{"id":60428,"date":"2022-06-21T16:35:02","date_gmt":"2022-06-21T14:35:02","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=60428"},"modified":"2022-06-21T20:14:31","modified_gmt":"2022-06-21T18:14:31","slug":"nasa-kuca-intiman-dokumentarni-film-o-prolaznosti-i-izolaciji-starijih-osoba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2022\/06\/nasa-kuca-intiman-dokumentarni-film-o-prolaznosti-i-izolaciji-starijih-osoba\/","title":{"rendered":"‘Na\u0161a ku\u0107a’ – intiman dokumentarni film o prolaznosti i izolaciji starijih osoba"},"content":{"rendered":"\n

Sve je prolazno. I na\u0161i su \u017eivoti prolazni. Kad dosegnemo odre\u0111ene godine, djeca se odsele, prijatelji i rodbina polako po\u010dinju odlaziti s ovoga svijeta, a mi ostajemo sami. Stariji ljudi \u010desto ostaju izolirani, a to se posebno osjetilo tijekom ove pandemije. Ba\u0161 ta prolaznost, izoliranost i samo\u0107a u starijoj dobi ono je o \u010demu je \u017eeljela progovoriti Danijela Stanojevi\u0107<\/strong>, scenaristica i redateljica dokumentarnog filma “Na\u0161a ku\u0107a” koja je kroz par godina pratila \u017eivot svojih roditelja na otoku Pagu.<\/p>\n\n\n\n

“Uvijek sam bila osjetljiva na ugro\u017eene skupine ljudi, odnosno one skupine nevidljive dru\u0161tvu. Op\u0107enito mi se uvijek \u010dinilo da je dru\u0161tvo nepravedno pa sam se trudila to i teorijski promijeniti. Na faksu sam bila anarhistkinja, puno sam \u010ditala o teorijama kako bi dru\u0161tvo moglo funkcionirati bez postojanja hijerarhije. No onda sam shvatila da je za tako ne\u0161to potreban puno dublji filozofski razvoj i mogu\u0107e jedino kad bi svi mi bili po\u0161teni i kad moja sloboda ne bi ugro\u017eavala drugoga.”, govori Danijela Stanojevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

“\u010covje\u010danstvo se do tog stupnja, na\u017ealost, jo\u0161 nije razvilo. Ali dok sam bila na faksu osmislila sam koncept koji sam nazvala Dru\u0161tvo otvorenih obitelji – kad jedni s drugima \u017eivimo u zajednici, izmjenjujemo znanje i djeca u\u010de od svih \u010dlanova. Kako se ono ka\u017ee, potrebno je \u010ditavo selo da bi odgojilo dijete. O toj temi i o tom konceptu sam na kraju radila diplomski i posvetila se tim osjetljivim skupinama ljudi”, ka\u017ee na\u0161a sugovornica opisuju\u0107i \u0161to je sve prethodilo nastajanju filma.<\/p>\n\n\n\n

Stariji su dru\u0161tvu nevidljivi<\/h3>\n\n\n\n

Radila je i brojne medijske kampanje u kojima je poku\u0161avala posti\u0107i da u zakon u\u0111e pitanje autisti\u010dne djece, njihovih roditelja i inkluzije te djece u dru\u0161tvo. Zatim se bavila problemima s kojima se susre\u0107u transrodne i gej osobe te \u017eenskim pravima pa je s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova vodila i neke europske projekte. Nakon svega toga, njen se interes prirodno okrenuo i prema starim ljudima koji su, kako ka\u017ee, dru\u0161tvu potpuno nevidljivi.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Danijela Stanojevi\u0107 (foto: privatni album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“U korporacijama \u010dim navr\u0161ite 43 godine, vi ste ve\u0107 za otpis i \u017eele vas zamijeniti nekim mla\u0111im. Tad se mijenjaju i ugovori koji su silno nepravedni. Vi ste nakon odre\u0111ene godine u tom nekom \u017ervnju za puno manju pla\u0107u od mla\u0111ih kolega ili vas otpuste i na\u0111ete se na burzi s jako malom mogu\u0107no\u0161\u0107u ponovno zaposlenja. Mu\u0161karce u korporacijama otpu\u0161taju s oko 50 godina – tako da su mu\u0161karci i tu opet u nekoj prednosti. I kad se do\u0111e do mirovine, \u017eene opet imaju manja primanja i \u010desto preuzimaju mu\u017eevu mirovinu \u0161to je ta obiteljska mirovina”, ka\u017ee Stanojevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, stari ljudi su u dru\u0161tvu potpuno nevidljivi – njih kao da nema. A tijekom pandemije koronavirusa, sve se dodatno pogor\u0161alo. “Prvo su svi bje\u017eali od starijih osoba i dodatno ih izolirali. Moja mama mi je pri\u010dala kako su u du\u0107anu svi bje\u017eali od nje jer su se, valjda, bojali da je ne zaraze. Ali osje\u0107aj je druga\u010diji – na kao da nekoga \u017eeli\u0161 za\u0161tititi, nego ga jo\u0161 vi\u0161e \u0161ikanira\u0161 i izolira\u0161”, ka\u017ee Stanojevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, jako je malo kulturnih i svakih drugih sadr\u017eaja za starije ljude. Ba\u0161 zbog svega toga, snimanje filma “Na\u0161a ku\u0107a” autorici se \u010dinilo nu\u017enim.<\/p>\n\n\n\n

“Kad su moji roditelji ostarili, jako intenzivno sam po\u010dela osje\u0107ati tu nepravdu. Oni su u mladosti bili jako dru\u0161tveni i imali jako puno prijatelja. U na\u0161oj su ku\u0107i stalno bila neka dru\u017eenja. No kad sam shvatila da mi roditelji stare i da im prijatelji umiru, ta je izolacija postala vrlo o\u010dita”, ka\u017ee Stanojevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\n