\u017ee se na\u010duditi biv\u0161i bau\u0161telac.<\/p>\n\n\n\n
Obitelj je devedesetih stigla u Zagreb iz okolice Usore, u izbjegli\u0161tvo od ratnog vihora. “Pobjeg\u2019o sam od \u010detnika, \u0161ta \u0107u kriti. Bio sam kratko ispo\u010detka na rati\u0161tu, a onda sam ostavio sve, skupio \u017eenu i djecu i do\u0161ao \u2018vamo. Pu\u0161ketinu nisam htio nositi”, iskreno \u0107e ovaj umirovljenik.<\/p>\n\n\n\n
Oboljeli od ratnog PTSP-a bore se sa zdravljem i cijenama<\/h3>\n\n\n\n
S izazovnom socijalnom, a k tome jo\u0161 te\u017eom zdravstvenom situacijom, bori se i dio onih koji su tih olovnih godina uzeli pu\u0161ku u ruke. Poput oko 1.400 aktivnih \u010dlanova Udruge hrvatskih branitelja lije\u010denih od PTSP-a grada Zagreba. Po povratku s rati\u0161ta mnogi su se pogubili u vihoru svakodnevnog \u017eivota. A jo\u0161 ako nisu rije\u0161ili status ili mirovinu, danas te\u0161ko brinu i o sebi, kamoli o roditeljima ako ih imaju. Otkako je po\u010detkom velja\u010de istekao dvogodi\u0161nji EU projekt, 45 najugro\u017eenijih korisnika ostalo je bez psihosocijalne i druge pomo\u0107i dvoje njegovatelja i dva gerontodoma\u0107ina, koju su imali zahvaljuju\u0107i udruzi.<\/p>\n\n\n\n
“Pomo\u0107 mi je potrebna, a Udruga je trenutno ne mo\u017ee osigurati, jer ljude treba pla\u0107ati. Nadam se da \u0107e na\u0107i neko rje\u0161enje da se to financiranje produ\u017ei. Ljilja mi je do neki dan po doma napravila sve \u017eivo kaj treba. Od \u010di\u0161\u0107enja, du\u0107ana, doktora, sve, jer ja vi\u0161e ne mogu. Sad navrati svojom voljom, jer je \u010dovjek. Nije za to pla\u0107ena, a morala bi biti”, govori nam ratni vojni invalid Josip Kova\u010d <\/strong>(56) <\/strong>kojeg smo posjetili s njegovateljicom Ljiljanom Podse\u010dki <\/strong>(52).<\/strong><\/p>\n\n\n\n Do prije \u010detiri mjeseca mogao je s njom jo\u0161 oti\u0107i nedaleko stana na kavu. No zdravstveno stanje mu se posljednja \u010detiri mjeseca pogor\u0161alo i sad se usudi jedino oti\u0107i dva ulaza dalje kod Nikole Per\u0161eca <\/strong>(81). Dijagnoze se u Josipovu kartonu samo skupljaju. Nakon PTSP-a utvr\u0111enog po zavr\u0161etku rata, zbog problema s kralje\u017enicom imao je ve\u0107 jednu operaciju. S vremenom je dobio i dijabetes i visoki tlak, ima te\u0161ko\u0107a s vidom i trebao bi napraviti magnetsku rezonancu.<\/p>\n\n\n\n “Jednostavno me hiti i dok Ljilja ju\u010der nije do\u0161la nisam mogao s poda na krevet. Da vam budem iskren, to je katastrofa. Jer kad roknem dole, ne mogu do mobitela, ni\u0161\u2019. Zakaj se to doga\u0111a, pitaj boga. Snimali su mi nedavno glavu u bolnici u Vrap\u010du, trebal\u2019 bi nazvat doktoricu jel\u2019 dobila nalaz.”<\/p>\n\n\n\n Splet zdravstvenih okolnosti zamijenio je uloge dvojice prijatelja u potrebi. Upoznali su se prije nekoliko godina na gradskim vrtovima kod Jaruna. Josip je pitao da mu prepuste komadi\u0107 zemlje da si ne\u0161to sadi i malo barem rastereti ku\u0107ni bud\u017eet. Supru\u017enici, pak, nisu imali nasljednike, pa je dru\u017eenje preraslo u dogovor o uzdr\u017eavanju u budu\u0107nosti. Donedavno Josip je obilazio vreme\u0161nog Nikolu tri puta dnevno, skuhao bi objed i razgovorom malo obojici skratio vrijeme. Sada 81-godi\u0161njak vi\u0161e brine o njemu na \u010demu mu je zahvalan, iako bi to on trebao \u010diniti. “Prije \u010detiri godine kad je dedi umrla \u017eena bila je rasprava, ja sam se iznenadil\u2019. Veli Josipu ide sve. Zato ga bedinamo, a sad vi\u0161e nemrem. Evo, jutros sam do\u0161el k njemu i gotovo. \u010copila me ki\u010dma, ovo ono, i moral\u2019 sam le\u0107i. On pogleda nekaj na televiziji, skuha, malo pri\u010damo i tak nam pro\u0111e dan. Ak\u2019 me nema doma, tu sam kod dede.”