{"id":60214,"date":"2022-06-09T12:30:51","date_gmt":"2022-06-09T10:30:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=60214"},"modified":"2022-06-10T10:23:57","modified_gmt":"2022-06-10T08:23:57","slug":"i-u-80-godini-ima-rutinu-za-ne-povjerovati-bolje-zaglaviti-na-nasipu-nego-u-krevetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2022\/06\/i-u-80-godini-ima-rutinu-za-ne-povjerovati-bolje-zaglaviti-na-nasipu-nego-u-krevetu\/","title":{"rendered":"I u 80. godini ima rutinu za ne povjerovati: ‘Bolje zaglaviti na nasipu nego u krevetu’"},"content":{"rendered":"\n

Nakon \u0161to se dobro razbudi uz jutarnju kavu, 79-godi\u0161nji gospodin Ivica – koji nije \u017eelio da mu objavimo prezime – svako jutro, oko pola osam, po\u010dinje s vje\u017ebanjem u stanu. “To su prete\u017eito vje\u017ebe za kralje\u017enicu. Cijeli se \u017eivot bavim sportom pa sam si sam osmislio kako \u0107e taj trening izgledati. Traje oko sat vremena, ne dulje, ali ni puno kra\u0107e. To me pokrene za novi dan, u svakom pogledu”, ispri\u010dao mi je dok smo, ne ba\u0161 najsporijim tempom, hodali sjenovitim dijelom nasipa, uz drvored.<\/p>\n\n\n\n

Nakon jutarnjih vje\u017ebi, pri\u010da mi nadalje, napravi sve \u0161to treba po stanu, a potom smi\u0161lja \u0161to \u0107e taj dan kuhati. Povremeno najprije skokne do obli\u017enjeg ve\u0107eg du\u0107ana, tek vrlo rijetko na tre\u0161njeva\u010dku tr\u017enicu. Na meniju su mu, ka\u017ee, naj\u010de\u0161\u0107e variva, poput mahuna, a na dan na\u0161eg razgovora ba\u0161 je pripremao ri\u010det. “Evo, sutra primjerice ne\u0107u morati kuhati, jer mi je ostalo ri\u010deta. To je jelo kojeg ne mo\u017eete skuhati malo, koliko pove\u0107a volumen. K tome, sutradan je ovo varivo jo\u0161 uvijek izvrsno. Ma znam ja raditi i slo\u017eenija jela poput sarme ili filanih paprika, ali se to za jednu osobu ne isplati pripremati, dosta je posla oko toga. Ponekad si stvarno pojednostavnim oko kuhanja, primjerice, kupim smrznute mahune i one su za\u010das gotove”, govori i dodaje da je primijetio da po ve\u0107im du\u0107anima ima i sve vi\u0161e gotove hrane, ali to se trudi izbjegavati svjestan da to i nije najbolji izbor za zdravlje.<\/p>\n\n\n\n

Nakon ru\u010dka, tamo oko dva popodne, na\u0161 se 79-godi\u0161njak polako po\u010dinje spremati za odlazak na \u0161etnicu na savskom nasipu. Otkako su krenule gotovo ljetne vru\u0107ine, obavezno uzima sun\u010dane nao\u010dale i \u0161iltericu, a ljeti i zimi neizostavni su mu i nordijski \u0161tapovi. “Sa \u0161tapovima, znate, nije lak\u0161e hodati, jer oni tjeraju vi\u0161e mi\u0161i\u0107a na rad nego kad \u0161e\u0107ete bez njih. Ali je zato ovakva tjelovje\u017eba u\u010dinkovitija”, rekao je.<\/p>\n\n\n\n

Vesla\u010dki klub kao drugi dom<\/h3>\n\n\n\n

Na nasip se doveze doveze automobilom, a parkira kod Vesla\u010dkog kluba u Cvjetnom naselju. Nekad je veslao, taj je klub takore\u0107i bio njegov drugi dom, pa je ostao vjeran navici te stoga sve njegove popodnevne \u0161etnje uvijek po\u010dinju tamo. “Imam rutu od Vesla\u010dkog pa dole do drugog mosta, to je dva kilometra u svakom smjeru. I tako svaki dan, \u0161to iznosi, kad uzmemo u obzir da mjesec ima 30 dana, oko 120 kilometara mjese\u010dno”, izra\u010dunao je.<\/p>\n\n\n\n

