{"id":5665,"date":"2015-10-30T15:59:56","date_gmt":"2015-10-30T14:59:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=5665"},"modified":"2023-05-14T13:10:14","modified_gmt":"2023-05-14T11:10:14","slug":"moju-kcer-zlostavlja-njezin-muz","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2015\/10\/moju-kcer-zlostavlja-njezin-muz\/","title":{"rendered":"‘Moju k\u0107er zlostavlja njezin mu\u017e!’"},"content":{"rendered":"

’19. prosinac 2013. bio je petak. Znam, jer se taj dan duboko i bolno urezao u moje pam\u0107enje’, zapo\u010dinje svoju potresnu pri\u010du jedna Britanka, a prenosi Jutarnji list<\/a>.\u00a0‘Mu\u017e i ja vratili smo se ku\u0107i s nekog dru\u017eenja, a na telefonskoj sekretarici do\u010dekala nas je jeziva poruka koja \u0107e mi zauvijek promijeniti \u017eivot.<\/p>\n

‘Mama, molim te nazovi me. Napadnuta sam!’\u00a0Bila je to moja najstarija k\u0107i, tad joj je bilo 29 godina. Govorila je \u0161aptom i glas joj je drhtao. Grozni\u010davo sam otipkala njezin broj i u o\u010daju saslu\u0161ala \u0161to se dogodilo: njezin mu\u017e ju je, u pijanom bijesu, gurnuo niz stepenice. Nazvala me nakon \u0161to se zabarikadirala u spava\u0107u sobu zajedno sa svoje dvoje djece.<\/p>\n

A gdje sam bila ja? 800 kilometara dalje, skroz na drugom kraju zemlje. I jo\u0161 k tome nisam bila kod ku\u0107e da primim o\u010dajni\u010dki poziv. Puno puta sam si zamjerala \u0161to im ne \u017eivim bli\u017ee. Umjesto toga, na k\u0107erinu svekrvu je pao zadatak da odvu\u010de sina i pomogne mu da se otrijezni.<\/p>\n

Nisam spavala te no\u0107i. Nisam mogla zamisliti da je moj zet u\u010dinio takvo \u0161to. \u010cinili su se tako sretni. U jedno sam bila sigurna: ovo \u0107e biti kraj njihove veze.\u00a0Kad sad pogledam unazad, mogu se jedino rasplakati kako sam naivna bila. Nisam ni\u0161ta znala o nasilnim vezama i kako se takav odnos mo\u017ee razvla\u010diti godinama, a da roditelji mogu samo gledati sa strane nemo\u0107ni da i\u0161ta poduzmu.<\/p>\n

Nevjerojatno, ali moja k\u0107i i nakon 12 godina jo\u0161 uvijek ivi s njim. Unato\u010d nebrojenim epizodama zlostavljanja, fizi\u010dkog i verbalnog. Jednom je \u010dak intervenirala i policija.\u00a0I svaki put se klela da \u0107e ga ostaviti, no on bi je ipak, na moj u\u017eas, namamio natrag. U Engleskoj i Walesu svake godine stotinu \u017eena ubiju njihovi partneri.<\/p>\n

Znala sam da se takve stvari doga\u0111aju, ali ne ljudima poput nas. Mi smo vrlo povezana obitelj, obrazovani ljudi koji probleme rje\u0161avaju razgovorom.\u00a0Ostala sam u \u0161oku kad sam shvatila da se obiteljsko nasilje doga\u0111a i iza najrespektabilnijih fasada srednje klase.<\/p>\n

Obiteljsko nasilje vi\u0161e nije tabu i postoje oblici pomo\u0107i i skloni\u0161ta za \u017eene koje trebaju pomo\u0107.\u00a0Odlu\u010dila sam napisati ovaj tekst jer se rijetko govori o onome \u0161to pro\u017eivljava majka zlostavljane \u017eene. Moja je k\u0107i odrasla \u017eena i \u0161to joj vi\u0161e prigovaram, to je vi\u0161e guram natrag u kand\u017ee zlostavlja\u010da.<\/p>\n

