{"id":57864,"date":"2022-03-29T16:59:19","date_gmt":"2022-03-29T14:59:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=57864"},"modified":"2022-06-06T11:11:06","modified_gmt":"2022-06-06T09:11:06","slug":"miroslav-73-je-posljednji-zagrebacki-pekar-koji-kruh-pece-u-staroj-parnoj-peci-na-drva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2022\/03\/miroslav-73-je-posljednji-zagrebacki-pekar-koji-kruh-pece-u-staroj-parnoj-peci-na-drva\/","title":{"rendered":"Miroslav (73) je posljednji zagreba\u010dki pekar koji kruh pe\u010de u staroj parnoj pe\u0107i na drva"},"content":{"rendered":"\n

U jednoj od najzagraba\u010dkijih ulica u gradu, Novoj Vesi, nalazi se mala pekarnica koja ve\u0107 desetlje\u0107ima odolijeva promjenama koje su zahvatila gotovo sve preostale takve trgovine u gradu i pretvorile ih u vrlo sli\u010dna zdanja od stakla i mesinga. No ova pekarnica ne \u010duva samo stari izgled lokala, ve\u0107 i na\u010din pe\u010denja kruha. Naime, kruh i peciva koja ovdje mo\u017eete kupiti ispe\u010dena su u posljednjoj parnoj pe\u0107i na drva koja postoji u gradu. Posjetili smo pekarnicu na Novoj Vesi 70 i porazgovarali s \u010duvarem te tradicije, njezinim vlasnikom, Miroslavom Trajkovi\u0107em<\/strong> (73).<\/p>\n\n\n\n

Miris svje\u017ee pe\u010denog kruha i peciva \u0161iri se iza zelenih vrata malene prodavaonice koja izgleda gotovo posve jednako kao kad ju je prije gotovo stotinu godina ovdje otvorio Miroslavov djed.<\/p>\n\n\n\n

Kruh, okrugla peciva, pletenice, koktel peciva, kiflice, pereci\u2026 Sveukupno 18 razli\u010ditih vrsta proizvoda uredno je izlo\u017eeno u ko\u0161arama i na drvenim policama du\u0107ana u kojem vlada obiteljska atmosfera. I zbog toga \u0161to se prema svim kupcima doista odnosa kao prema obitelji, ali i zato \u0161to doista jest rije\u010d o obiteljskom obrtu koji se prote\u017ee ve\u0107 na \u010detvrtu generaciju.<\/p>\n\n\n\n

U lokalu nas je do\u010dekala Miroslavova k\u0107i Edita<\/strong>, \u010detvrta generacija pekara u obitelji Trajkovi\u0107, i sama majstorica-pekarica koja je preko oca zavoljela taj posao. “Dobrodo\u0161li! Sad \u0107u ja zvati tatu, tu je u radioni”, ka\u017ee nasmije\u0161ena Edita koju smo je prekinuli u slaganju peciva na policu. Gospodin Miroslav ubrzo dolazi i vodi nas na mjesto na kojem nastaje sva ta mirisna \u010darolija, a koje Trajkovi\u0107i zovu “radiona”.<\/p>\n\n\n\n

Jedinstvena parna pe\u0107 na drva<\/h3>\n\n\n\n

“Radiona” se nalazi odmah ulaz pokraj, u dvori\u0161noj zgradi na ku\u0107nom broju 68 i koja skriva pravi raritet: posljednju parnu pekarsku pe\u0107 na drva. No prevario bi se onaj tko bi zamislio pe\u0107 u nekakvim uobi\u010dajenim gabaritima. Naime, rije\u010d je o \u010ditavoj prostoriji jer pe\u0107 se sastoji od vi\u0161e od 9.000 cigala, i dok su u jednoj sobi zidna vrata kroz koja se proizvodi stavljaju na pe\u010denje, vatra se lo\u017ei u drugoj prostoriji s one strane zida.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kru\u0161na pe\u0107 obitelji Trajkovi\u0107 (foto: Sandro Bura)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Ovo je originalna parna pe\u0107. Tamo negdje oko ’45. godine se puno gradilo takvih pe\u0107i, a poslije su do\u0161le plinske pe\u0107i pa na lo\u017e ulje i onda na struju. Ovo je zadnja takva na drva. Problem s ovom pe\u0107i je \u0161to ne mo\u017eete brzo regulirati manju ili ve\u0107u temperaturu. Takvu pe\u0107 mo\u017ee\u0161 samo kuriti i gledati, ne mo\u017ee\u0161 malo smanjiti temperaturu ako misli\u0161 da treba. Ali kruh iz nje je stvarno jedinstven”, opisuje nam Trajkovi\u0107 svoju zidanu ljubimicu.<\/p>\n\n\n\n

