{"id":58739,"date":"2022-04-25T08:43:55","date_gmt":"2022-04-25T06:43:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=58739"},"modified":"2022-06-06T10:49:29","modified_gmt":"2022-06-06T08:49:29","slug":"ladislav-i-rade-u-misiji-pomoci-izbjeglim-ukrajincima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2022\/04\/ladislav-i-rade-u-misiji-pomoci-izbjeglim-ukrajincima\/","title":{"rendered":"Ladislav i Rade u misiji pomo\u0107i izbjeglim Ukrajincima"},"content":{"rendered":"\n

“Na neki na\u010din smo privilegirani da smijemo poslu\u017eiti ljudima u nevolji. Znate, kada je \u010dovjeku dobro, nekako zaboravlja na onog drugog. Ali kada su ljudi u potrebi, tada su u potrebi i oni koji \u0107e ih zagrliti, prihvatiti, poku\u0161ati razumjeti i zapravo im dati svoje srce.” Tako o svojoj ulozi u pomo\u0107i skupini izbjeglih ljudi iz Ukrajine koji su smje\u0161teni kod Ozlja za Mojevrijeme.hr<\/strong> govori Ladislav Ru\u017ei\u010dka <\/strong>(64), pastor Baptisti\u010dke crkve u Karlovcu.<\/p>\n\n\n\n

“Jezik ljubavi razumije ve\u0107ina ljudi na svijetu”<\/h3>\n\n\n\n

Na njihovom podru\u010dju zbrinuto je \u0161esnaestero izbjeglih od kojih su ve\u0107ina starije osobe s invaliditetom. Smje\u0161teni su u Ja\u0161kovu, dok se u Karlovcu dobro adaptirala jedna obitelj sa \u0161kolskom djecom. Kao u svakom humanitarnom djelovanju, pomo\u0107 drugima u nevolji je glavna motivacija, govori Ru\u017ei\u010dka.<\/p>\n\n\n\n

“Tu smo lako odmah na\u0161li taj zajedni\u010dki motiv i jezik. I makar se na prvi pogled previ\u0161e ba\u0161 ne razumijemo, postoji jedan univerzalni jezik ljubavi koji se razumije na cijelome svijetu. To vam je kao i glazba. G-dur je G-dur svugdje. I u Azerbajd\u017eanu, Kini, Americi i u Hrvatskoj. Tako i taj jezik ljubavi koji proizlazi iz srca”<\/p>\n\n\n\n

U Ukrajini su ljudi veoma pobo\u017eni, isti\u010de pastor. Ve\u0107inska vjerska zajednica je grkokatoli\u010dka, zatim ukrajinska pravoslavna te baptisti\u010dka zajednica koja unutar brojne tamo\u0161nje protestantske potje\u010de iz 16. stolje\u0107a. Ru\u017ei\u010dka \u0107e o ukrajinskim kolegama re\u0107i da su ljudi izuzetne discipline. O tomu, ka\u017ee, svjedo\u010di i \u010dinjenica da unato\u010d ratnom stanju vjernici imaju slu\u017ebu tri puta dnevno. Velikim dijelom i zaslugom “vizionarskih” graditelja u pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n

“U crkvenim skloni\u0161tima zajedno i Ukrajinci i Rusi”<\/h3>\n\n\n\n

“Zanimljivo je kad su davno prije gradili svoje crkve, prvo su i\u0161li u zemlju dva kata. Kao da su znali \u0161to \u0107e se dogoditi. I kad su s vremenom stekli financije, onda su ih izgradili gore. Sada im takve slu\u017ee kao skloni\u0161ta i mnogi drugi ljudi dolaze k njima i donose hranu. Pastori su glavni organizatori za sve kojima treba pomo\u0107. Crkve su svaki dan prepune ljudi bez obzira na nacionalnost, uz Ukrajince tu su i Rusi. Dijele zajedni\u010dki euharistiju kao bra\u0107a i sestre i jedni drugima poma\u017eu. Hrabre se i nadaju prosvjetljenju (agresora, opa. a.)”, govori Ru\u017ei\u010dka.<\/p>\n\n\n\n

