Slu\u010dajna inspiracija<\/h3>\n\n\n\n
“Krimi\u0107 je nastao slu\u010dajno kad smo moja prijateljica i sada agentica Anika Re\u0161etar Drvar<\/strong>, njezin mu\u017e i ja boravili nekoliko dana na Mre\u017enici u vikendici na\u0161ih prijatelja. Bilo je jako lijepo vrijeme, sve je bilo zeleno, \u010dak je i rijeka bila topla pa smo se puno kupali. No slu\u010dajno je u to vrijeme bilo puno policije na obali. Prvo smo mislili da su tu zbog krivolovaca, no kasnije smo doznali da je zbog migranata koji onuda, gdje je rijeka jako uska, poku\u0161avaju prije\u0107i iz Bosne u Hrvatsku”, opisuje gospo\u0111a Kliment gdje je dobila inspiraciju za roman.<\/p>\n\n\n\n “Osim toga, posjetili smo te jedne stare toplice iz 19. stolje\u0107a – dodu\u0161e ne na Mre\u017enici nego na Dobri – toplice Le\u0161\u0107e. Ja sam za potrebe romana izmislila druge toplice, toplice Le\u0161evo, ali ove prve su mi bile inspiracija i smjestila sam ih na Mre\u017enicu. Te su toplice izgledale tako misti\u010dno da je bilo lako zamisliti le\u0161 u tim bazenima. Sve je to bilo krajem ljeta, a na TV-u su reprizirali i ‘Umorstva u Midsomeru’. Prvo te misti\u010dne toplice, pa ta serija, pa policija, i ja sam na kraju na\u0161eg boravka tamo odlu\u010dila i rekla: ‘Napisat \u0107u ‘Ubojstvo na Mre\u017enici’ ako mi ti, Anika, bude\u0161 menad\u017eer'”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Kad je do\u0161la doma, po\u010dela je pisati, no stvarala\u010dki je proces zastao tijekom pandemije i potresa. Tekstu se vratila pro\u0161le godine u rujnu, i knjiga je do\u017eivjela svoje predstavljanje 13. svibnja 2022. u Knji\u017enici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n “Prisilila sam se svaki dan sat-dva sjediti i pisati i pred kraj godine je sve bilo gotovo. Meni je ovo bilo prvi put u \u017eivotu da pi\u0161em knjigu i pisala sam bez ikakve pri\u010de. Kako sam sjela, tako se pri\u010da odmotavala. Prvo sam smislila dva glavna lika: Irma Steeg, koja je dobila ime po mojoj baki. Ona je u penziji, do\u0161la je iz Londona i forenzi\u010darka je, a zavr\u0161ila je i psihologiju i sociologiju. Stanuje na Srebrnjaku. Zatim mi je bio potreban i jedan mu\u0161ki lik, a to je Borna Herman, policijski inspektor”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Na koricama knjige pi\u0161e da je to cosy crime<\/em>, \u0161to zna\u010di “udoban”, odnosno “lagan krimi\u0107”, ne\u0161to poput “Umorstava u Midsomeru”, romana Agathe Christie, Sherlocka Holmesa\u2026<\/p>\n\n\n\n “To nije noar, nije poput skandinavskih krimi\u0107a s psiholo\u0161kim odstupanjima i perverzijama, nego je to jedan ‘udoban krimi\u0107’ gdje su va\u017eni i kostimi, i okru\u017eenje, vrtovi, zgodni ljudi, simpati\u010dan inspektor. Dakle, va\u017ean je ugo\u0111aj. Ne\u0107e nikome pokvariti ljeto jer ne ide u horor. Iako su mi neki predlagali da radnju malo odvedem u ljubi\u0107, no nema niti toga. Iako ima nekih natruha ljubavne pri\u010de. Na promociji mi je jedna \u017eena do\u0161la i rekla da njezin mu\u017e ima samo jednu zamjerku na knjigu, a ta je \u0161to nema seksa. Zna\u010di sve je cosy<\/em>, nema ni eksplicitnog ubojstva, ni seksualnog \u010dina. Kako ka\u017ee moj brati\u0107, krimi\u0107i u kojima ubojstvo nije va\u017eno.”<\/p>\n\n\n\n Pri\u010du, dakle, nije imala unaprijed, ali su ti likovi nekako o\u017eivjeli i vodili svoju spisateljicu, umjesto da ona vodi njih.