<\/p>\n\n\n\n Umirovljenom naredniku, nekad \u017eilavom Zagorcu, ovakvo stanje danas te\u0161ko pada. U obranu zemlje priklju\u010dio se od prvih dana, u Novoj Gradi\u0161ki s de\u010dkima iz 149. tre\u0161njeva\u010dke brigade HV-a. Iza njega su brojni tereni u zapadnoj Slavoniji, Kapeli do zavr\u0161nice u akciji Oluja. Do rata Josip je radio kao limar i vodoinstalater, a kasnije je nastavio u obrtu s limarijom. No zdravlje je krenulo nizbrdo, kao i bolovanja, pa je 2002. zavr\u0161io u invalidskoj braniteljskoj mirovini. “Dok nisam pre\u0161el u penziju, trudil sam se. I\u0161lo je nekak dok me ki\u010dma i koljena nisu zeznuli. U penziji vam u\u017eivam tak da sad nemrem prejti ni do du\u0107ana.”<\/p>\n\n\n\n Zdravlje je Josipov najve\u0107i problem, pa su lijekovi i dodatne pretrage i rehabilitacije u toplicama koje sam plati najve\u0107i izdatak pored osnovnih \u017eivotnih tro\u0161kova. U skupini je branitelja s ne\u0161to ve\u0107om penzijom. Sre\u0107om, \u0161ali se, jer kad zatreba financijski usko\u010di i dedi Nikoli. “On je ko Amerika, bedina mene, umjesto ja njega. A mirovina mu je mala, 2.300 kuna, isto je radil\u2019 na gra\u0111evini. Moj sin sad dolazi pa ga u\u010di kuhati, ja vi\u0161e nemrem kraj \u0161pareta stajati. Martin ili Ljiljana nam obave du\u0107an i donesu sve drugo kaj treba.”<\/p>\n\n\n\n Bez pomo\u0107i nekada\u0161nje trgovkinje koja se nakon gubitka posla u sklopu spomenutog EU projekta educirala za njegovateljicu, ovaj braniteljsko-umirovljeni\u010dki dvojac puno te\u017ee bi podnosio svakodnevicu i odr\u017eavao \u017eivotni prostor.<\/p>\n\n\n\n “Imala sam prekid radnog odnosa pa je nakon burze taj anga\u017eman i meni dobro do\u0161ao. Pro\u0161la sam te\u010daj i ispite, drago mi je da sam mogla pripomo\u0107i sada kad im je najpotrebnije. Na branitelje gledam sa simpatijama i kroz svog supruga koji danas radi na razminiranju, i kroz generaciju mojih prijatelja koji su isto bili u ratu, a neki se i nisu vratili.”<\/p>\n\n\n\n Ona stanuje u blizini pa joj nije problem obi\u0107i Josipa, ali u druge dijelove grada Dubravu, Maksimir i Lu\u010dko bez sredstava se ne mo\u017ee. I gospo\u0111a Ljiljana se stoga nada da \u0107e se udruzi nekako produ\u017eiti nastavak financiranja EU projekta. Situacija je takva da je ljudima ta pomo\u0107 zaista nu\u017ena, isti\u010de. Pokrivali su \u010detrdesetak korisnika, onih najpotrebitijih od potrebitih. Sve su to branitelji koji uglavnom \u017eive sami, bilo da se poslije rata nisu uop\u0107e sna\u0161li vi\u0161e u \u017eivotu pa se nikada nisu o\u017eenili ili su bili o\u017eenjeni, ali su se uslijed tih njihovih bolesti i \u017eivotnih puteva rastali.<\/p>\n\n\n\n “Ve\u0107inom nemaju niti djecu, nekoga tko bi se o njima brinuo. Neki \u010dak imaju jednog roditelja o kojem se oni trebaju brinuti, a zapravo se ne mogu pravo ni sami o sebi. Uglavnom su to i jako lo\u0161e imovinske situacije, pogotovo ako nisu rije\u0161ili status pa su na braniteljskoj potpori.”