U mirovinu je pastor oti\u0161ao 2020. nakon 42 godine sta\u017ea. No u smislu mirovanja ni\u0161ta se nije promijenilo, zato \u0161to su naprosto potrebe takve kakve jesu. No rado \u0107e do\u010dekati zamjenu, iako se osje\u0107a jako dobro i ka\u017ee, dok bog da fizi\u010dke snage ne\u0107e odustajati. U slu\u017ebi je ina\u010de za dvije zajednice, u Karlovcu i Duga Resi. Jednom tjedno ve\u0107 \u0161est godina na lokalnoj televiziji vodi jednosatni duhovni program, dok je u radijskom eteru svakog jutra, jo\u0161 od Domovinskog rata. <\/p>\n\n\n\n

Pastor Ladislav voditelj, suprug, otac i djed<\/h3>\n\n\n\n

“U televizijski program javljaju nam se ljudi iz cijele Hrvatske, od Splita i Dubrovnika do Slavonije i Zagreba. Rije\u010d je o programu za religijsko djelovanje tijekom kojeg vodim slu\u017ebe, \u010desto si pozivam goste, pu\u0161tam prigodne pjesme. To zahtjeva prili\u010dan anga\u017eman uz sve ostale obaveze.”<\/p>\n\n\n\n

Naime, u privatnom \u017eivotu pastor Ladislav je suprug, otac i djed. K\u0107i i zet su u\u0161timavali instrumente za nedjeljnu slu\u017ebu uo\u010di koje smo razgovarali pa nam je pozirao sa suprugom Melanijom i unu\u010dicom Nataniom Macariom. Naspram katoli\u010dke, slu\u017ebeno sama\u010dke duhovne perspektive, stiglo je bapstisti\u010dko poja\u0161njenje.<\/p>\n\n\n\n

“Znate, u Bibliji se ka\u017ee da nije dobro da je \u010dovjek sam. A \u010dak kada se tra\u017ee uvjeti za nadglednika, tada se govori da treba biti o\u017eenjen. Ali ukoliko netko izabere druga\u010dije i spreman je na svaku drugu \u017ertvu ili ako je fizi\u010dki nesposoban, isto je u redu.”<\/p>\n\n\n\n

U \u010cakovcu je ina\u010de Ru\u017ei\u010dka \u010dlan \u0161kolskog vije\u0107a gdje imaju 470 u\u010denika i oko 90 profesora za koje je pred Uskrs otvorena nova \u0161kola tako da aktivnosti ni u mirovini ne nedostaje. Zahvalan je prvenstveno na zdravlju, jer se ve\u0107 vi\u0161e od godinu dana oporavlja od prili\u010dno te\u0161ke korone koju je prebolio. “Dolazim polako na staro, vidjet \u0107emo do kad \u0107e trajati”, zaklju\u010dio je.<\/p>\n\n\n\n

Prevoditelj Rade uvijek u slu\u017ebi ljudima<\/h3>\n\n\n\n

Da se okupljeni ukrajinski vjernici i na misi osje\u0107aju “kao doma”, uz pastora brine i prevoditelj Rade Barbir <\/strong>(67), ina\u010de profesor ruskog jezika i knji\u017eevnosti. “Po\u0161to skoro svi Ukrajinci znaju ruski, mnogi mo\u017eda \u010dak i bolje nego ukrajinski, bez obzira \u0161to je to narod s kojim se tuku, oni rado govore ruski. Tako da imam dosta prilike pomo\u0107i im sada gdje zatreba. Prevodim kod zapo\u0161ljavanja, za Crveni kri\u017e poma\u017eem sa velikom skupinom ljudi smje\u0161tenih na Plitvicama, zatim ovdje u crkvi. Evo, trudim se svakako da pomognem ljudima i olak\u0161am u trenutnoj situaciji.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Rade Barbir (foto: Sandro Bura)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Karlova\u010dki profesor prvo je predavao ruski u \u0161koli. Dugi je niz godina zatim radio kao prevoditelj u nekada\u0161njoj Jugoturbini, sna\u017eno prisutnoj na ruskom tr\u017ei\u0161tu. Nakon propasti poduze\u0107a, bio je prisiljen potra\u017eiti drugi posao. Kasnije \u0107e se pokazati, nimalo slu\u010dajno postao je odgajatelj u gradskom Domu za odgoj djece i mlade\u017ei. Od tamo\u0161njih 12 godina zadnjih nekoliko proveo je rade\u0107i s djecom migrantima koji su bez roditelja “zapeli” u Hrvatskoj na putu prema Europi. Maloljetnici koji su se nakon popravnog doma kasnije mahom sna\u0161li u zapadnoj Europi redovito mu se javljaju i zahvaljuju na iskazanoj brizi, humanosti, podr\u0161ci.<\/p>\n\n\n\n