<\/p>\n\n\n\n “Vukla sam inspiraciju i iz onoga \u0161to se doga\u0111a oko mene, a pretpostavljam da to rade svi pisci. Ima \u010dak i nekih detalja povezanih s politikom, recimo u jednom trenutku u gara\u017ei pronalaze broja\u010d novca. Kad sam \u010dula na vijestima da je ono jednom prona\u0111en broja\u010d novca, morala sam ga upotrijebiti u romanu.<\/p>\n\n\n\n Gospo\u0111i An\u0111elki ovo je ba\u0161 prvi roman. Prije ni\u0161ta nije pisala, \u010dak ni kra\u0107e forme. “Nisam skriboman i mrzim pisati mailove<\/em>. Ali cijeli \u017eivot radim kao profesorica engleskog i povijesti umjetnosti i na engleskom stalno pou\u010davam druge pisati: i za mature i za kojekakve projekte i sve ostalo. Istina, to nije takav na\u010din pisanja, ali pisanje je pisanje. Stalno sam u rije\u010dima i ve\u0107 dugo podu\u010davam ljude govoriti i pisati. Pa valjda je onda taj jako duga\u010dak period inkubacije rezultirao ne\u010dim. Taj silan input, morao je dovesti do nekog outputa<\/em>.”<\/p>\n\n\n\n “Mo\u017eda sam nekad kao djevojka ne\u0161to pisala, neki mali dnevnik ili tako ne\u0161to, ali nisam ja ba\u0161 od pisanja. Dodu\u0161e, napisala sam jedan mali fantasy fiction<\/em> kad sam od sina naslijedila onaj stari veliki kompjuter pa sam da nau\u010dim pisati i slu\u017eiti se kompjuterom, krenula pisati taj mali tekst. Ali to je sve \u0161to sam ikada napisala”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Knjigu su dosad pro\u010ditali gospo\u0111in sin, sestri\u010dna i brati\u0107 u Australiji i oni ka\u017eu da im se knjiga svi\u0111a. “Pro\u010ditala je i k\u0107i od sestri\u010dne koja i sama isto ne\u0161to pi\u0161e. Napisala je jednu knji\u017eicu za djecu. Prve reakcije mojih poznatih i prijatelja su bile dosta pozitivne. Meni je bilo va\u017eno da pri\u010da nije dosadna i da te\u010de. Negdje na polovici mi je bilo va\u017eno da se ne zna tko je ubojica i to sam uspjela sakriti. Do kraja knjige \u0107ete se iznenaditi”, ka\u017ee An\u0111elka.<\/p>\n\n\n\n Kad ne pi\u0161e, i sama dota \u010dita. Na\u0111e se tu svakakvih naslova. “Ja doista sva\u0161ta \u010ditam. Zadnje je bilo ‘Goni\u010d zmajeva’, afganistansko-ameri\u010dkog autora Khaleda Hosseinija. \u010citala sam ‘Plemeniti gospodin u Moskvi’, Amora Towlesa. Fasciniralo me koliko je to nalik klasi\u010dnoj ruskoj literaturi. No moja najdra\u017ea knjiga koju stalno \u010ditam je ‘Majstor i Margarita’ od Bulgakova. Njoj se uvijek vra\u0107am. Sad sam uzela jednog Pavla Pavli\u010di\u0107a, ‘Tajno ime’, jer me svi pitaju o njegovim krimi\u0107ima pa da malo osvje\u017eim znanje. Ina\u010de, od klasi\u010dne knji\u017eevnosti volim Kafku, ruske klasike, \u010cehova\u2026”<\/p>\n\n\n\n “Jako mi se dopala knjiga ‘Doba mjedi’ od Slobodana \u0160najdera koji je, slu\u010dajno, sa mnom i\u0161ao u \u0161kolu. Ta knjiga je doista sjajna. To je osobna pri\u010da o njegovim roditeljima ali se vidi da je morao dosta prou\u010davati i povijest i potruditi se da napi\u0161e takav odli\u010dan tekst”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se njezinog procesa pisanja ti\u010de, ka\u017ee da je po\u010dela iz \u0161ale, uop\u0107e ne znaju\u0107i \u0161to \u0107e biti. “Kad je po\u010dela korona, i kad su jo\u0161 do\u0161li potresi – a moja ku\u0107a je stara i morali smo nakon potresa na par tjedana