“Ali ima ovakva pe\u0107 ima i prednost jer je odr\u017eavanje daleko lak\u0161e nego kod plinskih pe\u0107i. Na plinskoj morate \u010distiti te plamenike ili sve rastavljati da biste popravili neki dio. A ovdje toga nema”, ka\u017ee Trajkovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Pekaru je na mjestu nekada\u0161njeg mlina dao sazidati njegov djed jo\u0161 davne 1925. godine. “Te je godine samo tu na Novoj Vesi bilo 4-5 pekarskih radiona. I svi su radili jer je tu \u017eivjelo mnogo vi\u0161e ljudi. Pa nas klinaca je u ulici bilo oko 70 – to su dva razreda. A sada nema skoro nikoga”, ka\u017ee Trajkovi\u0107 prisje\u0107aju\u0107i se starih vremena.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Gospodin Trajkovi\u0107 pokazao nam je kako stara kru\u0161na pe\u0107 izgleda s druge strane (foto: Sandro Bura)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

No kad je kao dijete natjeravao loptu po Novoj Vesi, nije mislio da \u0107e i on raditi u obiteljskoj pekari. “Kaj sam ja tad znal? Imao sam 12 godina kad mi je 1961. godine umro tata. On je bio vrsni majstor, a mene kao dijete to jo\u0161 tad nije zanimalo. Sad mi je \u017eao \u0161to od njega nisam nau\u010dio jo\u0161 neke stvari. Dede se, na\u017ealost, ne sje\u0107am, ali otac je bio stvarno majstor, znao je i kola\u010de pe\u0107i. A ja sam tak\u2026 ok. Nisam \u017eelio raditi punjena peciva, ali ova obi\u010dna znam. Prije si se u \u0161koli mogao u\u010diti za pekara, slasti\u010dara i buregd\u017eiju, a danas je to sve isto. I moj stari je radio izvrstan burek i bio poznat po tome. Stol je uvijek bil nama\u0161\u0107en. I to je bila tajna. Ne nauljen – nego nama\u0161\u0107en. Uvijek mi je govorio da se od ulja sve skli\u017ee, a mast dr\u017ei”, ka\u017ee Miroslav.<\/p>\n\n\n\n

Takvih bureka, ka\u017ee, u Zagrebu sad vi\u0161e nema. A ono po \u010demu je pekarnica njegove obitelji bila poznata bili su pereci. Zaboga toga je i Miroslavu dan-danas nadimak upravo – perec. “Za vrijeme Juge, vozil sam sa starim perece na klizali\u0161te na \u0160alatu ili u Oktogon. Ljudi su tad vi\u0161e jeli perece, \u0161etali su se i grickali perece. Puno smo ih prodavali i pred kinom. Bile su projekcije u 4, 6 i 8 sati i stari je znal od prvog do zadnjeg filma prodati i po 800 pereca”, prisje\u0107a se Miroslav.<\/p>\n\n\n\n

“Bra\u0161no, sol, kvasac, voda i dovi\u0111enja!”<\/h3>\n\n\n\n

Nakon o\u010deve smrti, posao preuzima Miroslavova majka Vera, a 1982. i s\u00e2m Miroslav. Zavr\u0161io je pekarsku \u0161kolu i na praksu i\u0161ao u nekada\u0161nji \u017ditokombinat, dana\u0161nju Klaru.<\/p>\n\n\n\n

“Ja sam se kasnije ubacio u posao, preuzeo ga od mame. 1982. godine nas je u Zagrebu bilo jedno 5-6 privatnika pekara. Od devedesetih naovamo se strahovito razvila tehnika pe\u010denja, a prije toga je sve bila klasika. Danas imate svega i sva\u010dega: ma\u0161ina za mije\u0161anje koje zamijenjuju rad na ruke, ma\u0161inu za pletenice i za sve druge proizvode. Ru\u010dno se vi\u0161e ne radi, no ja i dalje radim ru\u010dno. \u010cak i sitni privatnici danas imaju strojeve, no oni su jako skupi. Ja zato \u010dak 90 posto svojih proizvoda radim ru\u010dno”, ka\u017ee Miroslav.<\/p>\n\n\n\n