Veslati je, pri\u010da nam, po\u010deo pred kraj osnovne \u0161kole. “Aktivno sam trenirao sedam godina, i nakon toga sam dvije godine bio trener. Potom sam morao u vojsku, u Split, te sam i tamo bio u takozvanoj sportskoj \u010deti. Kad sam se vratio, opet sam bio aktivan u ulozi trenera, najprije na Savi, a potom i na Jarunu. Uz povremene pauze, trenirao sam sve do 1995. godine. U me\u0111uvremenu sam obna\u0161ao istaknute funkcije u klubu, bio sam izme\u0111u ostalog i vi\u0161egodi\u0161nji predsjednik”, ispri\u010dao je gospodin Ivica.<\/p>\n\n\n\n

Dru\u0161tvo iz kluba<\/h3>\n\n\n\n

Kad je vani olujno nevrijeme, a zimi stisnu hladno\u0107e i snijeg, gospodin Ivica ni tada ne ostaje kod ku\u0107e bez svoje dnevne doze izlaska i rekreacije. Tada odlazi u prostorije vesla\u010dkog kluba gdje je i teretana pa vje\u017eba na spravama. Nekad je, ka\u017ee, dizao utege, sada je sprave i vje\u017ebe prilagodio dobi.  <\/p>\n\n\n\n

Ondje uvijek sretne nekog poznatog, popri\u010da malo, a povremeno se dogovori i sa svojim nekada\u0161njim kolegama vesla\u010dima pa se na\u0111u u klubu, raspredaju o stanju hrvatskog veslanja, prisje\u0107aju se vlastitih zgoda i nezgoda. Katkad je to uz kavu, katkad uz \u010da\u0161u piva, no to su dogovori koji gospodina Ivicu dr\u017ee socijalno aktivnim, budu\u0107i da u svom kvartu nema prijatelje s kojima bi se nalazio. Ljudi su, ka\u017ee, postali dosta zatvoreni, svatko se dr\u017ei za sebe, a \u010dovjeku ipak treba dru\u0161tvo, barem povremeno.<\/p>\n\n\n\n

“Nekad smo nakon posla gradili vikendice”<\/h3>\n\n\n\n

Ovaj diplomirani in\u017eenjer strojarstva, tehnolo\u0161kog smjera, cijeli je \u017eivot proveo u jednoj tvrtki \u2013 u Kon\u010daru. “Posao je bio dobar i stabilan, nekad je bilo lijepo raditi od 6 do 14 sati. Poslijepodne smo stigli graditi vikendice”, rekao je kroz smijeh, ali to \u0161to danas zvu\u010di kao \u0161ala, u doba njegove mladosti bilo je – \u017eiva istina. “Vjerujte mi da samo supruga i ja bili tako motivirani sagraditi vikendicu da smo svojim rukama gradnji pridonijeli 80 posto. Jedino struju, vodu, to smo platili stru\u010dnjake. \u010cesto smo bili u svojoj ku\u0107ici u Tuheljskim Toplicama, znao sam od tamo i\u0107i na posao u Zagreb. I sada se svako malo zaletim, uvijek se ima ne\u0161to za raditi, rekreacije mi na selu ne nedostaje – kosim, ure\u0111ujem okoli\u0161, i unutra treba odr\u017eavati. Jedino \u0161to sada vi\u0161e ne mogu i\u0107i svako malo, benzin je nevjerojatno poskupio. Nama umirovljenicima to je zbilja previsoka cijena”, rekao je.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
foto: Gordana Arh<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kao in\u017eenjer u dobrostoje\u0107oj tvrtki, zaradio je, ka\u017ee, koliko \u2013 toliko dobru mirovinu, barem \u0161to se hrvatskih prilika ti\u010de. Kako \u017eive ovi s dvostruko manje, ne mo\u017ee ni zamisliti. “Moja se mirovina smatra dobrom, mogu popla\u0107ati sve \u0161to se mora i prehraniti se, ali vjerujte, i ja pazim koliko i na \u0161to tro\u0161im. Ljudi s puno manjim mirovinama valjda nemaju auto, nigdje ne idu, mo\u017eda im pomognu djeca, ili se nekako druga\u010dije jo\u0161 snalaze. Ne znam, te\u0161ko je pre\u017eivjeti s malom mirovinom osobito ako \u010dovjek \u017eivi sam”, ka\u017ee na\u0161 sugovornik.<\/p>\n\n\n\n