iseliti – u to mi se vrijeme nije pisalo. Ali kad se sve smirilo, znala bih ba\u0161 sjesti i raditi. Iako, ne mo\u017eete uvijek biti spremni za pisanje. Mnogo toga vam padne na pamet i kad niste za kompjuterom, nego u \u0161etnji, pod tu\u0161em. U takvim trenucima ne zapi\u0161em \u0161to mi je palo na pamet, ali bih mo\u017eda trebala. Evo recimo, imala sam ba\u0161 neki fantasti\u010dan kraj za ovu knjigu i potpuno sam ga zaboravila. Mislila sam da \u0107u se toga sigurno sjetiti, ali eto – pobjeglo mi je.”<\/p>\n\n\n\n “Mo\u017eda bih trebala zapisivati tako neke ideje, ali to baca u neku psihozu. Ne da mi se to raditi. Ali po\u010dne mi se doga\u0111ati jedan kreativni proces kad se smirim i kad po\u010dnem razmi\u0161ljati. Tako\u0111er, to obi\u010dno bude u nekom kretanju, a ne u mirovanju. Recimo u nekoj \u0161etnji, u vo\u017enji. U nekoj automatskoj radnji kad mozak mo\u017ee slobodno misliti”, ka\u017ee An\u0111elka.<\/p>\n\n\n\n I ona se, kao i svi pisci, susrela s kreativnim blokadama, ali one, sre\u0107om, nisu dugo trajale. “Svaki dan sam imala blokadu! Svaki put kad bih sjela pisati, nisam znala \u0161to \u0107u. Trebalo bi mi uvijek neko vrijeme da ponovno u\u0111em u tekst. I\u0161\u010ditavala bih ono \u0161to je bilo napisano prije, i onda me to poguralo dalje. Pisala sam ba\u0161 svakodnevno i u tekst uklju\u010divala ono \u0161to se doista oko mene doga\u0111alo. O tom procesu ne mogu puno vi\u0161e re\u0107i jer ovo je moja jedina knjiga”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n O knjizi i njezinom izlasku pobrinula se An\u0111elkina prijateljica Anika. “Moja prijateljica i ja smo se dogovorila da \u0107e ona, ako ja doista napi\u0161em knjigu, biti moj menad\u017eer. Poslije se prozvala literarnom agenticom. Ona je na\u0161la urednicu. Kad je knjiga bila vani, shvatila sam da mi ta eksponiranost ne le\u017ei. Ja nisam tip koji to voli, ja to samo odra\u0111ujem. Ja to odradim, ali taj mi publicitet nije drag. Odra\u0111ujem sada te intervjue i zbog Anike, jer ako je ona odradila svoj dio posla, onda \u0107u i ja svoj. Knjiga se mo\u017ee kupiti kod mene ili kod Anike. Ja kao autor smijem knjigu prodavati bez ra\u010duna i taj novac ide nama. A mo\u017ee se kupiti i u knji\u017earama”, ka\u017ee An\u0111elka.<\/p>\n\n\n\n Gospo\u0111a An\u0111elka je dugo radila u \u0161koli, a sada, iako je u mirovini, i dalje podu\u010dava engleski. “Imam odrasle u\u010denike kojima engleski treba za posao, a nisu ga ba\u0161 dobro nau\u010dili u \u0161koli. Moji u\u010denici su bili odu\u0161evljeni knjigom. Bili su i na promociji. Uglavnom, od njih sam dobila pohvala kao nikad u \u017eivotu. Radila sam desetak godina u 2. Gimnaziji, a onda sam s prijateljicom otvorila \u0161kolu stranih jezika. Nakon odlaska u mirovinu, nastavila sam podu\u010davati kod ku\u0107e”, ka\u017ee i dodaje kako bi bez tog dodatnog novca te\u0161ko spajala kraj s krajem.<\/p>\n\n\n\n “Moja mirovine je ispod 3.000 kn i ja od nje ne bih mogla \u017eivjeti da ne radim dodatno i da mi sin ne poma\u017ee. Zimi su i samo re\u017eije toliko. Ja mirovinu kako dobijem, tako je i vratim. No knjige sam ne\u0161to prodala, ali samo onima koje poznajem. Zasad ne znam \u0161to se doga\u0111a u knji\u017earama. No na promociji je urednica rekla da je jedna knji\u017eara tra\u017eila da im se po\u0161alje jo\u0161 primjeraka tako da se ipak ne\u0161to prodalo. To je odli\u010dna vijest. Voljela bih vidjeti svoju knjigu tu u izlogu knji\u017eare kad idem na plac”, ka\u017ee An\u0111elka.