Miroslav je i \u0161to se sastojaka ti\u010de, ostao vjeran tradiciji. “Sve radimo kako se nekad radilo. Bra\u0161no, sol, kvasac, voda i dovi\u0111enja! U mojim pecivima nema ni\u010dega osim toga. Ja osobno najvi\u0161e volim koktel peciva. Meni je to najfinije, znam si uzeti i polubijeli kruh. Naslijedio sam sve proizvode osim kruha i pereca. Prije su se radili veliki kruhovi i \u017eemlje, a kad sam ja po\u010deo delati male, svi su me pitali zakaj. Ali to se bolje prodaje.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
foto: Sandro Bura<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Krafne mi se nisu isplatile. Pa ne mo\u017ee\u0161 ju naplatiti tri kune kad je u Lidu 1,5. Pa me onda pitaju zakaj na svima nije rub isti, pa kak unutra staviti pekmez\u2026 Nije mi se to dalo. A problem je i kaj to ulje vi\u0161e ne mo\u017ee\u0161 upotrijebiti, a puno ga se tro\u0161i. Nema tu \u0161paranja. Ne mo\u017eete, recimo, ne metnuti dovoljno \u0161e\u0107era jer onda ne\u0107e valjati. Tako da sam ostao na ovim oprobanim pecivima i kruhovima. Sad vam pekarne imaju i kave i kola\u010de i sve. No mi smo samo pekara. Ja te ostale stvari nisam radio”, ka\u017ee Miroslav. Ipak, u parnoj pe\u0107i zna se ispe\u0107i i mesa, posebno \u0161unki u tijestu i odojaka, pogotovo sad za Uskrs. No peciva i kruhovi su ipak glavni.<\/p>\n\n\n\n

Uvoz je uni\u0161tio sve<\/h3>\n\n\n\n

Miroslavu radni dan po\u010dinje u pol tri ujutro, a zavr\u0161i u sedam nave\u010der. Nedjelja malo odmor, pa opet ponovno.<\/p>\n\n\n\n

“Navikne\u0161 se”, ka\u017ee on. “Nekad sam radio od deset nave\u010der do \u0161est ujutro. Onda sam to druk\u010dije slo\u017eio i zadovoljan sam. I mu\u0161terije su zadovoljne. A vjernih kupaca ipak ima. Ne bi vjerovali! Prije nekog vremena su tu raskopali ulicu i bilo je te\u0161ko pro\u0107i, ali su svejedno dolazili preko tih dasaka. No takvih je kupaca koji bi se ba\u0161 tako potrudili do\u0107i, sve je manje. Ljudi su sve stariji, a njihovi unuci kupuju negdje drugdje. Ima jedan gospodin koji je imao 83 godine, tu s Ksavera, svaki je dan dolazio. No takvih vi\u0161e nema”, ka\u017ee Miroslav i otkriva da ba\u0161 i nije optimisti\u010dan u vezi svoje “radione”.<\/p>\n\n\n\n

“Neki se obrti vra\u0107aju, ali ovakvi kao moj – ne. \u0160to se moje struke ti\u010de, budimo realni, uvoz je uni\u0161tio sve. Ali nema vi\u0161e ni mnogih drugih obrta: nema vi\u0161e ni pravog sitara, ni onog koji radi ko\u0161are. Mnogi stari koji su se time bavili su umrli, a mlade nije zanimalo. Njih interesira kompjutor, a ne raditi ba\u0161 ovako naporno. Nemate vi\u0161e ni autolimara puno, ni urara, masa struka \u0107e izumrijeti. Kroja\u010da se pojavilo ne\u0161to u zadnje vrijeme, postolara isto, ali tokara, bravara\u2026 svega toga nema. Jer nema ni u\u010denika. Nije lako s time raditi. Netko vidi da je, recimo, od \u017eeljeza sve zmazano, ili da \u0107e u pekari uvijek biti u vru\u0107ini i on bje\u017ei. No nije to samo kod nas, to se doga\u0111a i vani. Evo recimo, sada u prehrambenoj \u0161koli imate svega nekoliko pekara. A ti rijetko kad zavr\u0161e do kraja”, ka\u017ee Miroslav.<\/p>\n\n\n\n

