{"id":5753,"date":"2015-11-17T08:29:34","date_gmt":"2015-11-17T07:29:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=5753"},"modified":"2015-11-17T08:31:38","modified_gmt":"2015-11-17T07:31:38","slug":"sto-reci-nekome-tko-tuguje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2015\/11\/sto-reci-nekome-tko-tuguje\/","title":{"rendered":"\u017dalovanje: \u0160to re\u0107i nekome tko tuguje?"},"content":{"rendered":"<p>Nitko sa sigurno\u0161\u0107u ne zna \u0161to re\u0107i nekome kome je umro netko blizak. Mo\u017eete re\u0107i: &#8216;Mislim na tebe i molim se za tebe&#8217;, i to je mo\u017eda i istina. No kako mo\u017eete znati \u0161to konkretno da mislite i kakvu molitvu da slo\u017eite? Osobno, nikad nisam sigurna, pi\u0161e <strong>Laura Munson<\/strong>, nagra\u0111ivana autorica New York Timesa.<\/p>\n<p>Mo\u017eete im re\u0107i da ste tu za njih i da vas mogu nazvati kad god \u017eele, \u010dak i u gluho doba no\u0107i. Mo\u017eete im napisati dirljivu poruku i poslati je po\u0161tom. Mo\u017eete im poruku poslati i mailom. Naravno, mo\u017eete oti\u0107i i na sprovod pokojnika i govoriti velike rije\u010di o tome kako je bio divna osoba, mo\u017eete gledati fotografije iz pokojnikova \u017eivota, donijeti na karmine ne\u0161to hrane, \u010dak se i poku\u0161ati na\u0161aliti kako biste otklonili nelagodu.<\/p>\n<p>Mo\u017eete o\u017ealo\u0161\u0107enima skuhati juhu. Onakvu pravu, pile\u0107u. Jer tijekom tugovanja te\u0161ko je jesti bilo \u0161to konkretnije, zato ba\u0161 svaki zalogaj mora biti zdrav i okrepljuju\u0107i. \u00a0Mo\u017eete iskoristiti i dru\u0161tvene mre\u017ee kako biste izrazili su\u0107ut.<\/p><div id=\"mojev-4061371977\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>No ho\u0107ete li na obavijest o ne\u010dijoj smrti staviti like, ili \u0107ete obavijest podijeliti, ili ju mo\u017eda komentirati? I kako zapravo pokazati pravo suosje\u0107anje na mjestu na kojem obi\u010dno objavljujete \u0161to ste imali za doru\u010dak. Postoje neke stvari koje mo\u017eete u\u010diniti. Evo \u0161to je meni i nekim ljudima koje poznajem pomoglo u vremenu tuge.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3>Kako \u017ealovati?<\/h3>\n<p><strong>Prije svega \u2013 di\u0161ite.<\/strong>\u00a0To doista mislim. To je va\u0161e najja\u010de oru\u0111e da ostanete u trenutku, da odagnate strah i da se saberete. Primijetit \u0107ete da zadr\u017eavate dah. No poku\u0161ajte biti svjesni svojeg disanja i samo nastavite disati. Udahnite, izdahnite, udahnite, izdahnite. Di\u0161ite duboko ako mo\u017eete.<\/p>\n<p><strong>Oslonite se na ljubav.<\/strong> Gdje god je mo\u017eete na\u0107i. U prijateljima, u rodbini. U samome sebi. Nazovite vama bliske ljude i zamolite ih da vam daju ono \u0161to trebate. Nitko se ne\u0107e na\u0107i uvrije\u0111en. &#8216;Donesi mi ne\u0161to za jelo&#8217;, &#8216;Do\u0111i i sjedni sa mnom&#8217;, &#8216;\u010citaj mi&#8217;, &#8216;Pjevaj mi&#8217;, &#8216;Izmasiraj me&#8217;&#8230;<\/p>\n<p><strong>Istovremeno, pazite koga \u0107ete pustiti blizu sebe.<\/strong> Klonite se ljudi koji \u0107e vam re\u0107i ne\u0161to poput &#8216;On je sad na boljem mjestu&#8217; ili &#8216;Sve se doga\u0111a s razlogom&#8217;. Oni, naravno, \u017eele pomo\u0107i i stvari koje ka\u017eu su mo\u017eda istinite, no sada trebate ljude koji va\u0161oj boli ostavljaju prostora. Trebate ljude s kojima je lako i s kojima se osje\u0107ate sigurno. Oni ne moraju nu\u017eno re\u0107i ne\u0161to mudro. Neka va\u0161 krug ljudi za po\u010detak bude malen, ali neka to budu pomno odabrani pojedinci. Mo\u017eda \u0107e to biti i neki ljudi s kojima ina\u010de ne komunicirate na dnevnoj bazi.<\/p>\n<p><strong>Jedite.<\/strong> \u010cak i ako vam se povra\u0107a. Molim vas, jedite. I pijte puno vode. Ne \u017eelite da vas napusti sva energija. Va\u0161e tijelo zapravo dobro zna kako se nositi s tom neopisivom tugom.<\/p>\n<p><strong>Lezite<\/strong> u krevet i polo\u017eite noge na povi\u0161eno.