Lucy, tako \u0107u je zvati, je najstarije od moje djece. Ona i njezin brat i sestra su sli\u010dne dobi i karaktera. Bila je sretno dijete, uvijek vesela i raspjevana. Jedno je vrijeme \u010dak \u017eeljela postati pjeva\u010dica. Bilo joj je 17 kad sam se rastala od njihovog oca. Ona se s time dobro nosila, koliko je ve\u0107 mogu\u0107e u takvim okolnostima. Kad sam se preudala, vrlo je brzo prihvatila mojeg novog mu\u017ea.<\/p>\n

Imala je 20 kad je srela Nicka, kolegu s posla. Bio je blag, tiho je govorio. Njihovu su vezu svi odobravali. No alarm mi se trebao upaliti odmah nakon ro\u0111enja prvog djeteta, pet godina kasnije.\u00a0Gotovo preko no\u0107i oko Lucy kao da se podigla nevidljiva tvr\u0111ava. Mogla sam im do\u0107i u posjet tek u prethodno dogovoreno vrijeme, a dnevnu rutinu djeteta odre\u0111ivao je Nick. Bila sam baka po prvi put i nisam znala \u0161to mi je \u010diniti. Povukla sam se i na Nicka gledala kao na ponosnog mladog oca. \u010cesto se pitam bi li bilo druga\u010dije da sam bila vi\u0161e prisutna, da sam bila onakva punica koju je jednostavno nemogu\u0107e zaobi\u0107i.<\/p>\n

Kad va\u0161e dijete ima takvih problema, puno se preispitujete.\u00a0Nick i Lucy stvarali su sebi dom. Sve se \u010dinilo ok, iako su bili malo povu\u010deni. Imali su malo prijatelja, a prema nama su bili jako pristojni, no ne naro\u010dito prijazni. Kao obitelj smo se puno smijali, ali nikad nisam \u010dula smijeh u Lucynoj ku\u0107i. Jesam li tad trebala reagirati? Iskreno, \u010dini mi se da nisam.<\/p>\n

Ona telefonska poruka stigla je tek za tri godine. Nakon nje, sljede\u0107a tri dana bila su potpuno nestvarna. Lucy nije \u017eeljela da do\u0111em k njoj, pa smo puno pri\u010dale preko telefona. Uvjerila me da nije ni\u0161ta ozbiljnije od masnica i \u0161oka i preklinjala me da ne ka\u017eem ostalima u obitelji. Na neki sam ju na\u010din razumjela. Njezin je ponos tako\u0111er pretrpio udarce, ba\u0161 kao i tijelo. Bila je odlu\u010dna da se incident ne prijavljuje policiji. I to sam razumjela; on je bio njezin mu\u017e i otac njezine djece. To je bio samo jednokratni incident i to se vi\u0161e nikad ne\u0107e ponoviti.<\/p>\n

Nakon tri dana do\u0161lo je do nezamislivog, ali neizbje\u017enog pomirenja. Lucy me uvjerila da su ona i Nick izgladili stvari i da je ona shvatila da je ona zapravo kriva zbog toga \u0161to je on privremeno izgubio \u017eivce.\u00a0Ona je kriva? Pozvala je svoju sestru k sebi na bo\u017ei\u0107ni ru\u010dak, a da prethodno nije tra\u017eila Nickovo dopu\u0161tenje. Kad sam joj rekla da je taj izgovor presmije\u0161an, spremno mi je odgovorila da ja Nicka ne poznajem tako dobro kao ona.\u00a0‘Uostalom’, rekla mi je ‘djelomice si i ti kriva jer se Nick ui na\u0161oj obitelji nikad nije osje\u0107ao dobrodo\u0161ao!’\u00a0To je bilo najgrublje izvrtanje \u010dinjenica koje sam ikad \u010dula. Gotovo sam utonula u pod ridaju\u0107i, dok me moj mu\u017e poku\u0161avao utje\u0161iti.<\/p>\n

Nakon toga, stvari su se naizgled smirile. Ka\u017eem ‘naizgled’ jer ne znam ni pola onoga \u0161to se zapravo doga\u0111alo. Informacije su dolazile na kapaljku. Svega par rije\u010di koje je rekla svojoj sestri i jo\u0161 par koje je uputila meni i to dosta dugo nakon incidenta. Ono \u0161to znam je da je Nick preuzeo kontrolu nad svakim aspektom Lucynog \u017eivota. Prestala je vi\u0111ati svoje prijatelje. Uvijek joj je nedostajalo novca. I ono najtu\u017enije \u2013 potpuno je prestala pjevati, \u010dak i svojoj djeci.<\/p>\n