“Zvali su me tata Tereza. Uvijek sam u slu\u017ebi ljudima, uvijek. Taksiram, vozim, prevozim stare, mlade, ljude srednje dobi i uvijek se \u010dudim kak\u2019 me na\u0111u. Na\u0111u onog \u2018ko ho\u0107e (smijeh).”  <\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de kao tuma\u010d za ruski i srpski jezik koji je ondje i studirao, Rade uvijek ima nekakvog posla i u mirovini. U svemu tome nalazi veliku radost. Me\u0111utim, otkriva da ga je lani izuzetno potreslo \u0161to se jedan od njegovih najdra\u017eih \u0161ti\u0107enika iz doma pogubio u tragi\u010dnom \u017eivotnom vrtlogu. Lani je po\u010dinio ubojstvo u Zagrebu. Bio je izuzetno dobar, miran i tih de\u010dko. Na\u017ealost, nije se sna\u0161ao ovdje, govori u\u010ditelj i dodaje, koliko god \u010dovjek u\u017eiva u pomaganju ljudima, toliko nekad sebe malo previ\u0161e daje i onda bude te\u0161ko. Ali, smisao \u017eivota Radi je i dalje isti – biti drugima od pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

“\u017divim sam, nemam obitelj i to je kompenzacija za ovo. Imam vremena”, u \u0161ali dodaje ovaj neumorni profesor. I odmah prelazi na ruski kako bi nam pomogao u razgovoru s dvjema ukrajinskim umirovljenicama koje s ostatkom skupine doma\u0107ini nedjeljom voze iz Ja\u0161kova na misu u Karlovac.<\/p>\n\n\n\n

Zarobljena u stanu<\/h3>\n\n\n\n

Ti trenuci im puno zna\u010de, pronalaze istovremeno utjehu i nadu, govore Nina Platonova<\/strong> (73) i Galjina Prochkovskaya <\/strong>(59). Njih \u0161esnaestero stigli su u Hrvatsku prije mjesec dana iz grada Rovno na zapadu Ukrajine. Svi su dio tamo\u0161nje baptisti\u010dke zajednice, osobe su s invaliditetom i bili su prioritetno evakuirani ubrzo nakon prvih kontakata njihovog pastora s hrvatskim konzulom. Osiguran im je prvo prijevoz do granice s Ma\u0111arskom, a zatim do smje\u0161taja kod Ozlja. <\/p>\n\n\n\n

“Do po\u010detka rata \u017eivjeli smo normalno. I\u0161li smo u crkvu koja ima slu\u017ebu posebno za invalide. Ja \u017eivim sama otkako je mu\u017e umro. Imam sina, on je ostao u Rovnom sa svojom obitelji. Tu nam je bilo te\u0161ko u po\u010detku, sad je bolje”, rekla je gospo\u0111a Galjina.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Nina Platonova i Galjina Prochkovskaya (foto: Sandro Bura)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kad je krenuo rat u Ukrajini, bilo joj je stra\u0161no. \u017divi u zgradi od devet katova i nije mogla bje\u017eati u skloni\u0161te, jer je invalid. Mjesec dana je tijekom granatiranja periferije pro\u017eivljavala sve sama u stanu. Gospo\u0111a Nina nema vlastite obitelji, \u017eivi s djecom bliske ro\u0111akinje. Oni su svi i dalje u Rovnom, ka\u017ee, unuci i praunuci. Po\u010detak rata zatekao ju je kao i druge. Bila je sama kod ku\u0107e koja nema podruma, dok nije dotr\u010dala jedna susjeda, pa su onda zajedno drhtale.<\/p>\n\n\n\n