<\/p>\n\n\n\n “Od ovih ‘mojih’ pet samo dva imaju braniteljsku invalidsku mirovinu. Jedan je u radnom odnosu, ali je zbog bolesti ve\u0107 godinama na bolovanju. Kad su bili mla\u0111i nisu sre\u0111ivali status, govorili su ‘ne treba meni, ne\u0107u ja’. Vrijeme je pro\u0161lo i sad ve\u0107 imaju preko 50 do 63 godine. S PTSP-om nisu ni prihva\u0107eni kao radna snaga, tako da im je te\u0161ko. Misle da su zaboravljeni od svih. Iako su sve stariji i dosta psihi\u010dki i fizi\u010dki bolesni, trebalo ih je potaknuti da krenu doktoru, naru\u010de se za pregled, da ih se vodi u bolnicu ili slo\u017ee papiri za socijalna prava. To sam sve ja radila. Oni se u dana\u0161njem svijetu sami ne mogu sna\u0107i”, ispri\u010dala je gospo\u0111a Ljiljana iskustva s terena.<\/p>\n\n\n\n Na one borbene, ratne terene na po\u010decima se tako\u0111er i\u0161lo s malo\u010dime. Josip je iz Zagorja na novogradi\u0161ko boji\u0161te donio lova\u010dku pu\u0161ku koju je sam izradio. I vru\u0107e srce, bio je zapovjednik na svakoj otpornoj to\u010dki. \u010cesto se mislima vrati u te dane, na tren je glas zadrhtao i u razgovoru. Uz sve \u0161to je nadalje zadesilo obi\u010dnog malog \u010dovjeka Hrvatske zanimalo nas je eventualno ima li danas dileme, s obzirom na nepovratno naru\u0161eno zdravlje. Bez trunke \u017ealjenja odgovara: “I\u0161ao bih ponovo, dok god mogu koljenima gazit!”<\/p>\n\n\n\n Tra\u010dak nade za cjenovnim udarom ve\u0107 pogo\u0111ene gra\u0111ane, one s najni\u017eim mirovinama i naru\u0161enog zdravlja, sti\u017ee iz Vlade. Posljedice inflacije obe\u0107ali su ubla\u017eiti paketom mjera; od dijela poreznih rastere\u0107enja do ve\u0107ih socijalnih transfera. Iz oporbe zazivaju korekciju formule uskla\u0111enja mirovina i inflatorni dodatak za vi\u0161e od 800 tisu\u0107a umirovljenika. Usred jo\u0161 jedne ki\u0161e politi\u010dkih najava, najugro\u017eeniji poskupljenjima u ti\u0161ini se snalaze kako znaju i umiju.<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":56566,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[627,1501,708,2339,1283,237,2782],"class_list":["post-56525","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","tag-branitelji","tag-gerontodomacice","tag-njegovateljice","tag-novo-vrijeme","tag-ratni-invalidi","tag-siromastvo","tag-socijalna-iskljucenost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56525","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56525"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56525\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/56566"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56525"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56525"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56525"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/ljiljan-josip-740x444.jpg\")
Prijatelji zamijenili uloge, stariji sad kuha mla\u0111em<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/nikola-josip-1-740x444.jpg\")
\u010cetrdesetak najugro\u017eenijih ve\u0107inom \u017eive sami, izgubljeni u sada\u0161njici<\/h3>\n\n\n\n
![](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\")
\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"