Tko \u0107e nastaviti tradiciju?<\/h3>\n\n\n\n

Ipak, ima i onih koji to zavole i opredijele se za pekarski posao, ka\u017ee Trajkovi\u0107 koji u prehrambenoj \u0161koli dr\u017ei i neke ispite.<\/p>\n\n\n\n

“Nedavno sam bio na ispitu i bila je jedna cura koja to divno radi. Ona se zaljubila u pekarstvo i gotovo. No neki se upi\u0161u jer im je to zadnja \u0161ansa da se negdje upi\u0161u, ali ne da im se raditi. I sad ako ja takvog de\u010dka uzmem na praksu, prvo moram rije\u0161iti i \u010ditavo vrijeme voditi strahovito veliku papirologiju. Mora\u0161 voditi dnevnik, na svaku sitnicu paziti, pa brinuti ho\u0107e li u\u010denik do\u0107i ili ne\u0107e do\u0107i, onda ga \u010deka\u0161, pa paziti da se mu se kaj ne desi, da se ne ope\u010de jer tu je ipak vatra. Onda sam tako prestao uzimati u\u010denike”, ka\u017ee Miroslav.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Miroslavova k\u0107i Edita je talentirana pekarica (foto: Sandro Bura)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Jedina “u\u010denica” koja je jo\u0161 uvijek ovdje je njegova k\u0107i Edita. Majstor Miroslav je jako hvali i ka\u017ee kako doista ima dara za pekarski obrt. “Moja k\u0107i je jako doba pekarica. Kad se potrudi, odli\u010dna. Radi sve i sve ku\u017ei. Uvijek je bila ili u radioni ili du\u0107anu, uvijek usko\u010di kad treba, jako je dobra. Isto je i\u0161la u pekarsku \u0161kolu i zavr\u0161ila majstorski ispit. A \u0161to se sljede\u0107e generacije ti\u010de, ne znam. Imam unuka, ali mislim da se on time ne\u0107e baviti. Njih interesiraju neke druge stvari, tako da ne vjerujem. To su takve generacije. Op\u0107enito je to drugo vrijeme”, ka\u017ee Miroslav.<\/p>\n\n\n\n

“Tu nema budu\u0107nosti”<\/h3>\n\n\n\n

No uz sav trud, kupaca je sve manje. “Ipak mislim da tu nema budu\u0107nosti. Mislim da se ne isplati, barem ne u ovom kvartu. Mo\u017eda bi bilo druga\u010dije da sam gore na Zvijezdi, jer tamo je \u0161kola. Sve pekarnice su blizu \u0161kola i tramvajskih stranica. Pitaju me zakaj ne uzmem lokal u centru, ali to je skupo. Pa si uzmi dva radnika, pa dostavno vozilo\u2026 Osim toga, ja svaki mjesec skurim 12 metara drva, a metar je 700 kuna pa si vi ra\u010dunajte. Kad si to sve izra\u010duna\u0161, ne isplati se. Osim toga u centru ima jako puno lokala, ali pitanje je kak se svi pokrivaju.”<\/p>\n\n\n\n

“A centar grada je za mene Dra\u0161kovi\u0107eva, Frankopanska, Nikoli\u0107eva i Kaptol. A tam nema kaj nema. I oko tr\u017enica ima sve \u017eivo, ali ve\u0107 malo dalje\u2026 ni\u0161ta. Ako si ljudima ‘na o\u010dima’, radi\u0161, a ako ne – ni\u0161ta. Ovdje je bilo dobro kad je tu bila tvornica Astra, \u0160avri\u0107, tu je bila i dvorana MUP-a. Tu su horde ljudi i\u0161le na posao, a sad nema vi\u0161e nikoga, sve se preselilo dalje”, ka\u017ee sa sjetom Miroslav Trajkovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako je ve\u0107 davno mogao biti u mirovini, Miroslav Trajkovi\u0107 ne miruje. U pekari koju je jo\u0161 daleke 1925. godine sagradi njegov djed jo\u0161 uvijek pe\u010de najukusnija zagreba\u010dka peciva i kruh u prastaroj zidanoj pe\u0107i. Ka\u017ee, rije\u010d je o zanatu koji nema budu\u0107nosti jer ga je uni\u0161tio uvoz.<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":57902,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[2339,1224,77,2448],"class_list":["post-57864","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-novo-vrijeme","tag-tradicija","tag-umirovljenici","tag-zanati"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57864","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57864"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57864\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/57902"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57864"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57864"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57864"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}