{"id":5765,"date":"2015-11-18T15:54:29","date_gmt":"2015-11-18T14:54:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=5765"},"modified":"2015-11-18T15:55:05","modified_gmt":"2015-11-18T14:55:05","slug":"zaposleni-i-u-87-godini-zivota","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2015\/11\/zaposleni-i-u-87-godini-zivota\/","title":{"rendered":"Zaposleni i u 87. godini \u017eivota"},"content":{"rendered":"<p>Sve je vi\u0161e stanovnika Japana koji rade makar su ve\u0107 odavno u dobu u kojem mogu u\u017eivati u mirovini. Ka\u017eu da ne znaju \u0161to bi ina\u010de \u010dinili, ali i \u010ditavo dru\u0161tvo Japana postaje sve starije upravo velikom brzinom, pi\u0161e <a href=\"http:\/\/www.dw.com\/hr\/na-posao-i-s-80-ljeta\/a-18845735\" target=\"_blank\">Deutsche Welle<\/a>.<\/p>\n<p><strong>Joshio Ozaki<\/strong> se brzo i lako penje po stepenicama u svojoj ku\u0107i. Netko tko hoda iza njega jedva da bi pogodio, koliko mu je godina: \u010dak 87. A to mu se ne bi reklo niti kada ga se vidi kako se vje\u0161to provla\u010di kroz ono malo slobodnog prostora u njegovoj radionici. Dodu\u0161e, hoda mal\u010dice pogrbljen, ali se odli\u010dno snalazi u svom carstvu. Posvuda su elektroni\u010dki dijelovi, na stolovima je alat i ure\u0111aji, \u010ditavo mno\u0161tvo televizora i videorekordera.<\/p>\n<p>Joshio Ozaki sa smije\u0161kom rado pri\u010da o svom \u017eivotu i zanesenosti tehnikom, ali malo o sebi osobno. On je in\u017eenjer i izumitelj, nekad je imao servis televizora. To je bilo davno, jo\u0161 prije nego \u0161to se u Japanu proizvela prva televizijska kamera. Nakon toga je mnogo godina proveo u Americi i radio u Kaliforniji za Sony Pictures. &#8220;Tamo sam se najprije u\u017easno dosa\u0111ivao jer sam samo morao popravljati pokvarene televizore&#8221;, ka\u017ee nam.<\/p><div id=\"mojev-990039944\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>Ali onda se pismom obratio upravi Sonyja koja je \u010dula kako je Ozaki ve\u0107 u Japanu bio odli\u010dan in\u017eenjer. &#8220;Pozvali su me u istra\u017eiva\u010dki laboratorij Sonyja i to je bila prekretnica.&#8221; Po\u010detkom \u0161ezdesetih se kona\u010dno vratio u Japan, ali je i dalje radio za Sony. \u017divi sa suprugom na isto\u010dnom rubu Tokija i imaju dvoje djece. Ali djeca ve\u0107 odavno nisu djeca, nego imaju svoje obitelji i \u017eive na drugim mjestima. On je pak prije svega imao svoj posao na kojem je stvorio vi\u0161e od 100 patenata, redom iz televizijske tehnike.<\/p>\n<p>Sony zapravo svoje suradnike ispra\u0107a u mirovinu kad oni navr\u0161e \u0161ezdeset godina, ali je kod Ozakija u\u010dinjena iznimka &#8211; uz obostranu suglasnost. Jer Ozaki je bio usred razvoja sustava za digitalno snimanje zvuka i Sony je svakako \u017eelio da zavr\u0161i taj posao. Zapravo je ostao jo\u0161 mnogo du\u017ee nego \u0161to je itko mislio, jo\u0161 devet godina. Tek onda je oti\u0161ao u mirovinu, ali samo &#8220;na papiru&#8221;. Jer i danas se svakog dana di\u017ee ujutro i juri u svoju radionicu: &#8220;Jednostavno volim eksperimentirati i sklapati ne\u0161to novo&#8221;, ka\u017ee gotovo ispri\u010davaju\u0107i se. Naravno da to ne radi zbog novca: &#8220;Ja imam odli\u010dnu mirovinu, ne moram zara\u0111ivati nikakav novac. To je jednostavno strast koja me i dalje tjera.&#8221;<\/p>\n<div id=\"attachment_5766\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-5766\" class=\"wp-image-5766 size-medium\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/japanci-636x352.jpg\" alt=\"foto: DW\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/japanci-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/japanci.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-5766\" class=\"wp-caption-text\">Amano Takako i Joshio Ozaki (foto: DW)<\/p><\/div>\n<h3>\u017dena iz povijesti za povijest<\/h3>\n<p>To su rije\u010di koje bi mogli \u010duti i od <strong>Amano Takako<\/strong>\u00a0. Dogovorili smo se na jednom uglu i ona nas vidi mnogo prije nego \u0161to smo mi nju primijetili. Obu\u010dena je u kimono, ali opet jedva da biste i iz blizine to\u010dno pogodili njezine godine: i ona je ve\u0107 proslavila 87. ro\u0111endan.