Zadovoljan je prosje\u010dni hrvatski umirovljenik koji si, kad plati re\u017eije, svakodnevno mo\u017ee priu\u0161titi barem jedan kvalitetan obrok. Va\u017eno mu je da unucima povremeno mo\u017ee kupiti barem \u010dokoladu i da jednom mjese\u010dno mo\u017ee nato\u010diti gorivo u automobil (kojeg posjeduje iz nekog boljeg, pro\u0161log \u017eivota). Da bi pokrpao ne\u0161to dotrajalo po ku\u0107i ili stanu on se i od navedenog ne\u010deg mora odre\u0107i, sretan ako ne mora dopla\u0107ivati lijekove. Ispijanje kava od 12 kuna u kafi\u0107ima za njega su ve\u0107 luksuz, ba\u0161 kao i vitamini, a da masa\u017ee i putovanja i ne spominjemo.<\/p>\n\n\n\n
Umirovljenik iz Njema\u010dke nedavno nam je ispri\u010dao da ni kod njih situacija nije puno bolja jer uz visoke re\u017eijske tro\u0161kove umirovljenici tamo skupo pla\u0107aju podstanarstvo, poreze i osiguranja \u2013 oni, ba\u0161 poput Hrvata, u kupovini stoput prevrnu svaki nov\u010di\u0107 i gledaju u kojem su supermarketu najbolje akcije.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj put dobila sam priliku razgovarati s ameri\u010dkim umirovljenikom Nickom Pintarom<\/strong> (66), koji je mirovinu zaradio kao poslovo\u0111a u gra\u0111evinskoj tvrtki u New Yorku. Prosje\u010dan njujor\u0161ki umirovljenik, re\u0107i \u0107u odmah na po\u010detku, ipak \u017eivi poprili\u010dno bolje nego na\u0161, mnogi putuju, a dru\u017eiti se, osim na brojnim zabavama, plesnjacima i radionicama, mogu i u kafi\u0107ima i restoranima s cijenama skrojenim posebno za ovu populaciju. Na\u0161 sugovornik se, primjerice, i u mirovini bavi jednim od najelitnijih sportova – igra golf. <\/p>