Bilo je i te\u0161kih razdoblja<\/h3>\n\n\n\n

Kad je gospodin Ivica imao 51 godinu, iznenada mu je preminula supruga, godinu i pol dana starija od njega. “Trebalo se poslo\u017eiti u svoj toj tuzi i boli. Jedan sin je jo\u0161 studirao, a drugi je ve\u0107 bio vani, u Londonu, gdje \u017eivi i danas. Znao sam da se ne smijem predati, da to moramo izdr\u017eati. Te\u0161ko je to razdoblje bilo, sport mi je pomogao da ne zaglavim u depresiji”, povjerio nam je gospodin Ivica koji je, nakon niza godina sama\u010dkog \u017eivota, upoznao novu dru\u017eicu s kojom je \u017eivot dijelio do prije ne\u0161to vi\u0161e od godinu dana, kada je ona morala u stara\u010dki dom. “Sada sam opet sam, i \u017eelim \u0161to du\u017ee mo\u0107i brinuti sam o sebi. Zato se trudim vje\u017ebanjem, \u0161etnjama i mentalnim aktivnostima odr\u017eati zdravlje. Bolje da zaglavim na nasipu, nego u krevetu”, rekao je.<\/p>\n\n\n\n

Ponosni djed<\/h3>\n\n\n\n

Sin gospodina Ivice koji ve\u0107 dvadeset godina \u017eivi u Londonu, nije se \u017eenio, a drugi sin i snaha, koji \u017eive nedaleko od njega, podarili su mu dva unuka. “Ponosan sam na cijelu svoju obitelj. Sa sinom se \u010dujem ba\u0161 svaki dan, a s unucima, koji su u dobi 10 i 14 godina, odli\u010dno se sla\u017eem. Svi me posje\u0107uju koliko stignu, ne pretjerano jer danas ljudi jednostavno nemaju vremena, druga\u010dije se \u017eivi nego nekad. Ali smo si dobri, to je najva\u017enije. I sin koji je u Engleskoj dolazi svake godine, a i \u010dujemo se redovito na telefon”, govori za kraj gospodin Ivica koji se, nakon kratkog odmora na klupi, zaputio prema svom automobilu. Kod ku\u0107e \u0107e, rekao je za kraj, na pametnom telefonu malo \u010ditati portale i teme koje ga zanimaju, rije\u0161iti kakvu kri\u017ealjku, nave\u010der obavezno pogledati Dnevnik.<\/p>\n\n\n\n

A zadnje minute do kojih jo\u0161 mo\u017ee dr\u017eati o\u010di otvorenima biju oko deset sati nave\u010der \u2013 sada se valja dobro odmoriti za idu\u0107i aktivan dan!<\/p>\n\n\n\n

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija u okviru projekta \u201cS godinama bolji – Aktivno i zdravo starenje\u201d<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gospodin Ivica (79) iz Zagreba \u017eivi sam i \u017eeli se \u0161to du\u017ee mo\u0107i brinuti o sebi, ali i zadr\u017eati dobru kvalitetu \u017eivota. Ostati zdrav mogu\u0107e je, uvjerio se, jedino uz odr\u017eavanje psihi\u010dke i fizi\u010dke kondicije. Stoga on nikad, ba\u0161 nikad ne propu\u0161ta ranojutarnje vje\u017ebe u stanu, niti popodnevne \u0161etnje s nordijskim \u0161tapovima na savskom nasipu. Zimi pak, ako se nikako ne mo\u017ee na nasip, vje\u017eba u teretani Vesla\u010dkog kluba \u010diji je godinama bio predsjednik. A da se ovakvom disciplinom doista mnogo posti\u017ee, dokaz je njegova vitalnost duha i tijela kojom me odu\u0161evio. <\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":60251,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[85,2853],"tags":[2877,283],"class_list":["post-60214","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivno-starenje","category-zivim-ucim-rastem","tag-fiskultura","tag-sport"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60214","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=60214"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60214\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/60251"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=60214"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=60214"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=60214"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}