Godinu i pol dana kasnije, Nick je vukao Lucy po ku\u0107i za kosu i to ispred u\u017easnutih k\u0107eri kojima je tad bilo dvije i pet godina.\u00a0Lucy je pozvala policiju i Nick je odveden da se malo smiri. Nju je otac odveo na sigurno u bratovu ku\u0107u. Nakon tri dana, svojevoljno se vratila ku\u0107i. Nick je, uvjeravala me, dobio ozbiljno upozorenje i okrenuo je novi list.<\/p>\n

Na\u0161 telefonski razgovor tekao je otprilike isto kao i onaj otprije 18 mjeseci;K ona je isprovocirala napad s nekim nepromi\u0161ljenim komentarom. Nicka nitko ne razumije, oni se jako vole i ovo se vi\u0161e nikad ne\u0107e ponoviti. Ovo je za mene bio presudan trenutak: bez obzira \u0161to u\u010dinila, bez obzira koliko nudila Lucy pomo\u0107 u bijegu, odluka je morala biti njezina.\u00a0S obzirom da je sad bio evidentiran u policiji, Nick je promijenio metode zlostavljanja od fizi\u010dkih u psihi\u010dke i malo po malo uni\u0161tavao njeno samopouzdanje: ona je za njega bila lo\u0161a majka i supruga, glupa i nekompetentna. Nije ju se moglo urazumiti, iskonstruirala je svoj mali svemir: ona i Nick protiv cijeloga svijeta.\u00a0Ako ona sama nije \u017eeljela sebi pomo\u0107i, \u0161to sam ja mogla u\u010diniti? Da sam ju forsirala da ode, mo\u017eda bi ju zauvijek udaljila od sebe. A da nisam ni\u0161ta u\u010dinila, to ju je moglo ko\u0161tati \u017eivota.<\/p>\n

Kupila sam dva primjerka knjige Mary Susan Miller ‘No Visible Wounds’ (‘Bez vidljivih ozljeda’): jednu za Lucy, jednu za mene. Preporu\u010dila bi tu knjigu svakom roditelju u sli\u010dnoj situaciji.\u00a0Pogledali smo i film ‘U krevetu s neprijateljem’, s Julijom Roberts u ulozi zlostavljane \u017eene, a sve u nadi da \u0107e fikcionalni likovi inspirirati Lucy na onaj na\u010din na koji ja nisam, uspjela. Ona me samo za\u010du\u0111eno pogledala kao da pita: ‘Koja je tvoja poanta?’<\/p>\n

Moja ostala djeca i njihov otac uvjeravali su me da ne trebam samu sebe koriti, no proganjala me pomisao da bih ja trebala spasiti Lucy. To je ono \u0161to majke rade.<\/p>\n

\u017divot se pretvorio u niz uzoraka. Povremeno bi se Lucy povjerila nekome od nas da se dogodila jo\u0161 jedna epizoda i da ovaj put zaista odlazi. No svaki put bi mu se vratila.\u00a0Na to smo gledali kao na ‘fenomen tre\u0107eg dana’; primila bi cvije\u0107e i hrpu obe\u0107anja od Nicka i vratila bi mu se.<\/p>\n

Lucy je sve manje kontaktirala s obitelji. Ponekad bi pro\u0161la i godina da ju ne vidimo. Obiteljska okupljanja postala su rijetka. Nick nikad ne bi dolazio, nego ju je \u010dekao kod ku\u0107e s prijetnjama i opakim rije\u010dima.<\/p>\n

Moje unuke, ve\u0107 tinejd\u017eerke, nisu me smjele posje\u0107ivati, a njihov je dom bio mjesto kojeg sam se u\u017easavala. Imalo je miris po strahu. Njihov oboreni pogled i pa\u017eljiv na\u010din na koji su odgovarale na pitanja govorili su jako puno.\u00a0Bila sam sretna \u0161to imam i drugo dvoje djece, sina i k\u0107er, i jo\u0161 unu\u010dadi. S njima sam u\u017eivala u normalnom sretnom \u017eivotu, no Lucy je uvijek bila kao avet za blagdane. Osje\u0107ala sam da sam ju izgubila.<\/p>\n