<\/p>\n<p>Ona je svoj \u017eivot provela na televiziji i ve\u0107 preko trideset godina za nacionalnu postaju NHK radi kao stilistica. Njezina specijalnost su serije \u010dije se zbivanje doga\u0111a u pro\u0161losti i savjetuje ekipu kako da kostimiraju glumce. Koje su se boje nosile u tridesetima pro\u0161log stolje\u0107a? Koji materijali i koji uzorci su tada bili moderni? Mnogo toga ima &#8220;u glavi&#8221;, ali rado istra\u017euje i po knji\u017enicama i arhivima. Naravno, za to dobiva honorar.<\/p>\n<p>Poziva nas u svoju dnevnu sobu, a na stolu le\u017ei nekoliko televizijskih scenarija: &#8220;Prve verzije obi\u010dno imaju nekoliko gre\u0161aka i neto\u010dnosti&#8221;, obja\u0161njava. O tome razgovara s re\u017eiserom, sve dok i ona nije zadovoljna.<\/p>\n<p>U savjetima joj poma\u017ee i njezino osobno &#8220;tajno oru\u017eje&#8221;: s police iza kau\u010da vadi bilje\u017enicu ispunjenu sitnim, urednim rukopisom. To je bilje\u017enica njezine starije sestre u kojoj je bilje\u017eila sve tro\u0161kove i izdatke obitelji. Tako iz te bilje\u017enice to\u010dno zna koliko su ko\u0161tale na primjer jabuke 1962. ili kozmetika i lijekovi jo\u0161 prije rata.<\/p>\n<p>Ona je udana i ima troje odrasle djece. I njezin suprug je u mirovini, makar ne sasvim: &#8220;Sad je on moj osobni voza\u010d kad trebam oti\u0107i na televiziju&#8221;, \u0161ali se dama. Ona sama svakako \u017eeli i dalje raditi, sve dok ikako mo\u017ee. Jer \u0161to bi ina\u010de radila? Samo bi se dosa\u0111ivala, uvjerena je.<\/p>\n<h3>\u010citava dr\u017eava odumire<\/h3>\n<p>Joshio Ozaki i Amano Takako nipo\u0161to nisu usamljeni slu\u010dajevi u Japanu, a lako se mo\u017ee dogoditi da ih bude i mnogo vi\u0161e. Jer Japan prakti\u010dno &#8211; odumire! To je zemlja s najstarijim stanovni\u0161tvom na svijetu i nipo\u0161to nema toliko djece koliko staraca umire.<\/p>\n<p>Ako se ni\u0161ta dramati\u010dno ne promjeni &#8211; a te\u0161ko je da ho\u0107e, ve\u0107 do 2060. \u0107e Japan izgubiti \u010ditavu tre\u0107inu od svojih 127 milijuna stanovnika. Istovremeno \u0107e i udio stanovnika u dobu mirovine dosti\u0107i oko 40% ukupnog stanovni\u0161tva. To nisu nikakve populisti\u010dke prognoze u\u017easa koji \u010deka naciju, nego slu\u017ebene procjene japanskog Ministarstva za zdravstvo i socijalnu skrb.<\/p>\n<p>To zna\u010di i da \u010ditavo dru\u0161tvo \u010dekaju korjenite promjene u navikama. Ne samo u Japanu, problem starenja dru\u0161tva je ra\u0161iren po mnogim razvijenim zemljama svijeta. Ali i u Japanu postoji jo\u0161 podjela na &#8220;mlade&#8221; i &#8220;stare&#8221; i ti svjetovi se rijetko susre\u0107u.<\/p>\n<p>Tako je i Sony u prvim godinama nakon \u0161to je Ozaki oti\u0161ao u mirovinu, redovito kontaktirao i raspravljao sa starim stru\u010dnjakom o nekim patentima i idejama na kojima je radio. Ali telefon je ve\u0107 odavno prestao zvoniti: &#8220;Sad jo\u0161 samo svake godine u prosincu dobivam pozivnicu za novogodi\u0161nju proslavu&#8221;, ka\u017ee nam Yoshio Ozaki. Ali takvi dru\u0161tveni kontakti mu ne trebaju. Radije i dalje odlazi u svoju malu radionicu u kojoj nema mnogo prostora, ali zato ima mnogo pri\u010da.<\/p>\n<div id=\"mojev-2796288891\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Joshio Ozaki i Amano Takako nipo\u0161to nisu usamljeni slu\u010dajevi u Japanu, a lako se mo\u017ee dogoditi da ih bude i mnogo vi\u0161e. Jer Japan prakti\u010dno &#8211; odumire! To je zemlja s najstarijim stanovni\u0161tvom na svijetu i nipo\u0161to nema toliko djece koliko staraca umire.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":5767,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[205,693,29],"class_list":["post-5765","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-demografija","tag-japan","tag-posao"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5765","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5765"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5765\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5767"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5765"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5765"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5765"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}