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de gospo\u0111e forenzi\u010darke Irme Steeg, nju \u0107emo mo\u017eda u budu\u0107nosti jo\u0161 sresti. “Odmah mi je palo napamet da bi to mogao biti roman u nastavcima. Ve\u0107 sam po\u010dela pisati drugi roman ‘Ubojstvo na Krvavom mostu’. Mre\u017enica je sva zelena, a ovo \u0107e biti sve crveno. To \u0107e biti i odre\u0111ena posveta Zagorki i \u010ditav \u0107e se roman doga\u0111ati u Zagrebu kojeg bolje poznajem nego Mre\u017enicu. No za razliku od prethodnog romana kad su me, da tako ka\u017eem, likovi vodili, sad unaprijed imam gotovu pri\u010du.”<\/p>\n\n\n\n “Bit \u0107e mi lak\u0161e nego prvi put. To ne\u0107e biti povijesni roman, ali bit \u0107e jedna mala posveta Zagorki. Ona je tako\u0111er napisala krimi\u0107 ‘Kneginja iz Petrinjske ulice’ – \u0161to je zanimljivo, nekih desetak godina prije Agathe Christie. To ljudi ne znaju. Bit \u0107e tu referenci na ‘Tajnu Krvavog mosta’ – odakle i je i do\u0161la inspiracija za naslov”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Svima onima koji bi se tako\u0111er mo\u017eda \u017eeljeli oku\u0161ati u pisanju, poru\u010duje neka samo krenu.<\/p>\n\n\n\n “Svatko ima neki svoj kreativni proces. A ako netko nije te struke – ja za sebe smatram da, donekle, jesam te struke – neka ode na neki te\u010daj kreativnog pisanja. Ima ljudi koji to divno pou\u010davaju. To je korisno i kao trening jer na tim te\u010dajevima svaki put pi\u0161e\u0161 i na taj na\u010din vje\u017eba\u0161. Pisanje je divan proces i tko \u017eeli, svakako neka se primi olovke ili tipkovnice”, ka\u017ee An\u0111elka Kliment.<\/p>\n\n\n\n Neki u mirovini planinare, neki \u0161ivaju, a na\u0161a sugovornica pi\u0161e. Tako je nedavno svjetlo dana ugledao njezin knji\u017eevni prvijenac, laki krimi\u0107, za kojega ka\u017ee da ne\u0107e nikome pokvariti ljeto. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":59720,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85],"tags":[3142,2751,786,2339,77],"class_list":["post-59709","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","tag-andelka-kliment","tag-beletra","tag-knjizevnost","tag-novo-vrijeme","tag-umirovljenici"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59709","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=59709"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59709\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/59720"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=59709"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=59709"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=59709"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Prvi roman<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2022\/05\/andjelka-kliment-740x444.jpg\")
Poduke i pisanje za popunjavanje ku\u0107nog bud\u017eeta<\/h3>\n\n\n\n
![](\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/esf-lenta.jpg\")
\nOvaj prilog objavljen je u sklopu projekta \u201cNovo vrijeme\u201d. Projekt je sufinancirala\nEuropska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadr\u017eaj priloga isklju\u010diva\nje odgovornost Udruge Ho\u0107u stranicu.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"