Ne\u0161to ranije ove godine svi smo prisustvovali pogrebu nekoga iz na\u0161e obitelji. To je bio prvi put da vidim Lucy nakon svadbe njezinog brata prije pet godina i njezina me je pojava \u0161okirala. Moje prelijepa k\u0107i postala je ispijena i mrtvog pogleda. Kad smo se rastajali, nisam mogla suspregnuti suze.\u00a0‘\u0160to nije u redu?’, pitala me.\u00a0‘Bojim se da \u0107e\u0161 pri na\u0161em sljede\u0107em susretu ti biti ta koju \u0107emo pokapati’, rekla sam joj.\u00a0Nije mi ni\u0161ta rekla, ali je zaplakala. Moje su je rije\u010di izgleda pogodile kao ni\u0161ta prije toga jer mi je, tjedan dana poslije, poslala e-mail u kojem je rekla: ‘Znam da moram oti\u0107i. Samo ne znam odakle po\u010deti.’<\/p>\n

Ve\u0107 smo toliko puta bili na ovome mjestu. Njezin otac, brat i sestra, svi su bili umorni od te melodrame koje bi uvijek zavr\u0161avala na isti na\u010din. No kao majka nikad ne smijete odustati. Usko\u010dila sam u prvi vlak i smjestila se u hotelu blizu njihove ku\u0107e.\u00a0Oti\u0161la sam s Lucy do odvjetnika i savjetnika za zlostavljane \u017eene. Nagovorila sam je da porazgovara sa svojim \u0161efom, lije\u010dnikom op\u0107e prakse i nekolicinom prijatelja. Oklijevala je, no na kraju je to u\u010dinila. Iznenadila ju je, a mene utje\u0161ila, reakcija njezinih prijatelja koji su joj rekli: ‘Pa zar si stvarno mislila da mi nismo znali?’<\/p>\n

Bilo je to prije dva mjeseca. Poduzela je prve konkretne korake da ode i taj \u0107e proces biti gotov do kraja godine. Nisam se ve\u0107 dugo osje\u0107ala tako dobro u pogledu Lucyne budu\u0107nosti, no moj je ponos pomije\u0161an s tjeskobom.\u00a0Nau\u010dila sam mnogo toga o zlostavlja\u010dima, a me\u0111u ostalim i jednu zastra\u0161uju\u0107u \u010dinjenicu: najopasniji trenutak za zlostavljanu \u017eenu je onaj kad se napokon oslobodi.<\/p>\n

Mu\u0161karci poput Nicka inzistiraju na tome da imaju kontrolu nad svim. Kad im netko ospori taj stisak, njihov bijes eskalira. Neki \u0107e prije ubiti, nego pustiti \u017ertvu da im pobjegne. Uvijek imam blizu sebe broj policajca zadu\u017eenog za Lucyn slu\u010daj. Njezina je sestra isto uvijek spremna reagirati. U me\u0111uvremenu, izjedam samo sebe: Za\u0161to nisam prije primijetila Nickonu pravu narav? Jesam li se trebala s njime izravno suo\u010diti? Ili je trebalo ba\u0161 ovako dugo igrati tu igru, nadaju\u0107i se da \u0107e se Lucy urazumiti?<\/p>\n

Ponekad mislim da nisam mogla u\u010diniti ni\u0161ta druga\u010dije. A opet, ponekad mislim da sam ju iznevjerila. Iako ima ve\u0107 40 godina, ona je jo\u0161 uvijek moje dijete. Kao \u0161to sam joj rekla ju\u010der, \u017eivim za dan kad \u0107u je opet \u010duti da pjeva.’<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

‘Na telefonskoj sekretarici do\u010dekala me jeziva poruka: ‘Mama, molim te nazovi me. Napadnuta sam!’ Bila je to moja najstarija k\u0107i. Njezin mu\u017e ju je, u pijanom bijesu, gurnuo niz stepenice.’<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":5671,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[500,198,345],"class_list":["post-5665","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-nasilje","tag-obitelj","tag-psihologija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5665","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5665"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5665\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5671"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5665"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5665"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5665"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}