“Probudila sam se u 4 i 20 kad je sve krenulo i \u010dujem avione. U pet me nazvao ro\u0111akinjin mu\u017e iz Danske i pitao: \u0160ta spava\u0161, pa rat je! A ja odgovaram: Oleg, pa ne spavam, slu\u0161am! I tad su po\u010dele uzbune. Svakih pola sata zavijanje sirena. A mi se molimo i bog nas dr\u017ei. Blizu grada su aerodrom i naftne baze, to su ga\u0111ali.”<\/p>\n\n\n\n

Do rata Nina i Galjina sa zborom na turnejama, ljeti u kampu<\/h3>\n\n\n\n

Galjina nakratko skre\u0107e misli i pri\u010du na aktivnosti kojima su se do nedavno veselili. Pjevali su u crkvi u svom, kako ga opisuje, Zboru u kolicima koje koristi devet od dvadesetak \u010dlanova. Odlazili su \u010desto na turneje diljem Ukrajine, prijevoz i smje\u0161taj sve u organizaciji crkve da ljudi, govori kroz smijeh, ‘ne sjede kod ku\u0107e sa svojim bole\u0161tinama’. <\/p>\n\n\n\n

Ljeti je redovito odlazila u kamp organiziran posebno za osobe s invaliditetom. U \u0161est turnusa izmijenili bi se stariji i ne\u0161to mla\u0111i \u010dlanovi zajednice, pa majke s djecom s invaliditetom. \u017divotne tro\u0161kove dosad je uspijevala nekako pokrivati, iako joj je ka\u017ee malinka penzija<\/em>. Nina je od djetinjstva bila po bolnicama, ostala je djevu\u0161ka<\/em> pa joj financijski poma\u017ee familija. Obje kroz smijeh dodaju, mole se i njima je uvijek dovoljno. Nakon nekoliko tjedana ovdje, privikle su se i na hrvatski. U\u010ditelj im je biv\u0161i grkokatoli\u010dki sve\u0107enik.<\/p>\n\n\n\n

“U\u010dimo jezik i dobro nam je. Propovijed sam svu razumjela”, pohvalila nam se gospo\u0111a Galjina. Njena prijateljica Nina veselo je demonstrirala nau\u010deno. “Kako ste? Dobro jutro, dobar dan! Dobra ve\u010der i puno hvala.”<\/p>\n\n\n\n

“Trebamo biti milosrdni, zlo uni\u0161tava \u010dovjeka, a ljubav ga gradi”<\/h3>\n\n\n\n

Za kraj nas je zanimalo \u0161to bi one poru\u010dile ruskim vojnicima, njihovim suprugama i majkama, te glavnom akteru rata Vladimiru Putinu. <\/p>\n\n\n\n

“Rekle bi im samo neka idu bogu. Kad bi njega znali, ne bi to radili. On je sve\u0107enik srca. Nismo ni mi odmah do\u0161le k njemu, bile smo ve\u0107 dosta odrasle kad smo ga upoznale, s njim i sre\u0107u. Trebamo biti milosrdni i ne ljutiti se, jer zlo uni\u0161tava \u010dovjeka. A ljubav ga gradi i \u010dini nasmije\u0161enim i zadovoljnim”, zaklju\u010dile su u duhu pomirenja ukrajinske vjernice. Prijateljima i rodbini, svim sunarodnjacima u domovini poru\u010dile su da mole za njih i za mir te da im u Hrvatskoj ljudi puno poma\u017eu.<\/p>\n\n\n\n

\n