<\/p>\n<p><strong>Po\u0111ite u \u0161etnju<\/strong> i to svaki dan ako ikako mo\u017eete. \u010cak i vrlo kratka \u0161etnja \u0107e biti dobra. Iza\u0111ite makar na kratko.<\/p>\n<p><strong>Pripremite si kupku s mirisnim solima.<\/strong> Ulje lavande \u0107e pomo\u0107i. Nosite ga sa sobom u svojoj torbici ili d\u017eepu, kapnite koju kap na zape\u0161\u0107e i duboko udahnite miris kad osjetite da gubite tlo pod nogama.<\/p>\n<p><strong>Pi\u0161ite, ako mo\u017eete.<\/strong> Svega nekoliko rije\u010di. Ako to imate u sebi, i najbolje \u010dim prije, napi\u0161ite svoju viziju toga \u0161to je &#8216;trebalo biti&#8217;. Te rije\u010di koje dolaze iz va\u0161e najdublje dubine i koje izra\u017eavaju va\u0161u najve\u0107u bol i bijes, va\u017ean su korak prema tome da jednom, kad za to do\u017e\u0111e vrijeme, otpustite to &#8216;kako je trebalo biti&#8217;. Tada to vi\u0161e ne\u0107ete morati dr\u017eati u sebi i mo\u0107i \u0107ete ponovo \u017eivjeti za svoju budu\u0107nost. Otpustite li to &#8216;kako je trebalo biti&#8217; ne \u010dinite nikakvu nepravdu, niti to ne prestaje zauvijek \u017eivjeti u va\u0161im mislima i snovima. No va\u017eno je da to ne postane va\u0161 oklop. A da biste to postigli, dobro je, do najsitnijih detalja, sve napisati i na taj na\u010din tome &#8216;\u0161to je moglo biti&#8217; odate po\u010dast. I jednoga dana, sve to jednostavno otpustite. Pisanje nas preoblikuje i djeluje terapeutski pa bi zapravo trebalo biti svakodnevna aktivnost ba\u0161 kao zdrava prehrana i vje\u017eba. Dr\u017eite svoj dnevnik kraj kreveta. Poma\u017ee, vjerujte mi.<\/p>\n<p>Kad vas obuznu zastra\u0161uju\u0107e, klaustrofobi\u010dne, nemogu\u0107e misli, <strong>ne dozvolite im da se gomilaju<\/strong>. Doslovno, podignite zid i dr\u017eite ih s one strane. One vam nisu prijatelj. Ne\u0107ete nikada na\u0107i smisao u va\u0161em gubitku. Odbacite sve misli koje nisu pune ljubavi, oprosta i nade. Ako \u017eelite, glasno viknite: Ne! Misli koje pu\u0161tate u um trebaju biti kao dobri prijatelji i obitelj koji vas ne\u0107e pustiti da se prepustite strahu. Volite sebe. Di\u0161ite.<\/p>\n<p>U ovome trenutku <strong>ne postoji popis stvari koje morate napraviti<\/strong>. Ne postoji mjesto gdje morate i\u0107i. Nema nikakvog cilja osim da budete sad sami sa sobom, u ovom trenutku. Ne mo\u017eete presko\u010diti faze tugovanja jer tuga poga\u0111a nenajavljeno. Budite nje\u017eni sami sa sobom.<\/p>\n<p><strong>Samo polako. Budite pa\u017eljivi.<\/strong> Jedina stvar koju sam nau\u010dila o tuzi je da je tuga jedan od najve\u0107ih u\u010ditelja. Jer kad se prepustite tuzi, otkit \u0107ete istinu. I va\u0161e su suze tada istinite.<\/p>\n<div id=\"mojev-1511529740\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div id=\"midasWidget__12219\"><\/div>\r\n<script async src=\"https:\/\/cdn2.midas-network.com\/Scripts\/midasWidget-22-1763-12219.js\"><\/script><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160to re\u0107i nekome tko tuguje, nekome to je izgubio nekoga svoga? Kako se postaviti u toj osjetljivoj situaciji? Postoje rije\u010di koje tuguju\u0107i nikako ne \u017eele \u010duti. A postoje i one koje \u0107e im do\u0107i kao melem na ranu. Tuga je prirodna i normalna i ne treba ju po\u017eurivati. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":5756,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[345,66,691],"class_list":["post-5753","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-psihologija","tag-smrt","tag-tugovanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5753","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5753"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5753\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5756"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5753"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5753"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5753"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}